Vođen pjesmama...

srijeda, 17.05.2006.

Snovi

Post prije sam završio sa snovima. I s njima sam započeo ovo jutro i ovaj post. 2 posta od prije su mi se povezali u snovima, onaj sretan 14.5. i kaotičan post 16.4. Zajedno su dali interesantan san, koji možda i priželjkujem da se dogodi u stvarnosti. Nisam još sasvim siguran bih li to stvarno želio ili ne. Ali u snu je to tako svejedno. Samo uživaš i prepustiš se. Samo je velik zajeb to što u pravilu ja samo gledam i ne mogu sobom upravljati, čak niti govoriti. Kao da to netko čini umjesto mene, a ja gledam posljedice. I mogu se truditi koliko hoću, no ne mogu si pomoći. Ostaje mi jedino gledati. Koji put ispadne upravo kako mi odgovara, koji put se probudim ljut i opsujem sve jer je sve krenulo krivo, a sve zato jer ja ne mogu upravljati sobom.
No ovaj put sam mogao upravljati sobom. Nisam govorio čitav san, jer nisam morao. Trajalo je dugo, no samo jedan detalj mi je ostao u sjećanju kristalno jasan. I baš mi je uljepšao dan. Ona zbog koje postoji kaotičan post 16.4. sjedila je kraj mene slijeva. I stalno se primicala, dok se nije stisnula uz mene. Začudilo me, no odgovaralo mi je. Stavila je desnu ruku na klupu, a ja sam nekako automatski pružio svoju ljevu i dodirnuo je. I tada sam se prenerazio nad sobom i svojim činom. Jer činilo se sve prokleto stvarno. Ali nisam htio maknuti ruku, nisam i gotovo. Što je, tu je. Ali ona je ruku prihvatila, kao nešto najnormalnije na svijetu. I u tom trenu mi je postalo jasno da je to željela od samog početka. Pogledao sam joj lice. Taj prizor neću nikada zaboraviti. I shvatio da je to to. Da tako mora biti. Da se sve posložilo i da sve ima smisla. Da se odvija nešto što je tako moralo biti, nešto što je već predodređeno da se dogodi. Osjetio sam tada, naslutio, malo vječnosti... Isprepleli smo prste i igrali se tako. Kao da smo oduvijek zajedno.
Probudio sam se tada, shvatio da je to divan san. I prihvatio ga kakav je. Prolazan, nestalan, lomljiv. No sjećanje na njega je trajno. I ono što mi je dao naslutiti je također trajno. Vidio sam kako bi izgledalo biti kraj nje, držati ju za ruku.
- 12:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>