Kontroverzna povijest

četvrtak, 01.11.2007.

Odnosi HSS-a prema drugim hrvatskim strankama u Kraljevini SHS (1918-1929) - uvod

1. prosinca 1918. Hrvatska je ušla u sastav novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U isto vrijeme započeo je u Hrvatskoj drukčiji, suvremeniji politički život nego što je bio do tada. Do tada postojeće političke stranke i one koje su tek počele nastajati morale su se sada na svim izborima za predstavnička tijela boriti za glasove sveukupnoga hrvatskog stanovništva, za razliku od razdoblja Austro-Ugarske kada u ugarskom dijelu države nije postojalo opće biračko pravo osim za zanemariv broj stanovnika.
Međutim, umjesto da bodove za svoj politički prestiž u narodu stječu baveći se općim, političkim, društvenim, gospodarskim i drugim pitanjima, uobičajenima za svaku normalno ustrojenu i demokratsku zemlju, hrvatske političke stranke su se morale izboriti da uopće dođu u takvu poziciju.
Naime, način na koji su hrvatske zemlje uključene u novu jugoslavensku državu, a pogotovo njihov podređeni položaj prema novoj državnoj vlasti, izazivao je u njima opće nezadovoljstvo. Nova država je bila strogo centralizirana, pa je Hrvatska izgubila i ono malo svoje državnopravne samostalnosti koju je imala u Habsburškoj monarhiji. Isto tako se promicao i nacionalni unitarizam (integralno jugoslavenstvo, odnosno troimeni narod) iza kojeg se pokušavala nametnuti velikosrpska hegemonija. Tako je nastalo hrvatsko pitanje, odnosno pitanje očuvanja hrvatske političke i nacionalne individualnosti.
Vodeća politička snaga koja je pokušavala riješiti hrvatsko nacionalno pitanje i koja se, postavši od početka najjača hrvatska stranka, s vremenom pretvorila u sinonim za sveopći hrvatski nacionalni pokret, bila je Hrvatska seljačka stranka na čelu sa Stjepanom Radićem.
Uz HSS postojale su i druge hrvatske stranke koje su pokušavale naći svoje mjesto na hrvatskoj političkoj pozornici, steći na njoj, kao i HSS, vodeću poziciju i riješiti hrvatsko pitanje u skladu sa svojim ideološkim nazorima.
Postavlja se pitanje kako se HSS kao najjača hrvatska politička stranka ponašala prema drugim, prije svega hrvatskim, političkim strankama i grupama na prostorima njezina djelovanja? Koliko je HSS svoje političke oponente smatrao korisnim suradnicima, odnosno smetnjom svom radu? Da li ih je, u situaciji u kojoj se Hrvatska nalazila, smatrao štetnim za jedinstvo hrvatskog nacionalnog pokreta? Koliko je HSS smatrao da mu njegovi politički suparnici ugrožavaju prvenstvo u hrvatskoj politici, odnosno da li ih je uopće smatrao ozbiljnim protivnicima ili beznačajnim marginalcima, nesposobnima da bilo što postignu? Na koji način je HSS iskorištavao njihovo postojanje i djelovanje u svoju korist?
Naravno, potrebno je analizirati kako su te stranke vidjele svoju ulogu u hrvatskoj politici. Koliko su one bile svjesne svojih mogućnosti? Jesu li se, priznavajući HSS-u vodeću ulogu u hrvatskom političkom životu, mirile sa svojim podređenim statusom? Jesu li takvo stanje uopće i kako pokušavale promijeniti?
Važno je i pitanje koliko su HSS i ostale stranke bile dosljedne u svom djelovanju. Dokle su u ostvarivanju svojih političkih programa bile spremne ići do kraja, a kada bile spremne na kompromise? Kako su mijenjale svoje programe, stavove, metode svoga rada i uopće svoju političku orijentaciju?
Važan udio u djelovanju hrvatskih političkih stranaka imali su i njihovi vođe. Koliko je svoj osobni pečat HSS-u dao Stjepan Radić? Kakvu su važnost imali stranačke vođe u drugim strankama (Ante Trumbić, Svetozar Pribićević i dr.)? Jesu li stranačke politike određivali vođe ili šire stranačko članstvo? Da li je stranačko članstvo bespogovorno i poslušno slijedilo svoje vođe ili je pokušavalo kreirati stranačku politiku zajedno s njima?
Predmet istraživanja ovoga rada su pretežno hrvatske stranke. U Hrvatskoj su djelovale i političke stranke čija su središta bila u drugim zemljama tadašnje države, odnosno stranke koje nisu imale hrvatski nacionalni program. Njihov utjecaj na hrvatsko biračko tijelo bio je ne-znatan i one nisu predmet razmatranja ovoga rada. Ipak, učinjene su neke iznimke. Zajedno s prikazom odnosa HSS-a prema drugim hrvatskim strankama bit će prikazani i odnosi HSS-a prema Samostalnoj demokratskoj stranci i prema Komunističkoj partiji Jugoslavije. Iako nemaju isključivo hrvatsko članstvo (KPJ) ili ga imaju vrlo malo (SDS) i nemaju hrvatski nacionalni program (SDS), odnosno nije im prioritet i služi im više kao taktika (KPJ), budući da djeluju na hrvatskom području i imaju svoje stavove i utjecaje na rješavanje hrvatskog pitanja, ove dvije stranke ulaze u razmatranje glavne teme ovoga rada.
Tema obuhvaća razdoblje od 1918. do 1929. godine. Nakon proglašenja šestosiječanjske diktature 1929. godine, ukinut je parlamentarni sustav te je zabranjeno djelovanje političkih stranaka. Neke hrvatske stranke tada stvarno prestaju djelovati. HSS nastavlja svoje djelovanje, surađujući sa SDS-om u Seljačko-demokratskoj koaliciji, ali u bitno otežanim uvjetima. Budući da HSS tada definitivno više nije imao ozbiljne političke suparnike koji bi ga mogli ugroziti, razdoblje od 1929. do 1941. do kada traje primat HSS-a u hrvatskom političkom životu, nije uzeto u razmatranje, iako bi slika hrvatskih međustranačkih odnosa bila potpunija.