Neki dan u udarnom terminu dotakli smo istinsko dno dna. Dotakli smo ga gledajući emisiju "Farma" Nove TV.

Na stranu sada s onim što većina misli o emisiji. Vjerujem da se u slijedećem slažemo - blago rečeno, većinom su "farmeri" poluinteligentna nakupina retardiranih imbecila koja ničim ne zaslužuje svojom pojavom trovati TV eter. Čast rijetkim izuzecima, ali većinu bismo radije s guštom posljednji puta pogledali u minutama crne kronike.

Bilo je to prošlog petka. Petak je dan kada prljavi i znojni farmeri dobivaju nagradu za svoj minuli rad. Petkom gazda (ili gazdarica) farme odlazi na trampu do sajma. Ovoga tjedna gazdarica je Simonica Gotovac (/mala digresija - iako dobro znamo o kojem se intelektualnom kapacitetu u dotične radi moram primijetiti da je gospođa Gotovac pravi Einstein naspram svoga zalizanog supruga Ante).

Neću se ovdje zgražati nad Gotovčevima, niti ostalim mediokritetima koje svakodnevno imamo priliku gledati na TV-u. Zgrožen sam urednicima Nove Tv!

Donijela je Simona svakakvih pizdarijica na trampu, kojekakvih rukotvorina, maketica, vješalica itd. No, najzanimljivije su bile njezine, kao, nošene gaćice. I sve to u režiji NoveTv. Prastari drkađije s druge strane pulta uzeli bi te gaćice, primaknuli ih svojemu dlakavom nosu, duboko udahnuli predivne mirise, još par puta sklopljenih očiju gaćicama pomilovali svoje naborane obraze te u transu ponudili prošlotjednoj gazdarici da uzme što god poželi sa njihova pulta. I tako dva puta, za dva pulta.

Riječima se ne može ni približno opisati kako je to degutantno izgledalo. Vjerojatno je trebalo biti duhovito, poškakljajte me. Jadna djeca kojoj se ovo prezentira kao duhovito. Jadni mi kad oni porastu.

Svratio sam danas do «stare kuće» da malo kopam po prašnjavim škrinjama. Izvukao sam jedan zanimljiv predmet – korbač. Znate li što je to i čemu služi? Uzeo sam ga sa sobom i naravno da sam ga uslikao. Slika je lijevo, ako vam je promaklo, a ako slučajno niste znali što je to sada znate da je na slici upravo njegovo veličanstvo – korbač.

Malo običaja za početak:
Nekad je bio običaj da se ujutro 28. prosinca (dan Nevine dječice) djecu probudi i išiba korbačem. Dobro, mene nisu baš bičevali, ali mi je baka znala lagano opaliti šamarčinu. U davna vremena bile su toga jutra prave strke po kući, a znalo je biti i plača. Ljudi su vjerovali da šibanje s korbačem daje životnu snagu, da pomlađuje. Govorilo se da će onaj dio tijela koji na taj dan dosegne korbač biti cijelu godinu zdrav (ako klinac preživi šibanje). Inače, ako netko ne zna dan Nevine dječice ili Herodešovo je spomen na mušku nevinu dječicu koju je kralj Herod dao pogubiti ne bili među njima pogubio i malog Isusa.

Pokoji SM savjet (uvijek dobro dođe):
Budući da predmet na slici ipak ne asocira sve vas na konje, jahanje i sl. nego na neke stvari vezane uz sado-mazo tematiku nudim vam par korisnih informacija kako ne biste ozlijedili sebe ili partnera.

Dakle, ako želite dobro izbičevati svog partnera budite sigurni da to možete obaviti na siguran i ugodan način. Korbač je zbog svoje dužine vrlo prigodan za korištenje u raznim SM igricama. Pravi bič za gonjenje stoke ipak je malo prevelik i prekompliciran za upotrebu unutar četiri zida. Ima još jedna vrlo bitna stvar – vaš partner nema kožu debelu poput životinje za koju je, vjerovali ili ne, bič prvenstveno i namijenjen. Ipak, ako je vaš partner istinski mazohista i ne mari za ožiljke držite i klasičan bič u blizini. Ako je to slučaj onda za početak vježbajte na naslonu stolice prije nego li pređete na vašeg partnera. Kako god bilo da bilo, nemojte partnera udarati po licu jer može doći do ozbiljnih ozljeda lica i očiju. Ako ga baš morate udarati po licu najsigurnije rješenje je vaš dlan.

Iz gore navedenih razloga (da se smanji broj povreda) nudim vam kao sigurnije sredstvo za bičevanje korbač. Svejedno, uvijek treba biti oprezan te paziti na to da korbač udari upravo onamo kamo ste prvotno i naciljali. Koristite dlan na ruci kao metu za vježbanje.

* * *

Za kraj jedan savjet muškom rodu, zapravo citat F. Nietzschea: «Kada ideš ženi, ponesi korbač sa sobom!» Ukoliko ga nemate iskopajte ga iz neke vaše stare škrinje, uvijek dobro dođe. Ako vaša supruga i nije zaluđena za tim SM šemama ili pak mislite da nije ništa skrivila samo je udarite. Ona će uvijek znati zašto je dobila.

Polako se stišava bura izazvana objavom fotografije naslovnice Blog-a. Hvala Bogu na tome. Moj se život vrača u normalu, opet lagodno i opušteno šetam gradom. Ne vidim više u ljudima koje susrećem potencijalne bombaše samoubojice.

Ne bi bilo fer ne spomenuti sve one koji su mi u ovim za mene i ovaj blog teškim trenucima pružili potporu. Zaprimio sam mnogo telefonskih poziva, od poznatih i nepoznatih, ljudi koji su nudili različite vrste pomoći. Kontaktiralo me nekoliko zaštitarskih tvrtki koje su nudile svoje najbolje gorile da me paze. Bilo je tu i imućnih građana koji su nudili financijsku pomoć kako bih mogao pobjeći iz zemlje. Ipak, najviše me ganuo mail dviju mladih Šveđanki koje su mi spremno ponudile da se sakrijem među njihove sise dok se situacija ne smiri. Naravno, poslale su i slike – vjerujte, teško bi me bilo pronaći.

Nažalost ne mogu spomenuti sve koji su bili spremni pružiti pomoć (premalen je Internet), ali im zato mogu svima od srca još jednom zahvaliti. Zapravo sam veoma sretan da nikakva pomoć nije ni bila potrebna jer se situacija razriješila sama objavljivanjem isprike i fotografije Alternativne naslovnice bloga (u maksimalnoj kvaliteti). Jedino malo ipak žalim što nisam bio u prilici prihvatiti ponude, već spomenutih, Šveđanki te ČSSPZ-a (Češki sindikat sisatih porno zvijezda) koje su nudile pomoć vrlo sličnu onom inteligentnom rješenju iz Švedske.

Hvala svima!

Dragi posjetioci dužan sam objaviti još jednu fotografiju (naravno, poslikanu novim čudom tehnike kojim, kao što već rekoh, posljednjih dana ponosno koračam gradom uzdignuta nosa). Kao što ste sigurno primijetili radi se o fotografiji Alternativne naslovnice. Pitate se – Zašto to radim? Zašto odmah ujutro?

Naime, noćas, svega pola sata nakon što sam objavio posljednji post na mail mi je pristigla jedna uznemirujuća poruka. Prenosim je u cijelosti:

Nabavih (neću iznositi točne okolnosti kako me ne bi krivično gonili) prije nekoliko dana jedan krasan model mobitela. Sad još samo moram nabaviti punjač (kabel za spojit ga s računalom već imam, a i pripadajući mu softver, dabome).

Nego, oduševila me te mala stvarčica, čuda radi. Tako malen, a toliko moćan. Pored osnovnih mogućnosti koje ima svaki mobitel odmah su mi upale u oči dvije stvari: mogućnost okidanja skoro pa vrhunskih fotografija nenadjebive kvalitete te snimanje porno filmova nešto slabije kvalitete (možete snimiti također i film koji nije isključivo pornografskog sadržaja, ali to onda nije to).

Valja još izdvojiti da aparat ima u sebi integriran i digitalni diktafon koji je u mogućnosti snimiti baš sve zvuke vezane uz spolnost jednog muškarca (ili više njih) i jedne žene (ili više njih) – dakle, od urnebesnih grupnjaka, do klasičnog samozadovoljavanja iliti maženja. Ništa mu neće promaći, baš ništa, pa ni onaj najtiši uzdah. Naravno, uporaba diktafona preporuča se isključivo i samo onda kada iz nekog razloga (mora biti stvarno jaaako dobar!) niste u mogućnosti vašu spolnu avanturu snimiti i slikovnim putem.

Red je da vam i pokažem kakve se to vrhunske fotke (ma bit će i filmeka) rade ovim naprednim mobitelom poslikao sam naslovnicu bloga (ipak, ne u naj kvaliteti - to čuvam za posebne prigode). Evo, pa ju pogledajte gore i divite se. Važna napomena je ta da je ta da dok sam opalio tu fotku bio gol golcat (da ipak bude u porno duhu ovog aparata).

Svi jako dobro znamo po čemu je poznata veljača mjesec. Pogodili ste – to je vrijeme kad se mačci i mačkurine jebu ko stari Grci i Rimljani zajedno. E vidite, neki od mojih frendova i najdražih im družica preduhitrili su te divne živine mačke i eto podarit će predivnoj nam Hrvatskoj, koja je na samom pragu Europske unije i ulaska u NATO pakt, malene građane.

Kako to obično kod nas biva («Ako je beba na putu onda se bolje oženi da njezin stari od tebe ne napravi tatarski biftek.») došlo je vrijeme da se te dvije veze ozakone i pred Bogom i pred nama običnim ljudima. Kako nesreća ne dolazi nikad sama u veljači nas očekuju «dvoji svati», i to u samo tjedan dana razmaka.

Kako u našim krajevima ne može da momak (ženik) prije svatova ne počasti svoje najvjernije dečke te se pri tome nalije ko majčica mu zemljica i usput barem detaljno ne pošlata striptizetu organiziraju se momačke zabave.

Ipak, da ne bi veljača mjesec bila prenaporna za nas ostale mlade nade koji još nismo posijali svoje sjeme odlučiše ženici da će organizirati zajedno momačke večeri – odlična ideja, naše jetre bit će im zahvalne. Vozeći se tako neki dan na nogomet s dečkima načuh da se naveliko spominje jedno od muškarcima najintrigantnijih ženskih zanimanja - striptizeta. I to ne jedna, već dvije – divnih li vijesti.

Nakon svega ovog iznesenog veljača mjesec ima sve predispozicije da protekne vrlo, vrlo dobro. Mogla bi to uistinu biti jedna od boljih veljača u našim životima. Pred nama su dva vjenčanja i jedno momačko. Nije kao u onom filmu s Mr.Beanom, ali stvarno zvuči obećavajuće – živi bili pa preživili.

Kad sam počeo raditi u toj firmi nabacivala mi se jedna kolegica. Ima sise za bogove a facu za grobove. Nije zapravo ona ni tako loša, cura je skroz draga, ali ja definitivno nisam za nikakve kombinacije s krampovima. Većina mojih frendova tvrdi da im faca nije bitna dok vide takve sise. Kako se u početku dosta motala oko mene, blago rečeno navaljivala, rekao sam joj da imam dečka već dvije godine. Da jesam, u šali, ali ona je to shvatila vrlo ozbiljno.

Čini mi se da je povjerovala jer je većina muškaraca ipak poput mojih frendova – kada vide velike sise jednostavno se raspamete, pa nije bila naučena na to da ju netko odbije. Kako bilo da bilo, očito joj je tada odgovaralo to što je većini svojih partnera ona tek djevojka za jednu noć («one night stand» - rekli bi francuzi).

Rekla mi je jednom davno u povjerenju (znate ono: ipak sam ja za nju gay te ju vise kužim od ostalih na poslu pa misli da mi sve može reći i da me baš sve zanima) kako joj je dosta takvim muškaraca, te kako je nakon što je provela noć s drugim kolegom s posla definitivno odlučila kako će pronaći nekog u svom životu. Nekog koga će zanimati i nešto više od njezinih sisa, i onaj dio iznad njih (baš je tako rekla – samo ne znam dali je mislila na glavu u globalu ili samo facu). Nekog s kim želi provesti ostatak života. Bilo joj je samo važno da taj netko ima riješeno stambeno pitanje, te da živi sam. Željela je otići iz stana svojih staraca kod kojih živi još i njezin četrdesetdvogodišnji povućeni brat.

Nije prošlo ni puno vremena od tog razgovora povjerila mi se kako joj se čini da je konačno pronašla onog pravog. Nekog tko je voli i sa sisama i bez njih (baš je tako rekla). Bilo mi je drago to čuti, ipak radimo zajedno i na neki način smo bliski pa ti bude drago dok je osoba do tebe sretna.

Ponovio se sličan razgovor i nakon jedno pola godine. Rekla je da je u blagoslovljenom stanju, bila je u drugom mjesecu, te kako su već dogovorili datum kad će se uzeti i pred Bogom i pred ljudima (baš je tako rekla). Nisam računao da će me pozvati na svatove, a još manje na - djevojačko. Ipak sam ja gay i savršeno ću se uklopiti u društvo njezinih naj frendica (baš je tako rekla). Naravno da se takvo nešto ne odbija pa sam pristao da dođem na vjenčanje ali i na djevojačko.

Šapnula mi je jučer za pauzom da joj je kuma obećala stripera. Hm, nadam se da nije gay.

Dragi prijatelji, posljednjih dana proživljavam grozne trenutke. Zadesila me teška nesreća – automobilska nezgoda točnije. Zapravo, traktorska. Vozio sam svoj totalno nabrijani traktor marke «Zetor» i naletio na jarak odmah pored ceste. Naravno, nije se to dogodilo mojom krivicom.

Najčudnije je to da se sekundu prije nezgode cesta pomakla u desno. Bila je ravna, a onda najednom – zavoj. U stotinki sekunde odlučio sam da ću vjerovati svojim osjetilima, kao što to i uvijek činim (jer prevarila me nikad nisu). I paf, ode ja u jarak. Sletim s ceste. Traktor, hop-cup, malo on po meni, malo ja po njemu. Dobro da je kiša padala pa je zemlja bila mekana – ništa meni, ništa pili (da samo vidite spojlere).

Došao sam ja odmah k sebi, ali kad nemaš sreće onda stvarno nemaš – pila se dočekala na bok. Sranje. Budući da sam se te večeri osjećao izrazito snažno odlučio sam da neću zvati pomoć nego ću sam izravnati pilu.

Kad sam bio taman na vagi da ga stavim na sve četiri naišla je policija. Odmah sam doviknuo dečkima da mi dođu pomoći, ali su me čudno gledali – iz auta jedno vrijeme nisu ni izlazili. Onda je nakon minutu-dvije izašao jedan debeli brkati s otkopčanim šlicom i veli on:
- Pusti dečko, odi ti s nama malo.
- A traktor?
- Pusti, budemo ujutro.

Mislim si ja OK, i uđem u auto. Još sad imam kvrgu na glavi jer sam se dobrano puknul dok sam coolerski ulazio u plavo-bijeli golf. Dok smo se vozili prema gradu zvali su još neku ekipu da dođe napisati zapisnik.
- Zapisnik? – pitam ja
- Ma to ti je samo formalnost.
- Aha OK – i izrigam se po zadnjem zicu (baš mi se nekako diglo sve gore – valjda mi je nešto od hrane taj dan krivo sjelo).

Ima još jedna sitnica, irelevantna, manje više. Naime kad su me odveli u bolnicu načuo sam da su mi nekom sumnjivom metodom izmjerili 2,48 promila alkohola u krvi. Mislim, koja glupost – pa samo sam si popil dva-tri gemišteka tu večer, nisam si u krv šprical – i nikako im to dokazati. Sve u svemu – budale.

Ipak su istiniti ti vicevi o pandurima…
A i još me nešto muči - od nezgode govorim i pišem manje više književno - čudno mi je to.

Ne, ne radi se o predivnoj domaćoj sapunici (kliknite na link ako ste pravi fan) koju možete gledati svakog radnog dana kako biste se mogli pobljuvati prije dnevnika. Radi se o nečem mnogo važnijem.

Kako u prijelaznom roku nisam prošao na probi u Barceloni (a u Real ne želim) imam sve više vremena da ponekad nedeljom navečer zaigram rekreativno nogomet s prijateljima. Obično netko ne dođe pa igramo 5 na 4, ali ovaj put nije bilo tako. Danas nas je bilo taman. Čak i 11, ali ta jedanaesta osoba nije bila igrač nego djevojka jednog prvotimca nedeljnog spektakla u solidno zagrijanoj dvorani. Užas!

Sve bi bilo super da nije bilo cmokanja i navlačenja do zadnjega. Čak je trebalo ići po njega u svlačionu da počnemo igrati. Užas! Mislim, pa pas mater nemamo 15 godina. Nemamo ni 20. A on je još i kojih 5 godina stariji od mene, gotovo na zalazu karijere.

I da stvar bude još gora – ždrijebom (klasična «as-par-diš» metoda) je odlučeno da smo u istoj ekipi. Dotična «zvijezda» ipak je bila impresionirana «publikom» pa tako nije mogla igrati na zadovoljavajućoj razini. Užas! Naravno, izgubili smo derbi, a pri brzinskom oblačenju golman je zaključio da je «zvijezdi» bio dignut spolni ud te mu je samim tim bilo onemogućeno da trči te pruži adekvatnu partiju. Zato smo brzo zbrisali na pivu da još i mi ne bi bili jebeni tamo.

Ipak, najgore je bilo kad je «zvijezda» u žaru borbe bila faulirana pa je pala na umjetnu travu (zapravo riječ je o običnom tepihu), a njegova mlada djeva (i to je moguće) uletjela je u teren poput ekstra-brzog Stanislava Peharca da mu pruži pomoć tj. samo mu je pružila ruku da se lakše pridigne. Užas za gledati!

Za ne vjerovati! Načuh kasnije na pivi da će uskoro uploviti u bračnu luku – neka im je sretno!

... e da, mala je bomba - samo da ne eksplodira!

Budući da je ovaj blog nakon više od 13 mjeseci bivstvovanja prešao magičnu brojku od 222 posjeta uredništvo (tj. ja) odlučilo se za redizajn. Kako nisam bio zadovoljan predloškom koji su mi poslali Bruketa&Žinić odlučio sam se sam uhvatiti u koštac s tom nezahvalnom zadaćom. Cijeli sam protekli tjedan danonoćno radio na tom projektu. Koristio sam pregršt alata za dizajniranje i obradu slika da bi na kraju stvorio upravo ovo što vi sada gledate (i divite se). No, dosta sad o tome – ipak, nečem ovako posebnom i velebnom hvalospjevi zaista nisu potrebni. Znate onu staru:

Chatajući bezazleno prije par mjeseci naletim na nick "Severina_cam", i hrabro pošaljem porukicu.
Veli ona da je iz dalmatinka ali zbog posla živi u Zagrebu, mislim si - baš sam srećković. Ali zato nisam budala pa ispitujem ja po finjaka laganini dalje:

Godine?
uh, 33
Sereš?
ne, zašto bi?
Ma samo pitam. Imaš sliku?
ne, imam filmek
Opa, pošalješ?
sorry nemam, ukrali su mi ga
Aha ok, nije bed. A čim se baviš?
pjevam, plešem, glumim
Di glumiš?
pa na tom filmeku, karolinu
Aha, te možda jebe neki hercegovac u bulju na tom filmeku?
izmedju ostalog
Kurvo!!!

... i prekinem joj!

Padne mi na pamet kasnije da sam budala jer sam odjebal takvu piconu, krene mi filimek u glavi kako je to sve moglo zanimljivije svršiti. Lupao sam se po glavi još danima ali ,nažalost, vrijeme se vratit ne može. Čekao sam ju na chatu još nekoliko dana, njenom nicku nije bilo traga.

Gubio sam polagano nadu, sve je rijeđe čekao na chatu. Dva tjedna kasnije visim ja na chatu ne bi li mi se javila ona te usput zamišljam kako bi to dobro bilo s slavnom pjevačicom Severinom. Iz maštarije me budi poziv na private chat - nick "Tereza K." ... suzdržavam se da ne povratim. Od tada više ne chatam te sve rijeđe palim internet ...

Nova Godina je jedan od događaja koji se valja proslaviti i na taj način da se na blogu (ako ga imate) zaželi svima sve najbolje, a uz to vidim da je veoma popularno napraviti nekakav rezime protekle godine. Pa krenimo...

Ne želim trošiti previše riječi pa ću samo napomenuti kako mi se blog čini kao pun pogodak (upravo ono što je nedostajalo na našim prostorima). U nastavku slijedi samo nekoliko "copy&paste-ova" iz vrle statistike:

Zadnji post napisan: prije 357 dana
Prosjek postova po tjednu: 0.1
Prosjek postova po mjesecu: 0.3
Prosjek komentara po postu: 0.3
Najviše komentara po postu: 1

Sigurno se pitate da li se ponosim?
Naravno da se ponosim, ali i dalje sa puno skromnosti grabim još dužim koracima dalje. Čitamo se i u ovoj 2006. godini te vam odmah sad obećajem duplo više postova nego u protekloj godini (bilo ih je četiri).

E da, i svima sve najbolje ...

Na neki način mladom bi Miroslavu trebalo odati počast jer se uspio dosmucati na naše TV ekrane i to ne preko jednog u nizu SSN Multi Talents Showa ili BigBrothera. Ako mu je to bio cilj moramo priznati da je zaista uspio i to u velikom stilu. Nije morao provesti 100 dana s napuhanim pederomrzcem Zdravkom Lamotom, već je elegantno, uz manje ili više muke, skupio više od 10,000 potpisa i postao jedan od kandidata za hrvatskog predsjednika.

A kako ga opisati? Dečko je totalni antitalent ne samo za politiku, već i za bilo kakvu vrstu normalne komunikacije. A o njegovu obrazovanju da ne govorimo – naime, mladi gospodin studira vedsku književnost i filozofiju kod (pazite sad ovo!!!) gospodina Rožmana, javnosti dobro poznatog psihopata na čelu zaprešićke sekte koja okuplja dvadesetak mladih ljudi sklonih prosjačenju. Mora da bi ludnica bila imati za predsjednika osobu koja ima vođu (Rožmana) kojem svako drugo jutro pere noge u mlijeku dok ovaj u isto vrijeme igra stolni tenis s Isusom.

Unatoč svojim prozirnim i tupim razmišljanjima, te očitom nedostatku bontona Miroslav Rajh nije bio najljigaviji kandidat za predsjednika. Laskavu titulu oteo mu je gospodin Tomislav Petrak, uvjerljivo posljednji na izborima s osvojenih 0,12% glasova. Nešto tako umišljeno i ljigavo nije viđeno ni u filmu, ali zato su građani Republike Hrvatske imali priliku to vidjeti u sučeljavanju trinaestero predsjedničkih kandidata na HRT-u. Još me hvata jeza od njegovih izrazito kratkih te neopisivo ljig

Moj ICQ# ima sedam znamenki. Nekad davno dok se znatno učestalije visilo na internetu bilo mi je puno više ljudi online. Dobro pamtim vremena kad su točno u 22.00 sata ko gljive poslje kiše poceli nicati plavi nickovi uz ono zabavno kuckanje. Znalo ih se skupiti dvadesetak. A danas? Većinu vremena nikoga online, svi se nickovi zavili u crveno. Tu i tamo bude i koji nick online, ali uz opasku N/A ... vjerojatno netko tko koristi blagodati tromjesećnog maxADSL flata. E da, jedino mi se svaki put barem po tri puta javi neka mašina koja nekoj 27-godišnjoj ruskinji dodjeli svaki puta drugo ime i moli me da ju stavim na listu. Baš zanimljivo... pitam se koje su namjere toj upornoj mašini :).
Ipak tu i tamo uleti koja iznimka, obično frend s kojim se vidim skoro svaki dan na kavi, pa ni nemamo nekih tema za chat. Ali evo, baš jučer navečer javila mi se jedna cura iz odavno bivšeg razreda. Ugodno je s nekim pochatati na ICQ ko u ona dobra stara vremena. Odmah je iz rukava izvukla par dobrih tračeva vezanih za bivši razred i razrednicu. Takve stvari uvijek gode uhu. Možda ovo malo okrutno zvuči, ali vjerujem da svi mi na neki, više ili manje, bolestan način volimo čuti dobar trač. Volim i ja, ali nisam baš najpogodniji medij za širenje istih.
Vratimo se mi na ICQ i pustoš koja mi na njemu vlada. Jedno je sigurno, ljudi koji su nekad visili puno na internetu više se ne zaljubljuju u idealne cyber djevojke nego pronalaze prave opipljive i nesavršene cure. Pohvalno ili ne? Ipak, čini se da je!!! Čestitam!!! :)

Za početak, meni se uopće ne sviđa ta ideja da ona bude na čelu mile nam i drage Hrvatske. Zašto? Kad ne bih mogao naći ni jedan opravdaniji razlog zaurlao bih - ZATO JER NEMA MUŽA!!! Pa kakva bi mi to država bili bez prvog gospodina? Baš bezvezna! Kad smo već kod izbora, šteta da nije sve završilo 2.1. A zašto nije? Znate najbolje sami.

Iskreno žalim što kandidatkinja HDZ-a nije pristala na oba sučeljavanja koja su bila planirana na televiziji. Ima žena pravo, ionako joj je i ovo jedno previše jer javno nastupanje zajedno sa njenim protivnikom može joj samo škoditi, što se ishoda izbora tiče. Dobro zna ona, a i njezin anđeo čuvar te mentor u liku Ive Sanadera, da dvije suze na tv-u nisu dovoljne da bi se prešišalo Mesića.

Upravo zato HDZ će po kućama slati svoje zaluđene volontere da, poput jehovinih svjedoka, pozivaju ljude da izađu na izbore i glasaju za predsjedničku kandidatkinju Jadranku Kosor. Nadajmo se da će ovi «propovjednici» ići samo po kućama članova HDZ-a kao što je to i najavljeno. Šteta da se nisu dosjetili da šalju volontere zajedno sa župnicima da odmah nakon što vam ovi posvete kuću volonteri odverglaju svoje te daju zastavice i kabanice.

Kako se ponašati ako vam na vrata ipak pokucaju HDZ-ovi volonteri? Neću ići u detalje, ali pamet u glavu i nož u ruke. Šalim se naravno, oštar nož po mogućnosti.

Na kraju krajeva, ipak, donekle je i meni simpatična Jadranka Kosor. Pa zar nije? Nije uopće ružna ko žena, a u mladosti je sigurno bila i zgodnija. Nije ni približno glupa. Elegantno se odijeva, lijepo govori. Sve naizgled pet ... ali nema muža!!!

Da, slažem se – malo glup razlog. Ali ne zaboravimo – narod uvijek može biti gluplji.