Moj ICQ# ima sedam znamenki. Nekad davno dok se znatno učestalije visilo na internetu bilo mi je puno više ljudi online. Dobro pamtim vremena kad su točno u 22.00 sata ko gljive poslje kiše poceli nicati plavi nickovi uz ono zabavno kuckanje. Znalo ih se skupiti dvadesetak. A danas? Većinu vremena nikoga online, svi se nickovi zavili u crveno. Tu i tamo bude i koji nick online, ali uz opasku N/A ... vjerojatno netko tko koristi blagodati tromjesećnog maxADSL flata. E da, jedino mi se svaki put barem po tri puta javi neka mašina koja nekoj 27-godišnjoj ruskinji dodjeli svaki puta drugo ime i moli me da ju stavim na listu. Baš zanimljivo... pitam se koje su namjere toj upornoj mašini :).
Ipak tu i tamo uleti koja iznimka, obično frend s kojim se vidim skoro svaki dan na kavi, pa ni nemamo nekih tema za chat. Ali evo, baš jučer navečer javila mi se jedna cura iz odavno bivšeg razreda. Ugodno je s nekim pochatati na ICQ ko u ona dobra stara vremena. Odmah je iz rukava izvukla par dobrih tračeva vezanih za bivši razred i razrednicu. Takve stvari uvijek gode uhu. Možda ovo malo okrutno zvuči, ali vjerujem da svi mi na neki, više ili manje, bolestan način volimo čuti dobar trač. Volim i ja, ali nisam baš najpogodniji medij za širenje istih.
Vratimo se mi na ICQ i pustoš koja mi na njemu vlada. Jedno je sigurno, ljudi koji su nekad visili puno na internetu više se ne zaljubljuju u idealne cyber djevojke nego pronalaze prave opipljive i nesavršene cure. Pohvalno ili ne? Ipak, čini se da je!!! Čestitam!!! :)
Post je objavljen 09.01.2005. u 00:09 sati.