Na neki način mladom bi Miroslavu trebalo odati počast jer se uspio dosmucati na naše TV ekrane i to ne preko jednog u nizu SSN Multi Talents Showa ili BigBrothera. Ako mu je to bio cilj moramo priznati da je zaista uspio i to u velikom stilu. Nije morao provesti 100 dana s napuhanim pederomrzcem Zdravkom Lamotom, već je elegantno, uz manje ili više muke, skupio više od 10,000 potpisa i postao jedan od kandidata za hrvatskog predsjednika.

A kako ga opisati? Dečko je totalni antitalent ne samo za politiku, već i za bilo kakvu vrstu normalne komunikacije. A o njegovu obrazovanju da ne govorimo – naime, mladi gospodin studira vedsku književnost i filozofiju kod (pazite sad ovo!!!) gospodina Rožmana, javnosti dobro poznatog psihopata na čelu zaprešićke sekte koja okuplja dvadesetak mladih ljudi sklonih prosjačenju. Mora da bi ludnica bila imati za predsjednika osobu koja ima vođu (Rožmana) kojem svako drugo jutro pere noge u mlijeku dok ovaj u isto vrijeme igra stolni tenis s Isusom.

Unatoč svojim prozirnim i tupim razmišljanjima, te očitom nedostatku bontona Miroslav Rajh nije bio najljigaviji kandidat za predsjednika. Laskavu titulu oteo mu je gospodin Tomislav Petrak, uvjerljivo posljednji na izborima s osvojenih 0,12% glasova. Nešto tako umišljeno i ljigavo nije viđeno ni u filmu, ali zato su građani Republike Hrvatske imali priliku to vidjeti u sučeljavanju trinaestero predsjedničkih kandidata na HRT-u. Još me hvata jeza od njegovih izrazito kratkih te neopisivo ljig