Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • Bugenvilija

    Sto se tice onog materijalnog tu sam se isprakticirala do savrsenstva, kad kupujem svu glomaznu ambalazu ostavim na licu mjesta tj. u ducanu, drugo kupujem u eko ducanu povrce i mljeko pa ni tu nisam ugrozena trece, koristim pelene koje se razgradjuju i bacam ih u kompost, a za ostalo smece koristim svog muza kao reciklator, a ono sto ostane zatucem meditacijom i nema zacaranog kruga, nema smeca. Pusa

    avatar

    17.10.2004. (20:19)    -   -   -   -  

  • anspik.

    prvi dio: sortiram smeće i nosim redovno u kontejnere al se uvijek pitam jel oni to stvarno voze na reciklažu ili samo iskipaju s ostalim, drugi dio: teško mi je držati stvari koje mi smetaju u sebi, u toj sferi života sam prilično egoistična, kad me nešto smeta kažem to odmah onome o kome se radi, jedino ovisno o osobi pokušam (ne uspije mi uvijek, na žalost) smanjiti intenzitet i pazim na riječi ako znam da je lakše uvredljiva ili osjetljivija

    avatar

    17.10.2004. (21:48)    -   -   -   -  

  • iFa

    ma u te kontejnere za reciklazu se svasta baca ... kad vidim djecu oko njih oni svasta uvaljuju u njih tako da ono... :(

    avatar

    17.10.2004. (22:18)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Ja obozavam razdvajanje smeca i iako mi je bed sto ga toliko proizvodimo, bolje se osjecam kad znam da ce vecina toga biti reciklirana, a ostatak pohranjen tako da ne zagadjuje okolis. Sjecam se kako sam, kad sam prvi put dosla u Ameriku, dozivjela kulturni sok. Tamo ljudi proizvode barem trostruko vise smeca nego u Europi i UOPCE nemaju svijest o tome da ga je potrebno reciklirati, smanjiti ili barem osvijestiti njegovu kolicinu.

    avatar

    18.10.2004. (03:08)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Opet ti se javljam jer mi svako malo padne na pamet tvoj post, tj. dio o emocionalnom smecu. Mislim da je glavni problem taj kaj ljudi ne kuze da ponekad ne prihvacamo ili ne odobravamo njihove POSTUPKE, ali da ih cijenimo KAO OSOBE. Misle da ako nam se ne svidjaju njihovi postupci, odmah imamo i nesto protiv njih samih i strasno se vrijedjaju. To je bit svega. I jos nesto: stavljanje sebe u centar svemira. Sto bi Krleza rekao, japajakanje. :-) Ljudi koji misle da su bezgresni, savrseni i mjerilo za sve druge obicno su i ljudi koji ce drugima zamjeriti svaku sitnicu i to objaviti na sva zvona, dok ljudi koji su pomireni s tim da su daleko od pojma savrsenosti nemaju takvu iluziju, imaju puno realnije zahtjeve od drugih i cesto puno zdraviji pogled na zivot... A zapravo i jedni i drugi u istoj mjeri mogu razocarati ili povrijediti druge, samo oni prvi odbijaju bilo kakvu mogucnost da je tako jer su - zna se - bezgresni. Joj, razvezala sam. Dala si mi inspiraciju za neki od iducih blogova.

    avatar

    19.10.2004. (01:13)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Da, slažem se. S time da bih ja dodala na to sve kako je često problem i u vlastitoj nesigurnosti zastupanih teza u životu. Neki se jako vole zavaravati sa stvarima oko sebe i vidjeti ih onako kako bi htjeli da izgledaju, a tuđe viđenje je osobni atak na OSOBU, kao što si ti rekla, a ne na situaciju ili nešto treće. Jer ako sam ziher u nešto, zašto me tako pogađaju drukčija mišljenja? Tuđa mišljenja i načini života su nešto gdje se može mjeriti ljudska tolerancija. Za mene problemi nastaju kada ti netko počne govoriti (bez da si ga pitao) kako bi ti trebao misliti, raditi, živjeti. O tome će biti moj slijedeći blog. Možda se opet isprepletemo s temama postova.

    avatar

    19.10.2004. (12:12)    -   -   -   -  

  • Hajdučica.blog

    emocionalno smeće... uhh, da mi je i to nekako razdvojit i izbaciti.. !

    avatar

    19.10.2004. (13:16)    -   -   -   -  

  • the nearness of you

    :o)

    avatar

    22.10.2004. (17:36)    -   -   -   -  

  • Juliere

    mislim da se ljudima do kojih ti je stalo treba reci ono sto mislis. nece se naljutiti ako je i njima stalo do tebe. a ostali? procijeniti kakva je situacija i da li je sutnja samo izgovor za nesto drugo ... pozdrav

    avatar

    24.10.2004. (00:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...