Komentari

bigmamma.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • Hal v4

    :)

    avatar

    17.05.2005. (01:44)    -   -   -   -  

  • jazzie

    Divan tekst! Ipak, puno napisah stvari je teško provoditi u djelo. Nismo ni mi strojevi...

    avatar

    17.05.2005. (02:17)    -   -   -   -  

  • KemoTerapija

    Djeca nisu zahtjevna. Traže malo pažnje, ali tko je ne traži. Često se osjećaju kao teret, kao obveza, što zapravo i jesu. Tata priča svoju priču u parku, mama pak svoju, a dijete jednostavno traži sigurnost. Mogu li skočiti? Ako nema suprotne reakcije, skaču. S metar visine ili s petog kata, jer oni nemaju svijesti o opasnosti. Kad su me god trebala bio sam uz svoju djecu, bilo što radio. A imam četvero djece s tri žene.

    avatar

    17.05.2005. (04:21)    -   -   -   -  

  • ....Demjan

    o ovome bih mogla danima pisati. Postoje jednostavno trenuci u kojima nisi spreman biti samo njihov. I ne mora biti tako. Sve ide baš kako treba biti. Prošla sam onu prvu fazu odvajanja i bolilo je strašno i znala sam se zapitati zar je moguće da više nisam prva, a onda sam se sjetila sebe i svoje dječje sebičnosti i kako sam grabila krupnim koracima što dalje od kuće i zato se mirim sa time. Vratiti će se jednom u životu spremni da opet prihvate ono što im nudimo. Ni onda neće to biti kao nekad dok su bili u pelenama, ali će se obje strane smiriti. Lovim barem one trenutke koje imam da pokažem i da dam do znanja da sam tu, kad god trebalo. To su mali ljudi i treba ih pustiti da nauče živjeti:)

    avatar

    17.05.2005. (08:28)    -   -   -   -  

  • Bitanga i Princeza

    E, suze su mi krenule, tolko je istine u tome... najvažnije je od svega da shvate da si UVIJEK tu za njih, šta god radili, kakvi god bili... a vikanje:pogledaj me! trenutno sam u toj fazi, vičem, tu i tam me čuje pa pogleda a ja se rastopim...

    avatar

    17.05.2005. (08:49)    -   -   -   -  

  • freestyler

    nakon nekog višeobiteljskog druženja (s puno djece), pričam i komentiram ponašanje ostale djece sa svojim sinom (13 godina) i kažem mu kako ja imam neku veliku sreću da on mene sluša i da nemam nikakvih problema s njim. na to će klinac meni da to nije sreća nego normalna pojava jer čitav život i ja slušam njega, da ja jedini uvjek poslušam što on želi reći... djeca ne traže puno od nas, onoliko našeg vremena koliko oni traže uvjek u svakom trenutku možemo im dati, za sve ostalo uvjek se nađe dovoljno vremena...lijep post....uživaj...:)))

    avatar

    17.05.2005. (09:10)    -   -   -   -  

  • izgubljena

    :)

    avatar

    17.05.2005. (09:42)    -   -   -   -  

  • Bitter Sweet, on the rocks

    BM, hvala ti! izmamila si mi osmjeh od uha do uha. Prvi jutros... I znam da će me tvoj post 'grijati' cijeli dan.

    avatar

    17.05.2005. (09:51)    -   -   -   -  

  • maja

    da...ja sam otprilike stara tu negdje ko ti, i živim sa starcima, al ih viđam gotovo nikad. pa mi često znaju reći baš to - da bi rado ponekad vratili to vrijeme kad sam ih trebala (ne znaju da ih još uvijek jako jako jako trebam :-)

    avatar

    17.05.2005. (09:54)    -   -   -   -  

  • Bigi

    @Kemo, pa nisam ni rekla da su nešto posebno zahtjevna. Lijepo je znati da su roditelji uviek tu za nas...ma koliko godina imali :)

    avatar

    17.05.2005. (10:26)    -   -   -   -  

  • Bigi

    @Princezo....da, slažem se...samo bi ja voljela da on to uvijek zna, a ne da "jednom" shvati :)

    avatar

    17.05.2005. (10:27)    -   -   -   -  

  • Bigi

    @Freestyler...ovo je stvarno lijepo :)

    avatar

    17.05.2005. (10:28)    -   -   -   -  

  • Bigi

    @Majo, ma znaju ono...sigurno ;)

    avatar

    17.05.2005. (10:29)    -   -   -   -  

  • Trica

    Ala gušta pročitat ovii tvoj blog...ajmeee ;))) Toliko poznato.

    avatar

    17.05.2005. (12:17)    -   -   -   -  

  • southern cross

    eto vidish kako znas lijepo pisati....cista petica

    avatar

    17.05.2005. (13:16)    -   -   -   -  

  • Jaca

    predivan tekst - podsjeti me na onu pjesmu "And the cat's in the cradle and the silver spoon Little boy blue and the man on the moon ..."

    avatar

    17.05.2005. (14:46)    -   -   -   -  

  • borivoj

    svidja mi se... lp, boro.

    avatar

    17.05.2005. (17:20)    -   -   -   -  

  • *Ptica Trkačica*

    djeca brzo odrastu...kad mi ostarimo, zamijenimo uloge.oni se pocnu brinut o nama..vrijeme brzo prolazi ma koliko god se nekad cinilo da nikako da prodje.ne prolaze samo ruzni momenti..

    avatar

    17.05.2005. (20:20)    -   -   -   -  

  • Dnevnik jedne već pomalo ispiz*ene mame

    Znam, znam. Meni se srce para kad vidim neko dijete u parku ( a tamo sam često) kako izvodi gluposti, a mama sjedi na klupi i priča s prijateljicom

    avatar

    17.05.2005. (23:26)    -   -   -   -  

  • mirisni blog

    ajme..kao da si me ošinula mokrom krpom po glavi...odličan post...želim još!!

    avatar

    18.05.2005. (16:13)    -   -   -   -  

  • Dolka

    Draga moja, divna i pametna bigmamice, ovo je tekst koji se ne očekuje od jedne mlade mamice, nego od neke kokoši kao što sam ja. Sve potpisujem i potvrđujem svojim iskustvom. Najprije jedva čekamo da progovore, onda ih ušutkavamo, ondak jedva čekamo da nešto kažu, da nas primjete. Hvala dragom Bogu, moja djeca su poprilično daleko od tog modela, ali ima i toga... Vidim previše takvih (groznih) tinejđera oko sebe, a kada kažem da nema zločeste djece, nego nesretne, ispada da se pravim važna. Djecu ušutkavamo i uopće se ne bavimo ....blabla, moraću svoj post.... Pozdrav, BRAVO!

    avatar

    19.05.2005. (08:28)    -   -   -   -  

  • more~snova

    bit cu kratka: triba uzivat svaki dan u blagoslovu koji imamo

    avatar

    19.05.2005. (13:25)    -   -   -   -  

  • Dnevnik nas oboje

    Ma to ti je ludi tempo života.Ja npr. dođem sa posla kući, ono komasta, a moja Dunja(12) i Marin(9) napravli krš i potukli se. Svako ima svoja opravdanja i optužbe na onog drugog a ja bez živaca oboje "operem", pa onda podsjetim na neodrađene zadatke, pa ih potjeram svakog u svoju sobu......i tada nastane u kući tišina...... No nakon pola sata mi pofale pa ih krenem tražiti, kao provjerevam šta rade.... i sl. Stisnuti vremenom i stalnim obavezama zaboravimo da nam djeca rastu svaki dan sve više, da nam vrijeme bježi, zaboravljamo se veseliti i dijeliti to sa drugima, družiti se i sve ono lijepo u životu što se inače radi...... A kad se okrenemo, sve se oko nas promijenilo, djeca narasla, prijatelji se odselili a došli neki nepoznati ljudi..... i tako..... Evo i mene.... ima tu na blogu toliko ljudi koje volim pročitati u onim večernjim satima( kad sam konačno slobodna jer u to vrijeme ne možeš nikome u posjete), a ja ih čitam i zamišljam kako ti ljudi izgledaju, kako bi bilo lijepo kad bi se svi našli na pikniku negdje obiteljski onako, upoznati se....itd. Zamisli mi se družimo preko interneta, a stvarni život nam curi kroz prste........!!!!!! Zato sam se svima počela predstavljat svojim imenom jer mi se čini da sam ovako stvarnija drugima (a i sebi). Pozdrav od Jasne iz Pule

    avatar

    19.05.2005. (13:48)    -   -   -   -  

  • Bigi

    Ajme Jasna, krasno si to rekla:)

    avatar

    19.05.2005. (14:53)    -   -   -   -  

  • MARKOMANIA

    stvarno deprimirajuca prica..

    avatar

    19.05.2005. (18:48)    -   -   -   -  

učitavam...