Djeca nisu zahtjevna. Traže malo pažnje, ali tko je ne traži. Često se osjećaju kao teret, kao obveza, što zapravo i jesu. Tata priča svoju priču u parku, mama pak svoju, a dijete jednostavno traži sigurnost. Mogu li skočiti? Ako nema suprotne reakcije, skaču. S metar visine ili s petog kata, jer oni nemaju svijesti o opasnosti. Kad su me god trebala bio sam uz svoju djecu, bilo što radio. A imam četvero djece s tri žene.
17.05.2005. (04:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o ovome bih mogla danima pisati. Postoje jednostavno trenuci u kojima nisi spreman biti samo njihov. I ne mora biti tako. Sve ide baš kako treba biti. Prošla sam onu prvu fazu odvajanja i bolilo je strašno i znala sam se zapitati zar je moguće da više nisam prva, a onda sam se sjetila sebe i svoje dječje sebičnosti i kako sam grabila krupnim koracima što dalje od kuće i zato se mirim sa time. Vratiti će se jednom u životu spremni da opet prihvate ono što im nudimo. Ni onda neće to biti kao nekad dok su bili u pelenama, ali će se obje strane smiriti. Lovim barem one trenutke koje imam da pokažem i da dam do znanja da sam tu, kad god trebalo. To su mali ljudi i treba ih pustiti da nauče živjeti:)
17.05.2005. (08:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E, suze su mi krenule, tolko je istine u tome... najvažnije je od svega da shvate da si UVIJEK tu za njih, šta god radili, kakvi god bili... a vikanje:pogledaj me! trenutno sam u toj fazi, vičem, tu i tam me čuje pa pogleda a ja se rastopim...
17.05.2005. (08:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nakon nekog višeobiteljskog druženja (s puno djece), pričam i komentiram ponašanje ostale djece sa svojim sinom (13 godina) i kažem mu kako ja imam neku veliku sreću da on mene sluša i da nemam nikakvih problema s njim. na to će klinac meni da to nije sreća nego normalna pojava jer čitav život i ja slušam njega, da ja jedini uvjek poslušam što on želi reći... djeca ne traže puno od nas, onoliko našeg vremena koliko oni traže uvjek u svakom trenutku možemo im dati, za sve ostalo uvjek se nađe dovoljno vremena...lijep post....uživaj...:)))
17.05.2005. (09:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da...ja sam otprilike stara tu negdje ko ti, i živim sa starcima, al ih viđam gotovo nikad. pa mi često znaju reći baš to - da bi rado ponekad vratili to vrijeme kad sam ih trebala (ne znaju da ih još uvijek jako jako jako trebam :-)
17.05.2005. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djeca brzo odrastu...kad mi ostarimo, zamijenimo uloge.oni se pocnu brinut o nama..vrijeme brzo prolazi ma koliko god se nekad cinilo da nikako da prodje.ne prolaze samo ruzni momenti..
17.05.2005. (20:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja, divna i pametna bigmamice, ovo je tekst koji se ne očekuje od jedne mlade mamice, nego od neke kokoši kao što sam ja. Sve potpisujem i potvrđujem svojim iskustvom. Najprije jedva čekamo da progovore, onda ih ušutkavamo, ondak jedva čekamo da nešto kažu, da nas primjete. Hvala dragom Bogu, moja djeca su poprilično daleko od tog modela, ali ima i toga... Vidim previše takvih (groznih) tinejđera oko sebe, a kada kažem da nema zločeste djece, nego nesretne, ispada da se pravim važna. Djecu ušutkavamo i uopće se ne bavimo ....blabla, moraću svoj post.... Pozdrav, BRAVO!
19.05.2005. (08:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma to ti je ludi tempo života.Ja npr. dođem sa posla kući, ono komasta, a moja Dunja(12) i Marin(9) napravli krš i potukli se. Svako ima svoja opravdanja i optužbe na onog drugog a ja bez živaca oboje "operem", pa onda podsjetim na neodrađene zadatke, pa ih potjeram svakog u svoju sobu......i tada nastane u kući tišina......
No nakon pola sata mi pofale pa ih krenem tražiti, kao provjerevam šta rade.... i sl.
Stisnuti vremenom i stalnim obavezama zaboravimo da nam djeca rastu svaki dan sve više, da nam vrijeme bježi, zaboravljamo se veseliti i dijeliti to sa drugima, družiti se i sve ono lijepo u životu što se inače radi......
A kad se okrenemo, sve se oko nas promijenilo, djeca narasla, prijatelji se odselili a došli neki nepoznati ljudi..... i tako.....
Evo i mene.... ima tu na blogu toliko ljudi koje volim pročitati u onim večernjim satima( kad sam konačno slobodna jer u to vrijeme ne možeš nikome u posjete), a ja ih čitam i zamišljam kako ti ljudi izgledaju, kako bi bilo lijepo kad bi se svi našli na pikniku negdje obiteljski onako, upoznati se....itd. Zamisli mi se družimo preko interneta, a stvarni život nam curi kroz prste........!!!!!! Zato sam se svima počela predstavljat svojim imenom jer mi se čini da sam ovako stvarnija drugima (a i sebi).
Pozdrav od Jasne iz Pule
19.05.2005. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hal v4
:)
17.05.2005. (01:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jazzie
Divan tekst! Ipak, puno napisah stvari je teško provoditi u djelo. Nismo ni mi strojevi...
17.05.2005. (02:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KemoTerapija
Djeca nisu zahtjevna. Traže malo pažnje, ali tko je ne traži. Često se osjećaju kao teret, kao obveza, što zapravo i jesu. Tata priča svoju priču u parku, mama pak svoju, a dijete jednostavno traži sigurnost. Mogu li skočiti? Ako nema suprotne reakcije, skaču. S metar visine ili s petog kata, jer oni nemaju svijesti o opasnosti. Kad su me god trebala bio sam uz svoju djecu, bilo što radio. A imam četvero djece s tri žene.
17.05.2005. (04:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....Demjan
o ovome bih mogla danima pisati. Postoje jednostavno trenuci u kojima nisi spreman biti samo njihov. I ne mora biti tako. Sve ide baš kako treba biti. Prošla sam onu prvu fazu odvajanja i bolilo je strašno i znala sam se zapitati zar je moguće da više nisam prva, a onda sam se sjetila sebe i svoje dječje sebičnosti i kako sam grabila krupnim koracima što dalje od kuće i zato se mirim sa time. Vratiti će se jednom u životu spremni da opet prihvate ono što im nudimo. Ni onda neće to biti kao nekad dok su bili u pelenama, ali će se obje strane smiriti. Lovim barem one trenutke koje imam da pokažem i da dam do znanja da sam tu, kad god trebalo. To su mali ljudi i treba ih pustiti da nauče živjeti:)
17.05.2005. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bitanga i Princeza
E, suze su mi krenule, tolko je istine u tome... najvažnije je od svega da shvate da si UVIJEK tu za njih, šta god radili, kakvi god bili... a vikanje:pogledaj me! trenutno sam u toj fazi, vičem, tu i tam me čuje pa pogleda a ja se rastopim...
17.05.2005. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
freestyler
nakon nekog višeobiteljskog druženja (s puno djece), pričam i komentiram ponašanje ostale djece sa svojim sinom (13 godina) i kažem mu kako ja imam neku veliku sreću da on mene sluša i da nemam nikakvih problema s njim. na to će klinac meni da to nije sreća nego normalna pojava jer čitav život i ja slušam njega, da ja jedini uvjek poslušam što on želi reći... djeca ne traže puno od nas, onoliko našeg vremena koliko oni traže uvjek u svakom trenutku možemo im dati, za sve ostalo uvjek se nađe dovoljno vremena...lijep post....uživaj...:)))
17.05.2005. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izgubljena
:)
17.05.2005. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bitter Sweet, on the rocks
BM, hvala ti! izmamila si mi osmjeh od uha do uha. Prvi jutros... I znam da će me tvoj post 'grijati' cijeli dan.
17.05.2005. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maja
da...ja sam otprilike stara tu negdje ko ti, i živim sa starcima, al ih viđam gotovo nikad. pa mi često znaju reći baš to - da bi rado ponekad vratili to vrijeme kad sam ih trebala (ne znaju da ih još uvijek jako jako jako trebam :-)
17.05.2005. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bigi
@Kemo, pa nisam ni rekla da su nešto posebno zahtjevna. Lijepo je znati da su roditelji uviek tu za nas...ma koliko godina imali :)
17.05.2005. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bigi
@Princezo....da, slažem se...samo bi ja voljela da on to uvijek zna, a ne da "jednom" shvati :)
17.05.2005. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bigi
@Freestyler...ovo je stvarno lijepo :)
17.05.2005. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bigi
@Majo, ma znaju ono...sigurno ;)
17.05.2005. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trica
Ala gušta pročitat ovii tvoj blog...ajmeee ;))) Toliko poznato.
17.05.2005. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
southern cross
eto vidish kako znas lijepo pisati....cista petica
17.05.2005. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jaca
predivan tekst - podsjeti me na onu pjesmu "And the cat's in the cradle and the silver spoon Little boy blue and the man on the moon ..."
17.05.2005. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
svidja mi se... lp, boro.
17.05.2005. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Ptica Trkačica*
djeca brzo odrastu...kad mi ostarimo, zamijenimo uloge.oni se pocnu brinut o nama..vrijeme brzo prolazi ma koliko god se nekad cinilo da nikako da prodje.ne prolaze samo ruzni momenti..
17.05.2005. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik jedne već pomalo ispiz*ene mame
Znam, znam. Meni se srce para kad vidim neko dijete u parku ( a tamo sam često) kako izvodi gluposti, a mama sjedi na klupi i priča s prijateljicom
17.05.2005. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisni blog
ajme..kao da si me ošinula mokrom krpom po glavi...odličan post...želim još!!
18.05.2005. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dolka
Draga moja, divna i pametna bigmamice, ovo je tekst koji se ne očekuje od jedne mlade mamice, nego od neke kokoši kao što sam ja. Sve potpisujem i potvrđujem svojim iskustvom. Najprije jedva čekamo da progovore, onda ih ušutkavamo, ondak jedva čekamo da nešto kažu, da nas primjete. Hvala dragom Bogu, moja djeca su poprilično daleko od tog modela, ali ima i toga... Vidim previše takvih (groznih) tinejđera oko sebe, a kada kažem da nema zločeste djece, nego nesretne, ispada da se pravim važna. Djecu ušutkavamo i uopće se ne bavimo ....blabla, moraću svoj post.... Pozdrav, BRAVO!
19.05.2005. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more~snova
bit cu kratka: triba uzivat svaki dan u blagoslovu koji imamo
19.05.2005. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik nas oboje
Ma to ti je ludi tempo života.Ja npr. dođem sa posla kući, ono komasta, a moja Dunja(12) i Marin(9) napravli krš i potukli se. Svako ima svoja opravdanja i optužbe na onog drugog a ja bez živaca oboje "operem", pa onda podsjetim na neodrađene zadatke, pa ih potjeram svakog u svoju sobu......i tada nastane u kući tišina...... No nakon pola sata mi pofale pa ih krenem tražiti, kao provjerevam šta rade.... i sl. Stisnuti vremenom i stalnim obavezama zaboravimo da nam djeca rastu svaki dan sve više, da nam vrijeme bježi, zaboravljamo se veseliti i dijeliti to sa drugima, družiti se i sve ono lijepo u životu što se inače radi...... A kad se okrenemo, sve se oko nas promijenilo, djeca narasla, prijatelji se odselili a došli neki nepoznati ljudi..... i tako..... Evo i mene.... ima tu na blogu toliko ljudi koje volim pročitati u onim večernjim satima( kad sam konačno slobodna jer u to vrijeme ne možeš nikome u posjete), a ja ih čitam i zamišljam kako ti ljudi izgledaju, kako bi bilo lijepo kad bi se svi našli na pikniku negdje obiteljski onako, upoznati se....itd. Zamisli mi se družimo preko interneta, a stvarni život nam curi kroz prste........!!!!!! Zato sam se svima počela predstavljat svojim imenom jer mi se čini da sam ovako stvarnija drugima (a i sebi). Pozdrav od Jasne iz Pule
19.05.2005. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bigi
Ajme Jasna, krasno si to rekla:)
19.05.2005. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MARKOMANIA
stvarno deprimirajuca prica..
19.05.2005. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...