Tužna priča. No, svakako poučna. Za one sadašnje i buduće roditelji koji ŽELE učiti. Jer ja primjetim da su ljudi na nova učenja sve manje spremni. Radilo se o bilo čemu, pa i o odgoju djece. Mislim da je dobro primjetiti vlastite greške, možda i greške svojih roditelja i nastojati ih barem malo ublažiti, ako ne već i skroz ukloniti. Sigurna sam da se djetetova ljubav igračkama NE kupuje. I da bezgraničnom udovoljavanju svakom djetetovom hiru roditelj radi jednako loše kao da ga i potpuno zanemaruje, ne sluša i ne odgaja. I da – slažem se – treba naći pravu mjeru. Što baš uvijek i nije lako.
16.05.2005. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pegy je to lijepo sročila. Biti roditelj je jako teško, odnosno odgovorno i zahtjevno, to tek/već sad vidim, a ima tek dvije i po godine. Mislim da je poanta u tome da se djecu treba odgajati sa pravim omjerom svih osjećaja: i ljubavi, i nježnosti, i strogoće i doslijednosti i da ne nabrajam. Nažalost, poznajem jako puno žena kao ova iz spomenute priče. Imala sam sreću da moja nije bila takva, a uvjerena sam da neću ni ja.
16.05.2005. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zato je biti roditelj najteži posao na svijetu, ponekad me strah, ali nadam se da će biti pametne:)...tužno, ali nažalost istinito je ovo...pusa tebi dragi
16.05.2005. (16:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odavno slutim, a sad i znam, roditeljstvo je tj. odgoj djeteta je NAJTEŽI mogući posao. Uglavnom pronalazimo načine i mjeru, čini se, ali one pred nas stalno postavljaju nove i nove izazove. A na nama je da se domislimo kako ćemo dalje. Za početak je važno da dragi i ja uvijek nastupamo kao jedan, pa ako nekad i ne mislimo isto, to obavezno raspravimo daleko od njihovih ušiju i očiju, tako da ni u jednom od nas ne mogu tražiti utočište kad je neka zabrana ili kazna "na snazi". Ali male su, pravi izazovi nas tek čekaju, znam...
16.05.2005. (17:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je biti roditelj, pogotovo samohrani.No rečenica sa početka tvog teksta..."ako sam patio ja , ne treba patiti i moje dijete"...podsjeti me na riječi mog exa koji je rekao.."Ja sam patio, pa neka pati i moje dijete.." E i tu treba naći pravu mjeru.
16.05.2005. (19:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Georg, vidiš, ja baš i nemam životnog iskustva da bih mogla pričati "u moje vrijeme", ali gledam i promatram što se to događalo i što se još uvijek događa s mojim vršnjacima... ovaj tvoj post prikazuje možda jedan krajnje loš pristup roditelja, međutim ovakvih primjera, samo nešto manjih razmjera, ima svuda. gledam djecu koja idu u školu, uvijek su krivi učitelji i za ocjene i za divljanje i za sve... neće svi završiti kao ovaj mladić iz priče, ali stvarno rastu na klimavim nogama, uvjereni od strane roditelja kako su naj naj naj i da svi postoje da njima služe. Zajedno s tim ide: mama/seka napiši mi zadaću, ili ja ne bih danas u školu, ili ova me mrzi itd. Sorry na ovako dugom komentaru, al što mogu - stvarno rijetko danas viđam da roditelj odgaja dijete, najčešće dijete odgaja njega...
17.05.2005. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Djeca idu do one granice koliko im se pusti zato granice treba postavljati dok su još sasvim mali. Poslje je za sve kasno, puno je takvih "slijepih" roditelja.
18.05.2005. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
radim u školi i svakodnevno se susrećem s roditeljima koji poriču bilo kakvu mogućnost da njihovo dijete npr. puši, pije i sl. sve je više subjektivnih roditelja. Nije mi jasno zašto. ili ovo: dođe mama po sina na rođendan i on neće ići doma, a ona ga stane moljakati, molim te dođi, molim te Danijele, itd. Mali ju ni ne gleda. Uopće pravi se da nema veze s njom. Pa ko je tu lud?
25.05.2005. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Tužna priča. No, svakako poučna. Za one sadašnje i buduće roditelji koji ŽELE učiti. Jer ja primjetim da su ljudi na nova učenja sve manje spremni. Radilo se o bilo čemu, pa i o odgoju djece. Mislim da je dobro primjetiti vlastite greške, možda i greške svojih roditelja i nastojati ih barem malo ublažiti, ako ne već i skroz ukloniti. Sigurna sam da se djetetova ljubav igračkama NE kupuje. I da bezgraničnom udovoljavanju svakom djetetovom hiru roditelj radi jednako loše kao da ga i potpuno zanemaruje, ne sluša i ne odgaja. I da – slažem se – treba naći pravu mjeru. Što baš uvijek i nije lako.
16.05.2005. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bigi
Pegy je to lijepo sročila. Biti roditelj je jako teško, odnosno odgovorno i zahtjevno, to tek/već sad vidim, a ima tek dvije i po godine. Mislim da je poanta u tome da se djecu treba odgajati sa pravim omjerom svih osjećaja: i ljubavi, i nježnosti, i strogoće i doslijednosti i da ne nabrajam. Nažalost, poznajem jako puno žena kao ova iz spomenute priče. Imala sam sreću da moja nije bila takva, a uvjerena sam da neću ni ja.
16.05.2005. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
praktikum
ljubav se ne pokazuje popuštanjem, djeca upravo najviše čeznu za ograničenjem i da se zna tko je gazda (naravno uz puno ljubavi):)))
16.05.2005. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
praktikum
pardon, možda krivi izraz "ograničenje", prikladnije bi bilo "postavljanje granica":)
16.05.2005. (14:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lagana
Zato je biti roditelj najteži posao na svijetu, ponekad me strah, ali nadam se da će biti pametne:)...tužno, ali nažalost istinito je ovo...pusa tebi dragi
16.05.2005. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
POLIGLOTNA od-do!
Odavno slutim, a sad i znam, roditeljstvo je tj. odgoj djeteta je NAJTEŽI mogući posao. Uglavnom pronalazimo načine i mjeru, čini se, ali one pred nas stalno postavljaju nove i nove izazove. A na nama je da se domislimo kako ćemo dalje. Za početak je važno da dragi i ja uvijek nastupamo kao jedan, pa ako nekad i ne mislimo isto, to obavezno raspravimo daleko od njihovih ušiju i očiju, tako da ni u jednom od nas ne mogu tražiti utočište kad je neka zabrana ili kazna "na snazi". Ali male su, pravi izazovi nas tek čekaju, znam...
16.05.2005. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ericca_35
Teško je biti roditelj, pogotovo samohrani.No rečenica sa početka tvog teksta..."ako sam patio ja , ne treba patiti i moje dijete"...podsjeti me na riječi mog exa koji je rekao.."Ja sam patio, pa neka pati i moje dijete.." E i tu treba naći pravu mjeru.
16.05.2005. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maja
Dragi Georg, vidiš, ja baš i nemam životnog iskustva da bih mogla pričati "u moje vrijeme", ali gledam i promatram što se to događalo i što se još uvijek događa s mojim vršnjacima... ovaj tvoj post prikazuje možda jedan krajnje loš pristup roditelja, međutim ovakvih primjera, samo nešto manjih razmjera, ima svuda. gledam djecu koja idu u školu, uvijek su krivi učitelji i za ocjene i za divljanje i za sve... neće svi završiti kao ovaj mladić iz priče, ali stvarno rastu na klimavim nogama, uvjereni od strane roditelja kako su naj naj naj i da svi postoje da njima služe. Zajedno s tim ide: mama/seka napiši mi zadaću, ili ja ne bih danas u školu, ili ova me mrzi itd. Sorry na ovako dugom komentaru, al što mogu - stvarno rijetko danas viđam da roditelj odgaja dijete, najčešće dijete odgaja njega...
17.05.2005. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.S.O.
svugdi. ne samo u braku.
18.05.2005. (00:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kašeta
u svemu i svugdi naći miru...slažen se sa d.s.o.
18.05.2005. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kašeta
u svemu i svugdi naći miru...slažen se sa d.s.o.
18.05.2005. (18:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mala iz Grada
Djeca idu do one granice koliko im se pusti zato granice treba postavljati dok su još sasvim mali. Poslje je za sve kasno, puno je takvih "slijepih" roditelja.
18.05.2005. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠKORPION12
mudro i točno. pišeš li ovo iz iskustva tj.jesi li roditelj! pozdrav
19.05.2005. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sretna žena
priča me jako dirnula, teško je biti roditelj, dobar roditelj...tebi veliki pozdrav i čitamo se
19.05.2005. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja
samo jako hrabri mogu priznati svoje pogreške i krenuti ponovo.
20.05.2005. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dva
odlična tema, hvala :) upravo se spremam u školu na informacije za sina :(
24.05.2005. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mayday
radim u školi i svakodnevno se susrećem s roditeljima koji poriču bilo kakvu mogućnost da njihovo dijete npr. puši, pije i sl. sve je više subjektivnih roditelja. Nije mi jasno zašto. ili ovo: dođe mama po sina na rođendan i on neće ići doma, a ona ga stane moljakati, molim te dođi, molim te Danijele, itd. Mali ju ni ne gleda. Uopće pravi se da nema veze s njom. Pa ko je tu lud?
25.05.2005. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...