važno je samo dobiti ljubav.nije važno čija je ona.normalno da ti fali.sigurna sam da i ti njemu fališ.ali ne brini.i glavu uspravno!ti si individualac,a ne osoba koja ovisi o drugima,i to je najvažnije!
11.05.2005. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja nemam tatu od osme godine.sjecam ga se,jako dobro. ali ne sjecam se i ne znam kako je to imati tatu. dva roditelja, mir..nemam pojma.i tocno znam di je ta praznina i kako pritisce.pusa
11.05.2005. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako te to tješi takva nekakva je i moja priča, moje mišljenje da netko takav nije ni vrijedan da o njemu razmišljam. Prekrižila sam tog čovjeka. Nisi ti manje vrijedna, nisi to trebala nikada ni misliti. Svaki čovjek ima svoju vlastitu vrijednost, a ne naslijeđenu od roditelja. E sad bi te zagrlila i rado bih da ti mogu pokazati kako da staneš iznad svega toga, ali ne sumnjam u tebe, ti si jaka ženska:)
11.05.2005. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaboravila sam nadodati, sinonim za mog tatu je kutija keksa "domaćica" kojeg je donio kad sam ga prvi put upoznala, a imala sam 9 godina. To je sve što sam od njega dobila:)))))))))
11.05.2005. (21:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sestra i ja smo živjele s bakom jer su starci zbog posla stalno bili na putu. Sagradili su kuću u drugom djelu grada ali bez dječje sobe. Na kraju su se nakon 25 g. braka rastali. Stari se ponovo oženio i ima klince, blizance, stare kao moj srednji sin, vidjela sam ih samo dva puta... tužno...
11.05.2005. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a sto bi i uradila sa njegovim brojem? sto reci nekome tko nikada nije bio tu, a i trazenje bilo kakvog opravdanja i objasnjenja, vjerujem da bi ti sada bilo nepotrebno. za neke stvari jednostavno bude suvise kasno...
11.05.2005. (21:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I moji roditelji su se rastali...nisam bila više mala, bila sam već studentica, no svejedno me boljelo, a boli me i danas kada se sjetim kako me brzo zaboravio. Otišao je živjeti sa ženom koja je imala dva sina, nešto malo mlađa od mene, glumio je oca njima, sada djeda njihovoj djeci. Nastojala sam održati kontakt s njime, nekoliko ga puta posjećivala, no primjetila sam kako kod njega nema mjesta za mene. Godinama se nismo čuli, ponekad od stričeva i teta čujem o njemu...očito mu je dobro. Danas, kada me netko pita, kažem da nemam oca. Ljudi pomisle obično da je umro...je, kažem....
11.05.2005. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ako se on ne brine za tebe,ako se on tebi ne udostoji javit, ne zasluzuje da se ti javis njemu...ne shvacam te ljude,te oceve kako nemaju nimalo obzira,nimalo savjesti,...ne shvacam kako svoju krv,svoje gene,svoju djecu mogu tako ostaviti i ne javljati im se uopce...kako ih ne zanima sto im djeca rade,kako zive,jesu li dobro...ne shvacam....
11.05.2005. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ako se on ne brine za tebe,ako se on tebi ne udostoji javit, ne zasluzuje da se ti javis njemu...ne shvacam te ljude,te oceve kako nemaju nimalo obzira,nimalo savjesti,...ne shvacam kako svoju krv,svoje gene,svoju djecu mogu tako ostaviti i ne javljati im se uopce...kako ih ne zanima sto im djeca rade,kako zive,jesu li dobro...ne shvacam....
11.05.2005. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ako se on ne brine za tebe,ako se on tebi ne udostoji javit, ne zasluzuje da se ti javis njemu...ne shvacam te ljude,te oceve kako nemaju nimalo obzira,nimalo savjesti,...ne shvacam kako svoju krv,svoje gene,svoju djecu mogu tako ostaviti i ne javljati im se uopce...kako ih ne zanima sto im djeca rade,kako zive,jesu li dobro...ne shvacam....
11.05.2005. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj tata je umro prije par godina. sjecam se zvuka njegova glasa kako se smije, kako vice, kako pjeva, sve. sjecam se i pokreta ruke koja prolazi kroz kosu. uzasno mi nedostaje.*ljubim te i grlim najvise na svijetu*
11.05.2005. (22:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ti i jesi ravnopravna. Čak i u boljem položaju od većine - kažeš da ti ljubavi nije falilo. A koliko djece ima oba roditelja i braću, naizgled idealnu obitelja, ali nema ono najbitnije, ljubav. Što tebe ubraja u skupinu povlaštenih. Znam da se nemam što komentirati, ali ja ne bih nosila njegovo prezime. Pusa:)
11.05.2005. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srna
nemam takvo iskustvo, al vidim takve priče. pogledaj koliko ih je samo došlo pred tobom priznati istu ili sličnu situaciju. otvorila si vrata da priča potekne... i potekla je na olakšanje mnogima. svaka čast djevojko.
ne znam je li lakše ako toliko ljudi pati, ali je malo lakše ako pate zajedno, ako znaju da nisu sami. u takvim mi situacijama na pamet padaju stihovi đure zrakića iz knjige svi me vole samo tata ne: ...ako više nećeš doći neću kvarit tvoju sreću, tom ulicom gdje stanuješ više tata proći neću, zaplakat će tvoje oči, nek ne bude tata kasno, zar vole, vole me svi, samo ti ode tata moj, samo me ne voliš ti...
sorry, ne želim rastuživat... samo su mi stihovi dragi...
11.05.2005. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Rozan - ja to prezime danas doživljavam kao dio sebe i već odavno znam da i kad se udam ću si samo dodati muževo; @srna - i mene je iznenadilo - ja sam očekivala da će sad svi graknut "ja imam savršenu obitelj i baš mi te žao", ali vidim da je to nešto "uobičajeno" i zbog toga je još tužnije...
11.05.2005. (22:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mnogi se vjerojatno mogu pronaći u ovom tekstu ako ne potpuno a onda barem u dijelovima...koje sakupljamo čitav život da bi zakrpali ono što smo izgubili...ali zakrpe su uvijek samo zakrpe....poznato je iz psihologijske literature da nas modeli ponašanja iz djetinjstva prate čitav život i određuju našu osobnost...naravno ne samo oni već smo i hereditarno bremeniti ali to ide u jednu drugu priču...moja storija je slična tako da to mogu razumjeti....posljedice se saniraju vrlo teško a jedini lijek i hrana je ljubav jer obično je takvi ljudi ostaju gladni cijeli život...
11.05.2005. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dirnuo me ovaj tekst. Moj Cimer isto ne zna tatu. Tata mu je Spanjolac, zivi tamo, isto ima drugu obitelj. Cimer ga nikad nije vidio. Tak...nisi jedina s tim problemom. Cimer svog isto ne zeli vidjet. Nije bio tamo kad je odrastao, pa mu ne treba ni sad.
11.05.2005. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lena
važno je samo dobiti ljubav.nije važno čija je ona.normalno da ti fali.sigurna sam da i ti njemu fališ.ali ne brini.i glavu uspravno!ti si individualac,a ne osoba koja ovisi o drugima,i to je najvažnije!
11.05.2005. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Chainfire
ja nemam tatu od osme godine.sjecam ga se,jako dobro. ali ne sjecam se i ne znam kako je to imati tatu. dva roditelja, mir..nemam pojma.i tocno znam di je ta praznina i kako pritisce.pusa
11.05.2005. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
trill
naježila si me...sličnu priču ima i moja mama, broj telefona isto..i isto kao i ti ne misli ga upotrebiti
11.05.2005. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cranberrie
ne znam što bih na ovo rekla jer nisam ništa takvo proživjela ali sva sam se nekak naježila na ovaj tvoj tekst... uf...
11.05.2005. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xiola bleu
A mozda ima razloge koje zna samo on?
11.05.2005. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....Demjan
Ako te to tješi takva nekakva je i moja priča, moje mišljenje da netko takav nije ni vrijedan da o njemu razmišljam. Prekrižila sam tog čovjeka. Nisi ti manje vrijedna, nisi to trebala nikada ni misliti. Svaki čovjek ima svoju vlastitu vrijednost, a ne naslijeđenu od roditelja. E sad bi te zagrlila i rado bih da ti mogu pokazati kako da staneš iznad svega toga, ali ne sumnjam u tebe, ti si jaka ženska:)
11.05.2005. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....Demjan
Zaboravila sam nadodati, sinonim za mog tatu je kutija keksa "domaćica" kojeg je donio kad sam ga prvi put upoznala, a imala sam 9 godina. To je sve što sam od njega dobila:)))))))))
11.05.2005. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
freestyler
ma što god bilo razlog, dijete nemožeš, nesmiješ zaboraviti, ma koliko ti možda i teški rastanci s njim bili...
11.05.2005. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra 23-10
Toga se najviše bojim, da će jednom moja princeza s tim tonom pričati o svom ocu - ravnodušnost!I ja bih te kao Demjanica grlila.Jaka si ti žena....
11.05.2005. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jazzie
@demjan - ma nije uopće bed, ali ovo je jednom trebalo biti napisano na mom blogu...
11.05.2005. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KOKI
sestra i ja smo živjele s bakom jer su starci zbog posla stalno bili na putu. Sagradili su kuću u drugom djelu grada ali bez dječje sobe. Na kraju su se nakon 25 g. braka rastali. Stari se ponovo oženio i ima klince, blizance, stare kao moj srednji sin, vidjela sam ih samo dva puta... tužno...
11.05.2005. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
glorija
a sto bi i uradila sa njegovim brojem? sto reci nekome tko nikada nije bio tu, a i trazenje bilo kakvog opravdanja i objasnjenja, vjerujem da bi ti sada bilo nepotrebno. za neke stvari jednostavno bude suvise kasno...
11.05.2005. (21:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riječanka&svijet
I moji roditelji su se rastali...nisam bila više mala, bila sam već studentica, no svejedno me boljelo, a boli me i danas kada se sjetim kako me brzo zaboravio. Otišao je živjeti sa ženom koja je imala dva sina, nešto malo mlađa od mene, glumio je oca njima, sada djeda njihovoj djeci. Nastojala sam održati kontakt s njime, nekoliko ga puta posjećivala, no primjetila sam kako kod njega nema mjesta za mene. Godinama se nismo čuli, ponekad od stričeva i teta čujem o njemu...očito mu je dobro. Danas, kada me netko pita, kažem da nemam oca. Ljudi pomisle obično da je umro...je, kažem....
11.05.2005. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...dan za danom...
ako se on ne brine za tebe,ako se on tebi ne udostoji javit, ne zasluzuje da se ti javis njemu...ne shvacam te ljude,te oceve kako nemaju nimalo obzira,nimalo savjesti,...ne shvacam kako svoju krv,svoje gene,svoju djecu mogu tako ostaviti i ne javljati im se uopce...kako ih ne zanima sto im djeca rade,kako zive,jesu li dobro...ne shvacam....
11.05.2005. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...dan za danom...
ako se on ne brine za tebe,ako se on tebi ne udostoji javit, ne zasluzuje da se ti javis njemu...ne shvacam te ljude,te oceve kako nemaju nimalo obzira,nimalo savjesti,...ne shvacam kako svoju krv,svoje gene,svoju djecu mogu tako ostaviti i ne javljati im se uopce...kako ih ne zanima sto im djeca rade,kako zive,jesu li dobro...ne shvacam....
11.05.2005. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...dan za danom...
ako se on ne brine za tebe,ako se on tebi ne udostoji javit, ne zasluzuje da se ti javis njemu...ne shvacam te ljude,te oceve kako nemaju nimalo obzira,nimalo savjesti,...ne shvacam kako svoju krv,svoje gene,svoju djecu mogu tako ostaviti i ne javljati im se uopce...kako ih ne zanima sto im djeca rade,kako zive,jesu li dobro...ne shvacam....
11.05.2005. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
unuka
samo hrabro...ti najbolje znas kaj je najbolje da napravis...:)
11.05.2005. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*james.fragile_
moj tata je umro prije par godina. sjecam se zvuka njegova glasa kako se smije, kako vice, kako pjeva, sve. sjecam se i pokreta ruke koja prolazi kroz kosu. uzasno mi nedostaje.*ljubim te i grlim najvise na svijetu*
11.05.2005. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lallallaaaaaa
Ti i jesi ravnopravna. Čak i u boljem položaju od većine - kažeš da ti ljubavi nije falilo. A koliko djece ima oba roditelja i braću, naizgled idealnu obitelja, ali nema ono najbitnije, ljubav. Što tebe ubraja u skupinu povlaštenih. Znam da se nemam što komentirati, ali ja ne bih nosila njegovo prezime. Pusa:)
11.05.2005. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srna
nemam takvo iskustvo, al vidim takve priče. pogledaj koliko ih je samo došlo pred tobom priznati istu ili sličnu situaciju. otvorila si vrata da priča potekne... i potekla je na olakšanje mnogima. svaka čast djevojko. ne znam je li lakše ako toliko ljudi pati, ali je malo lakše ako pate zajedno, ako znaju da nisu sami. u takvim mi situacijama na pamet padaju stihovi đure zrakića iz knjige svi me vole samo tata ne: ...ako više nećeš doći neću kvarit tvoju sreću, tom ulicom gdje stanuješ više tata proći neću, zaplakat će tvoje oči, nek ne bude tata kasno, zar vole, vole me svi, samo ti ode tata moj, samo me ne voliš ti... sorry, ne želim rastuživat... samo su mi stihovi dragi...
11.05.2005. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jazzie
@Rozan - ja to prezime danas doživljavam kao dio sebe i već odavno znam da i kad se udam ću si samo dodati muževo; @srna - i mene je iznenadilo - ja sam očekivala da će sad svi graknut "ja imam savršenu obitelj i baš mi te žao", ali vidim da je to nešto "uobičajeno" i zbog toga je još tužnije...
11.05.2005. (22:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eta
....
11.05.2005. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M i c h i
Bas sam se rastuzila... iako ti nikad nista nije falilo...hvala bogu...
11.05.2005. (23:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
mnogi se vjerojatno mogu pronaći u ovom tekstu ako ne potpuno a onda barem u dijelovima...koje sakupljamo čitav život da bi zakrpali ono što smo izgubili...ali zakrpe su uvijek samo zakrpe....poznato je iz psihologijske literature da nas modeli ponašanja iz djetinjstva prate čitav život i određuju našu osobnost...naravno ne samo oni već smo i hereditarno bremeniti ali to ide u jednu drugu priču...moja storija je slična tako da to mogu razumjeti....posljedice se saniraju vrlo teško a jedini lijek i hrana je ljubav jer obično je takvi ljudi ostaju gladni cijeli život...
11.05.2005. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marisi
Dirnuo me ovaj tekst. Moj Cimer isto ne zna tatu. Tata mu je Spanjolac, zivi tamo, isto ima drugu obitelj. Cimer ga nikad nije vidio. Tak...nisi jedina s tim problemom. Cimer svog isto ne zeli vidjet. Nije bio tamo kad je odrastao, pa mu ne treba ni sad.
11.05.2005. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...