Moj tata
Sjećam se rođendana, možda trećeg. Bila sam mala, frčkava i imala traper suknjicu na sebi. On je došao, iza svih i ne sjećam se da li mi je išta donio. Zagrlio me, malo podignuo i netko nas je slikao. Zapravo, ne znam da li je to uopće pravo sjećanje ili je moja mašta izgradila tokom godina taj događaj, iz te fotografije.
Sjećam se da su me djeca pitala često gdje je on, a ja nisam znala što odgovoriti. Osjećala sam se manje vrijednom, ali ne zato što ga nemam, nego zato što nemam odgovor na njihovo pitanje.
Sjećam se da je bila zima, a ja sam s bakom pekla kolače. Zapravo, ona je pekla, a ja sam samo trčkarala oko nje. Imala sam negdje 8 godina. Zazvonio je telefon, a ja sam se javila. Rekao mi je da siđem dolje. Baka mi je obukla tamno ljubičasti kaputić i nekakvu ljubičast kapu/šubaru sa bijelim krznom koju organski nisam mogla podnijeti. Ona je rekla da će se to njemu sviđati. Došla sam i otišli smo na sok. Na kraju mi je dao neke stvari iz svoga kombija. Rekao je da će mi poslati paket sa još puno stvari. Nikada to nije napravio. Već 15 godina ga nisam vidjela, niti čula glasa od njega.
Nikada mi nije falilo ljubavi u životu – imala sam je na pretek. Nikada mi nije falilo niti pažnje, niti materijalnog – sve sam ja to imala. Nikada mi nije niti on falio. Imao mi je tko popraviti bicikl. Imala sam s kime otplesati valcer na maturalnoj zabavi. Nisam nikada htjela biti bolja od ostalih, već samo ravnopravna. To mi je falilo! To mi je on oduzeo. Htjela sam ravnopravno s ostalima reći tko i gdje mi je tata, a ne na to pitanje samo spuštati glavu.
Nije obitelj samo mama-tata-djeca, obitelj se poznaje po mnogočemu drugome. Ali je teško djetetu objasniti „ti tatu imaš, ali njemu nije stalo do tebe“. Teško je to shvatiti. A najteže je to ponoviti kad vas netko pita...
Kada me netko pita da li imam braću ili sestre, ja kažem da nemam, da sam jedinica. Ali to nije istina. Postoje oni negdje, znam da postoje. Postoje negdje djeca kojima je on pravi tata, bar se nadam da je. Nadam se da je njima dao sve ono što meni nije nikada. Oni vjerojatno niti ne znaju da ja postojim. A isto prezime nosimo...
Nedavno sam pronašla u telefonskom imeniku njegov broj telefona. Pokazala sam ga mami. Pitala me što ću s njim. Rekoh - baš ništa.
|
