Svakih par mjeseci svratim vidjeti jeste li napisali nešto novo.
Ne mogu reći da znam kako Vam je, ali svaki put s bloga odem u suzama.
Utjehe nema jer ona u ovakvim situacijama ne postoji, ali nek Vam jedna mala misao u kutu mozga bude da ste imali sreću imati takvu kćer i osjetiti takvu ljubav.
08.07.2022. (01:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala Vam na posjeti blogu i čitanju, a još više hvala na praćenju bloga. Teško je naime razumjeti nešto o čemu nemamo vlastito iskustvo, a onda, takve tužne riječi, osjećaji tuge, tužan život i ne mami previše. Dok smo sretni ne tražimo nikakav balans sreći. Zato, hvala Vam. Napišem ja dosta toga ali ne objavim jer moja tuga dobiva sve čvršće okvire, a i trenutni osjećaji ponekad nisu za javnost. Pa sam sve to nekako ograničila da bude više za otimanje zaboravu. Puno pozdrava.
09.07.2022. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A
Kao dijete od 9 godina izgubila sam oca (subjektivno najboljeg na svijetu) pa ni mene moj komad tuge nije zaobišao. U Vašim riječima ponekad vidim svoju tugu, a ponekad učim o drugim vrstama tuge. Nadam se da još uvijek imate neke sitne radosti koje Vam pomažu da izgurate dan.
Veliki pozdrav
11.07.2022. (16:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima, ima ih. Bez toga ne znam niti kako bih započela dan. Ali ja sam ionako tip koji ne pati od grandioznih stvari u životu pa me može razveseliti i prvi jutarnji cappuccino. Ono što je teško u svakodnevnici su uspoređivanja. Uspoređujem je s njezinom vršnjakinjom iz susjedstva i pitam se bi li u tom smjeru išao i njezin život, uspoređujem nedjelju ujutro danas s onom ranije dok bih čekala da konačno izađe iz kupaonice, uspoređujem svoja buđenja sada kad su teška u momentu suočavanja sa stvarnošću od onih koja su bila puna nekakvih manjih ili većih planova. Uspoređujem svaki momenat ali ima radosti kojih se ne mislim lišavati jer jednostavno čine život podnošljivijim. Žao mi je da ste tako rano izgubili tatu, kad je moj umro, činilo mi se da se svijet srušio (bio je glavni oslonac moga života, malo posesivan roditelj ali nije me to smetalo) ni ne misleći tada da će za mene svijet nestati 10 godina kasnije. Ponekad stvarno mislim da su nam emocije prije teret i opterećenje no sreća i zadovoljstvo. Znate, manji dobitak ali i manji gubitak. Pozdrav, budite mi dobro.
12.07.2022. (16:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A
Svakih par mjeseci svratim vidjeti jeste li napisali nešto novo.
Ne mogu reći da znam kako Vam je, ali svaki put s bloga odem u suzama.
Utjehe nema jer ona u ovakvim situacijama ne postoji, ali nek Vam jedna mala misao u kutu mozga bude da ste imali sreću imati takvu kćer i osjetiti takvu ljubav.
08.07.2022. (01:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Hvala Vam na posjeti blogu i čitanju, a još više hvala na praćenju bloga. Teško je naime razumjeti nešto o čemu nemamo vlastito iskustvo, a onda, takve tužne riječi, osjećaji tuge, tužan život i ne mami previše. Dok smo sretni ne tražimo nikakav balans sreći. Zato, hvala Vam. Napišem ja dosta toga ali ne objavim jer moja tuga dobiva sve čvršće okvire, a i trenutni osjećaji ponekad nisu za javnost. Pa sam sve to nekako ograničila da bude više za otimanje zaboravu. Puno pozdrava.
09.07.2022. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A
Kao dijete od 9 godina izgubila sam oca (subjektivno najboljeg na svijetu) pa ni mene moj komad tuge nije zaobišao. U Vašim riječima ponekad vidim svoju tugu, a ponekad učim o drugim vrstama tuge. Nadam se da još uvijek imate neke sitne radosti koje Vam pomažu da izgurate dan.
Veliki pozdrav
11.07.2022. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Ima, ima ih. Bez toga ne znam niti kako bih započela dan. Ali ja sam ionako tip koji ne pati od grandioznih stvari u životu pa me može razveseliti i prvi jutarnji cappuccino. Ono što je teško u svakodnevnici su uspoređivanja. Uspoređujem je s njezinom vršnjakinjom iz susjedstva i pitam se bi li u tom smjeru išao i njezin život, uspoređujem nedjelju ujutro danas s onom ranije dok bih čekala da konačno izađe iz kupaonice, uspoređujem svoja buđenja sada kad su teška u momentu suočavanja sa stvarnošću od onih koja su bila puna nekakvih manjih ili većih planova. Uspoređujem svaki momenat ali ima radosti kojih se ne mislim lišavati jer jednostavno čine život podnošljivijim.
Žao mi je da ste tako rano izgubili tatu, kad je moj umro, činilo mi se da se svijet srušio (bio je glavni oslonac moga života, malo posesivan roditelj ali nije me to smetalo) ni ne misleći tada da će za mene svijet nestati 10 godina kasnije. Ponekad stvarno mislim da su nam emocije prije teret i opterećenje no sreća i zadovoljstvo. Znate, manji dobitak ali i manji gubitak. Pozdrav, budite mi dobro.
12.07.2022. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...