Za ovaj kratak isječak iz života, lako moguće dosadan za mnoge današnje pratitelje i "pratitelje" društvenih mreža, inspirirala me rečenica iz knjige koju upravo čitam (citiram): "Čini se da mislimo kako je tišina znak slabosti. Da je zanemarivanje ravno smrti (a za ego to i jest istina). I zato pričamo, pričamo, pričamo kao da nam život ovisi o tome."
Negdje "u pozadini" vjerojatno me (po)škaklja(la) i poznata sentenca iz kultnog filma "Dim" s Harveyjem Keitelom i Williamom Hurtom (sugeriram poslušati tih 11 sekundi).
Toliko...
12.06.2021. (09:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smoki
Nemam potrebu i ne pričam puno. Pristojan sam i pažljivo ih slušam, ali ljudima nisam zanimljiv, vjerojatno misle i da sam mentalno ograničen. Tako da mislim, ne pričati ipak nije dobra osobina.
14.06.2021. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedno je, Smoki, nemati "potrebu", kako kažeš, a sasvim je drugo nemati što za reći kad za to dođe vrijeme i prilika... Ima neke mudrosti u tome kada i kako se uključiti u spiku, a pričati zbog pričanja (da me se čuje pod svaku cijenu - nekad se to nazivalo "larpurlartizmom") često naginje pumpanju govornikovog ega. Poanta "svega gornjega" je - katkada treba stišati ton, potegnuti "ručnu", umiriti se.... ma kako bio/postao/ostao "nepopularan"!
14.06.2021. (15:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Zgodno! Pozdrav!
12.06.2021. (02:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Hvala ti, Luki...
Za ovaj kratak isječak iz života, lako moguće dosadan za mnoge današnje pratitelje i "pratitelje" društvenih mreža, inspirirala me rečenica iz knjige koju upravo čitam (citiram):
"Čini se da mislimo kako je tišina znak slabosti. Da je zanemarivanje ravno smrti (a za ego to i jest istina). I zato pričamo, pričamo, pričamo kao da nam život ovisi o tome."
Negdje "u pozadini" vjerojatno me (po)škaklja(la) i poznata sentenca iz kultnog filma "Dim" s Harveyjem Keitelom i Williamom Hurtom (sugeriram poslušati tih 11 sekundi).
Toliko...
12.06.2021. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smoki
Nemam potrebu i ne pričam puno. Pristojan sam i pažljivo ih slušam, ali ljudima nisam zanimljiv, vjerojatno misle i da sam mentalno ograničen. Tako da mislim, ne pričati ipak nije dobra osobina.
14.06.2021. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Jedno je, Smoki, nemati "potrebu", kako kažeš, a sasvim je drugo nemati što za reći kad za to dođe vrijeme i prilika...
Ima neke mudrosti u tome kada i kako se uključiti u spiku, a pričati zbog pričanja (da me se čuje pod svaku cijenu - nekad se to nazivalo "larpurlartizmom") često naginje pumpanju govornikovog ega.
Poanta "svega gornjega" je - katkada treba stišati ton, potegnuti "ručnu", umiriti se.... ma kako bio/postao/ostao "nepopularan"!
14.06.2021. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...