Pogledala sam deset minuta videa pa ću se osvrnuti na to. Ova usporedba kazališne predstave sa našim životima je dobra, može se naći puno podudarnosti i naš konačni dojam mogao bi biti: previše ozbiljno shvaćam život ili zaista smo nesvjesni i ufurani smo u film (koji nije realističan). Međutim postoji značajna razlika u dva filma, onom koji se događa na platnu i onom koji je životni. Onaj na platnu opisuje stvarni, a stvarni je vođen puno dubljim motivima nego što su naši zaključci na kraju kakve dobre komedije ili drame. Naši životi su vođeni ( i ti to jako dobro znaš) unutarnjim potrebama od kojih je najznačajnija ona za preživljavanjem. U ovaj svijet smo bačeni, nismo ga birali. U kulturi u kojoj živimo ćemo se snaći, adaptirati i preživjeti ili ćemo teško živjeti. U osnovi mislim kako su ljudi puno svjesniji nego se na prvu čini, ali i snažno definirani svojim postavkama. Te postavke nisu loše/negativne one jednostavno znače život. Kada postane hladno, osamljeno, teško do granica izdržljivosti čovjek po nagonu prijanja uz ognjište na kojem će se zagrijati bez obzira na folklor koji se oko njega odigrava jer neke potrebe imaju prioritet i tek kada su one zadovoljene javljaju one čije nas nezadovoljavanje ne ugrožava životno ili zdravstveno. Ne slažem se kako "igranje uloga" nema svoju funkciju jer ono je u svojoj suštini alat preživljavanja u društvu u kojem živimo. Beskućnici su oni koji su odbili živjeti po pravilima ovog društva. Neki osamljenici ostvare život na nekom brdašću u svojoj kolibi sa stadom ovaca. Imaju svoj mir i dobar život, ali stoga što je njima to dobar život. Osobno sam promišljala o izolaciji na neke slične načine, ali sam zaključila kako sam ipak oblikovana civilizacijom. Moje potrebe i to mislim zaista istinske potrebe (ne mislim na biološke) ne mogu biti zadovoljene u nekom izoliranom kutku. Preostaje tražiti mjeru, vjerovati u svoje sposobnosti i mogućnosti da unatoč svemu ostvarimo život koji će u sebi imati prostor slobode, pauze i odmora od svega onoga što moramo nositi kako bi preživjeli.
08.02.2020. (07:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam pogledao oko 5 minuta, jer tada više nisam imao na raspolaganju, ali već dosta dobro znam Wattsa, pa mogu prilično pouzdano pretpostaviti i daljnji tijek. Samo mi se to pojavilo i dobro se nadovezuje na prethodnu temu, tako da to nisam mogao zanemariti. Kao prvo, sviđa mi se što promišljaš ove stvari. Bistra si, u dobroj mjeri otvorena i znatiželjna. Ni ja ne bih bio zadovoljan u potpunoj izolaciji. Okruženje je onakvo kakvo je, sjebano u dobroj mjeri i na puno načina i onda, kao takvo, proizvodi (doslovno proizvodi) isto takve ljude kakvo je i ono samo. To je začarani krug. Izlazak iz tog koncepta je vrlo težak, ali ja mislim da se može. Mnogi ljudi uspijevaju pronaći svoj put unutar i usprkos koncepta koji ih okružuje. Oni su dokaz da se može, što ne znači da će se svatko tko to poželi u tome i uspjeti. Ali ako se uloži određeni trud i ako se tome pristupi na pravi način, vrlo, vrlo svjesno i jasno usmjereno, onda je sve moguće.
08.02.2020. (10:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Pogledala sam deset minuta videa pa ću se osvrnuti na to.
Ova usporedba kazališne predstave sa našim životima je dobra, može se naći puno podudarnosti i naš konačni dojam mogao bi biti: previše ozbiljno shvaćam život ili zaista smo nesvjesni i ufurani smo u film (koji nije realističan).
Međutim postoji značajna razlika u dva filma, onom koji se događa na platnu i onom koji je životni. Onaj na platnu opisuje stvarni, a stvarni je vođen puno dubljim motivima nego što su naši zaključci na kraju kakve dobre komedije ili drame.
Naši životi su vođeni ( i ti to jako dobro znaš) unutarnjim potrebama od kojih je najznačajnija ona za preživljavanjem.
U ovaj svijet smo bačeni, nismo ga birali. U kulturi u kojoj živimo ćemo se snaći, adaptirati i preživjeti ili ćemo teško živjeti.
U osnovi mislim kako su ljudi puno svjesniji nego se na prvu čini, ali i snažno definirani svojim postavkama. Te postavke nisu loše/negativne one jednostavno znače život.
Kada postane hladno, osamljeno, teško do granica izdržljivosti čovjek po nagonu prijanja uz ognjište na kojem će se zagrijati bez obzira na folklor koji se oko njega odigrava jer neke potrebe imaju prioritet i tek kada su one zadovoljene javljaju one čije nas nezadovoljavanje ne ugrožava životno ili zdravstveno.
Ne slažem se kako "igranje uloga" nema svoju funkciju jer ono je u svojoj suštini alat preživljavanja u društvu u kojem živimo.
Beskućnici su oni koji su odbili živjeti po pravilima ovog društva. Neki osamljenici ostvare život na nekom brdašću u svojoj kolibi sa stadom ovaca. Imaju svoj mir i dobar život, ali stoga što je njima to dobar život. Osobno sam promišljala o izolaciji na neke slične načine, ali sam zaključila kako sam ipak oblikovana civilizacijom. Moje potrebe i to mislim zaista istinske potrebe (ne mislim na biološke) ne mogu biti zadovoljene u nekom izoliranom kutku.
Preostaje tražiti mjeru, vjerovati u svoje sposobnosti i mogućnosti da unatoč svemu ostvarimo život koji će u sebi imati prostor slobode, pauze i odmora od svega onoga što moramo nositi kako bi preživjeli.
08.02.2020. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
Ja sam pogledao oko 5 minuta, jer tada više nisam imao na raspolaganju, ali već dosta dobro znam Wattsa, pa mogu prilično pouzdano pretpostaviti i daljnji tijek. Samo mi se to pojavilo i dobro se nadovezuje na prethodnu temu, tako da to nisam mogao zanemariti. Kao prvo, sviđa mi se što promišljaš ove stvari. Bistra si, u dobroj mjeri otvorena i znatiželjna. Ni ja ne bih bio zadovoljan u potpunoj izolaciji. Okruženje je onakvo kakvo je, sjebano u dobroj mjeri i na puno načina i onda, kao takvo, proizvodi (doslovno proizvodi) isto takve ljude kakvo je i ono samo. To je začarani krug. Izlazak iz tog koncepta je vrlo težak, ali ja mislim da se može. Mnogi ljudi uspijevaju pronaći svoj put unutar i usprkos koncepta koji ih okružuje. Oni su dokaz da se može, što ne znači da će se svatko tko to poželi u tome i uspjeti. Ali ako se uloži određeni trud i ako se tome pristupi na pravi način, vrlo, vrlo svjesno i jasno usmjereno, onda je sve moguće.
08.02.2020. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...