Ne znam, bila mi je ugodna pomisao da vladam svojim životom, ali pokazalo se da se radilo o zabludi, u najmanju ruku, ... ne kažem da moje iskustvo išta znači, samo eto ... Kako god, apsolutno jako dobro ti želim, ...
10.11.2019. (19:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Jutros sam trčala. Trebala sam uzeti rukavice. Bilo mi je hladno za ruke. Blisko mi je ovo o čemu pišeš. Puno puta sam ustala s trosjeda kada nisam mogla. Trčala sa s olovnim nogama, raznim bolovima i povremeno se i meni činilo kako nisam normalna. Ipak takav put kroz vrijeme donese čvrstoću i ne samo u nogama. Nagrade su brojne. Baš sam jučer rekla mužu kako ću se sportom baviti do smrti. A trčanje nije moja prva ljubav na ljestvici sportova. U obimu u kojem ću moći. Ako to sa 70. bude samo hodanje, neka. :)
Divno, ostani discipliniran i vjeran svom put. Čitala sam o trčanju po kiši. Probala i sama. Luđak. :) Divno.
11.11.2019. (18:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y, " i povremeno se i meni činilo kako nisam normalna."
A kome se još činilo da nisi normalna? Ili si ti pomislila kako sam ja za sebe ustvrdio kako nisam normalan ako idem van, a ljepšje je unutra? Ne, ne, ja mislim da je to vrlo - normalno - izaći van. Ili bolje reći - bolje je tako, potrebno je. Meni su nenormalni oni koji biraju uvijek ugodu. Takva ugoda je naprosto tromost, ljenost duha i letargija. Nema ništa životno u njoh. Jer kao što znaš i sama iz svog iskustva, biranje neugode je na kraju opet biranje ugode, koja dođe malo kasnije, kad se probije početni unutrašnji otpor.
12.11.2019. (18:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Nisam pomislila kako si za sebe ustvrdio kako nisi normalan. Meni ljudi to govore povremeno. Mnogo je razloga iz kojih mi to govore, a ja sam se povremeno za sebe znala zapitati jesam li normalna?
Dan prije utrke sam dobila laringitis, ozbiljno sam bila bolesna, sli sam sutradan otišla na utrku. Završila je s dosta dobrim rezultatom. Nakon toga završila na antibioticima i bolovanju. Rekli su mi da nisam normalna. Trčala sam s puno različitih bolova! :))) Dolazila sam na stazu šepajući. Rekli su mi kako nisam normalna. :) Sad dok ovo pišem zapravo shvaćam kako mi ljudi u biti dosta često kažu kako nisam normalna. Zamolila sam masažu listova zadnje, ali je to bilo nemoguće provesti jer na dodir mišića listova urličem.
Ništa od svega mene nije nagnalo da se zapitam jesam li normalna nego neki trenuci kada sam potpuno utućena i bez snage došla na stazu. Gotovo u suzama. :)) E onda sam se znala zapitati zašto? Što ja to radim? Na sreću pitanja isčeznu nakon 5km. :)
I u pravu si. Biranje neugode je biranje veće ugode na kraju. :)
13.11.2019. (07:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Sviđa mi se tvoj rezon, način na koji razmišljaš. Zaista, to nije lako, pogotovo čitav život.
10.11.2019. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sophi
Ne znam, bila mi je ugodna pomisao da vladam svojim životom,
ali pokazalo se da se radilo o zabludi, u najmanju ruku, ...
ne kažem da moje iskustvo išta znači, samo eto ...
Kako god, apsolutno jako dobro ti želim, ...
10.11.2019. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Jutros sam trčala. Trebala sam uzeti rukavice. Bilo mi je hladno za ruke.
Blisko mi je ovo o čemu pišeš. Puno puta sam ustala s trosjeda kada nisam mogla. Trčala sa s olovnim nogama, raznim bolovima i povremeno se i meni činilo kako nisam normalna.
Ipak takav put kroz vrijeme donese čvrstoću i ne samo u nogama. Nagrade su brojne. Baš sam jučer rekla mužu kako ću se sportom baviti do smrti. A trčanje nije moja prva ljubav na ljestvici sportova. U obimu u kojem ću moći. Ako to sa 70. bude samo hodanje, neka. :)
Divno, ostani discipliniran i vjeran svom put.
Čitala sam o trčanju po kiši. Probala i sama.
Luđak. :)
Divno.
11.11.2019. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
y, " i povremeno se i meni činilo kako nisam normalna."
A kome se još činilo da nisi normalna? Ili si ti pomislila kako sam ja za sebe ustvrdio kako nisam normalan ako idem van, a ljepšje je unutra?
Ne, ne, ja mislim da je to vrlo - normalno - izaći van. Ili bolje reći - bolje je tako, potrebno je. Meni su nenormalni oni koji biraju uvijek ugodu. Takva ugoda je naprosto tromost, ljenost duha i letargija. Nema ništa životno u njoh. Jer kao što znaš i sama iz svog iskustva, biranje neugode je na kraju opet biranje ugode, koja dođe malo kasnije, kad se probije početni unutrašnji otpor.
12.11.2019. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Nisam pomislila kako si za sebe ustvrdio kako nisi normalan.
Meni ljudi to govore povremeno. Mnogo je razloga iz kojih mi to govore, a ja sam se povremeno za sebe znala zapitati jesam li normalna?
Dan prije utrke sam dobila laringitis, ozbiljno sam bila bolesna, sli sam sutradan otišla na utrku. Završila je s dosta dobrim rezultatom. Nakon toga završila na antibioticima i bolovanju. Rekli su mi da nisam normalna.
Trčala sam s puno različitih bolova! :)))
Dolazila sam na stazu šepajući. Rekli su mi kako nisam normalna. :)
Sad dok ovo pišem zapravo shvaćam kako mi ljudi u biti dosta često kažu kako nisam normalna.
Zamolila sam masažu listova zadnje, ali je to bilo nemoguće provesti jer na dodir mišića listova urličem.
Ništa od svega mene nije nagnalo da se zapitam jesam li normalna nego neki trenuci kada sam potpuno utućena i bez snage došla na stazu. Gotovo u suzama. :))
E onda sam se znala zapitati zašto? Što ja to radim?
Na sreću pitanja isčeznu nakon 5km. :)
I u pravu si. Biranje neugode je biranje veće ugode na kraju.
:)
13.11.2019. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...