Komentari

lilianke.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Mariano Aureliano

    Za gluhonijeme posjetitelje:

    There's a place for us,
    Somewhere a place for us.
    Peace and quiet and open air
    Wait for us
    Somewhere.

    There's a time for us,
    Some day a time for us,
    Time together with time to spare,
    Time to look, time to care,
    Some day!

    Somewhere.
    We'll find a new way of living,

    We'll find a way of forgiving
    Somewhere

    There's a place for us,
    A time and place for us.
    Hold my hand and we're halfway there.
    Hold my hand and I'll take you there
    Somehow,
    Some day,
    Somewhere!

    ;)
    Tužni stihovi u znanom kontekstu. Hebiga. Što se tiče mladenačke ljepote, neobično je kako je tek sada primjećujemo u svih, po starim fotkama, a dok smo bili mladi, uopće toliko nismo primjećivali, kako su svi oko nas (uključujući i nas) vrlo lijepi! :))

    avatar

    16.12.2018. (12:33)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mariano, ima , (naravno, jer jebiga izgleda da je sve unaprijed u DETALJE dogovoreno, ne samo onak okvirno,) i priča oko ovoga.

    Daklem,
    sviralo se sa Broadwayskim kazališćem puno po njemačkama i to.
    Isus Krist Superstar, WSStory, My fair lady, Evitu koliko ja znam, možda fantom u operi nisam ziher.
    Nikad se nije to bogznašto spominjalo, ono znaš za to al ne misliš o tome, nego o riži i grahu.
    No, moj je mužić imao običaj uzvikivati ono
    'Tony!
    Maria!'
    iz zadnje scene gdje ga ubiju i neizvjesna ljubavna priča postane tužna i nepopravljiva.
    To mi je u uhu oduvijek, iako nisam imala blage veze da je priča tužna, a ako i jesam - zaboravila sam.
    A nevezano, meni je ova pjesma Somewhere oduvijek jako draga i imam je npr. u walkmanu. I NE znadoh da je to iz istog mjuzikla.

    Jučer nađem svu hrpu papira i dokumenata uz cijelu priču, ovu gore fotku, i povežem konce, i vidim prvi put u životu video sa 'Maria! Tony' scenom gdje on umire, pomislim si da smo sve što će biti znali bez svjesnog znanja cijelo to vrijeme.
    I poslušam original kako ide, čela solo koliko hoćeš, ubij me.

    avatar

    16.12.2018. (14:55)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ovo je zanimljiva priča. To je valjda taj novi level ili dar Smrti - sad si na bregu, iako nakon brega opet dolazi dol i tako stalno, up - down, up - down, tj. dođe tako vrijeme kad su znakovi gotovo svakodnevni i povremeno baš nevjerojatni, a onda dođe i ono vrijeme kad opet presahnu, i tako stalno. :) U svakom slučaju, uvijek vrijedi ono: there are no others. :)) Mislim da je ta istina ipak najbolja utjeha, i u njoj nema ni bregova ni dolova, ni durova ni molova. :))

    avatar

    16.12.2018. (16:04)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mariano, složila bih se sa potonjim, ta konačna istina je blagotvorna, al kaj kad moramo malo fejkati život ovdje, nema nam druge nego istrpiti kako najbolje znamo.

    Hvala na svemu, moram reći.

    avatar

    16.12.2018. (19:37)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Dobra večer, Lilianke!

    Kao zrno po zrno, pogača; dan po dan, život.

    Mladost i čelo.
    Moj sin je čelist. Ima kosu u uvojcima.
    Radi drugi posao.
    Dok je još bio dječak, ispričao je kako je upoznao jednom jednog drugog
    dječaka koji je na njegov odgovor da svira čelo, uzvratio: lijep ti je to instrument, samo nekako tužan.
    U svim zvučnim pričama, gdje je tuga, eto čela.
    Ja ga volim. Njegov zvuk dočarava daleku dubinu, harmoniju, pomirenje.

    avatar

    18.12.2018. (20:04)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Nepoznata, bok, dobra ti večer. Sin čelist! :)
    Kod koga je bio, moram pitati :) koja muzička i to....

    Kad sam bila mala, nije to bilo tako popularno.
    Nije bilo Luke i Stjepana. Najčešće dobacivanje čelistima bilo je 'kakva ti je to velika gitara?' 'Kakva je to tambura?'.

    Tuga je u uhu slušatelja, ipak mislim :)

    avatar

    19.12.2018. (17:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...