Teške sam bitke vodila Za svaku stopu nečijeg grada od zagrljaja Po nepreglednoj stepi samoće gazili su me konji temudžina Vođeni mrmljanjem šamana Nagnutim nad rasutim kostima
Šunjala se za svojim uhodama Koje sam poslala u izvide Dajući im precizne naputke Da brzo se vrate s dobrom viješću A onda u blatu gazila Njihove jadne ruke bez oružja
Koliko su puta brižne vidarice Šivale moja ranjena leđa oštrim iglama I prinosile zdjelicu da pijem Žedna, usahlih usana koje ne ljubi nitko
I neka se sakriju svi oni križari Grabljivci tuđih planina i skrivenih blaga Uz dreku da kunu se bogom Moji su mi bogovi odrali Zadnji komadić razuma dok sam Teoretizirala od clausevitza do brucknera I osvajala ljubav
Mijenjala sam lukavo taktiku Jurišala teškim topništvom S nakanom da osvojim bar jednu riznicu nježnosti Bacala vrelo ulje na bedeme Onih koji su me zvali da trgujemo A onda zatvarali svoje duše preda mnom Kao kapije okovane lancima
Smjerno sam im pružala ruke na ogled U nježnoj haljini od čipke dodira željne blagog, vrškom prstiju barem Jer već odavno su me sažgale lomače ratničkih poraza I od mog tijela je ovdje tek malo pepela
I sad, kad tužim bez pobjedničkog lovora Kao hipolita prevarena zlatnim jabukama hesperida Pribjeći ću posljednjoj varci I ostaviti trojanskog konja pred vratima
Komadić mog raznijetog srca
Ako je trunka preostala
evo, neke već poznate začudne podudarnosti. negdje 2014-te. morti i ranije. ništ novog. niti posebnog.
uostalom, već si davno rekao nešto o vibrantnoj neurasteniji. zapravo o običnoj ljubavi. a može se tumačiti svakojako, meni se tvoje riječi nekako učinile obranaškim:
/tako i ti to nazivaš onako profano, laički vibrantnom neurastenijom tek da trenutno stišaš svoju nježnu čežnju za zagrljajem./
03.02.2018. (16:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta, tvoj poetski potencijal je neupitan, sve ostalo bilo je u području manje-više bizarnog nesporazuma, koji, nadam se, ima kratko vrijeme poluraspada. bar što se mene tiče.
03.02.2018. (19:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eto........poslije ovih @tetinih riječi, moja malenkost se ne usudi ostaviti šaljive replike..........Baš šteta : bilo mi je tako zanimljiva igra riječi.......
03.02.2018. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezis
.
03.02.2018. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
posljednji pokušaj osvajanja ljubavi
Teške sam bitke vodila
Za svaku stopu nečijeg grada od zagrljaja
Po nepreglednoj stepi samoće
gazili su me konji temudžina
Vođeni mrmljanjem šamana
Nagnutim nad rasutim kostima
Šunjala se za svojim uhodama
Koje sam poslala u izvide
Dajući im precizne naputke
Da brzo se vrate s dobrom viješću
A onda u blatu gazila
Njihove jadne ruke bez oružja
Koliko su puta brižne vidarice
Šivale moja ranjena leđa oštrim iglama
I prinosile zdjelicu da pijem
Žedna, usahlih usana
koje ne ljubi nitko
I neka se sakriju svi oni križari
Grabljivci tuđih planina i skrivenih blaga
Uz dreku da kunu se bogom
Moji su mi bogovi odrali
Zadnji komadić razuma dok sam
Teoretizirala od clausevitza do brucknera
I osvajala ljubav
Mijenjala sam lukavo taktiku
Jurišala teškim topništvom
S nakanom da osvojim
bar jednu riznicu nježnosti
Bacala vrelo ulje na bedeme
Onih koji su me zvali da trgujemo
A onda zatvarali svoje duše preda mnom
Kao kapije okovane lancima
Smjerno sam im pružala ruke na ogled
U nježnoj haljini od čipke
dodira željne blagog, vrškom prstiju barem
Jer već odavno su me sažgale lomače ratničkih poraza
I od mog tijela je ovdje tek malo pepela
I sad, kad tužim bez pobjedničkog lovora
Kao hipolita prevarena zlatnim jabukama hesperida
Pribjeći ću posljednjoj varci
I ostaviti trojanskog konja pred vratima
Komadić mog raznijetog srca
Ako je trunka preostala
evo, neke već poznate začudne podudarnosti. negdje 2014-te. morti i ranije. ništ novog. niti posebnog.
uostalom, već si davno rekao nešto o vibrantnoj neurasteniji. zapravo o običnoj ljubavi. a može se tumačiti svakojako, meni se tvoje riječi nekako učinile obranaškim:
/tako i ti to nazivaš
onako profano, laički
vibrantnom neurastenijom
tek da trenutno stišaš
svoju nježnu čežnju za zagrljajem./
03.02.2018. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andriano01
nadam se da su gavrani crni a ne bijeli
03.02.2018. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezis
stara teta, tvoj poetski potencijal je neupitan, sve ostalo bilo je u području manje-više bizarnog nesporazuma, koji, nadam se, ima kratko vrijeme poluraspada.
bar što se mene tiče.
03.02.2018. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezis
andriano, zašto bi bijeli za te bili iznenađenje?
03.02.2018. (19:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
eto........poslije ovih @tetinih riječi, moja malenkost se ne usudi ostaviti šaljive replike..........Baš šteta : bilo mi je tako zanimljiva igra riječi.......
03.02.2018. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...