Sama činjenica da život započinje na tako idiotski način, tim krvavim nespretnim izlaskom iz maternice i potpunim neznanjem o sebi, zatim da traje na tako bezobrazan način, prisiljavajući nas da se tjeskobno vežemo uz ljude koje volimo i iskustva koja imamo, izazivajući tjelesne i duševne boli ogromnih razmjera, a na kraju se skončava preko svake mjere bizarno, u bolestima i/ili dementnoj starosti, sama ta činjenica, dakle, govori mi da taj i takav život u ovoj dimenziji na ovakvoj današnjoj Zemlji baš i ne vrijedi nešto. Šta će mi takva bofl-roba od života? Ja i žena često udvoje kontempliramo o besmislenosti vezanja uz takav život, s bitnom naznakom da sam - bit će od matere - osobno naslijedio gadnu sklonost pretjeranog vezivanja. Sjećam se kako je don Juan zafrkavao Castanedu, govorio mu je da on zasigurno i svoje vlastito govno svaki put iznova s posesivnim osjećajem melankoličnog sentimentalnog rastanka ispraća niz odvod wc-školjke. :)) Demarkacijska crta svakim nam je danom sve bliže. A ono što će nam jednom naići u život zapravo je već tu, već se događa, jer je atemporalnost glavna osobina vremena. Spleteni čvor u prsima potencijalno može biti glavni generator buđenja. U konačnici, samo je buđenje bitno, buđenje iz sna izdvojenog postojanja. Koliko nam inkarnacija za to treba, to je sporedno pitanje. Razidentifikacija je suštinski proces. Tako ja to sebi objašnjavam i tješim se lijepim idejama... :))
19.01.2018. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano; Prvi dio tvoje prve rečenice ostavio me je paf, tako da nisam ni nastavila čitati kaj si napisao (budem), jer je to upravo ono što sam još htjela dodati pod tvoj post o aparatu (isprike za onaj nespretni komentar, tako mi je došlo). Ima ta jedna stvar koju sam podijelila samo sa mužem, jer djeluje prenategnuto, ali, tako to vidim; Imati u sebi , pa roditi živo stvorenje taaaako je bizarno, tako čudno, jezivo, (da ne kažem gadno), ta specijalna tjelesnost koju mi je teško staviti u riječi ne ide zapravo uz sav nauk i nastojanja čovjeka da bude Čovjek (duhovno stvorenje). Sva ta krvava groza kojom ljudi dolaze na svijet, to nekako ne priliči čovjeku.
A sad odoh vidjeti tvoj komentar :))
19.01.2018. (12:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.... Šta će mi takva bofl-roba od života? ... Mislim da trebam(o) imati na umu da našu pravu situciju ne možemo ispravno ili do kraja sagledati dok smo u tijelu.
Nekako si tumačim da smo tu sada samo zato što jedino tu (na ovoj bofl Zemlji potpuno naopakih -i opakih- nasada) možemo sasvim testirati svoja duhovna znanja (zašto bismo ih morali testirati, nemam pojma), i prepuštanje činjenici da je sve Izvor, da smo svi Izvor, i da nismo nikud ni otišli-došli-pošli-prišli-ponovili-završili, nego nam se samo tako čini gledano iz tijela.
Kaj je najbolje, čak ne možemo niti reći da nas tijelo sprečava u ičemu, ili da nas sili na nešto (tipa, razbolimo se , a ne znamo zašto, i ne možemo iz toga). Iako to nikako ne uspjevam izvesti, ili barem ne uspijevam izvesti do kraja, aplicirati duhovna znanja u svakodnevnom životu (što nužno podrazumijeva prepuštanje Izvoru) donosi potpuno tjelesno zdravlje. Drugi izvor bolesti može jedino biti karmička odrada. Tijelo nam u cijelosti pokazuje naše duhovno stanje, i uvijek nam je prijatelj (da, sjećam se svog prethodnog komentara), i liječenje ne podrazumijeva 'popravak ' tijela. U potpunosti to vjerujem, čak i u našoj obiteljskoj situaciji. Tako da, kaj smo ono govorili? hm... :)
19.01.2018. (13:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Oboje ste komplicirani pa ne mogu komentirati post i komentare !!!! :)) Koncentrirat ću se na dolazak na svijet: Oboje ste finjaci, što da kažem i meni je život bio sklon pa je stvorio profinjenju egzistenciju koja bol doživljavlja situacijom koja je KRAJNJE nepoželjna :))
Prvo dijete sam rađala na način da sam u dvadesetom satu poroda iskreno i s vjerom molila da to dijete krepa (skup) sa mnom. Ono što sada vidim je da je to iskustvo zbog kojeg je vrijedilo imati tijelo, usudila bih se reći i živjeti. Dakle, da nikada ništa drugo nisam doživjela, vrijedilo je! (Predugo bi bilo obrazlagati, to ću objasniti jednom kad sazrije vrijeme pisanja!)
Naravno da nakon takvog jednog iskustva nisam niti pomišljala ponoviti iskustvo, ali prava prirodna ljudska zaigranost je rekla suprotno. Drugi put: Rađala sam sama do zadnjih 30 min dok svi oko mene nisu padali u nesvijest, a ja sam bila toliko pribrana da sam sjedila prije nego li je vrpca prerezana. Bila sam toliko prisebna da nisu znali da li da me zavežu jer sam htjela ustati iz kreveta odmah nakon poroda i uzeti dijete. Njihova percepija je bila pogrešna. Drugi porod mi nije bio ni psihička ni fizička trauma, a okolina je zaključila kako to nije normalno. Trebala sam ranjeno i iscrpljeno ležati. U biti sam nakon poroda s pol gasa mogla istrčati još 5 km. Naravno da sam odmah nakon poroda trebala i htjela dijete, hodati, smijati se, živjeti, ali to mi okolina nije omogućila.
Porod, krv, bol i suze su dio moje ljudskosti jednako kao sreća, predivan miris svježeg jutra i zagrljaj koji tješi i oslobađa. Moje tijelo je izraz koje treba moja svijest. Ona nema drugi i drugačiji način da se izrazi niti da živi.
Nekada sam htjela samo jedan dio priče sve dok nisam doživjela život u punini. On me nije oslobodio boli samo mi je pokazao kako život nikada nije bio i neće biti ( život) bez boli ;))). : P
Bol je sastavni dio iskustva. Ne pada mi na pamet izbjegavati iskustvo koje je po definiciji moja sudbina. Ne, čekam ga otvorenih ruku jer to je život. :)))
I
19.01.2018. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Ostavit ću ti još jedan komentar koji nema veze direktno s temom posta(opet), a želim ga ostaviti pa ću otići na pauzu od bloga i bloganja.
Ne znam što bi primjerice E. Tolle ili K. Byron rekli na sva naša iskustva, kako bi ih sagledali, a svakako je da bi imali neku svoju percepciju. Tolle je jedan vrlo inertan čovjek, mirne energije, pasivan. Ono što vidim značajnim u njegovoj pojavi je što se otrgnuo od prezentacije stvarnosti koju je naslijedio rođenjem u konkretnoj kulturi, obitelji i vremenu. O njemu i njegovoj pojavi kao i njegovim utjecajima svatko ima svoje mišljene, a on je unatoč kulturi, okolnostima, vremenu u kojem živi stvorio sklad. Jedan sasvim običan i prosječan čovjek koji je krenuo vlastitim putem.
Život je izazov koji daje nebrojene mogućnosti. Svi smo puno dobroga dobili i dalje valja vidjeti što ćemo s tim.
20.01.2018. (09:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y; Bok , draga , želim ti dobro jutro!, hvala kaj si došla, razveselila si me s komentarom. :))
...Oboje ste finjaci,.... :)) što se najbolje vidi kroz brojna spominjanja intimnih djelova tijela i fekalija. :))) Mala aasocijacija na trogodišnjake, kad prvi put doznaju za 'proste' riječi, pa iskušavaju pred kim smiju, a pred kim ne, koristiti ih. :))Traže reakciju.
... i meni je život bio sklon pa je stvorio profinjenju egzistenciju koja bol doživljavlja situacijom koja je KRAJNJE nepoželjna :))...
ima li ikoja egzistencija koja smatra bol poželjnom, pri čemu najprije mislim na duhovne, psihičke, emotivne boli? Ne mislim na ona plemena koja si propikavaju kožu na leđima, pa se junače viseći na kukicama, ili oni koji se pribijaju na križ da budu sličniji Isuseku, nego prave duševne boli izazvane istinskim doživljajima u životu. Bol je poželjna, kako ja to vidim, kada u konačnici da konstruktivni pomak u svijesti, kad te ojača. Ali, ima tih nekih situacija u kojima se bol ponaša ko u poslovici, nastoji te ubiti, a ako joj baš ne uspije, ajde, onda si ojačan. :-P ili ipak :(((
O zadnje tri rečenice posta: sve je to lijepo, i tako zaista i treba biti, dokle tako je. Ali iskustvo je ponekad neljudski bolno (ne govorim somo o porodu, nego drugim gorim doživljajima), o tome je riječ, iskustvo ponekad postaje kontraproduktivno (naizgled, iz ljudske perspektive, iz ograničenog pogleda), pa ti ne pruža spoznaju (naizgled), nego te ugasi, poništi, ubije ti duh, volju i mogućnost da uopće vidiš svijet oko sebe.
Porod; načelno, naša nas kultura uopće ne priprema na porod, uopće. (One pizdarije s disanjem, to je neki muški idiot izmislio.) Niti na ono što podizanje djece znači za društvo i što podrazumijeva i zahtijeva.
Tvoj prvi porod, vidim, sliči mojem (stiže opis), a drugi porod je na pragu onog kako bi trebalo biti. Mene je ležanje u trudovima toliko izmoždilo (ona kao krajnja faza kad ti probuše vodenjak ako sam nije pukao, pa te trudovi bacaju u onosvjesno stanje koliko su jaki), a potom i neuspješna tiskanja (doktori su se sjatili, jedan mi je stiskao trbuh da spriječi dijete da se pomiče natrag i slomio mi rebro!) u kojima sam skontala da sam na koncu korak do carskog reza (carskog mesa)....
....znam da sam se stisnula kad je došao trud i zaključila sama u sebi da sad beba ili ide van, ili ja umirem, ovo je zadnji trud koji tiskam; tada sam doživjela da uz nas , meni s leđa, stoji još osoba (bestjelesnih), koje mrtvo hladne prate porod i komentiraju 'ovu, kako tiska'. Dijete se zaista u taj čas rodilo, doslovce je izletila iz mene u jednom cugu, babica ju je jedva uhvatila od iznenađenja.
Kad sve to zbrojiš, to nije normalno, taj način je FULAN. Nije priličan, ili se na nas ljude ipak treba gledati kao na životinje, pa svi ovi sustavi 'oplemenjivanja' čovjeka, sve religije, uređene društvene zajednice, sve su to glupi igrokazi koje treba nogom u guzicu, pa u smeće. Ček, to je već negdje viđeno. :-P :))
....Nekada sam htjela samo jedan dio priče sve dok nisam doživjela život u punini...... o ovome želim da mi pišeš. :))
20.01.2018. (09:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ypsilonka; Na moje iznenađenje, tvoj drugi komenetar se pojavio večeras taman prije nego što sam krenula na posao, uopće ga nije bilo ujutro dok sam ti odgovarala (tj.vidim da smo pisale manje-više istovremeno, no poslije se sve do večeri skrivao)....komentiram ti sutra - sad sam potrgana. :D laku noć :))
20.01.2018. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljudi se rađaju kao i druge životinje jer i jesu strogo tehnički gledano tek jedna vrsta vrlo inteligentne životinje. To je jezovito i pogrešno. Ali zato je ljudska egzistencija najpovoljnija, jedino tu može se sagledati svu pogrešnost svake uvjetovane egzistencije. To je posebnost ljudskosti i to su matematički vrlo egzaktne stvari (precizne, nedvosmislene)
21.01.2018. (01:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ypsilonka; E. Tolle; priznajem skrušeno da mi ide na živce. Toliki mir koji meni ne odiše mirom, čak niti ne hinjenim mirom, nego nekim neuhvatljivom karakternom crtom distanciranosti je meni odbojan. Kao da je gušter, hladan, dalek, pun znanja za koje ne mari prevesti na jezik i nivo onih koji ga pitaju i onih kojima treba pomoć, tako bih ja njega opisala.
Onomad kad je bilo nekog razgovora o njemu, sa čuđenjem sam otkrila da imam neke njegove knjige doma, znači, nekad sam bila privučena njime, više niti ne pamtim zašto i kako....uglavnom, DA!, bilo bi sjajno da mi savjetuje ili komentira ponašanje u ovoj mojoj situaciji...ili tebi u tvojoj, i redom, tko želi... :))
Ovu žensku sam morala oguglati, ne poznam joj lik i djelo. Čak je to što nisi dala ime rezultiralo gomilom ljudi u tražilici :)). Morala sam zaključiti koga ti spominješ. :))) Sliči Louise Hay, zaziva odgovornost nad mislima i vjerovanjima, tu se potpuno slažem. Ona bi rekla da uzalud patimo, a to već znamo. :D
Po meni, mi se nismo dotakle onog bitnog iz @Marianovog komentara, vezivanja za ljude, situacije, ideje......
Stvar je u tome da smo kroz život konektirani , nismo zastavice na vjetru a bez one špagice da ih drži , pa su čudom u zraku. Ta špagica koja im omogućuje postojanje i lepršanje, ona ih i veže za taj plan postojanja, kužiš? Tako i mi, baš tako..... Lako je meni za mene, ja ću autistično gledati u svijet oko sebe i čekati da nevolja prođe, ali meni nije lako za druge, još mi je manje lako za one za koje sam odgovorna, za one koji ovise o meni, znam da oni ovise samo o Izvoru, kao i ja, ne o meni, ali ipak ovise o meni. I ta veza daje muku, ali bez te veze uopće ne bismo bili ovdje, na najpovoljnijem mjestu za najpovoljniju egzistenciju, kako nas podsjeća naš @jelen. :))
Zakaj si na odmoru od blogiranja, zamara te? :))
21.01.2018. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@jelen; Ne mora se tako strogo gledati, pa se čuditi što smo životinje, jer jesmo. Nas u tom pogledu najprije koči ideja koju su nam hoćeš-nećeš usadili da je Bog čovjeka stvorio na svoju sliku i priliku. A drzni se pomisliti da je Bog životinja. :)) Dobro da nije gljiva, ili repica :))) jedino tu može se sagledati svu pogrešnost svake uvjetovane egzistencije. Gledam oko sebe, promatram, i zaista - pogrešna je! :)))
21.01.2018. (09:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Lekciju o drugima učila sam dugo i krvavo. Znaš ja sam drugi. Ja sam drugima drugi. Moja obaveza da zbrinem sebe je i veća nego da zbrinem drugog. To je način na koji najviše pomažem drugima. Dugo sam se patila to naučiti živjeti, a patim se i sada ponekad. Pri padu aviona prvo kisik sebi....i te priče. Glupe one zvuče u nekim situacijama, ali prije ili kasnije sam uvijek stigla na to mjesto. Par puta sam se jedva digla nakon teške iscrpljenosti :))))) ..... Ne znam. Nemam moć nad tuđim životima niti odgovornost nego samo koliko imam, a to nije puno. Ne mogu više nego li mogu. Moja osobna lekcija koja ne mora biti primjenjiva na druge.
Vezivanje - Sin mi je jedno izuzetno nadareno i natprosječno dijete. U nekim područjima ga zovu genijalcem. Iz tog razloga je s 15 godina otišao iz roditeljskog doma. Slaba i neizazovna mu je bila gimnazija koja mu je bila dostupna. Prijateljica mi je na cijelu situaciju rekla nešto u stilu kao vidiš da nije dobro da su djeca i prepametna. Utješila me, nema što! :) To je bila njegova vizija i želja. Ljubav čini čuda. Postupila sam u njegovom najvišem interesu i pustila ga. Jaka sam ja i hrabra. :) Hihi. To je njegov put. Došao je prerano. Jebi ga to je život. Vezanost vidim prirodnom. Ona se događa spontano. Kod samostalnog čovjeka ispod vezanosti uvijek spava ljubav. I to je dobro.
Blog. Ne znam? Jučer sam trčala, trebala bih više umjesto da tiskam trosjed i čitam blog.. :)
22.01.2018. (13:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y; Draga :-* Sve je super dok se ne upletu bolest, umiranje i smrt, rat i stradanja.
@Mariano; Ponekad kad se komentari oduže ko tu sad, a sama sam nadrobila većinu, strah me pročitati to iznova - bojim se da ću naći tonu gluposti. :)) Ali, uživam dobiti kilometre komentara ponekad....... :))
22.01.2018. (15:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Sama činjenica da život započinje na tako idiotski način, tim krvavim nespretnim izlaskom iz maternice i potpunim neznanjem o sebi, zatim da traje na tako bezobrazan način, prisiljavajući nas da se tjeskobno vežemo uz ljude koje volimo i iskustva koja imamo, izazivajući tjelesne i duševne boli ogromnih razmjera, a na kraju se skončava preko svake mjere bizarno, u bolestima i/ili dementnoj starosti, sama ta činjenica, dakle, govori mi da taj i takav život u ovoj dimenziji na ovakvoj današnjoj Zemlji baš i ne vrijedi nešto. Šta će mi takva bofl-roba od života? Ja i žena često udvoje kontempliramo o besmislenosti vezanja uz takav život, s bitnom naznakom da sam - bit će od matere - osobno naslijedio gadnu sklonost pretjeranog vezivanja. Sjećam se kako je don Juan zafrkavao Castanedu, govorio mu je da on zasigurno i svoje vlastito govno svaki put iznova s posesivnim osjećajem melankoličnog sentimentalnog rastanka ispraća niz odvod wc-školjke. :)) Demarkacijska crta svakim nam je danom sve bliže. A ono što će nam jednom naići u život zapravo je već tu, već se događa, jer je atemporalnost glavna osobina vremena. Spleteni čvor u prsima potencijalno može biti glavni generator buđenja. U konačnici, samo je buđenje bitno, buđenje iz sna izdvojenog postojanja. Koliko nam inkarnacija za to treba, to je sporedno pitanje. Razidentifikacija je suštinski proces. Tako ja to sebi objašnjavam i tješim se lijepim idejama... :))
19.01.2018. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano;
Prvi dio tvoje prve rečenice ostavio me je paf, tako da nisam ni nastavila čitati kaj si napisao (budem), jer je to upravo ono što sam još htjela dodati pod tvoj post o aparatu (isprike za onaj nespretni komentar, tako mi je došlo).
Ima ta jedna stvar koju sam podijelila samo sa mužem, jer djeluje prenategnuto, ali, tako to vidim;
Imati u sebi , pa roditi živo stvorenje taaaako je bizarno, tako čudno, jezivo, (da ne kažem gadno), ta specijalna tjelesnost koju mi je teško staviti u riječi ne ide zapravo uz sav nauk i nastojanja čovjeka da bude Čovjek (duhovno stvorenje).
Sva ta krvava groza kojom ljudi dolaze na svijet, to nekako ne priliči čovjeku.
A sad odoh vidjeti tvoj komentar :))
19.01.2018. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
.... Šta će mi takva bofl-roba od života? ...
Mislim da trebam(o) imati na umu da našu pravu situciju ne možemo ispravno ili do kraja sagledati dok smo u tijelu.
Nekako si tumačim da smo tu sada samo zato što jedino tu (na ovoj bofl Zemlji potpuno naopakih -i opakih- nasada) možemo sasvim testirati svoja duhovna znanja (zašto bismo ih morali testirati, nemam pojma), i prepuštanje činjenici da je sve Izvor, da smo svi Izvor, i da nismo nikud ni otišli-došli-pošli-prišli-ponovili-završili, nego nam se samo tako čini gledano iz tijela.
Kaj je najbolje, čak ne možemo niti reći da nas tijelo sprečava u ičemu, ili da nas sili na nešto (tipa, razbolimo se , a ne znamo zašto, i ne možemo iz toga).
Iako to nikako ne uspjevam izvesti, ili barem ne uspijevam izvesti do kraja, aplicirati duhovna znanja u svakodnevnom životu (što nužno podrazumijeva prepuštanje Izvoru) donosi potpuno tjelesno zdravlje.
Drugi izvor bolesti može jedino biti karmička odrada.
Tijelo nam u cijelosti pokazuje naše duhovno stanje, i uvijek nam je prijatelj (da, sjećam se svog prethodnog komentara), i liječenje ne podrazumijeva 'popravak ' tijela. U potpunosti to vjerujem, čak i u našoj obiteljskoj situaciji.
Tako da,
kaj smo ono govorili?
hm...
:)
19.01.2018. (13:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Oboje ste komplicirani pa ne mogu komentirati post i komentare !!!! :))
Koncentrirat ću se na dolazak na svijet:
Oboje ste finjaci, što da kažem i meni je život bio sklon pa je stvorio profinjenju egzistenciju koja bol doživljavlja situacijom koja je KRAJNJE nepoželjna :))
Prvo dijete sam rađala na način da sam u dvadesetom satu poroda iskreno i s vjerom molila da to dijete krepa (skup) sa mnom. Ono što sada vidim je da je to iskustvo zbog kojeg je vrijedilo imati tijelo, usudila bih se reći i živjeti. Dakle, da nikada ništa drugo nisam doživjela, vrijedilo je! (Predugo bi bilo obrazlagati, to ću objasniti jednom kad sazrije vrijeme pisanja!)
Naravno da nakon takvog jednog iskustva nisam niti pomišljala ponoviti iskustvo, ali prava prirodna ljudska zaigranost je rekla suprotno. Drugi put: Rađala sam sama do zadnjih 30 min dok svi oko mene nisu padali u nesvijest, a ja sam bila toliko pribrana da sam sjedila prije nego li je vrpca prerezana. Bila sam toliko prisebna da nisu znali da li da me zavežu jer sam htjela ustati iz kreveta odmah nakon poroda i uzeti dijete. Njihova percepija je bila pogrešna. Drugi porod mi nije bio ni psihička ni fizička trauma, a okolina je zaključila kako to nije normalno. Trebala sam ranjeno i iscrpljeno ležati. U biti sam nakon poroda s pol gasa mogla istrčati još 5 km. Naravno da sam odmah nakon poroda trebala i htjela dijete, hodati, smijati se, živjeti, ali to mi okolina nije omogućila.
Porod, krv, bol i suze su dio moje ljudskosti jednako kao sreća, predivan miris svježeg jutra i zagrljaj koji tješi i oslobađa. Moje tijelo je izraz koje treba moja svijest. Ona nema drugi i drugačiji način da se izrazi niti da živi.
Nekada sam htjela samo jedan dio priče sve dok nisam doživjela život u punini. On me nije oslobodio boli samo mi je pokazao kako život nikada nije bio i neće biti ( život) bez boli ;))). : P
Bol je sastavni dio iskustva. Ne pada mi na pamet izbjegavati iskustvo koje je po definiciji moja sudbina. Ne, čekam ga otvorenih ruku jer to je život. :)))
I
19.01.2018. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Ostavit ću ti još jedan komentar koji nema veze direktno s temom posta(opet), a želim ga ostaviti pa ću otići na pauzu od bloga i bloganja.
Ne znam što bi primjerice E. Tolle ili K. Byron rekli na sva naša iskustva, kako bi ih sagledali, a svakako je da bi imali neku svoju percepciju. Tolle je jedan vrlo inertan čovjek, mirne energije, pasivan. Ono što vidim značajnim u njegovoj pojavi je što se otrgnuo od prezentacije stvarnosti koju je naslijedio rođenjem u konkretnoj kulturi, obitelji i vremenu. O njemu i njegovoj pojavi kao i njegovim utjecajima svatko ima svoje mišljene, a on je unatoč kulturi, okolnostima, vremenu u kojem živi stvorio sklad. Jedan sasvim običan i prosječan čovjek koji je krenuo vlastitim putem.
Život je izazov koji daje nebrojene mogućnosti. Svi smo puno dobroga dobili i dalje valja vidjeti što ćemo s tim.
20.01.2018. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@y;
Bok , draga , želim ti dobro jutro!,
hvala kaj si došla,
razveselila si me s komentarom.
:))
...Oboje ste finjaci,....
:)) što se najbolje vidi kroz brojna spominjanja intimnih djelova tijela i fekalija. :))) Mala aasocijacija na trogodišnjake, kad prvi put doznaju za 'proste' riječi, pa iskušavaju pred kim smiju, a pred kim ne, koristiti ih. :))Traže reakciju.
... i meni je život bio sklon pa je stvorio profinjenju egzistenciju koja bol doživljavlja situacijom koja je KRAJNJE nepoželjna :))...
ima li ikoja egzistencija koja smatra bol poželjnom, pri čemu najprije mislim na duhovne, psihičke, emotivne boli?
Ne mislim na ona plemena koja si propikavaju kožu na leđima, pa se junače viseći na kukicama, ili oni koji se pribijaju na križ da budu sličniji Isuseku, nego prave duševne boli izazvane istinskim doživljajima u životu.
Bol je poželjna,
kako ja to vidim,
kada u konačnici da konstruktivni pomak u svijesti, kad te ojača.
Ali, ima tih nekih situacija u kojima se bol ponaša ko u poslovici,
nastoji te ubiti, a ako joj baš ne uspije, ajde, onda si ojačan. :-P
ili ipak :(((
O zadnje tri rečenice posta:
sve je to lijepo, i tako zaista i treba biti,
dokle tako je.
Ali iskustvo je ponekad neljudski bolno (ne govorim somo o porodu, nego drugim gorim doživljajima), o tome je riječ, iskustvo ponekad postaje kontraproduktivno (naizgled, iz ljudske perspektive, iz ograničenog pogleda), pa ti ne pruža spoznaju (naizgled), nego te ugasi, poništi, ubije ti duh, volju i mogućnost da uopće vidiš svijet oko sebe.
Porod;
načelno,
naša nas kultura uopće ne priprema na porod,
uopće.
(One pizdarije s disanjem, to je neki muški idiot izmislio.)
Niti na ono što podizanje djece znači za društvo i što podrazumijeva i zahtijeva.
Tvoj prvi porod, vidim, sliči mojem (stiže opis), a drugi porod je na pragu onog kako bi trebalo biti.
Mene je ležanje u trudovima toliko izmoždilo (ona kao krajnja faza kad ti probuše vodenjak ako sam nije pukao, pa te trudovi bacaju u onosvjesno stanje koliko su jaki), a potom i neuspješna tiskanja (doktori su se sjatili, jedan mi je stiskao trbuh da spriječi dijete da se pomiče natrag i slomio mi rebro!) u kojima sam skontala da sam na koncu korak do carskog reza (carskog mesa)....
....znam da sam se stisnula kad je došao trud i zaključila sama u sebi da sad beba ili ide van, ili ja umirem, ovo je zadnji trud koji tiskam;
tada sam doživjela da uz nas , meni s leđa, stoji još osoba (bestjelesnih), koje mrtvo hladne prate porod i komentiraju 'ovu, kako tiska'. Dijete se zaista u taj čas rodilo,
doslovce je izletila iz mene u jednom cugu, babica ju je jedva uhvatila od iznenađenja.
Kad sve to zbrojiš,
to nije normalno,
taj način je FULAN.
Nije priličan,
ili se na nas ljude ipak treba gledati kao na životinje,
pa svi ovi sustavi 'oplemenjivanja' čovjeka,
sve religije, uređene društvene zajednice,
sve su to glupi igrokazi koje treba nogom u guzicu,
pa u smeće.
Ček, to je već negdje viđeno. :-P :))
....Nekada sam htjela samo jedan dio priče sve dok nisam doživjela život u punini......
o ovome želim da mi pišeš.
:))
20.01.2018. (09:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@ypsilonka;
Na moje iznenađenje, tvoj drugi komenetar se pojavio večeras taman prije nego što sam krenula na posao, uopće ga nije bilo ujutro dok sam ti odgovarala (tj.vidim da smo pisale manje-više istovremeno, no poslije se sve do večeri skrivao)....komentiram ti sutra - sad sam potrgana. :D laku noć :))
20.01.2018. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Ljudi se rađaju kao i druge životinje jer i jesu strogo tehnički gledano tek jedna vrsta vrlo inteligentne životinje. To je jezovito i pogrešno. Ali zato je ljudska egzistencija najpovoljnija, jedino tu može se sagledati svu pogrešnost svake uvjetovane egzistencije.
To je posebnost ljudskosti i to su matematički vrlo egzaktne stvari (precizne, nedvosmislene)
21.01.2018. (01:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@ypsilonka;
E. Tolle;
priznajem skrušeno da mi ide na živce.
Toliki mir koji meni ne odiše mirom, čak niti ne hinjenim mirom, nego nekim neuhvatljivom karakternom crtom distanciranosti je meni odbojan.
Kao da je gušter, hladan, dalek, pun znanja za koje ne mari prevesti na jezik i nivo onih koji ga pitaju i onih kojima treba pomoć, tako bih ja njega opisala.
Onomad kad je bilo nekog razgovora o njemu,
sa čuđenjem sam otkrila da imam neke njegove knjige doma, znači, nekad sam bila privučena njime, više niti ne pamtim zašto i kako....uglavnom, DA!, bilo bi sjajno da mi savjetuje ili komentira ponašanje u ovoj mojoj situaciji...ili tebi u tvojoj, i redom, tko želi...
:))
Ovu žensku sam morala oguglati, ne poznam joj lik i djelo.
Čak je to što nisi dala ime rezultiralo gomilom ljudi u tražilici :)). Morala sam zaključiti koga ti spominješ. :)))
Sliči Louise Hay,
zaziva odgovornost nad mislima i vjerovanjima, tu se potpuno slažem.
Ona bi rekla da uzalud patimo, a to već znamo. :D
Po meni, mi se nismo dotakle onog bitnog iz @Marianovog komentara,
vezivanja za ljude, situacije, ideje......
Stvar je u tome da smo kroz život konektirani , nismo zastavice na vjetru a bez one špagice da ih drži , pa su čudom u zraku.
Ta špagica koja im omogućuje postojanje i lepršanje,
ona ih i veže za taj plan postojanja, kužiš?
Tako i mi, baš tako.....
Lako je meni za mene,
ja ću autistično gledati u svijet oko sebe
i čekati da nevolja prođe,
ali meni nije lako za druge,
još mi je manje lako za one za koje sam odgovorna,
za one koji ovise o meni,
znam da oni ovise samo o Izvoru, kao i ja,
ne o meni,
ali ipak ovise o meni.
I ta veza daje muku,
ali bez te veze uopće ne bismo bili ovdje,
na najpovoljnijem mjestu za najpovoljniju egzistenciju,
kako nas podsjeća naš @jelen.
:))
Zakaj si na odmoru od blogiranja, zamara te?
:))
21.01.2018. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@jelen;
Ne mora se tako strogo gledati, pa se čuditi što smo životinje, jer jesmo.
Nas u tom pogledu najprije koči ideja koju su nam hoćeš-nećeš usadili da je Bog čovjeka stvorio na svoju sliku i priliku.
A drzni se pomisliti da je Bog životinja. :))
Dobro da nije gljiva, ili repica :)))
jedino tu može se sagledati svu pogrešnost svake uvjetovane egzistencije.
Gledam oko sebe, promatram, i zaista - pogrešna je! :)))
21.01.2018. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Lekciju o drugima učila sam dugo i krvavo. Znaš ja sam drugi. Ja sam drugima drugi. Moja obaveza da zbrinem sebe je i veća nego da zbrinem drugog. To je način na koji najviše pomažem drugima. Dugo sam se patila to naučiti živjeti, a patim se i sada ponekad. Pri padu aviona prvo kisik sebi....i te priče. Glupe one zvuče u nekim situacijama, ali prije ili kasnije sam uvijek stigla na to mjesto. Par puta sam se jedva digla nakon teške iscrpljenosti :))))) ..... Ne znam.
Nemam moć nad tuđim životima niti odgovornost nego samo koliko imam, a to nije puno. Ne mogu više nego li mogu. Moja osobna lekcija koja ne mora biti primjenjiva na druge.
Vezivanje -
Sin mi je jedno izuzetno nadareno i natprosječno dijete. U nekim područjima ga zovu genijalcem. Iz tog razloga je s 15 godina otišao iz roditeljskog doma. Slaba i neizazovna mu je bila gimnazija koja mu je bila dostupna. Prijateljica mi je na cijelu situaciju rekla nešto u stilu kao vidiš da nije dobro da su djeca i prepametna. Utješila me, nema što! :) To je bila njegova vizija i želja. Ljubav čini čuda. Postupila sam u njegovom najvišem interesu i pustila ga. Jaka sam ja i hrabra. :) Hihi. To je njegov put. Došao je prerano. Jebi ga to je život.
Vezanost vidim prirodnom. Ona se događa spontano. Kod samostalnog čovjeka ispod vezanosti uvijek spava ljubav. I to je dobro.
Blog. Ne znam? Jučer sam trčala, trebala bih više umjesto da tiskam trosjed i čitam blog.. :)
22.01.2018. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Puno babica - kilavo dijete. ;)) Sad smo tu izrekli tonu mudrolija, a i dalje smo glupi ko k. Hihi. ;)))
22.01.2018. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@y;
Draga :-*
Sve je super dok se ne upletu bolest, umiranje i smrt, rat i stradanja.
@Mariano;
Ponekad kad se komentari oduže ko tu sad,
a sama sam nadrobila većinu,
strah me pročitati to iznova - bojim se da ću naći tonu gluposti. :))
Ali, uživam dobiti kilometre komentara ponekad....... :))
22.01.2018. (15:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...