Mislim kako smo svi ostvarili uvjete da živimo potupno, ali problem koji imamo je što mislimo kako nedostaju uvjeti kako bismo mogli živjeti potpuno. :)) Apsurd! Velik je to kamen spoticanja u mnogim životima. ( Misliti je drek znati!) :))) On je naravno plod dobro istreniranog uma. Možemo li živjeti kako drugačije osim potpuno? Živi se potpuno, a umire se konačno - u srži jednostavna stvar.
14.08.2017. (07:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y, Nama uvjeti da živimo potpuno stoje praktički pred nosom, oni su tu kao potencijal, na dohvat ruke su nam, čak i bliže, to je istina (tako ja to vidim; za mene istina), ali itekako možemo živjeti nepotpuno. Kako? Tako da ne koristimo to što nam je na dohvat ruke, da ne uđemo u taj potencijal, da ne ostvarujemo svoje potencijale onako kako bismo mogli i trebali. Ako to ne činimo, onda nam potencijal koji nam stoji na raspolaganju ne znači puno. Nesretni smo, neostvareni, imamo (s razlogom) osjećaj praznine u sebi, ne živimo onako kako bismo mogli, slušamo druge, a ne sebe i (s razlogom) imamo osjećaj kako nešto nedostaje. Nedostaje jer ne živimo potpuno i to je jedina prava vrsta grijeha - izdati sebe živeći po tuđem diktatu. Ali mislim da razumijem što si ti htjela reći. S obzirom da ti očito živiš koristeći svoje potencijale i uživajući u tome, možda ti je teško i zamisliti da su mnogi ljudi jako, jako daleko od toga.
@shadow-of-soul, bingo za komentar.
14.08.2017. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se sa svime što si napisao jer tako je kako kažeš, e sad što sam htjela pojasniti o potpunosti: Svi mi živimo potpuno. Osobno ne težim živjeti bez straha jer strah je dio ljudskog iskustva. Čak i osoba koja živi svoje projekcije u trenutku kada ih živi živi ih potpuno. Ne mogu izbjeći to da će mnogi moji potencijali biti neiskorišteni kao ni to da će iskustvo boljeti, ali i biti lijepo. Mi smo rođeni potpuni i to je to. To što mi po svaku cijenu želimo izbjeći neugodu dio je težnje života, ali ostvario to nije nitko ni najveći sveci, a mislim kako to i nije svrha života.
Dakle stoji sve što si napisao, ali mislim kako je važno ne ocekivati nemoguće i pri tome misliti kako s nama nesto nije u redu. Ne, najčešće je sve u najboljem redu . Bas kako treba.
14.08.2017. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oprosti, znam da sam grozno dosadna, ali pospremam po kući pa razmišljam o potpunosti. :) Odakle u nama uopće osjećaj nepotpunosti? Mislim kako je on kulturološki stvoren !!!!!!.To je poruka koju sustavno prenosimo s generacije na generaciju. Ne znam. Tu zavjesu treba prvo razmaknuti i dobro očistiti :). Metafora je prigodna, naravno! :))) Haha.
14.08.2017. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y, Iako mi je i dalje jasno što želiš reći....., živjeti potpuno ne znači težiti savršenstvu (što bi ono uopće bilo? Hesse je lijepo u Sidharti zaključio kako je život savršen upravo u svojoj nesavršenosti, sve je onako kako treba biti). Mi jesmo rođeni potpuni, ali ubrzo nakon rođenja počinju problemi i kidanje potpunosti. Za to su odgovorni upravo kulturološki uvjeti, okolina. Oni ono što je potpuno cjepkaju u dijelove i za to imaju puno načina i mehanizama, dobro su usavršeni u tome i stvar funkcionira. I ja mislim da je čovjek rođen kao potpuno biće, s potencijalom da kroz odrastanje živi svoju potpunost. Ali u stvarnosti se događa suprotno. Ako malog lava staviš u kavez, on tamo neće ostvariti svoju potpunost. Ako maloj ptici odrežeš krila, ona nikad neće osjetiti užitak leta. Ako malom čovjeku odrežeš "krila", ni on nikad neće letjeti. Dobar primjer za to je priča o Galebu Livingstonu, on je htio živjeti potpuno, ostali galebovi su tek htjeli pronaći hranu i napuniti trbuhe. Strah je dio ljudskog iskustva, slažem se, ne treba ga ne željeti. Ali biti sretan je još više dio ljudskog iskustva i tome stalno treba težiti. Biti potpun, dakle, podrazumijeva akciju, i unutarnju (duhovnu; to je ono što je @Mariano pisao u tekstu br.60, o Centriranju) i vanjsku. Iako se rađamo potpuni, za svoju potpunost se kasnije treba boriti, jer okolina se isto tako bori da nas napravi jadnima, a i dobro joj ide (ne sa svima naravno).
15.08.2017. (07:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Mislim kako smo svi ostvarili uvjete da živimo potupno, ali problem koji imamo je što mislimo kako nedostaju uvjeti kako bismo mogli živjeti potpuno. :)) Apsurd!
Velik je to kamen spoticanja u mnogim životima. ( Misliti je drek znati!) :))) On je naravno plod dobro istreniranog uma.
Možemo li živjeti kako drugačije osim potpuno?
Živi se potpuno, a umire se konačno - u srži jednostavna stvar.
14.08.2017. (07:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
bingo za post!
14.08.2017. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@y, Nama uvjeti da živimo potpuno stoje praktički pred nosom, oni su tu kao potencijal, na dohvat ruke su nam, čak i bliže, to je istina (tako ja to vidim; za mene istina), ali itekako možemo živjeti nepotpuno. Kako? Tako da ne koristimo to što nam je na dohvat ruke, da ne uđemo u taj potencijal, da ne ostvarujemo svoje potencijale onako kako bismo mogli i trebali. Ako to ne činimo, onda nam potencijal koji nam stoji na raspolaganju ne znači puno. Nesretni smo, neostvareni, imamo (s razlogom) osjećaj praznine u sebi, ne živimo onako kako bismo mogli, slušamo druge, a ne sebe i (s razlogom) imamo osjećaj kako nešto nedostaje. Nedostaje jer ne živimo potpuno i to je jedina prava vrsta grijeha - izdati sebe živeći po tuđem diktatu. Ali mislim da razumijem što si ti htjela reći. S obzirom da ti očito živiš koristeći svoje potencijale i uživajući u tome, možda ti je teško i zamisliti da su mnogi ljudi jako, jako daleko od toga.
@shadow-of-soul, bingo za komentar.
14.08.2017. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Slažem se sa svime što si napisao jer tako je kako kažeš, e sad što sam htjela pojasniti o potpunosti:
Svi mi živimo potpuno. Osobno ne težim živjeti bez straha jer strah je dio ljudskog iskustva. Čak i osoba koja živi svoje projekcije u trenutku kada ih živi živi ih potpuno. Ne mogu izbjeći to da će mnogi moji potencijali biti neiskorišteni kao ni to da će iskustvo boljeti, ali i biti lijepo. Mi smo rođeni potpuni i to je to. To što mi po svaku cijenu želimo izbjeći neugodu dio je težnje života, ali ostvario to nije nitko ni najveći sveci, a mislim kako to i nije svrha života.
Dakle stoji sve što si napisao, ali mislim kako je važno ne ocekivati nemoguće i pri tome misliti kako s nama nesto nije u redu. Ne, najčešće je sve u najboljem redu . Bas kako treba.
14.08.2017. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Oprosti, znam da sam grozno dosadna, ali pospremam po kući pa razmišljam o potpunosti. :)
Odakle u nama uopće osjećaj nepotpunosti?
Mislim kako je on kulturološki stvoren !!!!!!.To je poruka koju sustavno prenosimo s generacije na generaciju. Ne znam.
Tu zavjesu treba prvo razmaknuti i dobro očistiti :). Metafora je prigodna, naravno!
:))) Haha.
14.08.2017. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@y, Iako mi je i dalje jasno što želiš reći....., živjeti potpuno ne znači težiti savršenstvu (što bi ono uopće bilo? Hesse je lijepo u Sidharti zaključio kako je život savršen upravo u svojoj nesavršenosti, sve je onako kako treba biti). Mi jesmo rođeni potpuni, ali ubrzo nakon rođenja počinju problemi i kidanje potpunosti. Za to su odgovorni upravo kulturološki uvjeti, okolina. Oni ono što je potpuno cjepkaju u dijelove i za to imaju puno načina i mehanizama, dobro su usavršeni u tome i stvar funkcionira. I ja mislim da je čovjek rođen kao potpuno biće, s potencijalom da kroz odrastanje živi svoju potpunost. Ali u stvarnosti se događa suprotno. Ako malog lava staviš u kavez, on tamo neće ostvariti svoju potpunost. Ako maloj ptici odrežeš krila, ona nikad neće osjetiti užitak leta. Ako malom čovjeku odrežeš "krila", ni on nikad neće letjeti. Dobar primjer za to je priča o Galebu Livingstonu, on je htio živjeti potpuno, ostali galebovi su tek htjeli pronaći hranu i napuniti trbuhe.
Strah je dio ljudskog iskustva, slažem se, ne treba ga ne željeti. Ali biti sretan je još više dio ljudskog iskustva i tome stalno treba težiti. Biti potpun, dakle, podrazumijeva akciju, i unutarnju (duhovnu; to je ono što je @Mariano pisao u tekstu br.60, o Centriranju) i vanjsku. Iako se rađamo potpuni, za svoju potpunost se kasnije treba boriti, jer okolina se isto tako bori da nas napravi jadnima, a i dobro joj ide (ne sa svima naravno).
15.08.2017. (07:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...