https://en.wikipedia.org/wiki/Silence_(2016_film) Ovaj Scorsesejev film jako dobro rezonira s ovim tvojim postom i nakon gledanja ostavlja ili postavlja jako mnogo pitanja. Ima ga na torrentima, a ima i titlova za lakše gledanje. Za sad toliko, možda se još nadovežem kasnije.
24.06.2017. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kant can't lie?
lakše lažemo (pa i za druge, da im spasimo dupe...baš kao subjekt osobno mi naivne pjesme koju si naveo) nego što podnosimo tuđe laži. ponekad teško podnosimo (prevaljujemo preko usta, ili pak poslušamo) istinu - radije uživamo u lažima --- tell me lies, sweet litle lies. svijet nije c/b, false/true...etc...već je više lopta šarena
24.06.2017. (23:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KANT CAN'T LIE? - Izgleda da nisi shvatio ili shvatila post. Ključno mjesto u njemu: "uslijed prvotnog pritiska – ili bismo čak smjeli reći agresije – same te osobe u ispitivanju, traženju odgovora, na način na koji ona nema pravo ili nas maltretira aplikacijom na nas svojih limita u shvaćanju." Lik oca iz pjesme nositelj je takve agresije - bez obzira što se ne radi o zločestoj osobi ("sweet old man" (pjesma, nota bene, uopće nije naivna ni crno-bijela nego je, kao što vidiš, slojevita)). Njegova nesposobnost da shvati i prihvati, uslijed vlastitih ograničenja, uslijed određene dakle njegove etičke prijesnosti, koncept homoseksualnosti u kojem mu kćer ljubuje s curom, a ne s dečkom, dovodi do ovog momenta maltretiranja drugih oko sebe svojom limitiranošću. Laž služi tome da bi se obranilo od njegove agresije, od agresije koju čini njegova (ne zloća nego) zakržljalost etičkih shvaćanja. Naputio sam jednim od linkova i na stariji post, Živjeti s istinom, koji tretira istu temu - zahtjev na istinu kao povreda tuđe intime. Kundera je išao dotle da je u zahtjevu za "staklenom kućom" (metafora zahtjeva na istinu, na život bez tajni) nalazio društveni nukleus totalitarizma. Npr. fotografi koji čekaju u zasjedi umirućeg Brela ili Ivaniševića u švaleraju, s naslovnicama koje vrište o Preljubu. Etički primitivizam koji zna svoje, da je npr. preljub nešto loše, pa konta da mu taj kategorički imperativ vladajućih moralnih osjećaja daje za pravo da narušava tuđu privaciju u isljeđivanju istine. Naravno da nije samo do fotografa - koliko ima tetaka Javnog Morala što će osjetiti svojom svetom dužnošću da recimo istjeruju skrivene ljubavnike na čistac. To je slično kao i Ninin otac: etička zakržljalost i prijesnost, koja gleda crno-bijelo (preljub = nešto loše i krivo) i nije u stanju nadići svoje limite, aplikacijom te svoje limitiranosti u vidu zahtjeva za istinom vrši maltretiranje drugoga, NASILJE nad njime. (A manifestira se često i kao internalizacija kod napadnutih - recimo, svaki put kad se netko od tajnih ljubavnika počne opterećivati onim falšim, idiotskim pitanjem: ako ne činimo ništa loše, zašto se skrivamo?) Opaska kako "lakše lažemo nego što podnosimo tuđe laži" - koja prebacuje na brigu o onome kome se laže, preko stavljanja nas u njegovu kožu - u tom smislu je šuplja i besmislena (zato sam zaključio da nisi shvatio/la post). Ako me netko napadne i zbombam ga samoobrambeno u nos - što će značiti da mi skreneš pažnje kako je lakše zbombati u nos nego podnijeti zbombanost. Pa da, dabome da je lakše. Ali zašto bi me trebala biti briga? Ja se ni ne pitam je li njemu lako biti zbombanim u nos, ja se - halo - branim od njegovog nasilja. Obratna analogija bila bi tek ona u kojoj bih sam bio taj koji vrši nasilje isljeđivanja istine preko leševa tuđe intime. Samo što kad bi me se u tom slučaju zbombalo ili bi mi se lagalo - i dalje pravo pitanje ne bi bilo kako bih ja to podnosio i kako bi meni bilo, nego koji mi je kurac da idem vršiti prvobitni čin agresije i tako zaslužiti zbombanost. Postoje i situacije, to se slažem, u kojima laganje nije preporučljivo. Navodiš i jednu od tih kao također teško podnošenje i izricanja istine (tamo gdje nam ne paše ili se kosi s našom aksiomatskom predkognicijom). Tu se nećemo imati oko čega sporiti - masu puta sam pisao baš o tome (npr. Falanga). Jedino nije jasno zašto smatraš da se tvoja tvrdnja tu kosi s postom. Pa dobro jutro, poanta mu je upravo u pozivu da se o svakom pojedinom činu laganja sudi situacijski, prema kontekstu u kojem se konkretno laganje zbiva - a ne, dakle, prema kategoričkom imperativu da je laganje (ili skrivanje, tajna) loše i krivo samim time što laganje (ili skrivanje, tajna). Da se nakon svekolikog tog nekapiranja - kontra postu koji, dakle, upravo oličuje etičko usložnjavanje i poziva na obustavu shvaćanja etike laganja kao crno-bijele i false/true - ideš postaviti u posturu nekoga tko ističe da "svijet nije c/b, false/true": e to se zove maksimum ironije.
25.06.2017. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kant can't lie?
moguće da nisam shvatio/la post kako si ga ti pisao/mislio, niti bih htjeo/la misliti o temi na identičan način na koji ti misliš, ali to nije niti ključno za komentar - nadam se - jer moj komentar ni ne iznosi tvrdnje koje teže postati kategoričkim imperativom, tek su kratki osvrt na napisanu temu protkan vlastitim idejama, stavovima i obojan kombinacijom boja s vlastite palete. međutim, lijepo je kad se ljudi donekle slože, baš kao i nas dvoje tu, i da - drago mi je što moj komentar prepoznaješ kao maksimalnu ironiju. ugodan dan ti želim :).
25.06.2017. (12:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
https://en.wikipedia.org/wiki/Silence_(2016_film)
Ovaj Scorsesejev film jako dobro rezonira s ovim tvojim postom i nakon gledanja ostavlja ili postavlja jako mnogo pitanja. Ima ga na torrentima, a ima i titlova za lakše gledanje. Za sad toliko, možda se još nadovežem kasnije.
24.06.2017. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kant can't lie?
lakše lažemo (pa i za druge, da im spasimo dupe...baš kao subjekt osobno mi naivne pjesme koju si naveo) nego što podnosimo tuđe laži. ponekad teško podnosimo (prevaljujemo preko usta, ili pak poslušamo) istinu - radije uživamo u lažima --- tell me lies, sweet litle lies.
svijet nije c/b, false/true...etc...već je više lopta šarena
24.06.2017. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
KANT CAN'T LIE? - Izgleda da nisi shvatio ili shvatila post.
Ključno mjesto u njemu: "uslijed prvotnog pritiska – ili bismo čak smjeli reći agresije – same te osobe u ispitivanju, traženju odgovora, na način na koji ona nema pravo ili nas maltretira aplikacijom na nas svojih limita u shvaćanju."
Lik oca iz pjesme nositelj je takve agresije - bez obzira što se ne radi o zločestoj osobi ("sweet old man" (pjesma, nota bene, uopće nije naivna ni crno-bijela nego je, kao što vidiš, slojevita)). Njegova nesposobnost da shvati i prihvati, uslijed vlastitih ograničenja, uslijed određene dakle njegove etičke prijesnosti, koncept homoseksualnosti u kojem mu kćer ljubuje s curom, a ne s dečkom, dovodi do ovog momenta maltretiranja drugih oko sebe svojom limitiranošću. Laž služi tome da bi se obranilo od njegove agresije, od agresije koju čini njegova (ne zloća nego) zakržljalost etičkih shvaćanja.
Naputio sam jednim od linkova i na stariji post, Živjeti s istinom, koji tretira istu temu - zahtjev na istinu kao povreda tuđe intime. Kundera je išao dotle da je u zahtjevu za "staklenom kućom" (metafora zahtjeva na istinu, na život bez tajni) nalazio društveni nukleus totalitarizma. Npr. fotografi koji čekaju u zasjedi umirućeg Brela ili Ivaniševića u švaleraju, s naslovnicama koje vrište o Preljubu. Etički primitivizam koji zna svoje, da je npr. preljub nešto loše, pa konta da mu taj kategorički imperativ vladajućih moralnih osjećaja daje za pravo da narušava tuđu privaciju u isljeđivanju istine. Naravno da nije samo do fotografa - koliko ima tetaka Javnog Morala što će osjetiti svojom svetom dužnošću da recimo istjeruju skrivene ljubavnike na čistac. To je slično kao i Ninin otac: etička zakržljalost i prijesnost, koja gleda crno-bijelo (preljub = nešto loše i krivo) i nije u stanju nadići svoje limite, aplikacijom te svoje limitiranosti u vidu zahtjeva za istinom vrši maltretiranje drugoga, NASILJE nad njime. (A manifestira se često i kao internalizacija kod napadnutih - recimo, svaki put kad se netko od tajnih ljubavnika počne opterećivati onim falšim, idiotskim pitanjem: ako ne činimo ništa loše, zašto se skrivamo?)
Opaska kako "lakše lažemo nego što podnosimo tuđe laži" - koja prebacuje na brigu o onome kome se laže, preko stavljanja nas u njegovu kožu - u tom smislu je šuplja i besmislena (zato sam zaključio da nisi shvatio/la post). Ako me netko napadne i zbombam ga samoobrambeno u nos - što će značiti da mi skreneš pažnje kako je lakše zbombati u nos nego podnijeti zbombanost. Pa da, dabome da je lakše. Ali zašto bi me trebala biti briga? Ja se ni ne pitam je li njemu lako biti zbombanim u nos, ja se - halo - branim od njegovog nasilja.
Obratna analogija bila bi tek ona u kojoj bih sam bio taj koji vrši nasilje isljeđivanja istine preko leševa tuđe intime. Samo što kad bi me se u tom slučaju zbombalo ili bi mi se lagalo - i dalje pravo pitanje ne bi bilo kako bih ja to podnosio i kako bi meni bilo, nego koji mi je kurac da idem vršiti prvobitni čin agresije i tako zaslužiti zbombanost.
Postoje i situacije, to se slažem, u kojima laganje nije preporučljivo. Navodiš i jednu od tih kao također teško podnošenje i izricanja istine (tamo gdje nam ne paše ili se kosi s našom aksiomatskom predkognicijom). Tu se nećemo imati oko čega sporiti - masu puta sam pisao baš o tome (npr. Falanga). Jedino nije jasno zašto smatraš da se tvoja tvrdnja tu kosi s postom. Pa dobro jutro, poanta mu je upravo u pozivu da se o svakom pojedinom činu laganja sudi situacijski, prema kontekstu u kojem se konkretno laganje zbiva - a ne, dakle, prema kategoričkom imperativu da je laganje (ili skrivanje, tajna) loše i krivo samim time što laganje (ili skrivanje, tajna).
Da se nakon svekolikog tog nekapiranja - kontra postu koji, dakle, upravo oličuje etičko usložnjavanje i poziva na obustavu shvaćanja etike laganja kao crno-bijele i false/true - ideš postaviti u posturu nekoga tko ističe da "svijet nije c/b, false/true": e to se zove maksimum ironije.
25.06.2017. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kant can't lie?
moguće da nisam shvatio/la post kako si ga ti pisao/mislio, niti bih htjeo/la misliti o temi na identičan način na koji ti misliš, ali to nije niti ključno za komentar - nadam se - jer moj komentar ni ne iznosi tvrdnje koje teže postati kategoričkim imperativom, tek su kratki osvrt na napisanu temu protkan vlastitim idejama, stavovima i obojan kombinacijom boja s vlastite palete.
međutim, lijepo je kad se ljudi donekle slože, baš kao i nas dvoje tu, i da - drago mi je što moj komentar prepoznaješ kao maksimalnu ironiju.
ugodan dan ti želim :).
25.06.2017. (12:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grunf
Kada lažem sebe "istina" je tako prihvatljiva!
28.06.2017. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...