Komentari

neuro17.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • rana-iskustva

    Smatram da se danas bez suradničkog učenja teško može kvalitetno usvajati nove spoznaje te da je to najkvalitetniji način učenja djece i odraslih. Djeca bi lakše prolazila kroz neuspjehe u školi, a vjerojatno bi ih i manje doživljavala kada bi bila u prilici suradničkog učenja, jer bi učenje bilo smislenije, značajnije. Projektno učenje u manjim grupicama djeci pruža nove načine učenja, lakšeg pamćenja kad je značajnost neke teme za dijete veća, odnosno kad je uključeno emotivno, kroz raspravu, dijalog. Tražeći i osmišljavajući zajedničke odgovore i rješenja problema, djeca šire svoje spoznaje, uče poštivati tuđe stajalište o određenoj temi a samim time uče prihvaćati i poštivati različitosti. Kada bi nastava bila osmišljena na ovakav način, djeca bi vjerojatno manje prolazila te stresne situacije i osjećaje straha, tuge zbog neuspjeha, ili bi ih možda drugačije percipirala. Sjećam se vlastitih osjećaja u situacijama neuspjeha u školi te bi uvijek razmišljala kako ću to sama riješiti što nije uvijek bilo lako izvedivo, sada shvaćam da je bilo teško zbog nedostataka međusobne suradnje među učenicima.

    avatar

    31.01.2017. (18:58)    -   -   -   -  

  • Carli

    Iako nisam imala previse neuspjeha u obrazovanju, moram priznati da u ranijoj dobi to bi za mene bio smak svijeta. Utjehu bi najcesce trazila kod prijateljica - vrsnjakinja. Sada, u dobi od 23 godine dok jos uvijek traje moje obrazovanje naucila sam se malo bolje nositi s neuspjehom i ne uzimati bas sve toliko k srcu. Svatko od nas ima uspone i padove. Iako svi vise u zivotu zelimo uspjeti, i neuspjeh je za ljude :)

    avatar

    01.02.2017. (18:18)    -   -   -   -  

  • Ljubica Kosić

    Pročitavši članak osjetila sam potrebu da se osvrnem na isti. Kao majka dvoje različite djece, dakle djevojčice i dječaka, mogu potvrditi rezultate članka. Naime, moja kćerka na bilo kakav neuspjeh u školi reagirala je jako emotivno ( gotovo uvijek bi se rasplakala) , teško je prihvaćala neuspjehe, nije se znala sa njima nositi te joj je dugo trebalo da pronađe način kako će neuspjeh riješiti. Utjehu je tražila u vršnjacima kao i u roditeljima.
    Za razliku od kćerke, sin bi na neuspjeg burno reagirao. Tražio bi krivca i nije se mogao nositi sa činjenicom da bi krivac mogao biti on. Rješenje problema nije tražio od drugih nego se uvijek trudio da problem sam riješi pa makar se trebao i sa nekime sukobiti

    avatar

    01.02.2017. (22:36)    -   -   -   -  

  • Irma Bahović

    Moram reagirati na ovaj članak.Naime osobno nisam imala mnogo školskih neuspjeha, međutim ako se osvrnem i promislim o nekim prijeteljima iz školskih klupa mogu reći da su školski neuspjesi ponekad povezani i sa učiteljevim subjektivnim viđenjem učenika.Ukoliko je neki učenik bio življi ili "neposlušniji"često bi dobivao manje ocjene.To bi znalo demotivirati učenika i naravno utjecati na njegovo samopouzdanje ,odnosno učenik bi koristio obrazac Naučene bespomoćnosti.

    avatar

    02.02.2017. (21:08)    -   -   -   -  

  • Ana Plišić

    Smatram da bi ovaj članak bilo korisno za preporučiti svakom roditelju školskog djeteta, kako bi zapravo dobili bolji uvid u teškoće s kojima se njihova djeca svakodnevno suočavaju u školi i izvršavanju školskih zadataka i obveza. Školski neuspjesi mogu imati različite utjecaje, odnosno oni mogu proizlaziti iz nezadovoljstva postignutim ocjenama, otporu kojeg učenici mogu stvoriti prema određenim predmetima ili pak učiteljima. Zbog toga je važna roditeljska uloga u pružanju podrške i lakšim suočavanjem sa stresom zbog školskog neuspjeha.

    avatar

    02.02.2017. (21:10)    -   -   -   -  

  • Paulina

    Kad se sjetim svojih neuspjeha u obrazovanju sjetim se da sam uvijek dramatizirala oko svojih ocjena, dobijem jedan odem u sobu i isplacem se, zatim uzimam telefon i zovem prijateljice da me tijese. Tek danas shvacam da mi to nije bilo potrebno jer svaka se ta ocijena dala ispraviti. Dok sa druge strane kad bi moja braca dobila lose ocijene oni bi otisli na igraliste i igrali nogomet, kao da se nista nije dogodilo. Na kraju krajeva shvatis da svako lose nosi svoje dobro i obrnuto.

    avatar

    03.02.2017. (15:45)    -   -   -   -  

  • Marina

    Sjecam se svoje prve jedinice. Bilo je to u 5. razredu i bila sam istodobno i ljuta i tužna. Ljutila sam se na profesoricu, a ne na sebe jer nisam učila. Uvijek sam emotivno burno reagirala i znam da sam više puta zaželjela da budem poput dečkiju iz razreda jer je njima bilo svejedno koju ocijenu dobe i nisu se previše uzbuđivali oko toga. Ubrzo završavam studij i shvatila sam da nije smak svijeta ako dobijem lošu ocijenu. Da sam barem to ranije shvatila...

    avatar

    03.02.2017. (15:49)    -   -   -   -  

  • Daria

    Članak koji sam pročitala veoma je zanimljiv, a i tematika koja se obrađuje može se primijeniti na više aspekata života u kojima se događaju neuspjesi. U svome školovanju imala sam šarolik spektar ocjena i s godinama sam prihvatila da je svaka ocjena ocjena trenutnog znanja o nekoj temi, a ne nužno mojih sposobnosti shvaćanja i razumijevanja nečega, Moj glavni problem odvijek je bio kampanjsko učenje u zadnji čas koje je onda za posljedicu i davalo raznolike rezultate, ali bi na kraju uglavnom većina toga ispala dobro i neuspjesi bi se vrlo brzo zaboravili. Sama sebe sam tješila da nisam jedina i da to nije najgora stvar na svijetu, te sam se pokušala sjetiti svojih dosadašnjih uspjeha kako bi si olakšala podnošenje neuspjeha. U početku sam loše ocjene teško doživljavala i krivila sama sebe, stavljajući si u glavu da ništa ne znam, no kasnije sam pronašala što me zanima i tome pridavala veliku pažnju, a za ostalo je bilo "samo da prođem". :D Negativne emocije koje su se u meni budile prilikom doživljavanja neuspjeha su tuga, frustracija, ljutnja te ponekad i sram, no znala sam da sam za to kriva sama i da je na meni da to i popravim. Mislim da je jako važno razgovarati s djecom o svemu što se događa, ohrabrivati ih u onome što rade, poticati na marljivost, a biti tu za njih prilikom neuspjeha s velikom dozom razumijevanja i utjehe, ali i usmjeravanja u daljni trud i rad.

    avatar

    04.02.2017. (21:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...