Prisilila sam se pročitati od riječi do riječi. In bona fides. Trottel je hoćeš neće, bez obzira što je pok. uistinu branitelj nečeg neobranjivog i bez obzira na to što u čovjeku postoji poriv da takvom 'budaletini' kažeš da je trottel to je ipak uvredljiva riječ i s pravom je netko pametan savjetovao tom pokojniku da se uhvati za tu riječ, a što je rezultiralo sudskom odlukom i njenim objašnjenjem.
------------Last but not least: sudske odluke protiv kojih su podnijete pritužbe moraju biti razmatrane u svjetlu slučaja kao cjeline, uključujući i podnositeljev članak i okolnosti u kojima je pisan. Pametni ljudi, naravno, prepoznaju: obrazac falših apela na Kulturu Komunikacije funkcionira obavezno putem dekontekstualizacije do fiksiranja na neki izraz na apstraktno; zato i propisuju kao lijek razmatranje u svjetlu slučaja kao cjeline. Oberschlickov članak – nastavljaju – skupa s riječi idiot, nesumnjivo je polemičan, ali to ne znači da se radi o bezrazložnom osobnom napadu, budući da je autor za njih dao objektivno razumljivo obrazloženje, izvedeno iz Haiderovog govora koji je bio sam po sebi izazivajući. Kao takvi oni su bili dio političke rasprave potaknute Haiderovim govorom, i prerasli su u stav čija istinitost nije podložna dokazivanju (primijetimo da je Europski sud ovdje još 1997. odrekao legitimitet i načinu na koji je postuliran naš ''zakon o sramoćenju'' iz 2014., u zaštitu naših gazdi, guzonja i korifeja kriptofašizma).---------------- I kako kažeš: ---------Politička povijest Srednje Europe je – od Tridesetogodišnjeg rata do Holokausta – povijest stratišta i opsesivne mržnje prema demokraciji i individualnim pravima.---------
Pitam se kako se takvoj Europi dogodila pogreška nazvana Europski sud za ljudska prava koji je dao za pravo Obershlicku vs. Austrija.
Kako je moguće da tamo sjede suci koji nemaju veze s tom europskom prošlošću ili bi možda zaključak bio da su oni, ipak, tu prošlost sa svim njenim kičastim domoljubljem nadišli i došli do zaključka da je trottel adekvatan izraz, kad već više ne možeš ubijati protivnike kojih oružje su samo riječi, da je bolje prikriti to malograđansko samozadovoljstvo i lukavo se poslužiti postmodernim ili post građanskim odgovorom, a čekat će svoju priliku u nekoj budućnost gdje će im val imigranata prodrijeti u malograđanske domove i ponovo dati priliku da reagiraju oružjem i brane svoj malograđanski način života.
Taj 'samozadovoljni građanski ološ'
Sloboda izražavanja ne odnosi se samo – podvlači Europski sud u svojoj presudi '97 – na informacije i ideje koje će nekome goditi ili neće biti uvredljive, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju, uznemiravaju.
----------------Uspostavom Savezne Republike 1949. Njemačka postaje demokratska upravo zato što je odbacila srednjoeuropsku i prihvatila zapadnu političku tradiciju. Isto je 1955. učinila obnovljena Austrija. To su vrlo mlade i danas jedine neupitne demokracije u Srednjoj Europi. Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka bile su od 1945. do 1989. pod sovjetskom dominacijom, a danas njima dominiraju nedemokratski i provincijalni instinkti poput euroskepticizma, konzervativizma i nacionalizma. Demokracija se u njima rađa u mukama i još uvijek je neizvjesno hoće li je tamošnji sljedbenici srednjoeuropske političke tradicije ugušiti u kolijevci. ,--------------- kažeš.
A što je s Francuskom koja je predvodnica slobodno mislećih ljudi?
I baš me čudi Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka bile su od 1945. do 1989. pod sovjetskom dominacijom, a danas njima dominiraju nedemokratski i provincijalni instinkti poput euroskepticizma, konzervativizma i nacionalizma. Demokracija se u njima rađa u mukama i još uvijek je neizvjesno hoće li je tamošnji sljedbenici srednjoeuropske političke tradicije ugušiti u kolijevci.
Što je to zaustavilo Češku, koja je prije drugog rata slovila za za naprednu vrlo razvijenu socijalnu državu, da postane jednaka razvijenom svijetu koji je ustanovio Sud za ljudska prava? No, neću se upuštati u duge rasprave. Teško da će itko pročitati ovaj dugački post. Davno sam ti čini mi se napisala da skratiš tu 'logoreju' misli. Prestani citirati druge 'veličine' za potporu svojim mislima. Piši što ti misliš? LQ ima pravo na svoje mišljenje. Ima pravo navijati za stranku koju podržava i na mišljenje o ženama iz te stranke. Tu je jasna kao burni sunčani dan.
Ni ti ne ispadaš iz iste šablone. Dapače, možda si s više znanja, još si ubojitiji. Ne treba zaboravite da više znanja traži i više odgovornosti. Noblesse oblige.
22.01.2017. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Haj da se prvo očitujem o ovome kako teško da će itko pročitati dugačak post - i kako si ti meni već kadikad savjetovala nek skratim. Zato što se ne tiče samo tebe, nego je više opće pitanje. Ali zašto misliš da se mene pak što tiče što si mi ti kadikad savjetovala - pa ističeš to kao na ikoji način bitno? Nisam li ja pak već kadikad, višekratno, objašnjavao da me zabole za te savjete i otvoreno ih prezirao, uz kontrasavjet da se nađe, ako se baš mora, i neki inteligentniji način za pristup postu od mjerenja ga metrom?
Otkud ideja da me se što tiče čak i to hoće li tko čitati i koliko njih? To je postavljanje stvari kao da bi meni činili uslugu oni koji bi čitali, umjesto onoga kako stvari stoje: da eventualno ja činim uslugu nekome tko će čitati. I tu sam korelaciju već objašnjavao: to je kao da na trgu stanem i besplatno dijelim jabuke, pa mi dođeš i kažeš: de stani bliže tramvajskoj stanici, ljudima je daleko ići sve do tamo radi besplatne jabuke. Pa nek im je daleko, što mene briga hoće li ovaj ili onaj dobiti jabuku - to je njegov interes, ako je, ne moj. Ne mogu ja biti predugačak (za koga?), nego jedino može biti da su oni kojima sam predugačak prekratki. Ako netko nije u stanju čitati zato što mu je predugačko - to je njegov/njen problem ili nije (moći će ili neće moći izvući za sebe neku dobrobit), ali u oba slučaja: što se to mene tiče?
Iz nekog razloga pretpostavljaš da mi blog dođe kao nekima, za valjda socijalizaciju, ćaskanje, samopotvrdu kroz broj onih koji su došli, čitali, komentirali. Te me sirove brojke uopće ne interesiraju - nisu me interesirale nikad, ni pod postovima pod kojima se nije dalo živjeti od posjete i komentara, i to onih koji su nešto vrijedili, ljudi od nekog formata, pak sam isto to i tada govorio, a kao što se vidi, nije bilo prazna riječ. Jer evo ja jednako radim svoje i danas kad je blog već skroz pust, odnosno ostali ste mahom samo još vi, klatež, irelevantna boranija. Zato što je blog za mene laboratorij, a ne čajanka ni kolodvorska čekaonica. Ne znači da mi ne bude drago ako tko pročita i da pametnu recepciju - ali i tada da to bude po mojim uvjetima. Kao što pamtim da je netko nekad rekao tu, ne da mi se sad tražiti: kao, mrzi ga čitati toliko, ali svejedno čita i nikad ne zažali. E, to je posao! Najlakše je napisati kratko, pjevno i ljubavno - meni je napeto da me čitaju unatoč tome što nije ništa od toga. Ako neće, ne moraju - i s time sam sretan. A sigurno neću se kljaštriti za mjeru takvih poput tebe, vi da bi me čitali.
22.01.2017. (13:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali pozor, pažnja, zašto ne bih istu stvar rekao i citiranjem nečije veličine? Kaže Kraus, kad smo već kod njega: ''Moje radove treba dvaput čitati, kako bi im se moglo približiti. Nemam ništa protiv toga da ih se i triput pročita. Draže mi je da ih se uopće ne pročita, nego da ih se čita samo jednom. Ne mogu biti odgovoran za bljezgarije glupana koji nema vremena.''
Iritira li te ova moja gesta citiranja, pregaraju li ti osigurači, jako te smeta što sam svemu što sam gore sam naveo dometnuo tu sad još i citat? Samo se boranija odlikuje uzimanjem u usta tih plitkih sto puta ponovljenih klišeja ''reci to svojim riječima'', ''osloni se na vlastite misli'', ''piši što ti misliš'' - to je gotovo kriterij raspoznavanja: čim čuješ da netko takve stvari izgovara, znaš s kakvim džepnim formatom imaš posla. Primjerice, najpametniji čovjek u zemlji - Dario Grgić - ne prestaje u svojim tekstovima citirati i referirati se na druge pametne ljude, iz knjiga. Jer s njima on tada razgovara. Neće valjda s tobom. Misliš li da mu je to citiranje otuda što se sakriva iza njega, što ne zna sam reći, pa mu treba proteza? Potezanje citata ''veličina'' ukazuje na problem jedino kada biva protezom nekome inače nemoćnome, za skriti se, odnosno za potezati kao argument iz autoriteta. Kaži, a ti čitaš iz same činjenice da je recimo Dario pun citata i referenci to kako je on nemoćnik, da se tu tada ne radi o njegovoj vlastitoj misli? I za mene možda čitaš tako? Lako mi se nasmijati tvojoj primjedbi, jer to da znam sasvim dobro i sam reći sve što mi treba je toliko puta crno na bijelom dokumentirano da mi to ne odriču ni oni koji me ne mogu ni nacrtanog vidjeti. Kad citiram, u mom slučaju to nije skrivanje i zamjena za govorenje onoga što sam mislim i kako sam znam reći, nego tek bonus, dodatno obogaćivanje tematskog obuhvata, u interesu maksimuma uvida i razumijevanja, ili barem estetike. Posve po principu kao i gore: vidiš, meni nije trebao Kraus da ti kažem sve što sam ti imao reći, nego sam to prvo sve rekao, a onda sam ti još Krausa dodao kao bonus. U takvom svjetlu, zanovijetanje koje iznosiš otkriva se kao puko samolegitimiranje (također i time, jer nije novost) kao kognitivne sirotinje.
22.01.2017. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećam se tog pičvajza oko LQ i sjećam se da sam tada bio pomislio, pomalo i s čuđenjem, da je njezin minusinteligentni i posve banalni "diskurs" naprosto ispod one razine koja je tebi još dovoljno interesantna da bi reagirao/komentirao/ulazio u pičvajz. A ti si ipak bio ušao u pičvajz, i to mi je tada izgledalo kao bacanje biserja pred svinje. No, iz današnje perspektive tvoj mi se onomadni angažman čini ipak prihvatljivijim, jer nekako izgleda kao da se sva pamet ovdje (a i tamo, posvuda) počinje naglo urušavati pa sve dragocjenijima postaju oni od pameti koji su ostali (na braniku domovine ;-))). Ovo si sve gore odlično posložio (ako smijem primijetiti :-), a uz vrlo lucidnu zamjedbu dekontekstualizacije i fokusiranja na čisti izraz po sebi dodao bih još i problem neraspoznavanja merituma u dijelu medija i javnih radnika koji se žele identificirati građanski osviještenima (a za to, očito, nemaju kapaciteta). Tako je bilo devedesetih (izuzev Ferala, dakako): meritum je bio skroz u kurcu pa se isticao Milošević kao boguugodan i istinoljubivi motivacijski faktor ili razlog za sva naša (hrvatska, nacionalistička, nacifašistička) sranja. Možda nije direktno povezano s ovim tvojim postom, ali mu je tematski srodno: čitam jučer o dvije stvari od kojih mi se jednako diže kosa na glavi; prva: bijedna podložnička aklamacija CIA-inih službenika Trumpu nakon njegova pomirbenog seksa, tj. govora koji je održao u prostorijama CIA-e, populistički ljigavo nahvalivši njihov rad i nasravši tisuću i jednu laž koja mu je tog trena pala na pamet; i druga: obrušavanje predstojnika Trumpova Ureda u Bijeloj kući na novinare, s banalnim, idiotskim primjerom nekih tamo novinara koji su - zamisli - slagali da je Trump već brže-bolje iznio iz Bijele kuće bistu Martina Luthera Kinga. A nije. Ta dva primjera pokazuju mi trend koji upravo stupa na scenu u SAD-u: brutalna, očigledna, vulgarna, prostačka manipulacija, koja će uspjeti upravo zbog toga jer je diluvijalno transparentna i eksplicitna (kao što je uspjela u miloševićevsko-tuđmanovskoj recepturi u nas, a uspijeva nesmanjeno još i danas, u međuvremenu "zakamuflirana" plenki-tapecirungom, jer je danas ipak 2017. kad su na snazi poboljšani dizajni onog istog proizvoda). Na primjeru blogerice @odmak vidi se - uprkos obrazovanju - klasična razlika između solarnog i lunarnog tipa uma. Solarni um prije svega želi istinu i stoga je cijepljen protiv mogućnosti da bude izmanipuliran dekontekstualističkim fokusiranjem na izraz; možda se on i mukotrpno probija prema toj istini, ali pritom ne skreće sa staze svojega instinkta koji nije ništa drugo nego - figurativno rečeno - sunčeva svjetlost koja razbija sve sjene i mračne kuteve manipulacije i laži. Riječju, istinoljubivost pod svaku cijenu, u svim dobima i društvenopolitičkim kontekstima. S druge strane, lunarni umovi nerijetko se svim svojim srcem kunu u tu istu istinoljubivost, a pritom zdušno služe knezu Manipulatoru. Oni žive od emotivnih naboja i emotivnih značenja u riječima i gestama. I tu je za njih bitka za istinu, nažalost, već u startu posve izgubljena. Stoljećima je puk držan u emotivnom kavezu "božjih otkrovenja/dogmi" i državotvornih floskula - ta je metoda dovedena do instinktivnog, automatiziranog savršenstva pa je se klerofašisti i klerofašistoidni političari ne žele samo tako odreći. A ni pastva ne želi izići iz svojih kaveza.
22.01.2017. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MARIANO - Znaš onu Nietzscheovu sekvencu, iz Zaratustre? "Kad se jučer uzdizao Mjesec, vjerovao sam da će roditi Sunce, tako je širok i bremenit ležao na obzorju. No lagao mi je svojom trudnoćom (...) Doista, s nemirnom savješću putuje on preko krovova. (...) Ne, ne podnosim tog mačora na krovovima! Odvratni su mi svi koji se šuljaju oko poluzatvorenih prozora! (...) Ovu prispodobu dajem vama, osjetljivi licemjeri (...) u vašoj ljubavi je stid i zla savjest - vi ste poput Mjeseca. (...) I sad se stidi vaš duh što je podređen volji vaše utrobe, i s vlastitog stida ide skrivenim putovima, putovima laži.'' (Ups, citat! Čuvaj, sad će odmah Odmak s konstruktivnim savjetom...)
22.01.2017. (14:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ODMAK - Kažeš: ''to je ipak uvredljiva riječ i s pravom je netko pametan savjetovao tom pokojniku da se uhvati za tu riječ, a što je rezultiralo sudskom odlukom i njenim objašnjenjem''... A kakve to veze ima s temom? Prijepor obrađen u tekstu nije bi bio oko toga radi li se o uvredljivoj riječi (jer oko toga su se svi slagali i svi se slažemo) - nego jedino oko toga što ćemo sad s činjenicom uvredljive riječi? Glupani su mislili da je to odmah dostatno za ''uhvatiti se za tu riječ'', uvredljiva je i time je kraj priče, a glupani na austrijskom sudu su iz toga izveli i sudsku odluku i njeno objašnjenje. Kažeš da si pročitala post od riječi do riječi? Onda me čudi da nisi primijetila kako je zadnja riječ presude - više sudske odluke i njenog objašnjenja - bila da su prvotne sudske odluke i njihova objašnjenja bile za drek, a da ispravno postavljanje prema slučaju glasi: da, riječ je uvredljiva - i šta onda? Da to što je uvredljiva još ne znači savršeno ništa.
Ali ne čudi me da bi ti više voljela vidjeti da je dano za pravo Austriji, a ne Oberschlicku. Sjećaš se da smo ono nakon posta Kultura Komunikacije imali ti i ja situaciju analognu Haider/Oberschlick, kada si dreknula što sam ti rekao da si koza - na način posve sličan ovome kako je Haider dreknuo što mu je ovaj rekao idiot. Jer, ah kako je to nekulturno i grubijanski: reći ti koza. Kako užasno od mene. Bio sam uvredljiv. Uvredljiv, uvredljiv, uvredljiv - a ako uvredljiv, onda je to kraj priče, problem je u meni. Kako je lijepo kad se može, kako ono... dekontekstualizirati i fokusirati na čisti izraz po sebi. Čim vratimo kontekst, razlika derastična - ponovit ću: da si kozom bila u gesti kojom si, čuvši iz mojih usta izraz niđe veze, pomislila da primjenjujem rječnik striktno crnogorski, odnosno srpskog dijela Hercegovine, pa imala heureku po kojoj je odmah ''mnogo toga jasnije'' o tome otkuda dolazi ono što govorim. Što bi bilo da stvarno jesam primijenio neki ''pravoslavni'' izraz? Ti bi, znači, mislila da to nekako kompromitira moje argumente. Za tebe bi, znači, uhvaćenost u tako nečemu predstavljala temelj lakog otpisa moje pozicije, s impliciranom insinuacijom nacionalnog backgrounda onoga što govorim (samo suprotnog predznaka). E, vidiš, to je užasna stvar za reći, to je jedna od najružnijih metodika razmišljanja koje se može imati, koja bez daljnje zavređuje da joj se kaže ružno. Za pokazati da sam nepravedan (ili bahat, ili kako ti već drago), bilo je potrebno argumentirano pokazati zašto nisi bila koza na ovaj način na koji sam izložio da si bila koza. Ali nikakvog takvog protuargumenta nije bilo, nego samo zaprepašteno snebivanje ''ajme, on je meni rekao da sam koza!'' (kao da bi se nekako po sebi radilo o dokazu protiv mene). Nije problem što sam postupila kao koza, problem je u onome koji nema srama to naglas izgovoriti. Oh, kako je to samo ružno: reći kozi - koza! Rekao bi dični Letica: kakav hejt s moje strane.
Neizmjerno mi je drago što si se javila, jer je to sad kao s Bernhardovom predstavom '88: ništa nije više potvrđivalo opravdanost i točnost onoga u njoj poput reakcija na nju. Tako i ovdje: ništa više ne potvrđuje opravdanost sadržaja u postu, i ništa plastičnije ne dočarava o čemu ja tu zapravo govorim, od tvojih refleksa reagiranja. Ni ovaj put nisu iznevjerili.
22.01.2017. (15:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda bi adekvatniji izraz od pero u šaci bilo: Nosom para nebo. Je, da ne treba ići malen ispod zvijezda, ali ja se s nebom razgovaram dvadeset i četiri sata. ali koza ostaje uvijek koza i zna samo meketati. Nemaš ti pojma ,i zato te žalim, kako je divno biti u kozjoj koži.
Kako je divno svakodnevno učiti i širom zatvorenih očiju osluškivati i gledati.
I razmišljati, tražiti istinu bez žući koja truje crvenu krv.
Sve je u meni nasljeđe kiča i malograđanštine. U tome plivam ko ribica.
A nije da nisam prošla pokušaje raznih internacionala, pa i domovinskog inputa. Tesali su me prali i umivali. Ali ja sam čovječica s više lica. PREMAZANA SVIM MASTIMA. i UGODNO SE ISPOD TE MASTI OSJEĆAM.
Teško bi preživjela sve ove godine, u kojima su za mene mislili razni centralni i provincijski komiteti, da se nisam kao Dubrovkinja okretala kako vjetar puše.
Makako u duši to sam ja i znam da me još učenja čeka. Možda se u nekom drugom svijetu rodim sa solarnim umom, o tome nešto zna Mariano Aureliano.
A što se tiče citata - sve kod mene vrvi od citata. Samo ih ja kradem, a ti si pošten u duši.
23.01.2017. (11:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izletila si pred mene s nekim napucima, a ja sam ti tek odgovorio na njih.
Izletila si mi s konstruktivnim savjetom kako bih trebao komprimirati svoju ''logoreju'' jer me u protivnom, tj. u ovom izdanju, nitko neće čitati. Ja sam tek dao odgovor o onome kako i je: da mi ne pada na pamet, jer mi nije toliko stalo do toga da me čitaju oni kojima je predugačko da bih pristao na kljaštrenje. Ako meni nije dovoljno da me čitaju oni kojima je predugačko - to, naravno, može jedino značiti da nosom param nebo? Jer samo umišljencima može ne biti na prvom mjestu da se druže s tobom onako kako bi ti htjela?
Izletila si mi s imperativom, doslovno naredbom da prestanem citirati druge za potporu i da pišem što sam mislim. Kako poistovjećivanje prisutnosti citata u tekstu s nepisanjem što sam mislim, odnosno podrazumijevanje citata kao proteze (a ne bonusa), predstavlja loš, pogrešan silogizam, jedan non sequitur samo takav - ja sam to tek tako i rekao: da mi ne pada na pamet poslušati te, jer uopće odbijam tvoju premisu. Jer ja već i sad pišem što sam mislim. Ako istaknem da ja već sad pišem što mislim - to, naravno, može jedino značiti da nosom param nebo?
Ali, da, da, ja sam usput i primijetio kako samo tvoje kretanje s takvom klišejskom premisom ukazuje da se ima posla s džepnim formatom. Sigurno da jesam - s obzirom da se radi o brutalnom non sequituru, koji ukazuje na neobično slabu sposobnost razlučivanja. Kako hoćeš da ti kažem kad napraviš brutalnu non sequiturčinu, k tome frazersku i stereotipnu do nesnosnosti? Da te pohvalim kako si bila pametna? Jer ako ja, kad se ti pokažeš ne baš najoštrijim alatom u kutiji, eto i kažem to tako, a uopće ne kažem da si se pokazala super oštrim alatom - to, naravno, može jedino značiti da nosom param nebo?
Konačno, ti si netko tko čak ni nakon svega - još evo ni nakon dvije godine, svim crtanjima unatoč - nije u stanju shvatiti da LQ, dok ima pravo navijati za stranku koju podržava, i ima pravo na mišljenje o ženama iz te stranke, te joj ta prava nitko nije ni išao oduzimati, biva ipak nepoštena i manipulatorica u momentu kada svoje navijanje za stranku upakirava i prodaje pod ustajanje za žene u politici na općoj razini (koje će u drugačijoj situaciji sama dezavuirati). Nego jedino što znaš i dalje reći na sve je kako ona ima pravo na svoje navijanje i na svoje mišljenje. Što reći na to? Nema tu puta naokolo: to može biti u stanju jedino netko tko je dibidus kognitivna sirotinja. Kako hoćeš da ti kažem u momentu kad se legitimiraš (po n-ti put) kao kognitivna sirotinja, s neobično slabom sposobnošću razlučivanja? Ako ja nekome tko se pokaže kognitivnom sirotinjom kažem kognitivna sirotinja - to, naravno, može jedino značiti da, besramno govoreći kako evidentno je, nosom param nebo?
Nakon što si u svojoj prvoj rečenici zaključila sa mnom preko te dijagnoze, dane posve na prazno, ne tretirajući sve ove gore nezgodne činjenice - ostatak komentara utrošila si na rasprostiranje kako si ti sve sjajna u svom egotripu ponosnosti kozjeg identiteta, natopljenom pasivnom agresijom za koju si uže specijalizirana. Sva sreća da ne paraš nosom nebo, jer što bi tek onda bilo.
23.01.2017. (14:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najbolji primjer takvog sumanutog ponašanja je Blenderica. Poistovjetila je pravu demokraciju sa time da se u njenoj Americi sloboda vinula toliko visoko da se pojedine grupe smiju mrziti. Zato je onemogućila demokratski da joj ne smiješ komentirat blog. Kako ono ide: klerikonacionalisti svoj način razmišljanja propagiraju kroz pravo na misljenje dok bi isto uskratili drugima. A onda počinju baljezgati o zlostavljanju manjine nad većinom. Klasika. Šablone znaš i sama. Zalažem se to da se lopovu kaže da je lopov, a ne da moramo čekat osnivanje povjerenstva.
23.01.2017. (17:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano, " Stoljećima je puk držan u emotivnom kavezu "božjih otkrovenja/dogmi" i državotvornih floskula - ta je metoda dovedena do instinktivnog, automatiziranog savršenstva pa je se klerofašisti i klerofašistoidni političari ne žele samo tako odreći. A ni pastva ne želi izići iz svojih kaveza."
Daj me prosvijetli; Tko su klerofašisti? Mislim što znači sama riječ? Ima li ona opću sintagmu kao što je demokracija, totalitarizam ili ljudožderstvo. Može li se usporediti s bilo kojim vladavinama dvadesetog stoljeća.
23.01.2017. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEVERIN - Tu je mjerodavno mjesto gore, koje sam s namjerom imao u tekstu, koje zonu neotuđive slobode govora oivičava time da ''ne spada u segment govora mržnje (jer mišljenje o Haiderovom političkom stavu, a ne višom silom datom Haiderovom kolektivnom identifikacijskom obilježju) i s obzirom na to bez temelja za ograničiti pozivanjem na išta''. Simple as that: ako je omalovažavajući ili prijeteći govor o kolektivnom identifikacijskom obilježju po datosti višom silom - to je govor mržnje i zabranjen je i treba biti zabranjen. Istovremeno, bilo kakav grub ili uvredljiv jezik o nečemu što ne spada u taj sektor je domena slobode govora. Nitko nema pravo vlastitu uvrijeđenost u vezi svojih mišljenja, stavova i uvjerenja tretirati kao argument ušutkivanja drugoga u njegovom grubom jeziku.
24.01.2017. (13:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Prisilila sam se pročitati od riječi do riječi.
In bona fides.
Trottel je hoćeš neće, bez obzira što je pok. uistinu branitelj nečeg neobranjivog i bez obzira na to što u čovjeku postoji poriv da takvom 'budaletini' kažeš da je trottel to je ipak uvredljiva riječ i s pravom je netko pametan savjetovao tom pokojniku da se uhvati za tu riječ, a što je rezultiralo sudskom odlukom i njenim objašnjenjem.
------------Last but not least: sudske odluke protiv kojih su podnijete pritužbe moraju biti razmatrane u svjetlu slučaja kao cjeline, uključujući i podnositeljev članak i okolnosti u kojima je pisan. Pametni ljudi, naravno, prepoznaju: obrazac falših apela na Kulturu Komunikacije funkcionira obavezno putem dekontekstualizacije do fiksiranja na neki izraz na apstraktno; zato i propisuju kao lijek razmatranje u svjetlu slučaja kao cjeline. Oberschlickov članak – nastavljaju – skupa s riječi idiot, nesumnjivo je polemičan, ali to ne znači da se radi o bezrazložnom osobnom napadu, budući da je autor za njih dao objektivno razumljivo obrazloženje, izvedeno iz Haiderovog govora koji je bio sam po sebi izazivajući. Kao takvi oni su bili dio političke rasprave potaknute Haiderovim govorom, i prerasli su u stav čija istinitost nije podložna dokazivanju (primijetimo da je Europski sud ovdje još 1997. odrekao legitimitet i načinu na koji je postuliran naš ''zakon o sramoćenju'' iz 2014., u zaštitu naših gazdi, guzonja i korifeja kriptofašizma).----------------
I kako kažeš:
---------Politička povijest Srednje Europe je – od Tridesetogodišnjeg rata do Holokausta – povijest stratišta i opsesivne mržnje prema demokraciji i individualnim pravima.---------
Pitam se kako se takvoj Europi dogodila pogreška nazvana Europski sud za ljudska prava koji je dao za pravo Obershlicku vs. Austrija.
Kako je moguće da tamo sjede suci koji nemaju veze s tom europskom prošlošću ili bi možda zaključak bio da su oni, ipak, tu prošlost sa svim njenim kičastim domoljubljem nadišli i došli do zaključka da je trottel adekvatan izraz, kad već više ne možeš ubijati protivnike kojih oružje su samo riječi, da je bolje prikriti to malograđansko samozadovoljstvo i lukavo se poslužiti postmodernim ili post građanskim odgovorom, a čekat će svoju priliku u nekoj budućnost gdje će im val imigranata prodrijeti u malograđanske domove i ponovo dati priliku da reagiraju oružjem i brane svoj malograđanski način života.
Taj 'samozadovoljni građanski ološ'
Sloboda izražavanja ne odnosi se samo – podvlači Europski sud u svojoj presudi '97 – na informacije i ideje koje će nekome goditi ili neće biti uvredljive, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju, uznemiravaju.
----------------Uspostavom Savezne Republike 1949. Njemačka postaje demokratska upravo zato što je odbacila srednjoeuropsku i prihvatila zapadnu političku tradiciju. Isto je 1955. učinila obnovljena Austrija. To su vrlo mlade i danas jedine neupitne demokracije u Srednjoj Europi. Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka bile su od 1945. do 1989. pod sovjetskom dominacijom, a danas njima dominiraju nedemokratski i provincijalni instinkti poput euroskepticizma, konzervativizma i nacionalizma. Demokracija se u njima rađa u mukama i još uvijek je neizvjesno hoće li je tamošnji sljedbenici srednjoeuropske političke tradicije ugušiti u kolijevci. ,---------------
kažeš.
A što je s Francuskom koja je predvodnica slobodno mislećih ljudi?
I baš me čudi Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka bile su od 1945. do 1989. pod sovjetskom dominacijom, a danas njima dominiraju nedemokratski i provincijalni instinkti poput euroskepticizma, konzervativizma i nacionalizma. Demokracija se u njima rađa u mukama i još uvijek je neizvjesno hoće li je tamošnji sljedbenici srednjoeuropske političke tradicije ugušiti u kolijevci.
Što je to zaustavilo Češku, koja je prije drugog rata slovila za za naprednu vrlo razvijenu socijalnu državu, da postane jednaka razvijenom svijetu koji je ustanovio Sud za ljudska prava?
No, neću se upuštati u duge rasprave. Teško da će itko pročitati ovaj dugački post. Davno sam ti čini mi se napisala da skratiš tu 'logoreju' misli.
Prestani citirati druge 'veličine' za potporu svojim mislima.
Piši što ti misliš?
LQ ima pravo na svoje mišljenje. Ima pravo navijati za stranku koju podržava i na mišljenje o ženama iz te stranke.
Tu je jasna kao burni sunčani dan.
Ni ti ne ispadaš iz iste šablone. Dapače, možda si s više znanja, još si ubojitiji.
Ne treba zaboravite da više znanja traži i više odgovornosti. Noblesse oblige.
22.01.2017. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Haj da se prvo očitujem o ovome kako teško da će itko pročitati dugačak post - i kako si ti meni već kadikad savjetovala nek skratim. Zato što se ne tiče samo tebe, nego je više opće pitanje.
Ali zašto misliš da se mene pak što tiče što si mi ti kadikad savjetovala - pa ističeš to kao na ikoji način bitno?
Nisam li ja pak već kadikad, višekratno, objašnjavao da me zabole za te savjete i otvoreno ih prezirao, uz kontrasavjet da se nađe, ako se baš mora, i neki inteligentniji način za pristup postu od mjerenja ga metrom?
Otkud ideja da me se što tiče čak i to hoće li tko čitati i koliko njih?
To je postavljanje stvari kao da bi meni činili uslugu oni koji bi čitali, umjesto onoga kako stvari stoje: da eventualno ja činim uslugu nekome tko će čitati.
I tu sam korelaciju već objašnjavao: to je kao da na trgu stanem i besplatno dijelim jabuke, pa mi dođeš i kažeš: de stani bliže tramvajskoj stanici, ljudima je daleko ići sve do tamo radi besplatne jabuke. Pa nek im je daleko, što mene briga hoće li ovaj ili onaj dobiti jabuku - to je njegov interes, ako je, ne moj.
Ne mogu ja biti predugačak (za koga?), nego jedino može biti da su oni kojima sam predugačak prekratki.
Ako netko nije u stanju čitati zato što mu je predugačko - to je njegov/njen problem ili nije (moći će ili neće moći izvući za sebe neku dobrobit), ali u oba slučaja: što se to mene tiče?
Iz nekog razloga pretpostavljaš da mi blog dođe kao nekima, za valjda socijalizaciju, ćaskanje, samopotvrdu kroz broj onih koji su došli, čitali, komentirali. Te me sirove brojke uopće ne interesiraju - nisu me interesirale nikad, ni pod postovima pod kojima se nije dalo živjeti od posjete i komentara, i to onih koji su nešto vrijedili, ljudi od nekog formata, pak sam isto to i tada govorio, a kao što se vidi, nije bilo prazna riječ. Jer evo ja jednako radim svoje i danas kad je blog već skroz pust, odnosno ostali ste mahom samo još vi, klatež, irelevantna boranija.
Zato što je blog za mene laboratorij, a ne čajanka ni kolodvorska čekaonica.
Ne znači da mi ne bude drago ako tko pročita i da pametnu recepciju - ali i tada da to bude po mojim uvjetima. Kao što pamtim da je netko nekad rekao tu, ne da mi se sad tražiti: kao, mrzi ga čitati toliko, ali svejedno čita i nikad ne zažali. E, to je posao! Najlakše je napisati kratko, pjevno i ljubavno - meni je napeto da me čitaju unatoč tome što nije ništa od toga. Ako neće, ne moraju - i s time sam sretan.
A sigurno neću se kljaštriti za mjeru takvih poput tebe, vi da bi me čitali.
22.01.2017. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Ali pozor, pažnja, zašto ne bih istu stvar rekao i citiranjem nečije veličine?
Kaže Kraus, kad smo već kod njega: ''Moje radove treba dvaput čitati, kako bi im se moglo približiti. Nemam ništa protiv toga da ih se i triput pročita. Draže mi je da ih se uopće ne pročita, nego da ih se čita samo jednom. Ne mogu biti odgovoran za bljezgarije glupana koji nema vremena.''
Iritira li te ova moja gesta citiranja, pregaraju li ti osigurači, jako te smeta što sam svemu što sam gore sam naveo dometnuo tu sad još i citat?
Samo se boranija odlikuje uzimanjem u usta tih plitkih sto puta ponovljenih klišeja ''reci to svojim riječima'', ''osloni se na vlastite misli'', ''piši što ti misliš'' - to je gotovo kriterij raspoznavanja: čim čuješ da netko takve stvari izgovara, znaš s kakvim džepnim formatom imaš posla.
Primjerice, najpametniji čovjek u zemlji - Dario Grgić - ne prestaje u svojim tekstovima citirati i referirati se na druge pametne ljude, iz knjiga. Jer s njima on tada razgovara. Neće valjda s tobom.
Misliš li da mu je to citiranje otuda što se sakriva iza njega, što ne zna sam reći, pa mu treba proteza?
Potezanje citata ''veličina'' ukazuje na problem jedino kada biva protezom nekome inače nemoćnome, za skriti se, odnosno za potezati kao argument iz autoriteta. Kaži, a ti čitaš iz same činjenice da je recimo Dario pun citata i referenci to kako je on nemoćnik, da se tu tada ne radi o njegovoj vlastitoj misli?
I za mene možda čitaš tako? Lako mi se nasmijati tvojoj primjedbi, jer to da znam sasvim dobro i sam reći sve što mi treba je toliko puta crno na bijelom dokumentirano da mi to ne odriču ni oni koji me ne mogu ni nacrtanog vidjeti. Kad citiram, u mom slučaju to nije skrivanje i zamjena za govorenje onoga što sam mislim i kako sam znam reći, nego tek bonus, dodatno obogaćivanje tematskog obuhvata, u interesu maksimuma uvida i razumijevanja, ili barem estetike.
Posve po principu kao i gore: vidiš, meni nije trebao Kraus da ti kažem sve što sam ti imao reći, nego sam to prvo sve rekao, a onda sam ti još Krausa dodao kao bonus.
U takvom svjetlu, zanovijetanje koje iznosiš otkriva se kao puko samolegitimiranje (također i time, jer nije novost) kao kognitivne sirotinje.
22.01.2017. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Sjećam se tog pičvajza oko LQ i sjećam se da sam tada bio pomislio, pomalo i s čuđenjem, da je njezin minusinteligentni i posve banalni "diskurs" naprosto ispod one razine koja je tebi još dovoljno interesantna da bi reagirao/komentirao/ulazio u pičvajz. A ti si ipak bio ušao u pičvajz, i to mi je tada izgledalo kao bacanje biserja pred svinje. No, iz današnje perspektive tvoj mi se onomadni angažman čini ipak prihvatljivijim, jer nekako izgleda kao da se sva pamet ovdje (a i tamo, posvuda) počinje naglo urušavati pa sve dragocjenijima postaju oni od pameti koji su ostali (na braniku domovine ;-))). Ovo si sve gore odlično posložio (ako smijem primijetiti :-), a uz vrlo lucidnu zamjedbu dekontekstualizacije i fokusiranja na čisti izraz po sebi dodao bih još i problem neraspoznavanja merituma u dijelu medija i javnih radnika koji se žele identificirati građanski osviještenima (a za to, očito, nemaju kapaciteta). Tako je bilo devedesetih (izuzev Ferala, dakako): meritum je bio skroz u kurcu pa se isticao Milošević kao boguugodan i istinoljubivi motivacijski faktor ili razlog za sva naša (hrvatska, nacionalistička, nacifašistička) sranja. Možda nije direktno povezano s ovim tvojim postom, ali mu je tematski srodno: čitam jučer o dvije stvari od kojih mi se jednako diže kosa na glavi; prva: bijedna podložnička aklamacija CIA-inih službenika Trumpu nakon njegova pomirbenog seksa, tj. govora koji je održao u prostorijama CIA-e, populistički ljigavo nahvalivši njihov rad i nasravši tisuću i jednu laž koja mu je tog trena pala na pamet; i druga: obrušavanje predstojnika Trumpova Ureda u Bijeloj kući na novinare, s banalnim, idiotskim primjerom nekih tamo novinara koji su - zamisli - slagali da je Trump već brže-bolje iznio iz Bijele kuće bistu Martina Luthera Kinga. A nije. Ta dva primjera pokazuju mi trend koji upravo stupa na scenu u SAD-u: brutalna, očigledna, vulgarna, prostačka manipulacija, koja će uspjeti upravo zbog toga jer je diluvijalno transparentna i eksplicitna (kao što je uspjela u miloševićevsko-tuđmanovskoj recepturi u nas, a uspijeva nesmanjeno još i danas, u međuvremenu "zakamuflirana" plenki-tapecirungom, jer je danas ipak 2017. kad su na snazi poboljšani dizajni onog istog proizvoda). Na primjeru blogerice @odmak vidi se - uprkos obrazovanju - klasična razlika između solarnog i lunarnog tipa uma. Solarni um prije svega želi istinu i stoga je cijepljen protiv mogućnosti da bude izmanipuliran dekontekstualističkim fokusiranjem na izraz; možda se on i mukotrpno probija prema toj istini, ali pritom ne skreće sa staze svojega instinkta koji nije ništa drugo nego - figurativno rečeno - sunčeva svjetlost koja razbija sve sjene i mračne kuteve manipulacije i laži. Riječju, istinoljubivost pod svaku cijenu, u svim dobima i društvenopolitičkim kontekstima. S druge strane, lunarni umovi nerijetko se svim svojim srcem kunu u tu istu istinoljubivost, a pritom zdušno služe knezu Manipulatoru. Oni žive od emotivnih naboja i emotivnih značenja u riječima i gestama. I tu je za njih bitka za istinu, nažalost, već u startu posve izgubljena. Stoljećima je puk držan u emotivnom kavezu "božjih otkrovenja/dogmi" i državotvornih floskula - ta je metoda dovedena do instinktivnog, automatiziranog savršenstva pa je se klerofašisti i klerofašistoidni političari ne žele samo tako odreći. A ni pastva ne želi izići iz svojih kaveza.
22.01.2017. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
MARIANO - Znaš onu Nietzscheovu sekvencu, iz Zaratustre?
"Kad se jučer uzdizao Mjesec, vjerovao sam da će roditi Sunce, tako je širok i bremenit ležao na obzorju. No lagao mi je svojom trudnoćom (...) Doista, s nemirnom savješću putuje on preko krovova. (...) Ne, ne podnosim tog mačora na krovovima! Odvratni su mi svi koji se šuljaju oko poluzatvorenih prozora! (...) Ovu prispodobu dajem vama, osjetljivi licemjeri (...) u vašoj ljubavi je stid i zla savjest - vi ste poput Mjeseca. (...) I sad se stidi vaš duh što je podređen volji vaše utrobe, i s vlastitog stida ide skrivenim putovima, putovima laži.''
(Ups, citat! Čuvaj, sad će odmah Odmak s konstruktivnim savjetom...)
22.01.2017. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Citat je više nego precizan, za one u rezonanciji. Prvi dio Zaratustre ima takvu jednu množinu preciznih rečenica da ti pamet stane! :)
22.01.2017. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ODMAK - Kažeš: ''to je ipak uvredljiva riječ i s pravom je netko pametan savjetovao tom pokojniku da se uhvati za tu riječ, a što je rezultiralo sudskom odlukom i njenim objašnjenjem''...
A kakve to veze ima s temom? Prijepor obrađen u tekstu nije bi bio oko toga radi li se o uvredljivoj riječi (jer oko toga su se svi slagali i svi se slažemo) - nego jedino oko toga što ćemo sad s činjenicom uvredljive riječi?
Glupani su mislili da je to odmah dostatno za ''uhvatiti se za tu riječ'', uvredljiva je i time je kraj priče, a glupani na austrijskom sudu su iz toga izveli i sudsku odluku i njeno objašnjenje.
Kažeš da si pročitala post od riječi do riječi? Onda me čudi da nisi primijetila kako je zadnja riječ presude - više sudske odluke i njenog objašnjenja - bila da su prvotne sudske odluke i njihova objašnjenja bile za drek, a da ispravno postavljanje prema slučaju glasi: da, riječ je uvredljiva - i šta onda? Da to što je uvredljiva još ne znači savršeno ništa.
Ali ne čudi me da bi ti više voljela vidjeti da je dano za pravo Austriji, a ne Oberschlicku. Sjećaš se da smo ono nakon posta Kultura Komunikacije imali ti i ja situaciju analognu Haider/Oberschlick, kada si dreknula što sam ti rekao da si koza - na način posve sličan ovome kako je Haider dreknuo što mu je ovaj rekao idiot.
Jer, ah kako je to nekulturno i grubijanski: reći ti koza. Kako užasno od mene. Bio sam uvredljiv. Uvredljiv, uvredljiv, uvredljiv - a ako uvredljiv, onda je to kraj priče, problem je u meni.
Kako je lijepo kad se može, kako ono... dekontekstualizirati i fokusirati na čisti izraz po sebi.
Čim vratimo kontekst, razlika derastična - ponovit ću: da si kozom bila u gesti kojom si, čuvši iz mojih usta izraz niđe veze, pomislila da primjenjujem rječnik striktno crnogorski, odnosno srpskog dijela Hercegovine, pa imala heureku po kojoj je odmah ''mnogo toga jasnije'' o tome otkuda dolazi ono što govorim. Što bi bilo da stvarno jesam primijenio neki ''pravoslavni'' izraz? Ti bi, znači, mislila da to nekako kompromitira moje argumente. Za tebe bi, znači, uhvaćenost u tako nečemu predstavljala temelj lakog otpisa moje pozicije, s impliciranom insinuacijom nacionalnog backgrounda onoga što govorim (samo suprotnog predznaka). E, vidiš, to je užasna stvar za reći, to je jedna od najružnijih metodika razmišljanja koje se može imati, koja bez daljnje zavređuje da joj se kaže ružno.
Za pokazati da sam nepravedan (ili bahat, ili kako ti već drago), bilo je potrebno argumentirano pokazati zašto nisi bila koza na ovaj način na koji sam izložio da si bila koza. Ali nikakvog takvog protuargumenta nije bilo, nego samo zaprepašteno snebivanje ''ajme, on je meni rekao da sam koza!'' (kao da bi se nekako po sebi radilo o dokazu protiv mene).
Nije problem što sam postupila kao koza, problem je u onome koji nema srama to naglas izgovoriti. Oh, kako je to samo ružno: reći kozi - koza!
Rekao bi dični Letica: kakav hejt s moje strane.
Neizmjerno mi je drago što si se javila, jer je to sad kao s Bernhardovom predstavom '88: ništa nije više potvrđivalo opravdanost i točnost onoga u njoj poput reakcija na nju. Tako i ovdje: ništa više ne potvrđuje opravdanost sadržaja u postu, i ništa plastičnije ne dočarava o čemu ja tu zapravo govorim, od tvojih refleksa reagiranja. Ni ovaj put nisu iznevjerili.
22.01.2017. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Možda bi adekvatniji izraz od pero u šaci bilo: Nosom para nebo.
Je, da ne treba ići malen ispod zvijezda, ali ja se s nebom razgovaram dvadeset i četiri sata. ali koza ostaje uvijek koza i zna samo meketati.
Nemaš ti pojma ,i zato te žalim, kako je divno biti u kozjoj koži.
Kako je divno svakodnevno učiti i širom zatvorenih očiju osluškivati i gledati.
I razmišljati, tražiti istinu bez žući koja truje crvenu krv.
Sve je u meni nasljeđe kiča i malograđanštine. U tome plivam ko ribica.
A nije da nisam prošla pokušaje raznih internacionala, pa i domovinskog inputa. Tesali su me prali i umivali. Ali ja sam čovječica s više lica. PREMAZANA SVIM MASTIMA. i UGODNO SE ISPOD TE MASTI OSJEĆAM.
Teško bi preživjela sve ove godine, u kojima su za mene mislili razni centralni i provincijski komiteti, da se nisam kao Dubrovkinja okretala kako vjetar puše.
Makako u duši to sam ja i znam da me još učenja čeka. Možda se u nekom drugom svijetu rodim sa solarnim umom, o tome nešto zna Mariano Aureliano.
A što se tiče citata - sve kod mene vrvi od citata. Samo ih ja kradem, a ti si pošten u duši.
23.01.2017. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Izletila si pred mene s nekim napucima, a ja sam ti tek odgovorio na njih.
Izletila si mi s konstruktivnim savjetom kako bih trebao komprimirati svoju ''logoreju'' jer me u protivnom, tj. u ovom izdanju, nitko neće čitati. Ja sam tek dao odgovor o onome kako i je: da mi ne pada na pamet, jer mi nije toliko stalo do toga da me čitaju oni kojima je predugačko da bih pristao na kljaštrenje. Ako meni nije dovoljno da me čitaju oni kojima je predugačko - to, naravno, može jedino značiti da nosom param nebo? Jer samo umišljencima može ne biti na prvom mjestu da se druže s tobom onako kako bi ti htjela?
Izletila si mi s imperativom, doslovno naredbom da prestanem citirati druge za potporu i da pišem što sam mislim. Kako poistovjećivanje prisutnosti citata u tekstu s nepisanjem što sam mislim, odnosno podrazumijevanje citata kao proteze (a ne bonusa), predstavlja loš, pogrešan silogizam, jedan non sequitur samo takav - ja sam to tek tako i rekao: da mi ne pada na pamet poslušati te, jer uopće odbijam tvoju premisu. Jer ja već i sad pišem što sam mislim. Ako istaknem da ja već sad pišem što mislim - to, naravno, može jedino značiti da nosom param nebo?
Ali, da, da, ja sam usput i primijetio kako samo tvoje kretanje s takvom klišejskom premisom ukazuje da se ima posla s džepnim formatom. Sigurno da jesam - s obzirom da se radi o brutalnom non sequituru, koji ukazuje na neobično slabu sposobnost razlučivanja. Kako hoćeš da ti kažem kad napraviš brutalnu non sequiturčinu, k tome frazersku i stereotipnu do nesnosnosti? Da te pohvalim kako si bila pametna? Jer ako ja, kad se ti pokažeš ne baš najoštrijim alatom u kutiji, eto i kažem to tako, a uopće ne kažem da si se pokazala super oštrim alatom - to, naravno, može jedino značiti da nosom param nebo?
Konačno, ti si netko tko čak ni nakon svega - još evo ni nakon dvije godine, svim crtanjima unatoč - nije u stanju shvatiti da LQ, dok ima pravo navijati za stranku koju podržava, i ima pravo na mišljenje o ženama iz te stranke, te joj ta prava nitko nije ni išao oduzimati, biva ipak nepoštena i manipulatorica u momentu kada svoje navijanje za stranku upakirava i prodaje pod ustajanje za žene u politici na općoj razini (koje će u drugačijoj situaciji sama dezavuirati). Nego jedino što znaš i dalje reći na sve je kako ona ima pravo na svoje navijanje i na svoje mišljenje. Što reći na to? Nema tu puta naokolo: to može biti u stanju jedino netko tko je dibidus kognitivna sirotinja. Kako hoćeš da ti kažem u momentu kad se legitimiraš (po n-ti put) kao kognitivna sirotinja, s neobično slabom sposobnošću razlučivanja? Ako ja nekome tko se pokaže kognitivnom sirotinjom kažem kognitivna sirotinja - to, naravno, može jedino značiti da, besramno govoreći kako evidentno je, nosom param nebo?
Nakon što si u svojoj prvoj rečenici zaključila sa mnom preko te dijagnoze, dane posve na prazno, ne tretirajući sve ove gore nezgodne činjenice - ostatak komentara utrošila si na rasprostiranje kako si ti sve sjajna u svom egotripu ponosnosti kozjeg identiteta, natopljenom pasivnom agresijom za koju si uže specijalizirana. Sva sreća da ne paraš nosom nebo, jer što bi tek onda bilo.
23.01.2017. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
Najbolji primjer takvog sumanutog ponašanja je Blenderica. Poistovjetila je pravu demokraciju sa time da se u njenoj Americi sloboda vinula toliko visoko da se pojedine grupe smiju mrziti. Zato je onemogućila demokratski da joj ne smiješ komentirat blog. Kako ono ide: klerikonacionalisti svoj način razmišljanja propagiraju kroz pravo na misljenje dok bi isto uskratili drugima. A onda počinju baljezgati o zlostavljanju manjine nad većinom. Klasika. Šablone znaš i sama. Zalažem se to da se lopovu kaže da je lopov, a ne da moramo čekat osnivanje povjerenstva.
23.01.2017. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Mariano Aureliano,
" Stoljećima je puk držan u emotivnom kavezu "božjih otkrovenja/dogmi" i državotvornih floskula - ta je metoda dovedena do instinktivnog, automatiziranog savršenstva pa je se klerofašisti i klerofašistoidni političari ne žele samo tako odreći. A ni pastva ne želi izići iz svojih kaveza."
Daj me prosvijetli; Tko su klerofašisti? Mislim što znači sama riječ? Ima li ona opću sintagmu kao što je demokracija, totalitarizam ili ljudožderstvo.
Može li se usporediti s bilo kojim vladavinama dvadesetog stoljeća.
23.01.2017. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
NEVERIN - Tu je mjerodavno mjesto gore, koje sam s namjerom imao u tekstu, koje zonu neotuđive slobode govora oivičava time da ''ne spada u segment govora mržnje (jer mišljenje o Haiderovom političkom stavu, a ne višom silom datom Haiderovom kolektivnom identifikacijskom obilježju) i s obzirom na to bez temelja za ograničiti pozivanjem na išta''.
Simple as that: ako je omalovažavajući ili prijeteći govor o kolektivnom identifikacijskom obilježju po datosti višom silom - to je govor mržnje i zabranjen je i treba biti zabranjen. Istovremeno, bilo kakav grub ili uvredljiv jezik o nečemu što ne spada u taj sektor je domena slobode govora. Nitko nema pravo vlastitu uvrijeđenost u vezi svojih mišljenja, stavova i uvjerenja tretirati kao argument ušutkivanja drugoga u njegovom grubom jeziku.
24.01.2017. (13:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...