Komentari

mojakurukshetra.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Atma

    ....

    avatar

    27.11.2016. (00:24)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Osvrnula bih se na početak posta;
    sasvim se slažem sa time da , ako ikako možemo, trebamo istrpiti situacije koje nam se dogode, a ne pobjeći od njih.
    U samim događanjima možda nećemo to moći primjetiti, ali sa vremenskim odmakom hoćemo, da su nas takve situacije poboljšale na razne načine kao ljude. Da su nas izmjenile, naučile, da smo zadovoljni i zahvalni da smo ih dobili i prošli.......

    Biti sam, ne biti sam........ nije samo na nama, izgleda, da biramo.

    avatar

    27.11.2016. (10:02)    -   -   -   -  

  • Atma

    I ja se slažem, nekad je veći izazov, naravno, ali treba nastojati. Što se samoće tiče, to vjerujem da nikako nije na nama. Pogotovo zato što su svi odnosi karmički. Prema tome dolaze točno kad trebaju i nema šanse da ih se ubrza, uspori itd.

    avatar

    27.11.2016. (11:01)    -   -   -   -  

  • Došašće

    S blagoslovom!

    avatar

    27.11.2016. (14:47)    -   -   -   -  

  • y

    Najviše o sebi i životu učimo kroz situacije koje bismo željeli izbjeći. Tko lud bi se suočio s izazovom za kojeg mu se čini ga nadmašuje? To prkosi nagonu za preživljavanjem. :))
    Biramo: bijeg ili borba, a volimo bijeg jer želimo ugodu. Nije da je svaki naš bijeg spašavanje vlastitog života. :))

    I nije da se mi s bilo čim moramo suočiti. Možemo ako želimo pobijeći iz svake situacije. Napustiti bolesno dijete, dati otkaz, mijenjati partnere tom brzinom da ih ne stignemo upoznati pa im samim time niti naći mane. :) Ne možemo uteći vlastitoj bolesti i smrti i to je to.
    Distanciranje, a ono što mi volimo nazivati svjedočenjem je (često) još jedna varijacija bijega. Mi svakako svjedočimo i to nije pitanje duhovne razvijenosti pojedinca nego je činjenično stanje, a ujedno je i stanje u kojem se nalaze svi ljudi. Po mojoj slobodnoj procjeni nije loše rasčistiti s tim - što je svedočenje, a što potiskivanje.

    Dužnosti imamo ne zbog njih samih nego zbog očuvanja i njegovanja svojeg i tuđeg života. Tako im treba i pristupati.
    Kada se ne možemo nositi s našim dužnostima i one mogu ugroziti naše zdravlje ili život trebamo ih prepustiti onome kraj nas koji to može.

    avatar

    28.11.2016. (14:35)    -   -   -   -  

  • lion queen

    ufff i meni sve češće dolazi da pobjegnem... i nikako mi nije jasno zašto mi nije dan nitko da umjesto mene podmjesti rame... prisilno sam odvojena otkad znam za sebe.. dovoljno je da nekog poželim, pa da me se od njega odvoji, ali zato me nasilno spaja s onim koga ne želim.. i tako začarani krug iz kojeg nema vidljivog izlaza..

    avatar

    28.11.2016. (18:07)    -   -   -   -  

  • y

    Pijem kafu :)i čitam ponovo tekst i zastala na suputnicima.
    Ma tko kaže da nas naši suputnici mogu ili trebaju pratiti u našem razvoju. Svak ima svoj život i nakon 60 godina zajedničkog života. Sam si svakako, ali poanta društva je što imaš s kim dijeliti i ima te tko zagrliti i reći ti - ti to možeš. Nitko ne može i ne treba umjesto nas. Kad te zahvati bolest ima netko tko će pomoći, a kad se bojiš netko uz čiju prisutnost ćeš lakše izdržati. Svakako je bolje i biti sam nego u lošem društvu.
    Mislim kako je pravi promašaj misliti kako je drugi tu da nas upotpuni. Gluposti!
    Meni moji suputnici trebaju jer ih želim voljeti. Sva moja osobna postignuća i uspjesi ne mogu zamijenit predivne prisutnosti totalno zmrdanih ljudi u mom životu.
    Toliko su predivni da se ne mogu prestati diviti i uživati.

    Ma strašno, totalno sam zaljubljena! ... sram me je sad! :)
    Daj mi više zabrani komentiranje! :)))

    avatar

    29.11.2016. (06:31)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...