p.s. e samo da znaš, ubi se roneć u ovom tvom špiljcu di na nađem prvi i drugi dio ove tvoje priče i nula bodova, nisan uspila ....za sad, ali zato ovo mi upalo ono samo tako i samo ću reć, divim ti se;
dok pulsiraju slova u riječima a pjesme teku nevidljivim rijekama, tvojim rukama ja ušuškana u tebi, šćućurena gledam plamteće srce u otvorenim grudima
ti izranjaš osmjesima u vlažnim plahtama od prolivenog vina zatajan dodir zlatnoga sunca resko odzvanja jutro- ti pusti neka voda nosi istrošene barke!
06.11.2016. (23:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@gali Hvala ti draga što si tražila prethodne, ja tek sada vidim da je ovo četvrti dio. :-) Nisi ništa propustila, radnja nije povezana već je svaka za sebe onako kako me "uhvati" inspiracija. Evo ovde u komentarima ću dati prve tri, a pokušaću i napraviti linkove sa strane da sve bude dostupno i za kasnije... :-)
07.11.2016. (03:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvoje (3) Toga dana došla je kući ranije nego obično. Otkazali su joj obaveze pa je imala vremena da se istušira i malo odspava. Kada se probudila već je pao mrak.Izašla je na hodnik i stala kod prozorčića koji gleda na splet krošnji dvorišnog parka i izukrštane linije svjetla svjetiljki, na suprotnoj strain od svoga stana. Nije bilo nikoga. Sve je utihnulo, vlada je neobična tišina. Mjesečina je padala na nju a ona se zadovoljno osmjehivala. Bacila je pogled kroz stepenišno zrcalo ka Njegovom vratima. Gdje li je? Ništa se nije čulo.
* * *
Parkirao se umoran i po običaju proklinjao sve redom, rupe na kolovozu, loše amortizere na autu, nepravilno parkirana vozila pred zgradom, sitnu dosadnu kišu što danima nije prestajala i hladnu i tmurnu jesen. Nije je vidio već deset dana. Dugo. Predugo. Gdje li je samo? Ni lift nije radio, pa se uputio stepenicama, zamišljen. Nije znao da li je već bila tamo ili je tek izašla kada ju je ugledao. Osmjehivala se. Na sebi je imala jednostavno dezeniranu laganu haljinu. Bila je poput akvarela na kome su obrisi tijela i lika tek nagoviješteni, prelijepa i savršena u njegovim očima. Gledao je u nju kao da joj se zakleo da će je voljeti, usrećiti, obožavati, držati – čudan sporazum koji sklapaju svi zaljubljeni. Osjetio je da je voli, da mu fali.
* * *
Ona je okrenula leđa mjesečini i tek tada ga je ugledala. I dalje se osmjehujući spontano je pošla ka njemu niz stepenice, a on je i dalje stajao i netremice gledajući. Dok je silazila sa sobom je ponijela i mjesečinu, mjesečinu i sva druga svjetla, a kad je stigla do njega nagnula se i poljubila ga. Pa još jednom i još ... a onda ga je uvela u svoj stan, u dnevni boravak ...zagrlila i opet ljubila sa strašću od koje mu se zavrtilo u glavi... njihova mala ljubavna igra za koju im nije trebalo uvježbavanje. Bili su kao da se godinama znaju. Na kraju su završili na perzijskom tepihu, iscrpljeni kao životinje ...
07.11.2016. (03:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U sitan sat, pun utisaka iz noći koja je još trajala, odlučio je da više ni ne spava. Budan će dočekati jutro. A kad je počelo svitati, ustao je spremio se i sišao pred ulaz da je sačeka. Rekla je da će ipak toga dana ići na posao... Unaprijed je pripremao riječi, ponavljao ih nekoliko puta kao glumac ulogu, a kad bi ih uvježbao činile su mu se prazne i glupe, čak zbunjujuće: kao kad bi joj poslie prve i jedine provedene noći zajedno rekao – volim vas! Sa sve persiranjem?!! Ne, to nikako. Gledala bi ga začuđenim očima i ne bi razumjela ... Nije ni primijetio kojom brzinom se razdanilo.
* * *
Ona se istuširala i ipak otspavala nekih sat vremena, ustala na vrijeme i uobičajeno se spremila za posao. Krenula je niz stepenice da bi još jednom prošla ispred vrata njegovog stana. Zastade da oslušne. Samo tišina. Gdje li je? Spava li ili ...? O, kad bi izašao ... samo na tren ... da ga vidi ... da mu kaže ...da ... A onda se iznenada sjeti da nisu dogovorili sastanak. O kako je glupa, prebacivala je sebi. Kako se mogla toliko zanijeti da ni malo unaprijed ne misli. I šta će sad? Ništa. Saće morati čekati i nadati se. Vrata su stajala nepomična, nijema i gluha u jutarnjoj tišini. Ona uzdahnu, nervozno skloni pramen kose sa lica i zamišljena nastavi put niz stepenice. Ništa oko sebe više nije primjećivala.
* * *
Kad ju je ugledao na izlazu, on joj odmah, bez oklijevanja, odlučno priđe. Nije znao kako da započne razgovor, malo zamucnu, zaplete jezikom, a onda joj postavi najbesmislenije od svih mogućih pitanja kojih se mogao sjetiti dva sata nakon što su se razdvojili poslije burne noći: - Da vam nije naškodilo noćašnje nespavanje?
Ona se trgnu iznenađena što ga je srela, razrogači oči gao da gleda u neko čudo, a kad joj je pitanje konačno doprlo do svijesti prasnu u glasan smijeh od koga se rasprši sva njihova trema i zbunjenost. On je zagrli, diskretno okrenu i povuče u pravcu kojim je trebala nastaviti put i reče: - Otpratiću te do posla da se dogovorimo ...
07.11.2016. (03:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bio je sam. Bilo je jedanaest sati uveče i bio je spreman za spavanje. Umjesto toga nali sebi čašu viskija što mu nije bio običaj u to vrijeme i sjede zagledavši se u isključen televitzor, kao da bi ovaj mogao iznenada priuštiti neku informaciju. Bio je uznemiren mnogo više nego što je osjećao da bi trebao da bude.
Onda se sjeti da mu je telefon ostao u autu. Spremio se i pošao ga donijeti.
* * *
Dva sprata više, ona je sjedila u mirnoj kuhinji. Čula je tumaranje iz susjednog stana i zvuk rijetkih automobila u prolazu koji su farovima pravili pokretne sjene na prozoru. Počela je da osjeća kako ne pripada ovdje dok je sjedila uspravljeno kao na straži prstima držeći nožicu prazne vinske čaše. I ona bi trebala malo da odspava. Zašto ne?
A onda se podigla i krenula da izbaci smeće.
* * *
Sreli su se na izlazu. Jedan pogled, pozdrav i on joj je pridržao vrata. Zastali su ispred samo jedan tren u kome se ona stigla osmjehnuti u znak zahvalnosti. On je bio ozbiljan i uspravan. Gledao ju je značajno i otvoreno ništa ne rekavši. Samo je napravio blagi odmak lakta od tijela, prema njoj.
Ona ga je uhvatila pod ruku. Nastavili su zajedno...
07.11.2016. (03:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@gali Jedva i ja pronađoh! :-) Ipak ću napraviti linkove. Ovo sam počela pisati u sklopu projekta top 31 kada sam u mjesec dana pisala post svaki dan. Ovo mi se svidjelo kao ideja pa sam i nastavila pisati o njima, mada mi ne ide uz minijature, ali eto ... E da, znam da su te privukle barke ;)
07.11.2016. (04:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Dinaja Rado pišem o Njima, već od prvog teksta su i meni postali neobično dragi.:-) Napravila sam i linkove sa desne strane, da priča bude "na okupu". ;)
08.11.2016. (05:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
... yes ... :)
06.11.2016. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
ok, čekam nastavak:-)
06.11.2016. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
p.s. e samo da znaš, ubi se roneć u ovom tvom špiljcu di na nađem prvi i drugi dio ove tvoje priče i nula bodova, nisan uspila ....za sad, ali zato ovo mi upalo ono samo tako i samo ću reć, divim ti se;
dok pulsiraju slova u riječima
a pjesme teku
nevidljivim rijekama,
tvojim rukama
ja ušuškana
u tebi,
šćućurena
gledam plamteće srce
u otvorenim grudima
ti izranjaš osmjesima
u vlažnim plahtama
od prolivenog vina
zatajan dodir
zlatnoga sunca
resko odzvanja jutro-
ti pusti
neka voda nosi
istrošene barke!
06.11.2016. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
@gali
Hvala ti draga što si tražila prethodne, ja tek sada vidim da je ovo četvrti dio. :-)
Nisi ništa propustila, radnja nije povezana već je svaka za sebe onako kako me "uhvati" inspiracija.
Evo ovde u komentarima ću dati prve tri, a pokušaću i napraviti linkove sa strane da sve bude dostupno i za kasnije... :-)
07.11.2016. (03:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Dvoje (3)
Toga dana došla je kući ranije nego obično. Otkazali su joj obaveze pa je imala vremena da se istušira i malo odspava. Kada se probudila već je pao mrak.Izašla je na hodnik i stala kod prozorčića koji gleda na splet krošnji dvorišnog parka i izukrštane linije svjetla svjetiljki, na suprotnoj strain od svoga stana.
Nije bilo nikoga. Sve je utihnulo, vlada je neobična tišina. Mjesečina je padala na nju a ona se zadovoljno osmjehivala. Bacila je pogled kroz stepenišno zrcalo ka Njegovom vratima. Gdje li je? Ništa se nije čulo.
* * *
Parkirao se umoran i po običaju proklinjao sve redom, rupe na kolovozu, loše amortizere na autu, nepravilno parkirana vozila pred zgradom, sitnu dosadnu kišu što danima nije prestajala i hladnu i tmurnu jesen.
Nije je vidio već deset dana.
Dugo. Predugo.
Gdje li je samo?
Ni lift nije radio, pa se uputio stepenicama, zamišljen. Nije znao da li je već bila tamo ili je tek izašla kada ju je ugledao. Osmjehivala se. Na sebi je imala jednostavno dezeniranu laganu haljinu. Bila je poput akvarela na kome su obrisi tijela i lika tek nagoviješteni, prelijepa i savršena u njegovim očima. Gledao je u nju kao da joj se zakleo da će je voljeti, usrećiti, obožavati, držati – čudan sporazum koji sklapaju svi zaljubljeni.
Osjetio je da je voli, da mu fali.
* * *
Ona je okrenula leđa mjesečini i tek tada ga je ugledala. I dalje se osmjehujući spontano je pošla ka njemu niz stepenice, a on je i dalje stajao i netremice gledajući. Dok je silazila sa sobom je ponijela i mjesečinu, mjesečinu i sva druga svjetla, a kad je stigla do njega nagnula se i poljubila ga. Pa još jednom i još ... a onda ga je uvela u svoj stan, u dnevni boravak ...zagrlila i opet ljubila sa strašću od koje mu se zavrtilo u glavi... njihova mala ljubavna igra za koju im nije trebalo uvježbavanje. Bili su kao da se godinama znaju. Na kraju su završili na perzijskom tepihu, iscrpljeni kao životinje ...
07.11.2016. (03:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Dvoje (2)
U sitan sat, pun utisaka iz noći koja je još trajala, odlučio je da više ni ne spava. Budan će dočekati jutro. A kad je počelo svitati, ustao je spremio se i sišao pred ulaz da je sačeka. Rekla je da će ipak toga dana ići na posao...
Unaprijed je pripremao riječi, ponavljao ih nekoliko puta kao glumac ulogu, a kad bi ih uvježbao činile su mu se prazne i glupe, čak zbunjujuće: kao kad bi joj poslie prve i jedine provedene noći zajedno rekao – volim vas! Sa sve persiranjem?!!
Ne, to nikako. Gledala bi ga začuđenim očima i ne bi razumjela ...
Nije ni primijetio kojom brzinom se razdanilo.
* * *
Ona se istuširala i ipak otspavala nekih sat vremena, ustala na vrijeme i uobičajeno se spremila za posao. Krenula je niz stepenice da bi još jednom prošla ispred vrata njegovog stana. Zastade da oslušne. Samo tišina. Gdje li je? Spava li ili ...? O, kad bi izašao ... samo na tren ... da ga vidi ... da mu kaže ...da ...
A onda se iznenada sjeti da nisu dogovorili sastanak. O kako je glupa, prebacivala je sebi. Kako se mogla toliko zanijeti da ni malo unaprijed ne misli. I šta će sad?
Ništa. Saće morati čekati i nadati se.
Vrata su stajala nepomična, nijema i gluha u jutarnjoj tišini.
Ona uzdahnu, nervozno skloni pramen kose sa lica i zamišljena nastavi put niz stepenice. Ništa oko sebe više nije primjećivala.
* * *
Kad ju je ugledao na izlazu, on joj odmah, bez oklijevanja, odlučno priđe. Nije znao kako da započne razgovor, malo zamucnu, zaplete jezikom, a onda joj postavi najbesmislenije od svih mogućih pitanja kojih se mogao sjetiti dva sata nakon što su se razdvojili poslije burne noći:
- Da vam nije naškodilo noćašnje nespavanje?
Ona se trgnu iznenađena što ga je srela, razrogači oči gao da gleda u neko čudo, a kad joj je pitanje konačno doprlo do svijesti prasnu u glasan smijeh od koga se rasprši sva njihova trema i zbunjenost.
On je zagrli, diskretno okrenu i povuče u pravcu kojim je trebala nastaviti put i reče:
- Otpratiću te do posla da se dogovorimo ...
07.11.2016. (03:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Dvoje (1) - Prava stvar
Bio je sam. Bilo je jedanaest sati uveče i bio je spreman za spavanje. Umjesto toga nali sebi čašu viskija što mu nije bio običaj u to vrijeme i sjede zagledavši se u isključen televitzor, kao da bi ovaj mogao iznenada priuštiti neku informaciju.
Bio je uznemiren mnogo više nego što je osjećao da bi trebao da bude.
Onda se sjeti da mu je telefon ostao u autu. Spremio se i pošao ga donijeti.
* * *
Dva sprata više, ona je sjedila u mirnoj kuhinji. Čula je tumaranje iz susjednog stana i zvuk rijetkih automobila u prolazu koji su farovima pravili pokretne sjene na prozoru.
Počela je da osjeća kako ne pripada ovdje dok je sjedila uspravljeno kao na straži prstima držeći nožicu prazne vinske čaše.
I ona bi trebala malo da odspava. Zašto ne?
A onda se podigla i krenula da izbaci smeće.
* * *
Sreli su se na izlazu. Jedan pogled, pozdrav i on joj je pridržao vrata. Zastali su ispred samo jedan tren u kome se ona stigla osmjehnuti u znak zahvalnosti. On je bio ozbiljan i uspravan. Gledao ju je značajno i otvoreno ništa ne rekavši. Samo je napravio blagi odmak lakta od tijela, prema njoj.
Ona ga je uhvatila pod ruku.
Nastavili su zajedno...
07.11.2016. (03:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
@gali
Jedva i ja pronađoh! :-)
Ipak ću napraviti linkove. Ovo sam počela pisati u sklopu projekta top 31 kada sam u mjesec dana pisala post svaki dan. Ovo mi se svidjelo kao ideja pa sam i nastavila pisati o njima, mada mi ne ide uz minijature, ali eto ...
E da, znam da su te privukle barke ;)
07.11.2016. (04:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
divno, sada pročitah sve još jednom... veselim se nastavku... :)
07.11.2016. (04:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Opasna ta svekrva...
07.11.2016. (07:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
@Dinaja
Rado pišem o Njima, već od prvog teksta su i meni postali neobično dragi.:-)
Napravila sam i linkove sa desne strane, da priča bude "na okupu". ;)
08.11.2016. (05:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dobro ti jutro... i meni su postali dragi... :)
08.11.2016. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
@Lastavica
...opasna .. :-)
08.11.2016. (08:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
@Dinaja
Dobro jutro draga ... :-)
Golub, glasnik mira.
08.11.2016. (08:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...