Ovo s Tomcem ti je vrh vrhova.........a kako za Karolinu nikad čula nisam, po ovome svemu napisanom, možda bi povratak Zorana Milanovića na scenu s koje je sišao bio prirodni slijed stvari bez pogovora.
25.09.2016. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam pročitao friško kandiranu Karolinu, a kako za nju nisam nikad čuo, pala mi na pamet Kolinda koja najvjerojatnije neće nikad postati predsjednica SDP-a, ali mi stvarno izgleda kao friško kandirana... A ovo s Tomcem je kul, iako bi ja na tom mjestu najradije vidio Giovannija. Znaš ga ? Onaj u pilotskom sakou sa kantom i priborom za pranje prozora. Samo, čujem da je bolestan.
28.09.2016. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bojim se da nitko tko se profesionalno i karijerno bavi politikom ne može biti normalan. Sve si, naravno, precizno posložio i dijagnosticirao. Cingela sam malo preletio pogledom ("Sukob na ljevici") pa vidim da je prava poslastica na koju ću se sada baciti, a onda slijedi Nataša Škaričić. ;) Bojim se da će ove dvije činjenice opstati u narednim godinama: SDP će i dalje biti druga najjača politička stranka u Hrvatskoj, a mi ćemo lijevo orijentirani i dalje lomiti prste i trajno zdvajati nad jednako neodrživim opcijama: nad opcijom manjeg zla i onom drugom, glasati za stranku kakvog lucidnog sveučilišnog profesora s FF-a koja nikada neće postati parlamentarnom, a neće zbog toga što naša rvacka raja organski ne podnosi bilo kakav iole intelektualni diskurs. I sad, što je, na koncu, ipak bolje: Karolina na čelu ili maštarija o totalnoj dekonstrukciji i novoj konstrukciji hrvatske socijaldemokracije, koja se nikada neće ostvariti? Sjećam se, nekada prije mnogo godina, možda još u počecima Sanaderove vladavine, Milanka frčkava Opačić kao oporbena saborska zastupnica bila mi je svojevrsno otkriće, a danas mi baš nije jasno kako mi se mogla dogoditi takva perceptivna omaška. U uvjetima današnje globalne kapitalističke aždaje koja sve guta pred sobom (a jedva čekam da konačno pogledam taj pobjednički film Kena Loacha "Ja, Daniel Blake") prava socijaldemokracija mora opet jednom biti iskreno, dušom i srcem, na pozicijama aktivističke diverzije sustava, no kako tu diverziju izvesti a da se ne pretvori u još jednu verziju terorizma, u kojoj stradavaju nevini (a tko je uopće zbiljski kriv ako gledamo čistog Pojedinca?!), dok nasilje i apsurd ponovno dolaze na svoje?! Ja uopće ne vidim nikakvo rješenje koje bi mi, ljudi, mogli izvesti/iznjedriti, a uzroci su dublji od mogućnosti ovakve površne analize. Dijalektički um uvijek pokvari i uništi sve dobro, lijepo i istinito što je tijekom civilizacijskih procesa uspio stvoriti, a danas se kapitalizam tako dobro utvrdio neprobojnim i gotovo savršenim fortifikacijama spremnim ama baš na sve vrste mogućih obrata te mu jedinom prijetnjom još može biti njegova vlastita hipertrofirana samouvjerenost, kao što ponekom organizmu u nekom momentu postaje dominantnom prijetnjom vlastita pretilost. Socijaldemokracija je imala dvije glavne faze u svojoj povijesti: u prvoj fazi ona je bila PROTIV kapitalizma, borila se za radnička prava i bolji život bijednoživućeg proletarijata (a ta joj borba nije urodila pobjedom, osim u smislu kapitalističke lukavosti koja je u većim pravima radništva vidjela sjajni izvor novog velikog profita - to su ujedno, tužno je reći, bila zlatna vremena radničke klase koja se zasigurno više nikada neće ponoviti); u drugoj fazi ona je gledala kako da se PRILAGODI kapitalizmu kad ga već ne može pobijediti pa da barem na taj način nešto učini u smislu svoje socijaldemokratske agende. Tu je socijaldemokracija prikriveno izdala svoje temelje i smisao svojega postojanja i sada je u fazi odumiranja, poput biljke koju danima ili tjednima nisi zalijevao. Stoga: socijaldemokracije de facto uopće više nema nigdje u svijetu, a čeljad poput Žižeka i Srećka Horvata može i dalje do kraja života karijerno utrživati/propuhivati svoju socijaldemokratsku kirbajsku pjenu kroz opsjenarski obruč svoje retorike, time će samo prisnaživati i svojim dobošom toj velebnoj kapitalističkoj orkestraciji (koju, onako za sebe, volim nazivati demonskom optimalizacijom misli). :))
29.09.2016. (00:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MARIANO - Ne znam jesmo li se dobro shvatili: ja svakako bih volio vidjeti Karolinu na čelu, samo mi je jasno da je to neostvarivo i nemoguće pri ovakvom SDP-u (a i kad bi nekim čudom bila izabrana, radilo bi se tek o prividu promjene). A evo ona to i sama taman ovih dana razmatra: pitanje da je SDP ''ovakav'', kao i pitanje mogućnosti i izgleda drugačijih lijevih politika, a la Corbyn. Na tu sam temu inače nešto pisao i pred predsjedničke izbore - vidi paragraf 9.
25.10.2016. (01:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Ovo s Tomcem ti je vrh vrhova.........a kako za Karolinu nikad čula nisam, po ovome svemu napisanom, možda bi povratak Zorana Milanovića na scenu s koje je sišao bio prirodni slijed stvari bez pogovora.
25.09.2016. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ŠTRACA
Ja sam pročitao friško kandiranu Karolinu, a kako za nju nisam nikad čuo, pala mi na pamet Kolinda koja najvjerojatnije neće nikad postati predsjednica SDP-a, ali mi stvarno izgleda kao friško kandirana...
A ovo s Tomcem je kul, iako bi ja na tom mjestu najradije vidio Giovannija. Znaš ga ?
Onaj u pilotskom sakou sa kantom i priborom za pranje prozora.
Samo, čujem da je bolestan.
28.09.2016. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Bojim se da nitko tko se profesionalno i karijerno bavi politikom ne može biti normalan. Sve si, naravno, precizno posložio i dijagnosticirao. Cingela sam malo preletio pogledom ("Sukob na ljevici") pa vidim da je prava poslastica na koju ću se sada baciti, a onda slijedi Nataša Škaričić. ;) Bojim se da će ove dvije činjenice opstati u narednim godinama: SDP će i dalje biti druga najjača politička stranka u Hrvatskoj, a mi ćemo lijevo orijentirani i dalje lomiti prste i trajno zdvajati nad jednako neodrživim opcijama: nad opcijom manjeg zla i onom drugom, glasati za stranku kakvog lucidnog sveučilišnog profesora s FF-a koja nikada neće postati parlamentarnom, a neće zbog toga što naša rvacka raja organski ne podnosi bilo kakav iole intelektualni diskurs. I sad, što je, na koncu, ipak bolje: Karolina na čelu ili maštarija o totalnoj dekonstrukciji i novoj konstrukciji hrvatske socijaldemokracije, koja se nikada neće ostvariti? Sjećam se, nekada prije mnogo godina, možda još u počecima Sanaderove vladavine, Milanka frčkava Opačić kao oporbena saborska zastupnica bila mi je svojevrsno otkriće, a danas mi baš nije jasno kako mi se mogla dogoditi takva perceptivna omaška. U uvjetima današnje globalne kapitalističke aždaje koja sve guta pred sobom (a jedva čekam da konačno pogledam taj pobjednički film Kena Loacha "Ja, Daniel Blake") prava socijaldemokracija mora opet jednom biti iskreno, dušom i srcem, na pozicijama aktivističke diverzije sustava, no kako tu diverziju izvesti a da se ne pretvori u još jednu verziju terorizma, u kojoj stradavaju nevini (a tko je uopće zbiljski kriv ako gledamo čistog Pojedinca?!), dok nasilje i apsurd ponovno dolaze na svoje?! Ja uopće ne vidim nikakvo rješenje koje bi mi, ljudi, mogli izvesti/iznjedriti, a uzroci su dublji od mogućnosti ovakve površne analize. Dijalektički um uvijek pokvari i uništi sve dobro, lijepo i istinito što je tijekom civilizacijskih procesa uspio stvoriti, a danas se kapitalizam tako dobro utvrdio neprobojnim i gotovo savršenim fortifikacijama spremnim ama baš na sve vrste mogućih obrata te mu jedinom prijetnjom još može biti njegova vlastita hipertrofirana samouvjerenost, kao što ponekom organizmu u nekom momentu postaje dominantnom prijetnjom vlastita pretilost. Socijaldemokracija je imala dvije glavne faze u svojoj povijesti: u prvoj fazi ona je bila PROTIV kapitalizma, borila se za radnička prava i bolji život bijednoživućeg proletarijata (a ta joj borba nije urodila pobjedom, osim u smislu kapitalističke lukavosti koja je u većim pravima radništva vidjela sjajni izvor novog velikog profita - to su ujedno, tužno je reći, bila zlatna vremena radničke klase koja se zasigurno više nikada neće ponoviti); u drugoj fazi ona je gledala kako da se PRILAGODI kapitalizmu kad ga već ne može pobijediti pa da barem na taj način nešto učini u smislu svoje socijaldemokratske agende. Tu je socijaldemokracija prikriveno izdala svoje temelje i smisao svojega postojanja i sada je u fazi odumiranja, poput biljke koju danima ili tjednima nisi zalijevao. Stoga: socijaldemokracije de facto uopće više nema nigdje u svijetu, a čeljad poput Žižeka i Srećka Horvata može i dalje do kraja života karijerno utrživati/propuhivati svoju socijaldemokratsku kirbajsku pjenu kroz opsjenarski obruč svoje retorike, time će samo prisnaživati i svojim dobošom toj velebnoj kapitalističkoj orkestraciji (koju, onako za sebe, volim nazivati demonskom optimalizacijom misli). :))
29.09.2016. (00:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ANNABONI - iz posta je jasno da za Milanovića ne bih bio ni pod razno (samo Tomac!)
DLŠ - Giovannija? (nije, ne znam ga)
29.09.2016. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
MARIANO - Ne znam jesmo li se dobro shvatili: ja svakako bih volio vidjeti Karolinu na čelu, samo mi je jasno da je to neostvarivo i nemoguće pri ovakvom SDP-u (a i kad bi nekim čudom bila izabrana, radilo bi se tek o prividu promjene).
A evo ona to i sama taman ovih dana razmatra: pitanje da je SDP ''ovakav'', kao i pitanje mogućnosti i izgleda drugačijih lijevih politika, a la Corbyn.
Na tu sam temu inače nešto pisao i pred predsjedničke izbore - vidi paragraf 9.
25.10.2016. (01:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...