Komentari

mojakurukshetra.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Atma

    Eto

    avatar

    18.09.2016. (10:02)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Rekao bih da si na dobrom putu, pa bi se deva u snu i ono što simbolizira trebalo smanjivati. Što manje tereta to bolje. A btw, jel magarac u snu znači slično što i deva? To ja onako, retorički.... :)

    avatar

    18.09.2016. (12:12)    -   -   -   -  

  • ~Confidant~

    Mogla si biti vesela cura s puno veselih xy. Ali ti si odabrala voljeti Krišnu. Moje je pitanje - ako je i ta veza propala, što to znači za mene? Ako ni bog nije dovoljan, jel ok da odustanem od svega :D?

    avatar

    18.09.2016. (19:23)    -   -   -   -  

  • Atma

    Ahahahahaha nije ta veza propala. Samo ne dam da mi itko drugi govori kakva ona treba biti i kako se ja trebam osjećati.

    avatar

    18.09.2016. (21:35)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Kad si spomenula Ganešu, sjetio sam se svog doživljaja istog nakon tjedana boravka u Indiji (prvi put tri tjedna u ožujku 2009, a drugi put tri tjedna u ožujku 2011, oba puta u Sai Babinom ašramu Prashanti Nilayam, što je empirijski uključivalo i selo/grad Puttaparthi kao i velegrad Bangalore). Viđajući neprestano ljude, kako u ašramu, tako i izvan njega, kako se mole kipovima Ganeše kojih je mnogo posvuda, isprva sam imao samo taj jalovi linearni europski doživljaj ili osjećaj da se mole Bogu ili Božanstvu iz svoje mašte, a da im vanjski kip pritom pomaže u koncentraciji. No, kako su dani odmicali, moj je um sve više uranjao u tu opću indijsku energiju i suptilno se mijenjao. Osim toga, ipak sam svakoga dana dvaput dnevno na stotinjak ili više minuta krajnje intenzivnom pozornosti buljio u Sai Babu koji je ujutro i naveče davao daršan, što je također (ako ne i presudno) kumovalo promjeni mojega uma. I jednoga dana odjednom sam osjetio (a ne mogu, dakako, ni danas tvrditi da sam osjetio išta objektivno ili istinito), da se tu uopće ne radi primarno ni o Ganeši kao izabranom Božanstvu, ni o tradiciji koja se prakticira na automatskom pilotu, čak ni o vjeri i religiji, već o duhovnim energetskim krugovima na koje se pojedinac spaja u smislu Shaktipata, o energetskoj mreži koja posvuda postoji i funkcionira na dobrobit ljudi. Od tog momenta nadalje, više nisam zazirao od poklona i kratke molitve svaki put kad bih prošao pored nekog Ganešinog kipa, hrama ili kapelice, jer sam znao da je to mogućnost da se dobije energetski poklon posebne vrste, da je to mogućnost za kratko spajanje s univerzalnom Energijom i punjenje duhovnih baterija. To je dijelom čovjekove podsvijesti i na neki neobični način zaobilazi svjesni um, a tako i treba biti. Zapadnjaku je jako teško shvatiti indijski um, zato što Indijac sve radi kroz svoju podsvijest, iako se izvana, na površini čini da je pun raznih vjerovanja, očekivanja od svojih Božanstava i ritualnih pravila. Indijci su vrlo mudri, naučili su sve pounutriti još u djetinjstvu pa iz cijele te šarolike panorame trajno izvlače energetske dobrobiti koje zapravo uopće nemaju vjerski i religiozni kontekst u onom istom smislu u kojemu Zapadnjak prakticira svoju vjeru, a od koje se samo napuhuje njegov moralizatorski superego. Indijac prima duhovnu energiju na svakome koraku i tome prilazi prirodno i organski, zaobilazeći racionalni ego koji u svemu traži neku korist i isplativost, kartu za Raj ili zlatnu ribicu koja bi mu ispunjavala sve želje. Tako sam tada bio doživio Ganešu, na vlastito iznenađenje, a po povratku u Zagreb taj se doživljaj, naravno, malo pomalo topio i plinuo između prstiju zaumnoga, dok na koncu nije ostala samo ljuštura tog nečeg čudesnog što sam ondje bio otkrio. :))

    avatar

    19.09.2016. (21:59)    -   -   -   -  

  • Atma

    Wow, hvala što si podijelio svoje iskustvo. Ovo za energetske krugove, to se slažem i mislim i sama da to je tako. Ono što isto tako mislim da je jako bitno, je to da dobijemo doticaj s izvornom praksom- ti si to doživio jer si bio u Indiji, vidio i osjetio kako Indijci prakticiraju duhovnost. Baš iz tih razloga me Indija oduvijek privlačila jer sam tu praksu vezala isključivo za duhovnost i to unutarnje razumijevanje duhovnosti.
    Ono što meni predstavlja veliki problem je percipirati indijsku duhovnu praksu kroz zapadnjačku verziju iste. Vjerujem da vaišnavizam u Indiji nema pretjerano veze s Hare Krišnom na zapadu. I ne samo to, nego je tu to ljudima nekakvo uže spasa, štovanje formi s kojima se ne mogu povezati no fanatično briju na njih. Nije to samo kod HK, to je i u drugim našim krugovima gdje se istočnjačka filozofija ispreplela s nekom love&light new agerskom filozofijom, uz to se doda malo iscjeliteljskih metoda i pozitivnih afirmacija i ima se pravi zapadnjački wannabe duhovni cirkus.
    Ja nikako ne mogu prožvakati te cirkuse jer me zanima istina i zanima me duhovno putovanje na koje sam krenula. Ne znam jesi li čitao stare moje postove, no u nekima pišem kako mi je uvijek bila bliska indijska filozofija, duhovna terminologija, a nikada nisam proučavala ili se bavila ičim. A kao maloj mi je u ruke pala knjiga u kojoj se glavni junak zove Krišna, a s 12 sam prvi put čula Mahamantru. I sve to skupa ako me dovelo do vaišnavizma, dovelo me, no ja stojim sa strane jer se ne mogu relateat ni u kom smislu s tim ljudima, s njjihovim konceptima, njihovom praksom. Sve mi djeluje umjetno. Kod većine. Imam osjećaj da nitko nije okrenut prema nutra nego samo prema van- što više se furati na božanstva, što više isticati vjerska obilježja, što više se pozivati na spise. Mene to ne zanima. Mene zanima kako da ja sebe vječno osjećam spojeno s Izvorom koji mi je dao da živim i da sam to što jesa. Kako da otkrivam taj svemir unutar sebe. Zato sam po strani i uglavnom nastojim svjesno živjeti.
    Iz nekog razloga volim Ganešu, Sivu i njihove murtije imati blizu. Zbog tog značenja, simbolike. Jedno vrijeme sam trebala učiti Ganesha puju, no nikad nije došlo do toga. Ritualistika mi je prestrana.

    avatar

    20.09.2016. (07:18)    -   -   -   -  

  • Atma

    A ima još nešto. Nikako se ne slažem s tim da mi ne bismo trebali uživati. U smislu da je Bog vrhovni uživalac i jedini zapravo, a da smo mi uživani. S tim se ne mogu spojiti. Mi kao djelići Boga imamo iste kvalitete, doduše umanjene u kvantiteti, ali imamo ih. Ne mislim da je uživanje loše. Loše je samo ako uključuje izrabljivanje drugih i potpuno predavanje uživanju kao takvom gdje se gubi veza s duhovnom prirodom.

    avatar

    20.09.2016. (07:22)    -   -   -   -  

  • y

    Mene zanima kako da ja sebe vječno osjećam spojeno s Izvorom koji mi je dao da živim i da sam to što jesa.

    Od svega što sam pročitala (post i svi komentari) ovo me je dodirnulo. Baš me je nekako dodirnulo, hja!
    Možemo li mi ikada biti odvojeni od sebe? Samo pogled može biti zamućen i percepcija pogrešna, tako mi se čini. Svi putevi čovjeka mogu približiti njemu samom, ali ga jednako tako i mogu odvesti u krivom smjeru. Mislim kako je važno od sebe udaljiti sve slike toga što bi to trebalo značiti "biti spojen s Izvorom". U ljudskom životu religija, obredi i sl. mogu postati zapreka u otkrivanju dok su u nekom periodu bili siguran i pravi put.
    Odgovoriti na pitanje koje si postavila možeš samo ti. Ne postoji spis, učitelj, religija - nitko tko će odgovoriti na ovo pitanje osim tebe. :)) Direktan put je pravi put za osobu koja je za njega sazrela.-;).

    avatar

    20.09.2016. (18:32)    -   -   -   -  

  • Atma

    Nekad se u žurbi krivo izrazim. Mislila sam pod tim na jače otvaranje duhovne dimenzije. Gdje je um u drugom planu i gdje aktivno doživljavam i proživljavam čistu duhovnu svjesnost.
    Religija tu nema mjesta. Duhovnost samo, nikakvi obredi, pravila, koncepti, jer to je daleko od duhovne sfere, mislim.
    Znam da nema odgovora van mene. Puštam da je tako. Ne smatram da nam treba išta van znanja u nama, samo nekad smo ga samima sebi zagradili. Nastojim počistit nered da dođem do toga.

    avatar

    20.09.2016. (19:48)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @Mariano je, po svom dobrom običaju, potaknuo na razmišljanje. Sviđa mi se ovaj komentar od @y. U osnovi govori da je duhovnost osobno iskustvo, a religije i sve ostalo grupno iskustvo i kao takvo nedovoljno nekome tko želi autentično svoj duhovni put i razvoj. Ne samo da želi, već ništa manje od toga i ne može doći u obzir, jer se na neki način počinje pojavljivati ta ideja da smo jedino sa sobom stalno, neprekidno i stvarno povezani ili bolje reći - kroz sebe povezani s tim/nečim/svim. Ali bitno je do te točke sazrijeti, bez daljnjeg, to je činjenično tako.

    avatar

    20.09.2016. (20:34)    -   -   -   -  

  • y

    Po mom mišljenju koncepti su ono što nas najviše otuđuje od nas samih.
    Uspostaviti red unutar nas samih je zahtjevan zadatak. Nebrojeni su utjecaji koji su nam se dogodili. Oni su istovremeno kap vode u pustinji i velika zabluda. Bez svih koncepata kojim smo se vodili nikada ne bismo postali to što jesmo. Ne bismo imali niti priliku približiti se otkrivanju sebe.
    Prepoznati sebe , riješiti/rješavati sam sa sobom je nevjerojatno kompleksna zadaća i prosto jednostavna stvar.
    U svom komentaru vodila sam se dojmom. Znaš ono kad osjetiš...Čežnju za samim sobom. :)) ... I budeš dirnut - :). Lijepo.

    avatar

    20.09.2016. (21:56)    -   -   -   -  

  • Atma

    Kako si lijepo ovo rekla za utjecaje: "Oni su istovremeno kap vode u pustinji i velika zabluda." Bolje se to ni ne može definirati.
    Čežnja za sobom...da, jako poznato...dogodilo mi se nedavno i radila sam na tome i sad je puno bolje :)

    avatar

    20.09.2016. (23:14)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Doticaj s izvornom praksom - o tome @jelen (vajrapani) stalno trubi, s punim pravom. :)) Naime, kao što i sama znaš, uopće nikada nije bila poanta u riječima pa čak ni u mislima, već jedino u utjelovljenim Energijama koje posreduju određeni ezoterni ili egzoterni ašrami. U Indiji oni (ašrami) relativno lagano mogu biti egzoterni jer to dopušta opća društvena klima, da ne kažem društveni konsenzus, dok je u ostatku svijeta, koji je mentalitetski sve više posvuda Zapadnjački (pa tako i u Tokiju, Pekingu, svuda), danas još uvijek nužnost da ašrami budu ezoterni, dakle nedostupni svakom namjerniku, blokirani finim energijama za sve one koji još nisu spremni. Nije ni u Indiji (i susjednim zemljama) bitno drugačije, ni ondje ne može u stvarni ašram Majstora (a pritom ne mislim na javne ašrame poput onog Sai Babinog) doći nitko tko nije iznutra ezoterno pozvan, pa ipak, postoji velika razlika u odnosu na Zapad. U Indiji ašram uvijek, sve do dana današnjeg, ima i tzv. javni aspekt u kojem se događaju javne službe i javna bogoslužja, to je dijelom indijske tradicije i to će tako i ostati. Stoga se ondje uvijek može dogoditi, da namjernik "zaluta" u ašram zbiljskog Majstora i ondje osjeti iznimne energije, a da uopće ni ne sluti gdje se to bio zatekao. Na Zapadu to je nemoguće, ovdje postoji Zid Mogućnosti u krajnje izraženoj mjeri i nema šanse da netko zaluta u neku kuću u predgrađu Londona i tamo zatekne Majstora koji vodi unutarnji ašram.

    avatar

    21.09.2016. (03:34)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    U pravu si - ne postoji izvorna indijska duhovna praksa prilagođena Zapadnjaku. Upravo zato Majstori su na Zapad u novijoj povijesti slali svoje uzvišene učenike ili su čak sami dolazili ezoterno-sudbinski prerušeni u učenike određenih Majstora, tako smo imali sreću ugostiti na Zapadu Vivekanandu, Yoganandu i Jiddua Krishnamurtija, među ostalima, a osobno vjerujem da je i osnivač Pokreta za Svjesnost Kršne, Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, učenik određenog Majstora, više ili manje uspješan, dakako. :))) Prva trojica spomenutih nisu došla na Zapad - tako vjerujem - da u Njega umjetno utisnu indijsku mnogotisućljetnu duhovnu tradiciju, toliko glupi nisu bili. Došli su na Zapad prvenstveno zato da svojim autentičnim duhovnim autoritetom djeluju na ondje inkarnirane zrele i spremne duše koje su se već mnogo puta prije toga inkarnirale na Istoku, u drevnoj zemlji Bharat, a sada su ezoterijski zakonito i ciljano dospjele u zapadnjački civilizacijski krug kako bi djelovale u smjeru duhovnih promjena za kojima Zapad podsvjesno čezne. Stoga se tu ne može govoriti o indijskoj duhovnosti umjetno prilagođavanoj Zapadnjaku - Vivekananda i Yogananda bili su naišli na spremne učenike koji su jako dobro znali što čine i u što se upuštaju. Na taj je način Indija iznutra i prirodno IPAK uspjela dotaknuti Zapad. Obojica su snagom svoje osobnosti uspjela, naravno, dotaknuti i tisuće drugih suvremenika na Zapadu, to je bilo nezaobilazno, no njihov je pravi utjecaj na Zapad ipak uslijedio ponajviše u kasnijim desetljećima, posredovanjem njihovih predanih zapadnjačkih učenika. Time se indijska duhovnost zdravo i uravnoteženo te prije svega energetski ispravno uspjela prenijeti i na Zapad. Mnogi drugi Indijci koji su dolazili kasnije, a koji su htjeli umjetno Zapadu nametnuti određene pojednostavljene "transkripcije", nisu imali karizmu i autentičnost jednog Vivekanande pa su se njihova učenja svela na puke rituale, vježbe i discipline koje se slijepo slijede i koje jednako napuhavaju ego kao i kršćanska praksa puna dogmi i komandi bez stvarnog unutarnjeg sadržaja.

    avatar

    21.09.2016. (04:11)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Osnovna je zabluda zapadnjačkog new age pokreta "učenje" o osobnom prosvjetljenju. Time je new age pokret uprkos ljubavnoj i mirotvornoj općoj deklarativnosti u tzv. duhovnu praksu ipak uveo sebičnost, režući si - poput svih drugih pokreta i ideologija što ih je progutala povijest - granu na kojoj sjedi. New age pokret valja promatrati kao prirodnu i normalnu izlučevinu visokih energija izvornih Učitelja Istoka koji su djelovali na Zapadu. Drugačije nije moglo biti, jer svugdje i vazda visoke duhovne energije vremenom snižavaju svoje vibracije pa nužno postaju dostupne i dostižne svima onima koji su skloni poopćavanju i preranom donošenju zaključaka o životnim zakonitostima. New age pokret nije jasno strukturiran društveni fenomen, on je prije neka vrst neizravnog publicističkog zaključka. :)) Njegovi su "članovi", stoga, jedna fluidna i trajno privremena kategorija ljudi mlađe životne dobi koja, izlazeći iz svojih formativnih godina, često izlazi i iz samoga tzv. pokreta. :))

    avatar

    21.09.2016. (04:43)    -   -   -   -  

  • Atma

    Da, čitala sam obojicu, i Yoganandu i Vivekanandu i jako su mi bili inspirativni, no nažalost, i nakon njih se rasplinulo sve do današnjeg dana. Društvo koje zastupa Yoganandino učenje nije kod nas aktivno, a čak i da je, mislim da iskreni tragalac nema što tražiti po takvim društvima.
    Zato me jako zanima ovaj tvoj dio o poslanicima Majstora. Na koje Majstore misliš? Jesu li to uzašli majstori u koje spadaju svi oni koji navodno aktivno djeluju na astralu, jesu li to Majstori koji su bili baš u Indiji? Jako me zanima ta tema.

    Možeš mi pisati i na mail:atmarama05@gmail.com

    Imam i neka pitanja koja bih te voljela još pitati.

    Što se Prabhupada tiče, on je sigurno bio velika duša, vele nitya siddha, no znamo gdje je došao- u Ameriku, u leglo sodome i gomore i nametnuo je, nakon što je već refirmirao neke postavke gaudya vaisnavizma, pravila i propise koji su vjerojatno bili dobri u ono vrijeme za one ljude, no danas se i dalje nameću kroz instituciju novim ljudima, koji nisu svi narkomani, razvratnici i materijalisti.
    Ja se osobno klonim institucije i ne pašu mi ta pravila. Niti mislim da je nužno mantrati 16, niti da čovjek mora furati nekakvu ekstra čistoću u smislu da ne smije piti kavu, popit alkohol kad mu i ako mu dođe itd. Sve je to za neki zatvoreni vid ašrama, a ne za širenje duhovne vibracije.

    avatar

    21.09.2016. (11:20)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @y, zanimljivo je da sam baš nedavno nekoliko dana (možda i nešto više) intenzivno bio zaokupljen tom idejom koncepata. Mislio sam to staviti i u neki tekst, ali prošla me želja i to isključivo iz razloga jer je to tema za maksimalno 5 % ljudi, drugima je to teška apstrakcija. Koncepti su hvatanje za vjetar, tj. skup skoro-pa-izmišljotina, svojevrsna duhovna podvala i bez daljnjeg - odvajanje od autentičnog, vlastitog iskustva. Koncepti koriste/zloupotrebljavaju činjenicu da duhovnost postoji, onda tu činjenicu obuku u neki sustav ideja i vjerovanja i tada je stvar spremna za manipuliranje i ludiranje raznih vrsta. Koncepti također dovode do duhovnog iskustva, pa ljudi kada nešto dožive to pripisuju ideji da njihov koncept zaista funkcionira, da je sve što su im pričali zapravo istinito. Činjenica je da su oni doživjeli određeno duhovno iskustvo, koje ima svoju vrijednost, ali čim u tu počnu ubacivati elementa iz koncepta na koji se oslanjaju, meni priča postaje dosadno predvidljiva.

    avatar

    21.09.2016. (20:10)    -   -   -   -  

  • y

    @izvorni život - Cijeli proces mišljenja je apstrakcija :), kao takav je najprirodnija stvar čovjeku. Možda bi i trebalo pisati teme koje čovjeku pojašnjavaju princip (njegovog) stvaranja svijeta ? :)) Možda bi stvarao bolji svijet?
    Opsežna je to i ozbiljna tema, nije za zafrkanciju. Ozbiljna je do te mjere da ako osobi "uzmeš' koncept prosvjetljenja ili uskrsnuća možeš napraviti ozbiljnu štetu. Možes ozlijediti čovjeka dok ga upravo time možeš i osloboditi.
    Vlastito iskustvo je također dominantno konceptualna stvarnost. Pitanje je koliko duboko želimo proučiti" vlastitu stvarnost" koji nam je motiv i što mislimo da ćemo time postići. Proučvanje tematike nas može osloboditi, ali i razočarati. Čovjek ima jedan romantičan stav sam prema sebi što je svakako ugodno iskustvo, ali kada sam sebe u dovoljnoj mjeri proučis gotovo da izgubiš interes za temu.:))) Šalim se malo jutros, takvog sam raspoloženja!

    avatar

    22.09.2016. (06:51)    -   -   -   -  

  • Atma

    @izvorni život- slažem se s y, trebao bi baš pisati o tome. Koncepti su najopasnija stvar na svijetu, no- da, što s našim već a priori postavljenim konceptima?
    I tu baš dolazi to da je čovjek romantičnog stava spram sebe. Je. I zaista, koliko može svoje vlastite ljušture ukloniti i biti sam gola istina? Bojim se da ne može. Što bi se dogodilo da čovjek nadiđe ama baš svaki koncept i postane ogoljela istina? Što bi se događalo sa sviješću? Čega bi bez ikakvog koncepta bio svjestan? Bi li uopće bio? To je jako interesantna tema i pitanje je koliko ona uopće može biti obrađena s obzirom da je mozak ogroman, a njegova istraženost minimalna.

    avatar

    22.09.2016. (09:50)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @Atma, ne znam koliko se ta tema može zaista obraditi (pogotovo u blogo-formi) na zadovoljavajući (i za čitatelja i onog koji pokušava pisati o njoj) način. Ne treba pri tome sigurno ići u krajnosti i pokušavati se osloboditi svih koncepata, jer to je usput i nemoguće. Ali dobro je znati da su koncepti tek koncepti i da ih je netko smislio. Ako ništa drugo, bilo bi jako dobro osmisliti svoje i po mogućnosti ih ne nametati nikome. Kad kažem svoje, jednostavno mislim na praktično osmišljavanje koncepta vlastitog života. A to je opet opasan teren, jer je naš, a s obzirom da je naš, mi prvi po njemu hodamo, pa treba puno toga pročistiti i raščistiti. Sve se svodi na to kako se othrvati stisku sustava, živjeti po svome, a opet povezan sa sustavom (što manje, to bolje).

    avatar

    23.09.2016. (12:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...