Dolazio sam ovdje nekoliko puta u zadnje vrijeme gledati gdje si, ali dugo ništa nije bilo novog. Dobro da si se javio. Kao što sam rekao nedavno jednom prijatelju blogeru, meni je najvažnije da se ljudi jave, makar i rijetko, makar i sa par riječi, meni je to dovoljno. Vjerujem da će svatko izreći onoliko i onako koliko i kako je potrebno. Ovaj tekst je vrlo interesantan i slojevit. Išao sam malo čitati o FOMO-u, mislim da sam čuo za to, svakako uviđam da postoji kod ljudi. U kojoj dozi je to zdravo imati takav strah, što ako ga netko uopće nema, da li je to problem asocijalnosti ili je jednostavno taj imunitet plod bogatog životnog iskustva, kao kod tvog djeda... Ne znam, nekako me baš ne pere taj FOMO i nemam ideje zašto bi me uopće trebao prati. Recimo moja ekipa iz budističkih krugova je sada u Indiji, na hodočašću u Himalajama, u Ladakhu... da sam drugačije i pametnije organizirao neke stvari sigurno bi i ja bio s njima, bez sumnje je to iznimno povoljna stvar sudjelovati u takvoj ekspediciji. Međutim kad realno sagledam stvari jasno je da jednostavno je tako moralo biti i da nije bilo moje vrijeme za to. Karma je prilično egzaktna stvar.
Mislim da je FOMO za ekstremne ekstrovertite, sortu koju uzgaja današnji kapitalizam/korporatizam, sortu ovisnu o kontinuiranom podražavanju osjetila izvana, o ugodi, emocijama, informacijama itd. Sad da li je FOMO samo nuspojava ili je sam cilj - sredstvo prislile i ucjene, tko zna. Svakako priča ide prema "umreženom" čovjeku koji nikad ne ostaje bez vanjskog "inputa".
Još bi se htio detaljnije osvrnuti na ovaj tvoj tekst ali mi se sad već jako spava, išao sam rano brati šljive :-)) Sutra ću još navratiti.
P.S. planinarite li? Ja sam nakon dugo vremena bio na vrhu Ivanščice u nedjelju 24. srpnja. Primjetih da puno lakše ide sad bez ekstra tereta ;-)
05.08.2016. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Dolazio sam ovdje nekoliko puta u zadnje vrijeme gledati gdje si, ali dugo ništa nije bilo novog. Dobro da si se javio. Kao što sam rekao nedavno jednom prijatelju blogeru, meni je najvažnije da se ljudi jave, makar i rijetko, makar i sa par riječi, meni je to dovoljno. Vjerujem da će svatko izreći onoliko i onako koliko i kako je potrebno.
Ovaj tekst je vrlo interesantan i slojevit. Išao sam malo čitati o FOMO-u, mislim da sam čuo za to, svakako uviđam da postoji kod ljudi. U kojoj dozi je to zdravo imati takav strah, što ako ga netko uopće nema, da li je to problem asocijalnosti ili je jednostavno taj imunitet plod bogatog životnog iskustva, kao kod tvog djeda...
Ne znam, nekako me baš ne pere taj FOMO i nemam ideje zašto bi me uopće trebao prati. Recimo moja ekipa iz budističkih krugova je sada u Indiji, na hodočašću u Himalajama, u Ladakhu... da sam drugačije i pametnije organizirao neke stvari sigurno bi i ja bio s njima, bez sumnje je to iznimno povoljna stvar sudjelovati u takvoj ekspediciji. Međutim kad realno sagledam stvari jasno je da jednostavno je tako moralo biti i da nije bilo moje vrijeme za to. Karma je prilično egzaktna stvar.
Mislim da je FOMO za ekstremne ekstrovertite, sortu koju uzgaja današnji kapitalizam/korporatizam, sortu ovisnu o kontinuiranom podražavanju osjetila izvana, o ugodi, emocijama, informacijama itd. Sad da li je FOMO samo nuspojava ili je sam cilj - sredstvo prislile i ucjene, tko zna. Svakako priča ide prema "umreženom" čovjeku koji nikad ne ostaje bez vanjskog "inputa".
Još bi se htio detaljnije osvrnuti na ovaj tvoj tekst ali mi se sad već jako spava, išao sam rano brati šljive :-)) Sutra ću još navratiti.
P.S. planinarite li? Ja sam nakon dugo vremena bio na vrhu Ivanščice u nedjelju 24. srpnja. Primjetih da puno lakše ide sad bez ekstra tereta ;-)
05.08.2016. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...