Komentari

nakrizanju.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • easy

    "što smo našli"...kako dobro pitanje, gledala sam nedavno film P.S.Volim te, kao neka romantična drama ili tako nešto, kupila sam davno knjigu i pročitala , i ne mogu reći da mi je bila nešto, ali eto, poklopila se sa nečim kod mene, i onda film..ne znam da li ta rečenica postoji u knjizi (jer sam istu bacila nakon nekog vremena), ali doslovce me srušila, kćerka zapita majku od prilike ovako:"zašto plačeš?"
    a ona odgovara:"..jer vidim da moje dijete živi kao i ja..", ma , što za reći,
    svejedno, ova pjesma je himna nedostajanju...:)

    avatar

    16.06.2016. (16:09)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @između;
    Da, možemo reći da je ovo himna nedostajanju. :)

    Ne znam jesam li gledala film koji spominješ, čak niti nakon što sam mu pogledala trailer da me podseti. Hm, taj moj mozak.
    Ponekad ,zaista, dojam je da su svi problemi uvijek iznova tu, svi načini, situacije, ponašanja, kao da smo zapeli u vječnom repetitoriju u kojem nikakvim činom ne možeš razbiti čaroliju. A s druge strane, nekad se samoj sebi činim toliko promijenjenom, toliko očvrsnulom (kakvom nikad niti sanjala nisam da bih mogla biti), s toliko drugačijim i boljim životom, autentičnijim nego prije, da bi bilo nepošteno to ne spomenuti. Stalno egzistiraju zajedno te dvije strane medalje.
    Kako to nazvati, kako to točno tumačiti - ne znam, ali vidim da je tako.

    :)

    avatar

    16.06.2016. (22:26)    -   -   -   -  

  • easy

    Coprnjica, promjena bilo kakvih prilika donosi nam pojačani osjećaj
    autentičnosti, to je evidentno, čovjek se danas svjesno uspavljuje, rekla bih, jer vidi to što vidi, a priča se ponavlja, nikako da shvatimo da smo aktivni sudionici, kada je još Čehov napisao Višnjik, tako je i danas
    aktualan, jako, jako.

    avatar

    18.06.2016. (10:35)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Između;
    Slažem se s tobom u tome da je čovjek sudionik života, odnosno da bi to trebao biti ali ili ne uviđa ili se ne želi 'oznojiti' . Samo , zašto je to tako?
    Jel to zaista lijenost, odnosno princip najmanjeg otpora (occhamova britva, stvari će teći onako kako je najvjerojatnije da se dogode i s najmanje napora) koji vlada našim fizičkim svijetom pa što ne bi i čovjekom? Ili je u pitanju i još nešto?
    Danas sam se uhvatila u razmišljanju o grijehu. O greškama vlastitim i kako su me te greške 'okvalitetile' :) i kako su roditelji skloni razmišljati unaprijed e da njihovo dijete ne učini nešto što bi ga povrijedilo. (Ne govorim o istrčavanju na cestu naravno). Umjesto da se upuštamo u slobodno, autentično življenje i računamo da ćemo usput više padati no hodati, ali da je to jedini način pomaka naprijed.
    Tak nešto.
    Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh je moje prirodno stanje koje će se dogoditi (kao što će mi se zalomiti i ispravnost :D ) a ja ga trebam koristiti kao poduku a ne kao samo-pokuđivanje i samo-rezanje krila.
    :)

    avatar

    18.06.2016. (12:33)    -   -   -   -  

  • easy

    grijesi ne postoje, samo postoje loše navike, i to je jedina činjenica, tako ja to vidim, a što se tiče roditeljstva,
    čini mi se da ni jedna imalo razvijenija vrsta nije bez baš ikakovog poučka
    pustila svoje mlado u svijet, i ti što najviše pričaju protiv
    vidim da najviše koče svoju djecu, upravo sa tim svojim "slobodarstvom",
    nema nauke o roditeljstvu i dijete neminovno nosi svoje
    djetinjstvo cijeli život na leđima,
    a, zar da nije tako, ne bi bilo i onih prekrasnih nevinih uspomena
    koje su omeđene jedino zrakom..
    ja jednostavno moram reći da je jedina nauka reći djetetu da je to
    što ja živim moj način i da se trudim, da je on jedna svoja narav
    koja je meni poklonjena kao saputnik, u početku jedna vrsta satelita,
    kasnije gotovo samostalna planeta,
    iako , sve je u životu povezano, htjeli mi to ili ne priznati,
    zato postoji ono "oprosti", "shvati me", "volim te kakav god da si"....
    ne rezati krila nikome, ali blagosloviti svakoga, pa i najcrnjeg..

    avatar

    18.06.2016. (12:55)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @između;
    Sve si jako lijepo napisala i točno, sve!

    Nevine uspomene omeđene jedino zrakom - jako lijepo sročeno.........upravo vidim sliku.....
    :)

    Naravno,glede roditeljstva, sačuvaj blagi Bože i blaga Božice da bi dijete trebalo puštati bez naputaka u svijet!!
    Nikako nisam to mislila, nego više kad ih jednom 'nafutramo' svime što mislimo da je dobro, tada oni moraju krenuti u samostalnu akciju provjere efikasnosti i istinitosti svih tih učenja. Pritom će se neka pokazati točna, druga njima nekorisna, onda će negdje zabrljat a negdje zasjati isključivo svojim snagama............i sve je to super a na nama je da ih podržimo uvijek. Čak i kad nimalo ne odobravamo neko djelo, osobu trebamo odobriti.
    To ne znači pustiti dijete da radi što hoće, nego ne popuštati na inzistiranju da sagledava svoja djela i sebe, uvijek iznova. To nepopustljivo, zamorno za roditelja jer je na duge pruge, nagonjenje na svjesno sagledavanje i procjenu sebe, događaja i svijeta oko sebe , tako nekako vidim svoju roditeljsku ulogu.
    Uz davanje pusa i zagrljaja i tanjura juhe. :D

    avatar

    19.06.2016. (00:31)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...