Nekad mi se cini da smo nazalost prokleti na obrnuto: izabrati tudji nacin disanja, i tudje koordinate. Heidegger je pricajuci o tome postao najveci filozof 20.stoljeca. Jer cak i kad povlacimo odlucni potez prema autenticnosti, prema navlastitosti, mi to cinimo 'onako kako SE ti potezi povlace'. Robovi smo 'bezlicnog se', i ne znamo se osloboditi. Nije nam dano.
P. S. doduse, za tebe nisam siguran. Zaista nisam!!
22.03.2016. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi bromberg, odgovorit ću ti s malo više riječi jer o tome razmišljam ovih dana. Mislim da dok god radimo tako kako si napisao, izmičemo si kroz prste i u konačnici strovaljujemo u svoj vakuumski bezdan, poništavajući se do nepodnošljivog nepostojanja. Nema toga što me više straši, pogodio si najtežu, najbolniju temu! I često je, još uvijek tužno prečesto.
A ja, pitaš se... Recimo da sam znala neko vrijeme potpuno nesvjesno, automatizirano, po inerciji navike zavaravati sebe (a time i druge) da sam netko ili nešto što nisam. Ili sam se uistinu trudila biti to nešto za sebe ili za koga god - jedna uloga, nekakav jasan trenutak, jednostavnost, nešto uhvatljivo, probavljivo, odredivo, nešto što možeš etiketirati i zatim nazvati sigurnošću, prihvatiti ju ili odbiti jer ti je kao jasno koga imaš pred sobom. Zašto sam to radila ili radim? Valjda jer nisam znala (ili još uvijek ne znam) drugačije, bez tih kompromisa sa samom sobom, bez želje da se izjednačiš s okolinom, nekim identitetom, nekim životnim stadijem. Znaš ono, da ne budeš previše, da nipošto ne budeš nešto od čega se bježi onako kako i sami bježimo od sebe.
Pa kad udariš u taj svoj vlastiti iskreirani zid, kad samo na tren pogledaš sebe i situaciju sa strane i poslušaš se dok se sebi/nekome kreiraš, postane ti mučno od te slike i, naravno, želiš se povući iz svih buka i lažnih autodefinicija kojima se štitiš od suočavanja sa sobom, svojim strahovima, promjenama, time da pred nekim možda i prvi put zapravo budeš zaista ogoljen. Prije svega pred sobom. Nema veze ni s godinama ni s odrastanjem, ljudi znaju proživjeti i cijeli život misleći da se poznaju i da su iskreni prema sebi i drugima. I teško je živjeti bez (samo)nametnutih uloga, da, ali nužnije od vode i zraka. Valjda cijeli život učim(o) i skupljam(o) hrabrost za skidanje slojeve bedastoća koje smo si pričali godinama o sebi, ili su nam ih neprimjetno prišivali drugi. I još smo jako jako glupi.
(usput, ovo je jedna od tema na mojim spomenutim kavama, imam nešto sitno osoba koje doživljavaju takve monologe i pretvaraju ih u dijaloge pa eto, ocijeni sam :D)
FreshCaYg, kad se radi o svemu o izrečenom u njezinoj pjesmi... gdje trebam potpisati to znanje? Toliko znam :)
23.03.2016. (15:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
magle dolaze, da bih smanjila navedeno na podnošljivi minimum, funkcioniram po jednom jako dragom Andrićevom principu, učenju, pravilu, kako hoćeš:
Kad jedno određeno stanje počne da vas muči, da postaje neizdržljivo, nemojte stajati u mjestu, jer bolje neće biti, još manje pomišljajte na bježanje natrag, jer se od toga pobjeći ne može. Da biste se spasli, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znači isplivati na površinu, osloboditi se.
Do apsurda. Pa neka se onda ti neki drugi pitaju "što bi bilo da je bilo", meni je to pitanje u glavi izjednačeno s definicijom pakla koju rado izbjegnem time što napravim apsolutno SVE. Čak i puno previše za vlastiti ukus i vlastito ogledalo prije negoli u konačnici dotaknem dno, apsurd, kraj. I onda se više ništa ne možeš pitati, ne prije, što je puno podnošljivija verzija rokova trajanja, ako ih već mora biti.
23.03.2016. (15:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala za takav odgovor, zapravo si nas u njemu sve skupa pocastila s jos dva-tri posta! :) Dok sam ga iscitavao, svom snagom mi je iz sjecanja 'navrla' jedna misao sasavog skotskog (anti)psihijatra Ronalda Lainga, koja nekako ovdje naprosto mora biti izrecena, bez obzira slazemo li se s njim ili ne:
"Pravo zdravlje - znati da nisi onaj koji ti drugi kazu da jesi; i u isto vrijeme znati da nisi ni onaj koji sam mislis da jesi"
23.03.2016. (21:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Što želim? Hm.
"U konačnici, svatko izabire svoj način disanja, svoje koordinate. "
21.03.2016. (16:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cinkcrveno
ako je itko ikad zaslužio zvati se pjesnikom, to si ti.
21.03.2016. (17:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne okreci se
Prekrasan citat.
21.03.2016. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
:-)
22.03.2016. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
madmazel
Prihvatiti ritam i to je sve. Jer to vrijedi.
22.03.2016. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elwa hr
svatko je kovac svoje srece
22.03.2016. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
Lastavice, autentičnost je zeznuta stvar.
Vermillion, uh... velika izjava. hvala ti :)
Ne okreći se: Tea. divna je.
madmazel, prihvaćam, ali mi baš i ne ide. no slažem se da to jedino vrijedi.
elwa hr: i nesreće.
22.03.2016. (15:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bromberg
Nekad mi se cini da smo nazalost prokleti na obrnuto: izabrati tudji nacin disanja, i tudje koordinate.
Heidegger je pricajuci o tome postao najveci filozof 20.stoljeca.
Jer cak i kad povlacimo odlucni potez prema autenticnosti, prema navlastitosti, mi to cinimo 'onako kako SE ti potezi povlace'.
Robovi smo 'bezlicnog se', i ne znamo se osloboditi. Nije nam dano.
P. S. doduse, za tebe nisam siguran. Zaista nisam!!
22.03.2016. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drevni vanzemaljac
Ako M ne zna , znam ja :))
22.03.2016. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
magle dolaze
Tea je u pravu. Treba paziti.
Često nemamo pojma što sa blagom na koje nabasamo. Pa ga podižemo, u čudu okrećemo i dižemo pred oči...
ne shvaćajući što je, odbacimo ga.
A onda ostatak života sve razgovore počinjemo sa: "Znaš, imao sam tako jednom..."
23.03.2016. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
Dragi bromberg, odgovorit ću ti s malo više riječi jer o tome razmišljam ovih dana. Mislim da dok god radimo tako kako si napisao, izmičemo si kroz prste i u konačnici strovaljujemo u svoj vakuumski bezdan, poništavajući se do nepodnošljivog nepostojanja. Nema toga što me više straši, pogodio si najtežu, najbolniju temu! I često je, još uvijek tužno prečesto.
A ja, pitaš se...
Recimo da sam znala neko vrijeme potpuno nesvjesno, automatizirano, po inerciji navike zavaravati sebe (a time i druge) da sam netko ili nešto što nisam. Ili sam se uistinu trudila biti to nešto za sebe ili za koga god - jedna uloga, nekakav jasan trenutak, jednostavnost, nešto uhvatljivo, probavljivo, odredivo, nešto što možeš etiketirati i zatim nazvati sigurnošću, prihvatiti ju ili odbiti jer ti je kao jasno koga imaš pred sobom. Zašto sam to radila ili radim? Valjda jer nisam znala (ili još uvijek ne znam) drugačije, bez tih kompromisa sa samom sobom, bez želje da se izjednačiš s okolinom, nekim identitetom, nekim životnim stadijem. Znaš ono, da ne budeš previše, da nipošto ne budeš nešto od čega se bježi onako kako i sami bježimo od sebe.
Pa kad udariš u taj svoj vlastiti iskreirani zid, kad samo na tren pogledaš sebe i situaciju sa strane i poslušaš se dok se sebi/nekome kreiraš, postane ti mučno od te slike i, naravno, želiš se povući iz svih buka i lažnih autodefinicija kojima se štitiš od suočavanja sa sobom, svojim strahovima, promjenama, time da pred nekim možda i prvi put zapravo budeš zaista ogoljen. Prije svega pred sobom. Nema veze ni s godinama ni s odrastanjem, ljudi znaju proživjeti i cijeli život misleći da se poznaju i da su iskreni prema sebi i drugima.
I teško je živjeti bez (samo)nametnutih uloga, da, ali nužnije od vode i zraka. Valjda cijeli život učim(o) i skupljam(o) hrabrost za skidanje slojeve bedastoća koje smo si pričali godinama o sebi, ili su nam ih neprimjetno prišivali drugi. I još smo jako jako glupi.
(usput, ovo je jedna od tema na mojim spomenutim kavama, imam nešto sitno osoba koje doživljavaju takve monologe i pretvaraju ih u dijaloge pa eto, ocijeni sam :D)
FreshCaYg, kad se radi o svemu o izrečenom u njezinoj pjesmi... gdje trebam potpisati to znanje? Toliko znam :)
23.03.2016. (15:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
magle dolaze, da bih smanjila navedeno na podnošljivi minimum, funkcioniram po jednom jako dragom Andrićevom principu, učenju, pravilu, kako hoćeš:
Kad jedno određeno stanje počne da vas muči, da postaje neizdržljivo, nemojte stajati u mjestu, jer bolje neće biti, još manje pomišljajte na bježanje natrag, jer se od toga pobjeći ne može. Da biste se spasli, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znači isplivati na površinu, osloboditi se.
Do apsurda. Pa neka se onda ti neki drugi pitaju "što bi bilo da je bilo", meni je to pitanje u glavi izjednačeno s definicijom pakla koju rado izbjegnem time što napravim apsolutno SVE. Čak i puno previše za vlastiti ukus i vlastito ogledalo prije negoli u konačnici dotaknem dno, apsurd, kraj. I onda se više ništa ne možeš pitati, ne prije, što je puno podnošljivija verzija rokova trajanja, ako ih već mora biti.
23.03.2016. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
na_kauču
Kroz reči otmimo radost danima što beše. - neko je to lepše nekada slično rekao :)
23.03.2016. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
A to, pravo pitanje, ujedno je i najteže pitanje.
Jer, želja..želja je sve, prijatelju.
Dan sam proslavila doista prigodno, ni ne znajući da je...;-)
23.03.2016. (17:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bromberg
Hvala za takav odgovor, zapravo si nas u njemu sve skupa pocastila s jos dva-tri posta! :)
Dok sam ga iscitavao, svom snagom mi je iz sjecanja 'navrla' jedna misao sasavog skotskog (anti)psihijatra Ronalda Lainga, koja nekako ovdje naprosto mora biti izrecena, bez obzira slazemo li se s njim ili ne:
"Pravo zdravlje - znati da nisi onaj koji ti drugi kazu da jesi; i u isto vrijeme znati da nisi ni onaj koji sam mislis da jesi"
23.03.2016. (21:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
na_kauču: zapamtit ću.
Lucida: i ovo ću zapamtiti.
bromberg, da, to je upravo to. u jednoj rečenici. i to ću zapamtiti.
23.03.2016. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...