Imala bi 17 godina na dan 4. veljače, prelijepih, mladih, ispunjenih žudnjom za životom, godina. A nema ništa... nije pravedno, nije prirodno, nije normalno.. U mislima sam s tobom
18.02.2016. (19:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Draga teta Sandra. Jučer i danas sam si uzela vremena i pomno čitala svaki Vaš dio ovog spomenara. I što sam više čitala, to sam sve manje znala što da Vam kažem. Često mislim na Vas, Vašu obitelj i Stelicu. Šaljem Vam zagrljaj.
09.03.2016. (10:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
b
sve bi dao da vrijeme stalo nije. da si tu. da si blizu. da mi se smijes ko prije.. da te gledam da ti pricam da me gledas da mi pricas da te imam da te nedam.. da rijeci ponovno znace da zvijezde ponovno svijetle da sunce ponovno grije da minute postanu krace. znas,tada sam znao za koga sam disao znam zasto sam zivjeo. -i sve je imalo smisao.. i skinuo bi mjesec i umirio nemir i pregazio brda i dotaknuo svemir. i mjenao bi smjerove umirio bi vjetrove.
samo za sekundu tebe pored sebe.
17.03.2016. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti Iva. I hvala b na ovim divnim stihovima. Ponekad se iznenadim kad ovdje naiđem na komentare.. meni uglavnom nepoznatih ljudi.. ja naravno stalno dolazim jer se osjećam kao da ulazim u Stelinu sobu.. u svijet gdje ona "živi".. gdje ja i dalje mogu o njoj pričati.. i da to nikome ne smeta.. ovdje kao da sam sama... s njom.... i ne moram suzdržavati ni tugu ni očaj ni gorčinu ni bol.. ne moram paziti hoće li to nekome sad smetati ili ne... zato me ponekad iznenade komentrari... vidim da još uvijek netko navrati... vidim da Stelica nije zaboravljena.. a nekad se u stvarnom životu osjećam kao da je se nitko više osim nas njenih najbližih i ne sjeća.. mada znam da nije tako.. ali eto.. bol je ta koja kreira takve osjećaje.. bol i žal za tim prerano izgubljenim životom.. tako okrutno i tako nemilosrdno.
17.03.2016. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Ne znam teta Sandra što više reći. Znate kada u novinama bude o nekoj prometnoj, ugl policija pošalje izvješće koje je onako kruto, službeno. Nema tu uopće emocija samo izvješće. Prodrma te, žao ti je naravno, ali život ide dalje.. Barem za nas kojih se to ne tiče osobno. Zatvoriš novine i ideš dalje. Kuhaš, pospremaš, brineš, fantaziraš, izmišljaš.. I onda dođeš na ovakvo neko mjesto, gdje ti ljudi iz novina više nisu samo broj, imaš osjećaj kao da si ih na neki način upoznao. Neću Vam lagati, ponekad mi je nakon što dođem ovdje teško, nije lako. Znam biti utučena i žalosna. Nije fer jednostavno. Jasno je da smo sa rođenjem postali i smrtni u bilo kojem trenutku, ali ovakve nekakve stvari u životu. Pregrozno je to. Slobodno pišite. Ako se ugasi ovaj blog, otvorite drugi. Rado ću doći i opet se prisjetiti Stele i Vas. Dolazi Uskrs, u mislima ste mi, pogotovo Stela.
25.03.2016. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemo
Jučer mi je bio tako težak dan zbog nekih osobnih i poslovnih problema, vraćala sam se kući autom žalosna, opterećena, s teretom na srcu... na crvenom sam stala na zebri blizu moje zgrade i cestu mi je prešla jedna slatka mala plava djevojčica s velikom školskom torbom na leđima.. išla je sama.. i u tom trenu sam se sjetila Vaše Stele (ne poznajem Vas, ali znam za Stelu iz novina i preko Vašeg bloga)... Kako sam se cijeli dan osjećala ranjivo i žalosno, u tom trenu mi se tuga još pojačala... Ali nakon tog mi se javila jedna utješna misao koju želim podijeliti s Vama... Budući da je Stelica otišla s ovog svijeta tako mlada, tako malena, otišla je još ne stigavši upoznati bol i patnju od kojih je ovaj svijet satkan... Premda kratak, život joj je bio lijep, okružen prekrasnom obitelji .. Sve što je ona stigla upoznati i proživjeti jest sretno djetinjstvo.... Nažalost, ono što kasnije slijedi u životu većinom su bol i razočaranje, s tu i tamo nekim momentima radosti... Ponekad se pitam imaju li smisla godine i godine života, ako su ispunjene žalošću... Život na ovoj zemlji je patnja, i jedina koji tog nisu svjesni su djeca.... tako nevina, tako puna nade, tako željna života...
Znam da biste Vi sve dali se se Stela vrati i da ima još puno puno godina pred sobom ..i s vama... znam da je 7 godina premalo... Samo želim reći koliko su tih 7 godina, koje su Vam jedine ostale, bile zapravo velike....
23.04.2016. (10:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemo- već jako dugo nisam pročitala nešto iskrenije napisano.
Na žalost puno je istine u Vašim riječima.. život je doista satkan većinom od bolnih i teških trenutaka.. borba svaki dan.. s raznoraznim vjetrenjačama.. a lijepih trenutaka je premalo. Kada se ja prisjećam naših sedam i pol godina zajedno ne mogu vjerovati da smo ih živjeli tako intenzivno.. kao da sam baš s njom htjela proći što više.. naučiti ju što više.. iskustiti što više.. a ona je bila jednostavno takva da je to sve primala i tražila.. zaista je uživala u svom životu.. budila se s osmjehom i pjevala.. radovala se novom danu... i što ju u njemu čeka. A što je bila najveća Stelina osobina - znala je druge usrećiti i razveseliti, a radila je to tako nenametljivo.. tako pametno da sam se uvijek pitala od kud joj ta tankoćutnost.. Nevjerojatno je dobro biće bila ta naša Stelica.. bilo bi nepravedno prema Tini reći - najbolja od svih nas ali mislim da je u tih svojih sedam godina pokazala nevjerojatnu emocionalnu inteligenciju... to je meni tako punilo srce. Ljubav s kojom je ona sve nas voljela je bila zapanjujuća. Praznina koju je ostavila je ogromna.. kao da hodamo s rupom u grudima .. dubokom i beskonačnom. I silno boli što ljudi misle da je sad prošlo toliko godina pa je i naša bol sigurno manja.. vide nas onako kako oni žele da nas vide.. kao da smo se oporavili .. da smo se navikli .. da smo se naučili živjeti s tim. A mi igramo tu igru.. ostavljamo ih u tom uvjrenju sve do nekog trenutka kad puknemo.. pa nas onda znaju gledati u čudu.. kao što nam je sad.. što nam je "odjednom". .. Prihvatila bih možda i činjenicu da je Stela bila zaista predobra za ovaj i ovakav svijet i život.. samo da nije ona morala svoj izgubiti na tako nasilan način.. zar je zaista to zaslužila???
Isplakala sam se sad do bola.. ali svejedno.. hvala Vam.
23.04.2016. (18:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemo
Nije zaslužila, nije nikako zaslužila..i zato i jest toliko bolno.. jer živimo u dolini suza gdje se događa toliko nepravednih stvari, gdje dječica ginu i umiru, gdje ljudi ubijaju nevine zbog svojih loših postupaka... A ljudi nažalost uglavnom neće razumjeti Vašu patnju i često su bezobzirni.. oni misle da je to pucanje koje spominjete došlo "odjednom", a ne znaju da bol živi s Vama svaki dan ispod kože... nitko nema pravo od vas tražiti da se osjećate ili ponašate drugačije.. Ta bol je vaš križ koji nosite, samo vaš, i nitko osim vas ne može razumjeti dubinu te boli.. pa Vi ste njezina mama, njezina obitelj..
Ali u isto vrijeme ste tako veliki borac što živite iz dana u dan, što se nosite sa svime što se dogodilo, i sa životom. Samo što ustajete svaki dan i živite je ogromna stvar, a gdje je tek sve ostalo što radite... To je prava hrabrost i prava snaga....
24.04.2016. (20:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemo - hvala od srca na razumijevanju.. činjenica da postoje i ljudi poput Vas.. koji razumiju.. daje to malo svjetlo u ovaj sumorni svijet.. no uglavnom baš takvi ljudi i sami pate. Nepravde je previše..a ravnoteže nema.
24.04.2016. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Mislim na tebe Stelice, često.. I na tvoje koji te čekaju..
12.07.2016. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemo
Evo danas sam igrom slučaja, tražeći nešto drugo, naišla na ovu poruku na youtube-u.. Iz nekog razloga me zainteresiralo i odlučila sam poslušati.. I usred slušanja se odjednom sjetim Vas... pa sam poželjela s Vama podijeliti. Govori pastor koji je izgubio sina u prometnoj nesreći... Puno Vam pozdrava...
https://www.youtube.com/watch?v=BOrVq_TyweI
13.08.2016. (18:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, ja sam bila asocijacija jer je dobio unuku Stelu zar ne :) ... Ali ja sam ovo uspjela odslušati samo do osamnaeste minute... čisto jer sam htjela biti pristojna i fer da mogu komentirati... no kako sam do te minute shvatila poruku tako sam shvatila i da ona nije za mene... pa sam odustala od daljnjeg gledanja videa. Drago mi je zbog svakoga tko nađe u svom životu način da živi s ovakvom tragedijom. Baš kao što je ovaj pastor to uspio za sebe... ali to njemu ionako spada u opis ne samo posla već i životnog stila.. JA se u vjeri nikad nisam nalazila i jednostavno ne vidim u njoj utjehu. A što ste tiče nade o kojoj pastor tako puno priča je jako sebičan osjećaj.. jer on se nada da postoji nešto bolje za njega.. da će biti bolje i da će biti lakše.. no to može biti samo onome tko živi i toga je svjestan zar ne? Što je s našom djecom koja više nisu živa? Što je s njihovim nadama? Nadama o životu i što su htjeli u životu biti, raditi .. živjeti... voljeti... I što je na kraju krajeva s mojom nadom da ću ikad više vidjeti svoju Stelu, pričati s njom, zagrliti ju, gledati ju kako raste??? Takva nada više ne postoji zar ne? Oh, znam.. reći će mi vjernici svašta o ponovnom susretu tamo negdje u nekom obliku.. ok, ako žele neka vjeruju u to. Ja jednostavno ne vjerujem. Živim s ovom boli onako kako najbolje znam..
18.08.2016. (20:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Ribica malena, lijepa. Sretan ti rođendan dušice malena.
Teta Sandra držite se. Šaljem Vam zagrljaj.
04.02.2016. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
A srecica❤
Sretan rođendan.
Veliki zagrljaj.
04.02.2016. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snježana
Uvijek si mi u mislima, a danas posebno draga Stelice
04.02.2016. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Imala bi 17 godina na dan 4. veljače, prelijepih, mladih, ispunjenih žudnjom za životom, godina. A nema ništa... nije pravedno, nije prirodno, nije normalno.. U mislima sam s tobom
18.02.2016. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Draga teta Sandra.
Jučer i danas sam si uzela vremena i pomno čitala svaki Vaš dio ovog spomenara. I što sam više čitala, to sam sve manje znala što da Vam kažem.
Često mislim na Vas, Vašu obitelj i Stelicu.
Šaljem Vam zagrljaj.
09.03.2016. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
b
sve bi dao da vrijeme stalo nije.
da si tu.
da si blizu.
da mi se smijes ko prije..
da te gledam
da ti pricam
da me gledas
da mi pricas
da te imam
da te nedam..
da rijeci ponovno znace
da zvijezde ponovno svijetle
da sunce ponovno grije
da minute postanu krace.
znas,tada sam znao za koga sam disao
znam zasto sam zivjeo.
-i sve je imalo smisao..
i skinuo bi mjesec
i umirio nemir
i pregazio brda
i dotaknuo svemir.
i mjenao bi smjerove
umirio bi vjetrove.
samo za sekundu tebe pored sebe.
17.03.2016. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Hvala ti Iva. I hvala b na ovim divnim stihovima.
Ponekad se iznenadim kad ovdje naiđem na komentare.. meni uglavnom nepoznatih ljudi..
ja naravno stalno dolazim jer se osjećam kao da ulazim u Stelinu sobu.. u svijet gdje ona "živi".. gdje ja i dalje mogu o njoj pričati.. i da to nikome ne smeta..
ovdje kao da sam sama... s njom.... i ne moram suzdržavati ni tugu ni očaj ni gorčinu ni bol.. ne moram paziti hoće li to nekome sad smetati ili ne... zato me ponekad iznenade komentrari...
vidim da još uvijek netko navrati...
vidim da Stelica nije zaboravljena..
a nekad se u stvarnom životu osjećam kao da je se nitko više osim nas njenih najbližih i ne sjeća.. mada znam da nije tako.. ali eto.. bol je ta koja kreira takve osjećaje.. bol i žal za tim prerano izgubljenim životom.. tako okrutno i tako nemilosrdno.
17.03.2016. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Ne znam teta Sandra što više reći.
Znate kada u novinama bude o nekoj prometnoj, ugl policija pošalje izvješće koje je onako kruto, službeno. Nema tu uopće emocija samo izvješće. Prodrma te, žao ti je naravno, ali život ide dalje.. Barem za nas kojih se to ne tiče osobno. Zatvoriš novine i ideš dalje. Kuhaš, pospremaš, brineš, fantaziraš, izmišljaš..
I onda dođeš na ovakvo neko mjesto, gdje ti ljudi iz novina više nisu samo broj, imaš osjećaj kao da si ih na neki način upoznao.
Neću Vam lagati, ponekad mi je nakon što dođem ovdje teško, nije lako. Znam biti utučena i žalosna.
Nije fer jednostavno.
Jasno je da smo sa rođenjem postali i smrtni u bilo kojem trenutku, ali ovakve nekakve stvari u životu. Pregrozno je to.
Slobodno pišite. Ako se ugasi ovaj blog, otvorite drugi.
Rado ću doći i opet se prisjetiti Stele i Vas.
Dolazi Uskrs, u mislima ste mi, pogotovo Stela.
25.03.2016. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemo
Jučer mi je bio tako težak dan zbog nekih osobnih i poslovnih problema, vraćala sam se kući autom žalosna, opterećena, s teretom na srcu... na crvenom sam stala na zebri blizu moje zgrade i cestu mi je prešla jedna slatka mala plava djevojčica s velikom školskom torbom na leđima.. išla je sama.. i u tom trenu sam se sjetila Vaše Stele (ne poznajem Vas, ali znam za Stelu iz novina i preko Vašeg bloga)... Kako sam se cijeli dan osjećala ranjivo i žalosno, u tom trenu mi se tuga još pojačala... Ali nakon tog mi se javila jedna utješna misao koju želim podijeliti s Vama...
Budući da je Stelica otišla s ovog svijeta tako mlada, tako malena, otišla je još ne stigavši upoznati bol i patnju od kojih je ovaj svijet satkan... Premda kratak, život joj je bio lijep, okružen prekrasnom obitelji .. Sve što je ona stigla upoznati i proživjeti jest sretno djetinjstvo....
Nažalost, ono što kasnije slijedi u životu većinom su bol i razočaranje, s tu i tamo nekim momentima radosti... Ponekad se pitam imaju li smisla godine i godine života, ako su ispunjene žalošću... Život na ovoj zemlji je patnja, i jedina koji tog nisu svjesni su djeca.... tako nevina, tako puna nade, tako željna života...
Znam da biste Vi sve dali se se Stela vrati i da ima još puno puno godina pred sobom ..i s vama... znam da je 7 godina premalo...
Samo želim reći koliko su tih 7 godina, koje su Vam jedine ostale, bile zapravo velike....
23.04.2016. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
nemo- već jako dugo nisam pročitala nešto iskrenije napisano.
Na žalost puno je istine u Vašim riječima.. život je doista satkan većinom od bolnih i teških trenutaka.. borba svaki dan.. s raznoraznim vjetrenjačama.. a lijepih trenutaka je premalo. Kada se ja prisjećam naših sedam i pol godina zajedno ne mogu vjerovati da smo ih živjeli tako intenzivno.. kao da sam baš s njom htjela proći što više.. naučiti ju što više.. iskustiti što više.. a ona je bila jednostavno takva da je to sve primala i tražila.. zaista je uživala u svom životu.. budila se s osmjehom i pjevala.. radovala se novom danu... i što ju u njemu čeka. A što je bila najveća Stelina osobina - znala je druge usrećiti i razveseliti, a radila je to tako nenametljivo.. tako pametno da sam se uvijek pitala od kud joj ta tankoćutnost.. Nevjerojatno je dobro biće bila ta naša Stelica.. bilo bi nepravedno prema Tini reći - najbolja od svih nas ali mislim da je u tih svojih sedam godina pokazala nevjerojatnu emocionalnu inteligenciju... to je meni tako punilo srce. Ljubav s kojom je ona sve nas voljela je bila zapanjujuća. Praznina koju je ostavila je ogromna.. kao da hodamo s rupom u grudima .. dubokom i beskonačnom. I silno boli što ljudi misle da je sad prošlo toliko godina pa je i naša bol sigurno manja.. vide nas onako kako oni žele da nas vide.. kao da smo se oporavili .. da smo se navikli .. da smo se naučili živjeti s tim. A mi igramo tu igru.. ostavljamo ih u tom uvjrenju sve do nekog trenutka kad puknemo.. pa nas onda znaju gledati u čudu.. kao što nam je sad.. što nam je "odjednom". ..
Prihvatila bih možda i činjenicu da je Stela bila zaista predobra za ovaj i ovakav svijet i život.. samo da nije ona morala svoj izgubiti na tako nasilan način.. zar je zaista to zaslužila???
Isplakala sam se sad do bola.. ali svejedno.. hvala Vam.
23.04.2016. (18:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemo
Nije zaslužila, nije nikako zaslužila..i zato i jest toliko bolno.. jer živimo u dolini suza gdje se događa toliko nepravednih stvari, gdje dječica ginu i umiru, gdje ljudi ubijaju nevine zbog svojih loših postupaka...
A ljudi nažalost uglavnom neće razumjeti Vašu patnju i često su bezobzirni.. oni misle da je to pucanje koje spominjete došlo "odjednom", a ne znaju da bol živi s Vama svaki dan ispod kože... nitko nema pravo od vas tražiti da se osjećate ili ponašate drugačije.. Ta bol je vaš križ koji nosite, samo vaš, i nitko osim vas ne može razumjeti dubinu te boli.. pa Vi ste njezina mama, njezina obitelj..
Ali u isto vrijeme ste tako veliki borac što živite iz dana u dan, što se nosite sa svime što se dogodilo, i sa životom. Samo što ustajete svaki dan i živite je ogromna stvar, a gdje je tek sve ostalo što radite... To je prava hrabrost i prava snaga....
24.04.2016. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
nemo - hvala od srca na razumijevanju.. činjenica da postoje i ljudi poput Vas.. koji razumiju.. daje to malo svjetlo u ovaj sumorni svijet.. no uglavnom baš takvi ljudi i sami pate. Nepravde je previše..a ravnoteže nema.
24.04.2016. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
Mislim na tebe Stelice, često.. I na tvoje koji te čekaju..
12.07.2016. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemo
Evo danas sam igrom slučaja, tražeći nešto drugo, naišla na ovu poruku na youtube-u.. Iz nekog razloga me zainteresiralo i odlučila sam poslušati.. I usred slušanja se odjednom sjetim Vas... pa sam poželjela s Vama podijeliti. Govori pastor koji je izgubio sina u prometnoj nesreći...
Puno Vam pozdrava...
https://www.youtube.com/watch?v=BOrVq_TyweI
13.08.2016. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Da, ja sam bila asocijacija jer je dobio unuku Stelu zar ne :) ...
Ali ja sam ovo uspjela odslušati samo do osamnaeste minute... čisto jer sam htjela biti pristojna i fer da mogu komentirati... no kako sam do te minute shvatila poruku tako sam shvatila i da ona nije za mene... pa sam odustala od daljnjeg gledanja videa.
Drago mi je zbog svakoga tko nađe u svom životu način da živi s ovakvom tragedijom. Baš kao što je ovaj pastor to uspio za sebe... ali to njemu ionako spada u opis ne samo posla već i životnog stila..
JA se u vjeri nikad nisam nalazila i jednostavno ne vidim u njoj utjehu. A što ste tiče nade o kojoj pastor tako puno priča je jako sebičan osjećaj.. jer on se nada da postoji nešto bolje za njega.. da će biti bolje i da će biti lakše.. no to može biti samo onome tko živi i toga je svjestan zar ne? Što je s našom djecom koja više nisu živa? Što je s njihovim nadama? Nadama o životu i što su htjeli u životu biti, raditi .. živjeti... voljeti... I što je na kraju krajeva s mojom nadom da ću ikad više vidjeti svoju Stelu, pričati s njom, zagrliti ju, gledati ju kako raste??? Takva nada više ne postoji zar ne? Oh, znam.. reći će mi vjernici svašta o ponovnom susretu tamo negdje u nekom obliku.. ok, ako žele neka vjeruju u to. Ja jednostavno ne vjerujem. Živim s ovom boli onako kako najbolje znam..
18.08.2016. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...