Život je režiser koga moramo, htjeli ili ne slušati. Ma kako bio dobar glumac neko, tek pod dirigentskom palicom dostiže vrhunac. Leva ili desna strana mozga??... Tek sticajem okolnosti saznamo svoju pravu bit...
21.01.2016. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sada su mi mnoge stvari jasnije. Široka i svestrana ličnost, koja je pobjeđivala bolesti time što je aktivno sebi pomagala. Voljela bih imati tu tvoju knjigu.
21.01.2016. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjajan prikaz introspekcije, zadivljujuća hrabrost korištenja unutarnjeg oka kojim prolazimo kroz vlastite labirinte zamućene, ponekad tako namjerno prezrene prošlosti. čvorovi koji nas dave samo su još neraspletene misli i nedefinirani osjećaji od kojih smo nesvjesno pobjegli, od kojih nas je strah od istine odagnao da se ne osvrnemo... razumijem te u potpunosti, i meni, i još mnogima raskrilila su se vrata istine tek kad smo skupili hrabrosti baciti se u ponore jastva. da, teško je priznati samom sebi da smo sve to zapraov mi sami, oni koji okrećemo glavu, ne priznajemo, bojimo se priznati. no, to ionako uopće nije "priznanje", kako nam sugerira površni mainstream. nego spoznaja. a razlkika je daljina od krja do početka svemira. ušla si u osobne vrtloge. i uzdigla se gledajući svoj osobni labirint kao obični blagonakloni pogled na svoj vlastiti grad. divna životna priča.
21.01.2016. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica...zadnje desetljeće prošlog stoljeća je bilo destljeće straživanja djelovanja mozga... gutala sam sve napisano o tom... moja prijateljica se ubila 1997... šok, tuga, željeni zaborav i praznina...
a kada sam shvatla da je štitnjača poludjela dobro mi je došlo pročitano i naučeno... radila sam terapiju na sebi i uporedo pisala knjigu... danas razmišljam o ponovnom štampanju iste sa novim saznanjima... novim iskustvima... :)
21.01.2016. (08:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjajan ti je tekst! Neznanje i neprihvaćanje idu skupa kad se zatičemo u šoku da nešto nije kako treba a trebalo bi biti. Sve ljudske reakcije su opravdane: od uzaludnosti plača, do samokontrole tijela. Ti si uspjela nadvladati i preskočiti prepreku. I to se zove-----hrabrost
21.01.2016. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta...introspekcija je moj vječni proces... iz trenutka u trenutak se dogaaju promjene... ne smijemo dozvoliti da nam promakne, tuga, bol, patnja, žalost, učahure u podsvijest one nagrizaju nutrinu, a podsvjest nije džavolje čudovište, nije demonsko biće na vratima nutarnjeg Hada, nego tinjajuće ognjilo kojem možemo rasplamsati svjest, razbuktati osjećanje osjećaja...
na tom putu susrećemo svoju razgolićenu dušu, greške, grijehe, sram, samosažaljenja, bijes, ljutnju, neriješene konflikte sa samim sobom, zatomljene boli, cijeli svoj život prepun uspona i padova, spoticanja i ushita. Tišinom nutarnjeg dijaloga ostvarujemo simfoniju nutarnjeg kozma...
i onda možemo u svitanju sami sebi šapnuti zavoli ovaj dan, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše...
hvala ti na vrednovanju teksta... :)
21.01.2016. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica... da, iskreno razmišljam o obnovljenom, proširenom izdanju... razgovarala sam nekoliko neuroznanstvenika i njhovo bodrenje mi daruje vjetar u jedra... a i rukopis knjge "Anatomija jednog samoubojstva" je kod urednika jedne izdavačke kuće... jer i u tim tekstovima pišem o terapiji tijela, uma, srca, duše... hvala ti na zainteresiranosti... :)
21.01.2016. (09:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Annaboni...da draga, neznanje i ne prihvaćanje sebe sa svim Manama i vrlinama... sebe odvojenu od sebe sebe umrtvljenu u samosažaljenju i žalopojkama... dugo mi je trebalo da se oslobodim tuge zbor nestajanja prve ljubavi... rastanak pretakah u pjesme... tugaljive žalopojke nečemu čega nije ni bilo, a onda se dogodila smrt, prijateljice, šok, nesvjtan, lupanje srca, gubitak daha, pa terapija... uspjela sam... a onda se dogila suprugova bolest... tada sam znala da ne smijem zatomiti tugu, strah, bol... bila sam okrutna prema sebi, ponekad i prema drugima... ali znala sam da moram štiti štitnjaču da bih ostala jaka za supruga... uspjela sam...
hvala ti na vrednovanju štiva... :)
21.01.2016. (09:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ono što je fascinirajuće i obećavajuće je tvoj integralni, modernim izrazom rečeno holistički pristup u sagledavanju ljudskog bića. ne razdjeljujući deklarativno intelekt, genetske predispozicije, emocionalnu jezgru, duhovnost od tjelesne osnove, postigla si skladnu nadgradnju i usavršila svoju osobnost. glatko potirući čak i one umove koji su kartezijanski insistirali na dihotommiji srca i uma:
dualizam kao neprirodni izraz socijalizacije, goethe:
"Dvije duše žive, ah, u mojoj grudi, Jedna od druge rastati se žudi; Dok jedna svijet ovaj Niskom strašću grli, Druga snažno se iz kala diže Svijetu uzvišenih praotaca hrli."
(faust)
eh, osim u poeziji, takav se dualizam vrlo jasno nalazi svuda oko nas. no, mislim da je to samo zajeb društva, koje nam postavlja zahtjeve neprirođene ljudskosti. i još nespretniji paradoks evolucije koja nas biološki drži u pećini, odavno u raskoraku s razvojem intelekta, tehnologijom i socijalnim uređenjem.
a ima ponešto i u rigidnosti pojedinca. ukalupljujemo se od malih nogu i pridržavamo onoga što nas savjetuje okolina, nameće nam stavove koje automatski kao nezrela bića usvajamo. no, umjesto da odrastemo, sazrijemo i stvorimo vlastiti put, priklanjamo se već unaprijed stvorenoj kuli bjelokosnoj koja štiti našu ličnost od svega što se ne uklapa u mainstream.
može neko biti jako inteligentan, uspješan u društvu, znači da je u nekim vidovima svog razvoja dospio daleko i sazrio. no, na žalost, emotivna i socijalna inteligencija često stane na nekoj dalekoj štengi mladenaštva, puberteta, rane adolescencije. a to se obično odnosi na sposobnost donošenja nekih odluka, provođenja tih odluka, sposobnost preuzmanja odgovornosti za postupke bez opravdavanja. a ponajviše na empatiju prema drugim ljudima. vjerojatno zbog osobnog straha da ne budu povrijeđeni, da ne ispadnu luzeri, nesposobnjakovići i papci. jer ne shvaćaju da je veličina čovjeka upravo u njegovoj sposobnosti osobnog razvoja, a ne statici koja im daje privid sigurnosti i čvrstog ega. zrela odrasla odgovorna osoba će itekako znati pomiriti iskonske biološke porive, osobne karakteristike temperamenta i naravi s konkretnom situacijom. jer zna prepoznati što u sebi ima i zna način kako da odloži, preraspodijeli ili kanalizira sukob željenog i potrebnog.
ovezadnje odlomke napisala sam još davnih godina, no u međuvremenu neurobiokemija, evolucijska psihologija, molekularna biologija, genetika i neurologija općenito razvile su se do takvih smjernica da su naprosto progutale uobičajeno uglavnom socijalne discipline tipa psihologija, pedagogija, sociologija. na marginama sve jače naglašavajući ono što su od davnina iskustveno poznavali iscjelitelji, šamani, vračevi, ljudi s istančanim sposobnostima spoznaje prirode i snagom sposobnosti, autoriteta i ljubavi brinuli o drugima.
oprosti za uzurpaciju tvog prostora, no tema koju si načela je izuzetno važna i šteta što blog nije pogodniji medij za plodne diskusije s više rakursa.
21.01.2016. (10:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta...nisi uzurirala prostor... volim plodne diskusije... evo ovo je djeliä moja davno napisanoga teskta...
Kada uspijemo u sebi premostiti jaz između osjećaja i razuma, uspjeli smo potisnute emocije pretvoriti u osjećaje i samopoimanjem pokrenuti procese samorazumjevanja, samospoznavanja i samoodgovornosti.
Osjećaj tada postaje trajnim izvorom naše svjesne spoznaje. U prošlom stoljeću se jedva slutilo o emocionalnim ustrojstvima ljudskog uma iako su ona bila izučavana i prikriveno prisutna kod Freuda koji je, razvijajući psihoanalizu, pokušao razbiti monopol razuma. Mnogi znanstvenici su odbacili njegovu pretpostavku da nije samo razum, nego razum vođen ljudskom potsvješću gospodar ljudskih čina. Krajem stoljeća je istraživanje mozga dovelo do otkrivanja mozgovnih, do tada, nepoznatih djelovanja. To je potaklo i otkrivanje zatomljenih ljudskih osobitosti i promjene u shvaćanju i objašnjavanju slike o čovjekovom stvarnom postojanju. Među ostalim novonastalim uzorcima je emocija postala sudionikom čovjekovog uma, nedjeljiva od njegovog "čistog" razuma.
Tek onda kada zatreperiš putevima svjetlosti, sve si više i više u ljubavi i sve bliže, njoj bliže od dragulja strasi i žudnje u njedrima nježnosti čudesna se biserna ogrlica u tvojoj svijesti niže. Zastaneš, uživaš i srcem u duši ljepotu kušaš tog božanskog pića, nektara vječnog slasti ostaješ, vjekuješ u toj slatkoći, životu je pružaš i znaš da zauvjek ćeš kroz svoje postojanje rasti. Kada ti dragi putniče životom udahneš ljubav moju, tada sretan, opijen ljepotom, treptav zatreperiš bićem ispijaš ljubav, opijaš se zanosom, osjećaš želju svoju toneš u njoj, plivaš u lakoći i posežeš uvijek za tim pićem.
Dakle, u mojoj svjesti se događa puno više od čistog razmišljanja. Prošlo stoljeće se naizgled služilo samo logičnim mišljenjem, suzbijalo emocije i zatomljivalo osjećaje. Kažem naizgled, jer u sukobu s nemogućnostima stvaranja samoosjetilnosti i samoosjećajnosti u computeru, znanstvenici priznaju emociju osnovom stvaralačke misli. Pored svega logičnog, što su, mozgovi Einsteina, Plancka, Feinmana stvorili, oni su bili i umjetnički nadareni. Svaki od njih je, pored laboratorija, volio glazbu i s puno ljubavi svirao, neki instrument. Izgleda da su se, pri zajedničkom muziciranju, u Einsteinovoj, Planckovoj i Feinemanovoj glavi rađale formule koje su promijenile svijet. Emocija preobražena u misao postaje osjećaj, nova energija koja spriječava nagomilavanje negativne energije i nastajanje kaosa u glavi. Taj osjećaj, danas, znanost smatra jedinicom za mjerenje ljudske kreativnosti. Mi se često u životu, odlučujemo za nešto što je protiv onoga što osjećamo, jer to što osjećamo neznamo izraziti riječima. To je put u nesretna duševna stanja, put u bolove "nepoznatog porijekla", u nezadovoljstva, u životarenje, a ne u život. Freud je to stanje ljudske duše nazvao sindromom nedostatka sreće.
Prošlo stoljeće je zakazalo u obrani od tog sindroma. Mi, djeca tog vremena, smo nesvjesno živjeli na dva različita perona, sjedili u dva različita vlaka koji su vozili, doduše u istom smjeru, ali na različitim tračnicama. Sljedeći odgoj i stičući obrazovanje narkotizirali smo emocije i ne spoznavajući osjećaje dopustili čistom razumu da vlada, pa tako postali oruđem tuđe volje...
zato sam sretna da sam se oslobodila okova, prestala sam narkotizirati osjećaje... premostila jaz izmeu osjećanja i razuma... :)
21.01.2016. (10:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upravo fantastično si opisala stanje duha i tijela...da tako je to...dođe u "obliku" nečega i tjera nas da stanemo na loptu kako se to veli...nije ti bilo lako , ali uspjela si...želim ti svaku sreću i dobro , naravno , najaviše zdravlje...D
21.01.2016. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta... pokušajmo nastaviti sa ovakvim temama... ucrtavajmo put ka oslobađanju iz okova straha... mrskom neprijatelju naših duševnih blagostanja... zarazimo svijet virusom dobre volje i ljubavi... neka Freudov sindom nedostatka sreće, bude zauvijek prošlost... :)
21.01.2016. (11:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slažem se. frojdovska su vrludanja već odavno unaprijed poništili i satrli budistički i zen-duhovni ljudi. tao je rekl/o svoje još prije lao-tze-a. yjotish je samo primijenjena, mudro primijenjena psihologija, a danas se kognitivno-bihejviorističke zasade vrlo uspješno nose sa zastarjelim i okorjelim forojdovsko-jungovskim igricama plitkom površinom tadašnjeg ne/znanja. danas se mudro uzima od svih metoda ono štos e u praksi koja je potvrđena eksperimentom, dakle živim dokazom, temeljenim na teoretskoj pripremi i matematičkoj razradi, pokazalo kao evidento i primjerno. nedostatak sreće je u današnjem dobu posljedak još uvijek zadriglih poklonika "sudbinskog događanja", nedovoljno osposobljenima da shvate razliku između kvantne fizike koja opisuje stvarnost od onoga kako si tu stvarnost su u stanju uopće zamisliti. neminovno smo ograničeni povijesnim i socijalno-materijalnim uvjetima, gdje su ljestvice poželjnosti i ideala rasprostrte predaleko da bi o njima prosječni čovjek mogao i sanjati. zato i bježimo u nerealnost, snove, ideje i ideale. jer ideja kao začetnik budućnosti je jedno, a fiktivni obrazac požćeljnosti je drugo. no, ovime otvaram još desetine pod-tema koje se ne tiču direktno teme o kojoj si posvetila knjigu.
21.01.2016. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta... da draga, današnja znanost je prevazišla i Freudov Libido i Jungovu mistiku...njegove arhetipove... uronili smo u mnogodimenzionalnost ljudskog uma... u pokušaje osjećanja četvrte dimenzije... Einsteinovog prostor vremena... sa osjećanjem ka spoznaji pete, šeste i spoznavajućih izrastajućih do sada ne spoznatih dimenzija...
evo ti pjesma kojom me majka u djetinjstvu uspavljivala... tu pjesmu stavih kao uvod u knjigu umijeće svakodnevnog pokreta... čujem još uvijek majčin glas...
Želim ti vrijeme, Želim ti sve vrline svijeta. Želim ti ono što mnogi nemaju, Želim ti vrijeme puno veselja i sreće, vrijeme smijeha, vrijeme tvojih snova i misli, želim ti toliko vremena da ga možeš i drugima poklanjati. Želim ti vrijeme u kojem nećeš morati žuriti i trčati nego vrijeme zadovoljstva i mira, ne vrijeme koje ćeš gubiti, nego vrijeme koje ćeš imati u izobilju za čuđenje i povjerenje, u kojem nikada nećeš morati gledati na sat, vrijeme za skidanje zvijezda, vrijeme rasta i sazrijevanja. Želim ti vrijeme nade u kojoj će se ljubav u tebi rađati, vrijeme u kojem ćeš sretati samu sebe i u svakom danu i svakom satu osjećati sreću i vrijeme u kojem ćeš drugima opraštati. Želim ti vrijeme u kojem ćeš uistinu živjeti.
i sretna uranjam u snove... jednostavno ljubav... ubrizgana u moj Genom... usrećili su me... i kao što vidiš draga iza mog davno napisanog... za sve postoji vrijeme... i ja tebi želim vrijeme u kojem ćeš osjećati samo ljubav... :)
21.01.2016. (12:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kraj posta me natjerao na razmišljanja, mene ortodoksnog dešnjaka, da probam raditi sve što si ti radila, jer poštujem tvoje metode i znam da si mnogima pomogla.... A ja sa "Hashimotom" živim već dva desetljeća----
21.01.2016. (21:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Moja Moda...uh draga, to je trnovit put... moja vjenčana kuma ga je dugo prolazila... Mostar, Zadar, Osjek, Vukovar, Sarajevo... ponavljajuća dijagnoza poslije ratnih strahota... :)
22.01.2016. (03:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iščitala sam pažljivo i post i komentare, jer... slučajno ili ne, eh, dođoh na ovaj tvoj post tek sada (preko @arosainmyheart-bloga) a kako čitam, slušam, raspitujem se i širim znanje, bolje reći neznanje, o hipotireozi, i mislim što i @Moja Moda, s razlikom što se ja tek susrećem sa slabim radom štitnjače... mene zanima, ako smijem pitati, da li si mijenjala i prehranu, i da li uzimaš lijekove za štitnjaču, ili si je potpuno izliječila... i ako ima(š) još koji post o tome, da me uputiš na link... hvala ti unaprijed na odgovoru...
08.11.2016. (17:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@kamena...kod mene je bila hypertireoza izazvana iznenadnom smrti prijateljice... početak Bazadovljeve bolesti, na vrijeme otkrivena... imala sam šok terapiju... prvih šest mjeseci, ali nakon godinu dana se smirila i vratila u normalu... vježbama sam uspjela uskčaditi ritam srca i disanja... prehranu nisam mjenjala... kod hipotireoze je proces dulji i teži... moja prijateljica uzima već godinama lijekove... :)
08.11.2016. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti, draga, na brzom odgovoru... neću prejudicirati, jer još ne znam pravo, ali ću se svakako educirati, jer mi je to nekako površno od klasične medicine, da tako olako dijeli 'etikete' kroničnog i doživotnog... defakto, kao da ti u startu kažu, kako te uopće i ne liječe... bez i jednog simptoma, čak sumnjam da je štitnjača u pitanju, uvijek može biti i nekakav drugi disbalans hormona... hvala ti, svejedno, a mene očito čeka teža 'borba' od one pravosudne :( hvala puno :)
08.11.2016. (18:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Život je režiser koga moramo, htjeli ili ne slušati.
Ma kako bio dobar glumac neko, tek pod dirigentskom palicom dostiže vrhunac.
Leva ili desna strana mozga??... Tek sticajem okolnosti saznamo svoju pravu bit...
21.01.2016. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Sada su mi mnoge stvari jasnije. Široka i svestrana ličnost, koja je
pobjeđivala bolesti time što je aktivno sebi pomagala. Voljela bih
imati tu tvoju knjigu.
21.01.2016. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
sjajan prikaz introspekcije, zadivljujuća hrabrost korištenja unutarnjeg oka kojim prolazimo kroz vlastite labirinte zamućene, ponekad tako namjerno prezrene prošlosti. čvorovi koji nas dave samo su još neraspletene misli i nedefinirani osjećaji od kojih smo nesvjesno pobjegli, od kojih nas je strah od istine odagnao da se ne osvrnemo...
razumijem te u potpunosti, i meni, i još mnogima raskrilila su se vrata istine tek kad smo skupili hrabrosti baciti se u ponore jastva. da, teško je priznati samom sebi da smo sve to zapraov mi sami, oni koji okrećemo glavu, ne priznajemo, bojimo se priznati. no, to ionako uopće nije "priznanje", kako nam sugerira površni mainstream. nego spoznaja. a razlkika je daljina od krja do početka svemira. ušla si u osobne vrtloge. i uzdigla se gledajući svoj osobni labirint kao obični blagonakloni pogled na svoj vlastiti grad.
divna životna priča.
21.01.2016. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@mecabg...da draga, sticaji okolnosti... iznenadni izazovi...
bolest izazvana nutanjom slabosti... zaroniti u sebe... bolan
put, popločan zaboravom, krhotinama Freudove ledenice.
a one peku, žare... osvijesti desnu stranu mozga...
oživjeti emocije... osjetiti cijeloga sebe... :)
21.01.2016. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...zadnje desetljeće prošlog stoljeća
je bilo destljeće straživanja djelovanja mozga...
gutala sam sve napisano o tom... moja
prijateljica se ubila 1997... šok, tuga,
željeni zaborav i praznina...
a kada sam shvatla da je štitnjača poludjela
dobro mi je došlo pročitano i naučeno...
radila sam terapiju na sebi i uporedo pisala knjigu...
danas razmišljam o ponovnom štampanju iste
sa novim saznanjima... novim iskustvima... :)
21.01.2016. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Uradi to, bilo bi veoma korisno. Bit ću prenumerant :)
21.01.2016. (08:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Sjajan ti je tekst!
Neznanje i neprihvaćanje idu skupa kad se zatičemo u šoku da nešto nije kako treba a trebalo bi biti.
Sve ljudske reakcije su opravdane: od uzaludnosti plača, do samokontrole tijela.
Ti si uspjela nadvladati i preskočiti prepreku. I to se zove-----hrabrost
21.01.2016. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@stara teta...introspekcija je moj vječni proces...
iz trenutka u trenutak se dogaaju promjene...
ne smijemo dozvoliti da nam promakne,
tuga, bol, patnja, žalost, učahure u
podsvijest one nagrizaju nutrinu,
a podsvjest nije džavolje čudovište,
nije demonsko biće na vratima nutarnjeg
Hada, nego tinjajuće ognjilo kojem možemo
rasplamsati svjest, razbuktati osjećanje osjećaja...
na tom putu susrećemo svoju razgolićenu dušu,
greške, grijehe, sram, samosažaljenja, bijes, ljutnju,
neriješene konflikte sa samim sobom, zatomljene boli,
cijeli svoj život prepun uspona i padova, spoticanja i ushita.
Tišinom nutarnjeg dijaloga ostvarujemo simfoniju nutarnjeg kozma...
i onda možemo u svitanju sami sebi šapnuti
zavoli ovaj dan, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše...
hvala ti na vrednovanju teksta... :)
21.01.2016. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica... da, iskreno razmišljam o obnovljenom,
proširenom izdanju... razgovarala sam nekoliko
neuroznanstvenika i njhovo bodrenje mi
daruje vjetar u jedra... a i rukopis
knjge "Anatomija jednog samoubojstva" je kod urednika
jedne izdavačke kuće... jer i u tim tekstovima pišem o terapiji
tijela, uma, srca, duše... hvala ti na zainteresiranosti... :)
21.01.2016. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annaboni...da draga, neznanje i ne prihvaćanje
sebe sa svim Manama i vrlinama... sebe odvojenu od sebe
sebe umrtvljenu u samosažaljenju i žalopojkama... dugo mi je
trebalo da se oslobodim tuge zbor nestajanja prve ljubavi... rastanak
pretakah u pjesme... tugaljive žalopojke nečemu čega nije ni bilo,
a onda se dogodila smrt, prijateljice, šok, nesvjtan, lupanje srca,
gubitak daha, pa terapija... uspjela sam... a onda se dogila suprugova bolest... tada sam znala da ne smijem zatomiti tugu, strah, bol...
bila sam okrutna prema sebi, ponekad i prema drugima... ali znala sam
da moram štiti štitnjaču da bih ostala jaka za supruga... uspjela sam...
hvala ti na vrednovanju štiva... :)
21.01.2016. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
ono što je fascinirajuće i obećavajuće je tvoj integralni, modernim izrazom rečeno holistički pristup u sagledavanju ljudskog bića. ne razdjeljujući deklarativno intelekt, genetske predispozicije, emocionalnu jezgru, duhovnost od tjelesne osnove, postigla si skladnu nadgradnju i usavršila svoju osobnost. glatko potirući čak i one umove koji su kartezijanski insistirali na dihotommiji srca i uma:
dualizam kao neprirodni izraz socijalizacije,
goethe:
"Dvije duše žive, ah, u mojoj grudi,
Jedna od druge rastati se žudi;
Dok jedna svijet ovaj
Niskom strašću grli,
Druga snažno se iz kala diže
Svijetu uzvišenih praotaca hrli."
(faust)
eh, osim u poeziji, takav se dualizam vrlo jasno nalazi svuda oko nas. no, mislim da je to samo zajeb društva, koje nam postavlja zahtjeve neprirođene ljudskosti. i još nespretniji paradoks evolucije koja nas biološki drži u pećini, odavno u raskoraku s razvojem intelekta, tehnologijom i socijalnim uređenjem.
a ima ponešto i u rigidnosti pojedinca. ukalupljujemo se od malih nogu i pridržavamo onoga što nas savjetuje okolina, nameće nam stavove koje automatski kao nezrela bića usvajamo. no, umjesto da odrastemo, sazrijemo i stvorimo vlastiti put, priklanjamo se već unaprijed stvorenoj kuli bjelokosnoj koja štiti našu ličnost od svega što se ne uklapa u mainstream.
može neko biti jako inteligentan, uspješan u društvu, znači da je u nekim vidovima svog razvoja dospio daleko i sazrio. no, na žalost, emotivna i socijalna inteligencija često stane na nekoj dalekoj štengi mladenaštva, puberteta, rane adolescencije. a to se obično odnosi na sposobnost donošenja nekih odluka, provođenja tih odluka, sposobnost preuzmanja odgovornosti za postupke bez opravdavanja. a ponajviše na empatiju prema drugim ljudima. vjerojatno zbog osobnog straha da ne budu povrijeđeni, da ne ispadnu luzeri, nesposobnjakovići i papci. jer ne shvaćaju da je veličina čovjeka upravo u njegovoj sposobnosti osobnog razvoja, a ne statici koja im daje privid sigurnosti i čvrstog ega. zrela odrasla odgovorna osoba će itekako znati pomiriti iskonske biološke porive, osobne karakteristike temperamenta i naravi s konkretnom situacijom. jer zna prepoznati što u sebi ima i zna način kako da odloži, preraspodijeli ili kanalizira sukob željenog i potrebnog.
ovezadnje odlomke napisala sam još davnih godina, no u međuvremenu neurobiokemija, evolucijska psihologija, molekularna biologija, genetika i neurologija općenito razvile su se do takvih smjernica da su naprosto progutale uobičajeno uglavnom socijalne discipline tipa psihologija, pedagogija, sociologija. na marginama sve jače naglašavajući ono što su od davnina iskustveno poznavali iscjelitelji, šamani, vračevi, ljudi s istančanim sposobnostima spoznaje prirode i snagom sposobnosti, autoriteta i ljubavi brinuli o drugima.
oprosti za uzurpaciju tvog prostora, no tema koju si načela je izuzetno važna i šteta što blog nije pogodniji medij za plodne diskusije s više rakursa.
21.01.2016. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@stara teta...nisi uzurirala prostor...
volim plodne diskusije... evo ovo je djeliä moja davno napisanoga teskta...
Kada uspijemo u sebi premostiti jaz između osjećaja i razuma, uspjeli smo potisnute emocije pretvoriti u osjećaje i samopoimanjem pokrenuti procese samorazumjevanja, samospoznavanja i samoodgovornosti.
Osjećaj tada postaje trajnim izvorom naše svjesne spoznaje.
U prošlom stoljeću se jedva slutilo o emocionalnim ustrojstvima ljudskog uma iako su ona bila izučavana i prikriveno prisutna kod Freuda koji je, razvijajući psihoanalizu, pokušao razbiti monopol razuma. Mnogi znanstvenici su odbacili njegovu pretpostavku da nije samo razum, nego razum vođen ljudskom potsvješću gospodar ljudskih čina. Krajem stoljeća je istraživanje mozga dovelo do otkrivanja mozgovnih, do tada, nepoznatih djelovanja. To je potaklo i otkrivanje zatomljenih ljudskih osobitosti i promjene u shvaćanju i objašnjavanju slike o čovjekovom stvarnom postojanju. Među ostalim novonastalim uzorcima je emocija postala sudionikom čovjekovog uma, nedjeljiva od njegovog "čistog" razuma.
Tek onda kada zatreperiš putevima svjetlosti, sve si više i više u ljubavi i sve bliže, njoj bliže od dragulja strasi i žudnje u njedrima nježnosti čudesna se biserna ogrlica u tvojoj svijesti niže.
Zastaneš, uživaš i srcem u duši ljepotu kušaš tog božanskog pića, nektara vječnog slasti ostaješ, vjekuješ u toj slatkoći, životu je pružaš i znaš da zauvjek ćeš kroz svoje postojanje rasti. Kada ti dragi putniče životom udahneš ljubav moju, tada sretan, opijen ljepotom, treptav zatreperiš bićem ispijaš ljubav, opijaš se zanosom, osjećaš želju svoju
toneš u njoj, plivaš u lakoći i posežeš uvijek za tim pićem.
Dakle, u mojoj svjesti se događa puno više od čistog razmišljanja.
Prošlo stoljeće se naizgled služilo samo logičnim mišljenjem, suzbijalo emocije i zatomljivalo osjećaje. Kažem naizgled, jer u sukobu s nemogućnostima stvaranja samoosjetilnosti i samoosjećajnosti u computeru, znanstvenici priznaju emociju osnovom stvaralačke misli. Pored svega logičnog, što su, mozgovi Einsteina, Plancka, Feinmana stvorili, oni su bili i umjetnički nadareni. Svaki od njih je, pored laboratorija, volio glazbu i s puno ljubavi svirao, neki instrument. Izgleda da su se, pri zajedničkom muziciranju, u Einsteinovoj, Planckovoj i Feinemanovoj glavi rađale formule koje su promijenile svijet.
Emocija preobražena u misao postaje osjećaj, nova energija koja spriječava nagomilavanje negativne energije i nastajanje kaosa u glavi. Taj osjećaj, danas, znanost smatra jedinicom za mjerenje ljudske kreativnosti.
Mi se često u životu, odlučujemo za nešto što je protiv onoga što osjećamo, jer to što osjećamo neznamo izraziti riječima. To je put u nesretna duševna stanja, put u bolove "nepoznatog porijekla", u nezadovoljstva, u životarenje, a ne u život. Freud je to stanje ljudske duše nazvao sindromom nedostatka sreće.
Prošlo stoljeće je zakazalo u obrani od tog sindroma. Mi, djeca tog vremena, smo nesvjesno živjeli na dva različita perona, sjedili u dva različita vlaka koji su vozili, doduše u istom smjeru, ali na različitim tračnicama. Sljedeći odgoj i stičući obrazovanje narkotizirali smo emocije i ne spoznavajući osjećaje dopustili čistom razumu da vlada, pa tako postali oruđem tuđe volje...
zato sam sretna da sam se oslobodila okova, prestala sam narkotizirati osjećaje... premostila jaz izmeu osjećanja i razuma... :)
21.01.2016. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
Upravo fantastično si opisala stanje duha i tijela...da tako je to...dođe u "obliku" nečega i tjera nas da stanemo na loptu kako se to veli...nije ti bilo lako , ali uspjela si...želim ti svaku sreću i dobro , naravno , najaviše
zdravlje...D
21.01.2016. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
vrsni tekst.
poanta: oslobađanje od iskonskog straha od nepoznatog. divne si teme načela. :)
21.01.2016. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@između...hvala ti i dobrodošla/o u moj svijet... :)
21.01.2016. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@stara teta... pokušajmo nastaviti sa ovakvim temama...
ucrtavajmo put ka oslobađanju iz okova straha... mrskom
neprijatelju naših duševnih blagostanja... zarazimo
svijet virusom dobre volje i ljubavi... neka
Freudov sindom nedostatka sreće,
bude zauvijek prošlost... :)
21.01.2016. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
slažem se. frojdovska su vrludanja već odavno unaprijed poništili i satrli budistički i zen-duhovni ljudi. tao je rekl/o svoje još prije lao-tze-a. yjotish je samo primijenjena, mudro primijenjena psihologija, a danas se kognitivno-bihejviorističke zasade vrlo uspješno nose sa zastarjelim i okorjelim forojdovsko-jungovskim igricama plitkom površinom tadašnjeg ne/znanja. danas se mudro uzima od svih metoda ono štos e u praksi koja je potvrđena eksperimentom, dakle živim dokazom, temeljenim na teoretskoj pripremi i matematičkoj razradi, pokazalo kao evidento i primjerno. nedostatak sreće je u današnjem dobu posljedak još uvijek zadriglih poklonika "sudbinskog događanja", nedovoljno osposobljenima da shvate razliku između kvantne fizike koja opisuje stvarnost od onoga kako si tu stvarnost su u stanju uopće zamisliti.
neminovno smo ograničeni povijesnim i socijalno-materijalnim uvjetima, gdje su ljestvice poželjnosti i ideala rasprostrte predaleko da bi o njima prosječni čovjek mogao i sanjati. zato i bježimo u nerealnost, snove, ideje i ideale. jer ideja kao začetnik budućnosti je jedno, a fiktivni obrazac požćeljnosti je drugo. no, ovime otvaram još desetine pod-tema koje se ne tiču direktno teme o kojoj si posvetila knjigu.
21.01.2016. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@stara teta... da draga, današnja znanost je prevazišla i Freudov Libido i Jungovu mistiku...njegove arhetipove...
uronili smo u mnogodimenzionalnost ljudskog uma...
u pokušaje osjećanja četvrte dimenzije... Einsteinovog
prostor vremena... sa osjećanjem ka spoznaji pete, šeste i
spoznavajućih izrastajućih do sada ne spoznatih dimenzija...
evo ti pjesma kojom me majka u djetinjstvu uspavljivala...
tu pjesmu stavih kao uvod u knjigu umijeće svakodnevnog pokreta...
čujem još uvijek majčin glas...
Želim ti vrijeme,
Želim ti sve vrline svijeta.
Želim ti ono što mnogi nemaju,
Želim ti vrijeme puno veselja i sreće,
vrijeme smijeha, vrijeme tvojih snova i misli,
želim ti toliko vremena da ga možeš i drugima poklanjati.
Želim ti vrijeme u kojem nećeš morati žuriti i trčati
nego vrijeme zadovoljstva i mira, ne vrijeme koje ćeš gubiti,
nego vrijeme koje ćeš imati u izobilju za čuđenje i povjerenje,
u kojem nikada nećeš morati gledati na sat,
vrijeme za skidanje zvijezda, vrijeme rasta i sazrijevanja.
Želim ti vrijeme nade u kojoj će se ljubav u tebi rađati,
vrijeme u kojem ćeš sretati samu sebe i u svakom danu i svakom satu
osjećati sreću i vrijeme u kojem ćeš drugima opraštati.
Želim ti vrijeme u kojem ćeš uistinu živjeti.
i sretna uranjam u snove... jednostavno ljubav...
ubrizgana u moj Genom... usrećili su me... i kao što vidiš draga iza mog davno napisanog... za sve postoji vrijeme...
i ja tebi želim vrijeme u kojem ćeš osjećati samo ljubav... :)
21.01.2016. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Nije li umijeće života uloviti trenutak koji nam se poklanja u obliku sreće ;)
21.01.2016. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja Moda
Kraj posta me natjerao na razmišljanja, mene ortodoksnog dešnjaka, da probam raditi sve što si ti radila, jer poštujem tvoje metode i znam da si mnogima pomogla....
A ja sa "Hashimotom" živim već dva desetljeća----
21.01.2016. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@...dražeN ;)...da, to je To... :)
22.01.2016. (03:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Moja Moda...uh draga, to je trnovit put...
moja vjenčana kuma ga je dugo prolazila... Mostar,
Zadar, Osjek, Vukovar, Sarajevo...
ponavljajuća dijagnoza poslije ratnih strahota... :)
22.01.2016. (03:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
iščitala sam pažljivo i post i komentare, jer... slučajno ili ne, eh, dođoh na ovaj tvoj post tek sada (preko @arosainmyheart-bloga) a kako čitam, slušam, raspitujem se i širim znanje, bolje reći neznanje, o hipotireozi, i mislim što i @Moja Moda, s razlikom što se ja tek susrećem sa slabim radom štitnjače... mene zanima, ako smijem pitati, da li si mijenjala i prehranu, i da li uzimaš lijekove za štitnjaču, ili si je potpuno izliječila... i ako ima(š) još koji post o tome, da me uputiš na link... hvala ti unaprijed na odgovoru...
08.11.2016. (17:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@kamena...kod mene je bila hypertireoza izazvana iznenadnom smrti prijateljice... početak Bazadovljeve bolesti, na vrijeme otkrivena... imala sam šok terapiju... prvih šest mjeseci, ali nakon godinu dana se smirila i vratila u normalu... vježbama sam uspjela uskčaditi ritam srca i disanja... prehranu nisam mjenjala... kod hipotireoze je proces dulji i teži... moja prijateljica uzima već godinama lijekove... :)
08.11.2016. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
hvala ti, draga, na brzom odgovoru... neću prejudicirati, jer još ne znam pravo, ali ću se svakako educirati, jer mi je to nekako površno od klasične medicine, da tako olako dijeli 'etikete' kroničnog i doživotnog... defakto, kao da ti u startu kažu, kako te uopće i ne liječe... bez i jednog simptoma, čak sumnjam da je štitnjača u pitanju, uvijek može biti i nekakav drugi disbalans hormona... hvala ti, svejedno, a mene očito čeka teža 'borba' od one pravosudne :( hvala puno :)
08.11.2016. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...