Definitivno možemo zaključiti da si ti jedna od iznimki koje potvrđuju pravilo da žene puno više pričaju od muškaraca:-))))) (kolko teksta:-))) Jednom zgodom napisala sam jedan post..zvao se "Žena, majka, sluškinja" u kojem sam iznijela fizičke boli kroz koje prolazi žensko tijelo rijekom života, te one duševne, društveno uvjetovane, koje su emancipacijom dobile svoj krajnji obol...Ne moram spominjati da su upravo žene bile te koje vrlo kritički reagirale na moj post (opovrgavajući moj stav da sam zapravo, s obzirom na sve te zadane okolnosti, jako sretna što sam na svijet donijela dva muškarca). Kaj se tiče muškog pogledavanja prema ženama i njihove inferiornosti (barem one koja se vidi) reći ću ti nešto iz svoje percepcije. Jednog dana sjedila dam s nekoliko kolega na cugi na jednoj terasi ispred koje su prolazile studentice na obližnji faks. Kolege su naravno zjakale i komentirale: Ova je dobra..gle ovu i tak....uglavnom ja sam tad iskomentirala: Pa vama je svaka dobra!Od tad kad god mi neki muskarac potrubi ili bulji iz auta i sl. jedina reakcija koja se javlja u mojoj glavi jest: Još jedan koji bi me poje...A žene (ja) se tak vole osjećati posebnom...To je lekcija koju muškarci teže usvajaju...I mislim da se upravo na toj uglavnom, neutaženoj ženskoj želji, lome sva koplja muško-ženskih odnosa (pažnja i to)..
16.01.2016. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slabo bi bilo da smo sve ko Simon de Bovoar i da živimo egzistencijalizam s nekim kao što je bio njen suudrug J.P Sartre, jer po onome što mi je pozato iz literature znam, da Simon nije nikad jaje skuhala ! Btw ; moj brak, kao i tisuće drugih počiva na vječnim kompromisima bez radikalnih promjena. Ne mijenjam bocu plina,ni žarulje ni gumicu na pipi koja curi, ali radim sve ono, što žena-majka-kraljica mora napraviti u svom domu. I---što je najbolje od svega---------ne žalim ni za čim. A ti ?
16.01.2016. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Još tamo 2009. godine sam napisao ovaj post i evo ga dajem kao još jedan mali obol ovoj neiscrpnoj temi: Budući da spadam u krug onih famoznih 7% hrvatskog pučanstva (skromnost mi je vrlina) povremeno znam posegnuti za nekom knjigom ili dobrim člankom, a sve u cilju održavanja dostignutog nivoa svoje pismenosti. Evo što sam u žaru nasušne potrebe zadovoljavanja animalne žudnje za uvidom u onu čuvenu i poznatu izreku „I Bog stvori ženu“ pročitao:
„U SAD-u je zbog famozne recesije otpušten vrlo veliki broj radnika. Interesantan podatak je da su u ukupnom broju otpuštenih radnika većinu činili muškarci. Ne bih sada ulazio u sociološke i ekonomske razloge iako si nikako ne mogu izbaciti sliku uplakane žene i moje nemoći pri tome...“
Dakle, prvi put u povijesti, omjer zaposlenih žena i muškaraca je prevagnuo na stranu žena. Kojih li sretnica! Nije li ovo vrhunac ženske borbe za jednakost spolova? Napokon rade više od muškaraca. A što je najbolje, žene su ostale potpuno dosljedne sebi: ni jedan posao u kući nisu izgubile ili, ne daj bože, prepustile nama muškarcima. I dalje se brinu za djecu, idu na tržnicu po spizu, spremaju kućno gnjezdo, peglaju, kuhaju, peru...
Nemate pojma koliko me je to počelo frustrirati. A gdje su moja muška prava? Zar sam zauvijek osuđen na ležanje na kauču s daljinskim u ruci? Zar sam i dalje osuđen na žensko nerazumijevanje moje strasti prema sportu i sportskim događanjima? Ta ja sam sasvim izgubljen. A tko je krivac? A tko drugi nego jednostrana ženska borba za jednakost spolova. Vjerujte mi na riječ, ja bih veoma rado pomagao samo kad to ne bi bila sramota. Za boga miloga kako bih susjedu pogledao u oči kad bi on saznao kako peglam, usisavam, kuham ili (daleko bilo) perem čarape? Ne usudim se ni zamisliti takvu mogućnost...
16.01.2016. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno situacija nije nerješiva. Moj osobni prijedlog: Haj'mo mi muškarci dići revoluciju kojom bi se izborili za svoja prava, za prava na čišćenje prašine, kuhanje, peglanje... E sad se tu pojavljuje problem. Naime, ako mi muškarci ne znamo ni ručak podgrijati kako treba, ako ne znamo ni čarape oprati, a još manje nakon pranja ih složiti, kako pobogu, onda od nas očekivati da znamo i da ćemo biti u stanju dići revoluciju?
Nema nam druge nego se opet osloniti na vas žene koje ste već iskusne u borbi za jednakost spolova. Trebate nas lijepo organizirati, pripremiti nam transparente, poslati nas na ulice, napisati nam govore, i ... što je najvažnije sve lijepo za nama počistiti nakon uspješne revolucije...
Naravoučenije (poanta priče): Pazite što želite, moglo bi vam se ostvariti!
P.S. Inspirirano člankom Petre Hrupelj.
16.01.2016. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrijedilo je izdržati do kraja. :) naime, čitam ovo u dva nastavka. štaš...kuća se mora održati čistom, haha. prvo, drago mi je da se podsjećaš mog uratka kojeg sam i sama zaboravila, kao uostalom i puno toga ispisanog na ovim stranama, a bilo je poprilično... volim Rousseaua i mislim da bismo imali humanije društvo da smo ga slušali. civiliziranost u ovom obliku nije (bila) nužna za opstanak Čovjeka, jer evo što imamo... spadam u rijetke vrste koje se tu i tamo pogledaju u ogledalo i vrlo su zadovoljne sobom i bez kamuflaže zvane kozmetika (znanost o kozmosu žene, genijalac ti je taj Kraus). radim na poslu i doma, s prilično neravnomjerno raspoređenim obvezama s ukućanima, no nemam nekih bitnih zamjerki. radim što volim. ili obrnuto. kako volim jesti što skuham, tako uživam u kuhanju. čistim kad hoću i ne opterećujem se kad vidim mačje dlake po parketu. ili ih skupim ili ne, ako imam važnijeg posla, odnosno ako mi stanje duha to dopusti. na lijep sunčan dan ne rastavljam sve elemente po kući nego izađem van. inzistiranje na ravnopravnosti bi bilo u redu da nije inzistiranja. slobodna volja stvara ugodnije ozračje. meni osobno ne bi smetalo da me neemancipiranu vodi sudrug koji ima svoju ulogu u vezi, koliko i ja svoju. ovako...ne pravim problem oko kuhanja, rasprostiranja robe...da ne nabrajam. to mi je ko pranje zubiju, nekako. ne valja jedino kad mi fali vremena za mene samu. e, to ne dam! čistoća je često izgovor. zašto mlade, zaljubljene žene ne stvaraju problem između čišćenja i seksa? jer im je stalo biti spontana. kad se plam ugasi, važnost sebe postavljaju na drugi front. koji kao i u svakom ratu ne nastaje radi jedne strane nego uzajamno. i onda se nastavlja unedogled to prepucavanje - moja čistoća nasuprot tvoja: lijenost, neaktivnost, robovanje nagonima. ...vrijeme odmiče, a mnogi se ne dosjetimo naći na prihvatljivoj razini zajednički nasapunjanih leđa...
odlično si ti to "sažeo". da sam Sapunerija Rustika, dobio bi poklon na kućnu adresu. makar i preko Todorića, ako ne ide drugačije.
16.01.2016. (23:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DJR - Stavimo i link kad se već referiraš. U nečemu od napisanog bih se složio, u nečemu pak, uključujući poantu koju daješ, bih se pridružio ovima koje su ti opovrgavale stav. I druga linija koju komentiraš: štajaznam, uvijek mislim kad bih bio žensko da bih rado i dočekao - dočekala - tog nekog koji bi me smatrao posebnom i nosio na dlanu, ali i u fazama nemanja u životu takvog gospodina da bih među ovima koji bi me rado samo pojebali probrala i onih kojima bih rado dala da me samo pojebu. Ali valjda je to zato što nisam žensko, pitat ćemo mudrije.
18.01.2016. (16:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANNABONI - Za napraviti omlet trebaš ne samo razbiti jaja nego i - kaže se u jednom od članaka koje sam linkao - nekoga potlačenog da ih razbija. Ja ti zato, kao i svi pravi muškarci, držim chain gang crnaca da mi sve rade.
18.01.2016. (16:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PRIMAKKA - ''zašto mlade, zaljubljene žene ne stvaraju problem između čišćenja i seksa? jer im je stalo biti spontana. kad se plam ugasi, važnost sebe postavljaju na drugi front.''
Interesantno, i Kipnis se dotakla stvari koju oslovljavaš, što može biti sve samo ne slučajno. ''Tjelesni otvori čine nas propusnima što ne želimo biti ili želimo biti samo u određenim okolnostima, kada osjećamo seksualnu privlačnost ili kada smo zaljubljeni'' U Demonskoj ljepoti žene imao sam i ovakav fragment: ''Seksualna privučenost, kada nam se netko 'sviđa', oblik je afekcije. Među svim tim humanoidnim tjelesima oko nas, čija nam je pojava ravnodušna ili nam se gadi svojom tjelesnošću, koja se razlijeva, raskravljuje u deformacijama i ružnoći, tom neugodnom tjelesnošću koja se znoji, smrdi, peruta - oh, što je to sad, evo i nekoga tko nam godi! Čudo s neba! Kakva dragocjenost! To nam tijelo čini dobro i želimo mu dobro.'' To ni u mom postu nije ostalo na tome, a nije obavezno da ostane ni u životu. Nastavlja Kipnis: ''najveći dio života, nažalost, nismo zaljubljeni zbog čega tuđa tijela u nama umjesto privlačnosti često izazivaju tjeskobnu odbojnost; gađenje je uvijek negdje iza ugla. A tko nije iskusio iznenadno skretanje iza tog ugla, nakon čega stvari jednostavno više nisu iste, a oni maleni znakovi tjelesnosti koji su nam nekoć bili dragi odjednom postaju... doista odvratni.''
Ili scena iz Karenjine: ajme, kakve su mu ono uši! Nisam to dosad primjećivala.
Spominjao sam i Kunderinu Agnes: ''Što može promijeniti Agnesin odnos prema tijelu? Samo trenuci uzbuđenja. Uzbuđenje: prolazno iskupljenje. Ni u tome se Laura ne bi složila s njom. Trenuci iskupljenja? Kako to, trenuci? Za Lauru je tijelo bilo seksualno od početka, a priori, neprekidno i potpuno, svojom biti. Voljeti nekoga za nju je značilo: prinijeti mu svoje tijelo, dati mu tijelo, tijelo u cijelosti onakvo kakvo jest, izvana i iznutra, zajedno s njegovim trajanjem koje ga polako nagriza. Za Agnes tijelo nije bilo seksualno. Samo u kratkim, izuzetnim časovima je to postajalo, kad ga je trenutak uzbuđenja obasjao nestvarnim, umjetnim osvjetljenjem i učinio poželjnim i lijepim. Možda je upravo zato Agnes bila, iako za to skoro nitko nije znao, opsjednuta tjelesnom ljubavlju, ovisila je o njoj, budući da bez nje ne bi bilo nikakvog izlaza u slučaju opasnosti i sve bi bilo izgubljeno.'' Ili dalje u knjizi: ''Za Agnes se erotika ograničavala na trenutak uzbuđenja, tokom kojeg je tijelo postajalo poželjno i lijepo. Samo taj trenutak je opravdavao i iskupljivao tijelo; kad je to umjetno osvijetljenje nestalo, tijelo je opet postalo zaprljanim mehanizmom koji je bila prisiljena posluživati.''
Izvukao bih iz ovoga svega princip: samoosjećaj otpora prema tijelu biva suspendiran u trenucima obasjanosti uzbuđenjem/zaljubljenošću. I, sjetivši se jednadžbe po kojoj nagon za čišćenjem (kuće, sebe, svijeta, muškaraca) dolazi iz otpora prema svome tijelu, proglasio načelno važeću obrnutu propociju: koliko manje zaljubljenosti/uzbuđenja, toliko više čišćenja. :)
Asocirala mi se i ona Arsenova, s doduše različitim jednim od dva faktora iz jednadžbe, ali s istom formulom: ''I uskoro tako, htjeli ne htjeli Svi mi ljubimo manje, a više bi jeli''
19.01.2016. (00:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nasmijala sam se kad sam pročitala što sam tamo kod Primakke napisala. kod nas je, "u regionu", htjeli/ne htjeli (htjele/ne htjele) o(p)stala tradicionalna podjela uloga, odnosno poslova, barem kada se o kućanstvu radi. Meni muž "pomogne", odnosno - podijelimo nekako te poslove. i tu nismo pregovarali uopće, počelo je to nekako spontano, kao i zajednički život uopće. On nema viziju što sve triba biti napravljeno, pa mi često reče da mu rečem. Onda ja vičem "help!", dok se ne počmem pušiti. (kad se ja počmem pušiti nije dobro za nikoga a pogotovo ne za njega). On zna prati suđe dok ja (u isto vrijeme) cijepam drva. Cijepa i on, da ne bi bilo zabune, ali cijepam i ja. Međutim, da mi on rastre robu na sušenje ne dolazi u obzir, to mu striktno zabranjujem. To to to...trebaš vidjeti! Ta odjeća bude kao da ju je krava prožvakala pa ispljunula. To, to, to bude nemoguće čak i opeglati, a peglanje mrzim više od ijednog kućanskog posla kao i on. Roba se treba tako objesiti da su potrebe za peglanjem minimalne! (ovdje sam već ljuta) Da ga sad idem učiti kako se rastire roba "po mom" ne bi dobro podnio. Tašt ili što već, ne znam što mu je. :)) ne bih ulazila u dublje sfere "čistoće", ali možebitno neke stvari treba i ignorirati, pa čak i gurnuti pod tapet za duševni mir, kako svoj, tako i drugih. Ne mora se sve uvijek istjerati na čistac, mislim, valjda...inzistirati na svakom trunku prašine.
20.01.2016. (11:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MARIONETTA - S tim što eno gore čitamo kako sociologija opaža da je bitna razlika u tome što će žene neke stvari ignorirati (dobar si termin upotrijebila), a muškarci ih neće ignorirati... nego ih neće ni primijetiti. :)
20.01.2016. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mirče
Sehr wichtig!
16.01.2016. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Definitivno možemo zaključiti da si ti jedna od iznimki koje potvrđuju pravilo da žene puno više pričaju od muškaraca:-))))) (kolko teksta:-))) Jednom zgodom napisala sam jedan post..zvao se "Žena, majka, sluškinja" u kojem sam iznijela fizičke boli kroz koje prolazi žensko tijelo rijekom života, te one duševne, društveno uvjetovane, koje su emancipacijom dobile svoj krajnji obol...Ne moram spominjati da su upravo žene bile te koje vrlo kritički reagirale na moj post (opovrgavajući moj stav da sam zapravo, s obzirom na sve te zadane okolnosti, jako sretna što sam na svijet donijela dva muškarca). Kaj se tiče muškog pogledavanja prema ženama i njihove inferiornosti (barem one koja se vidi) reći ću ti nešto iz svoje percepcije. Jednog dana sjedila dam s nekoliko kolega na cugi na jednoj terasi ispred koje su prolazile studentice na obližnji faks. Kolege su naravno zjakale i komentirale: Ova je dobra..gle ovu i tak....uglavnom ja sam tad iskomentirala: Pa vama je svaka dobra!Od tad kad god mi neki muskarac potrubi ili bulji iz auta i sl. jedina reakcija koja se javlja u mojoj glavi jest: Još jedan koji bi me poje...A žene (ja) se tak vole osjećati posebnom...To je lekcija koju muškarci teže usvajaju...I mislim da se upravo na toj uglavnom, neutaženoj ženskoj želji, lome sva koplja muško-ženskih odnosa (pažnja i to)..
16.01.2016. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Slabo bi bilo da smo sve ko Simon de Bovoar i da živimo egzistencijalizam s nekim kao što je bio njen suudrug J.P Sartre, jer po onome što mi je pozato iz literature znam, da Simon nije nikad jaje skuhala !
Btw ; moj brak, kao i tisuće drugih počiva na vječnim kompromisima bez radikalnih promjena. Ne mijenjam bocu plina,ni žarulje ni gumicu na pipi koja curi, ali radim sve ono, što žena-majka-kraljica mora napraviti u svom domu. I---što je najbolje od svega---------ne žalim ni za čim. A ti ?
16.01.2016. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Još tamo 2009. godine sam napisao ovaj post i evo ga dajem kao još jedan mali obol ovoj neiscrpnoj temi:
Budući da spadam u krug onih famoznih 7% hrvatskog pučanstva (skromnost mi je vrlina) povremeno znam posegnuti za nekom knjigom ili dobrim člankom, a sve u cilju održavanja dostignutog nivoa svoje pismenosti. Evo što sam u žaru nasušne potrebe zadovoljavanja animalne žudnje za uvidom u onu čuvenu i poznatu izreku „I Bog stvori ženu“ pročitao:
„U SAD-u je zbog famozne recesije otpušten vrlo veliki broj radnika. Interesantan podatak je da su u ukupnom broju otpuštenih radnika većinu činili muškarci. Ne bih sada ulazio u sociološke i ekonomske razloge iako si nikako ne mogu izbaciti sliku uplakane žene i moje nemoći pri tome...“
Dakle, prvi put u povijesti, omjer zaposlenih žena i muškaraca je prevagnuo na stranu žena. Kojih li sretnica! Nije li ovo vrhunac ženske borbe za jednakost spolova? Napokon rade više od muškaraca. A što je najbolje, žene su ostale potpuno dosljedne sebi: ni jedan posao u kući nisu izgubile ili, ne daj bože, prepustile nama muškarcima. I dalje se brinu za djecu, idu na tržnicu po spizu, spremaju kućno gnjezdo, peglaju, kuhaju, peru...
Nemate pojma koliko me je to počelo frustrirati. A gdje su moja muška prava? Zar sam zauvijek osuđen na ležanje na kauču s daljinskim u ruci? Zar sam i dalje osuđen na žensko nerazumijevanje moje strasti prema sportu i sportskim događanjima? Ta ja sam sasvim izgubljen. A tko je krivac? A tko drugi nego jednostrana ženska borba za jednakost spolova.
Vjerujte mi na riječ, ja bih veoma rado pomagao samo kad to ne bi bila sramota. Za boga miloga kako bih susjedu pogledao u oči kad bi on saznao kako peglam, usisavam, kuham ili (daleko bilo) perem čarape? Ne usudim se ni zamisliti takvu mogućnost...
16.01.2016. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Naravno situacija nije nerješiva. Moj osobni prijedlog: Haj'mo mi muškarci dići revoluciju kojom bi se izborili za svoja prava, za prava na čišćenje prašine, kuhanje, peglanje...
E sad se tu pojavljuje problem. Naime, ako mi muškarci ne znamo ni ručak podgrijati kako treba, ako ne znamo ni čarape oprati, a još manje nakon pranja ih složiti, kako pobogu, onda od nas očekivati da znamo i da ćemo biti u stanju dići revoluciju?
Nema nam druge nego se opet osloniti na vas žene koje ste već iskusne u borbi za jednakost spolova. Trebate nas lijepo organizirati, pripremiti nam transparente, poslati nas na ulice, napisati nam govore, i ... što je najvažnije sve lijepo za nama počistiti nakon uspješne revolucije...
Naravoučenije (poanta priče): Pazite što želite, moglo bi vam se ostvariti!
P.S. Inspirirano člankom Petre Hrupelj.
16.01.2016. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
vrijedilo je izdržati do kraja. :) naime, čitam ovo u dva nastavka. štaš...kuća se mora održati čistom, haha.
prvo, drago mi je da se podsjećaš mog uratka kojeg sam i sama zaboravila, kao uostalom i puno toga ispisanog na ovim stranama, a bilo je poprilično...
volim Rousseaua i mislim da bismo imali humanije društvo da smo ga slušali. civiliziranost u ovom obliku nije (bila) nužna za opstanak Čovjeka, jer evo što imamo...
spadam u rijetke vrste koje se tu i tamo pogledaju u ogledalo i vrlo su zadovoljne sobom i bez kamuflaže zvane kozmetika (znanost o kozmosu žene, genijalac ti je taj Kraus). radim na poslu i doma, s prilično neravnomjerno raspoređenim obvezama s ukućanima, no nemam nekih bitnih zamjerki. radim što volim. ili obrnuto. kako volim jesti što skuham, tako uživam u kuhanju. čistim kad hoću i ne opterećujem se kad vidim mačje dlake po parketu. ili ih skupim ili ne, ako imam važnijeg posla, odnosno ako mi stanje duha to dopusti. na lijep sunčan dan ne rastavljam sve elemente po kući nego izađem van.
inzistiranje na ravnopravnosti bi bilo u redu da nije inzistiranja. slobodna volja stvara ugodnije ozračje. meni osobno ne bi smetalo da me neemancipiranu vodi sudrug koji ima svoju ulogu u vezi, koliko i ja svoju. ovako...ne pravim problem oko kuhanja, rasprostiranja robe...da ne nabrajam. to mi je ko pranje zubiju, nekako. ne valja jedino kad mi fali vremena za mene samu. e, to ne dam!
čistoća je često izgovor. zašto mlade, zaljubljene žene ne stvaraju problem između čišćenja i seksa? jer im je stalo biti spontana. kad se plam ugasi, važnost sebe postavljaju na drugi front. koji kao i u svakom ratu ne nastaje radi jedne strane nego uzajamno. i onda se nastavlja unedogled to prepucavanje - moja čistoća nasuprot tvoja: lijenost, neaktivnost, robovanje nagonima.
...vrijeme odmiče, a mnogi se ne dosjetimo naći na prihvatljivoj razini zajednički nasapunjanih leđa...
odlično si ti to "sažeo". da sam Sapunerija Rustika, dobio bi poklon na kućnu adresu. makar i preko Todorića, ako ne ide drugačije.
16.01.2016. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
DJR - Stavimo i link kad se već referiraš. U nečemu od napisanog bih se složio, u nečemu pak, uključujući poantu koju daješ, bih se pridružio ovima koje su ti opovrgavale stav.
I druga linija koju komentiraš: štajaznam, uvijek mislim kad bih bio žensko da bih rado i dočekao - dočekala - tog nekog koji bi me smatrao posebnom i nosio na dlanu, ali i u fazama nemanja u životu takvog gospodina da bih među ovima koji bi me rado samo pojebali probrala i onih kojima bih rado dala da me samo pojebu. Ali valjda je to zato što nisam žensko, pitat ćemo mudrije.
18.01.2016. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ANNABONI - Za napraviti omlet trebaš ne samo razbiti jaja nego i - kaže se u jednom od članaka koje sam linkao - nekoga potlačenog da ih razbija. Ja ti zato, kao i svi pravi muškarci, držim chain gang crnaca da mi sve rade.
18.01.2016. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ALKION - kad će više taj maskulinizam?
18.01.2016. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
PRIMAKKA - ''zašto mlade, zaljubljene žene ne stvaraju problem između čišćenja i seksa? jer im je stalo biti spontana. kad se plam ugasi, važnost sebe postavljaju na drugi front.''
Interesantno, i Kipnis se dotakla stvari koju oslovljavaš, što može biti sve samo ne slučajno. ''Tjelesni otvori čine nas propusnima što ne želimo biti ili želimo biti samo u određenim okolnostima, kada osjećamo seksualnu privlačnost ili kada smo zaljubljeni''
U Demonskoj ljepoti žene imao sam i ovakav fragment: ''Seksualna privučenost, kada nam se netko 'sviđa', oblik je afekcije. Među svim tim humanoidnim tjelesima oko nas, čija nam je pojava ravnodušna ili nam se gadi svojom tjelesnošću, koja se razlijeva, raskravljuje u deformacijama i ružnoći, tom neugodnom tjelesnošću koja se znoji, smrdi, peruta - oh, što je to sad, evo i nekoga tko nam godi! Čudo s neba! Kakva dragocjenost! To nam tijelo čini dobro i želimo mu dobro.''
To ni u mom postu nije ostalo na tome, a nije obavezno da ostane ni u životu. Nastavlja Kipnis: ''najveći dio života, nažalost, nismo zaljubljeni zbog čega tuđa tijela u nama umjesto privlačnosti često izazivaju tjeskobnu odbojnost; gađenje je uvijek negdje iza ugla. A tko nije iskusio iznenadno skretanje iza tog ugla, nakon čega stvari jednostavno više nisu iste, a oni maleni znakovi tjelesnosti koji su nam nekoć bili dragi odjednom postaju... doista odvratni.''
Ili scena iz Karenjine: ajme, kakve su mu ono uši! Nisam to dosad primjećivala.
Spominjao sam i Kunderinu Agnes: ''Što može promijeniti Agnesin odnos prema tijelu? Samo trenuci uzbuđenja. Uzbuđenje: prolazno iskupljenje.
Ni u tome se Laura ne bi složila s njom. Trenuci iskupljenja? Kako to, trenuci? Za Lauru je tijelo bilo seksualno od početka, a priori, neprekidno i potpuno, svojom biti. Voljeti nekoga za nju je značilo: prinijeti mu svoje tijelo, dati mu tijelo, tijelo u cijelosti onakvo kakvo jest, izvana i iznutra, zajedno s njegovim trajanjem koje ga polako nagriza.
Za Agnes tijelo nije bilo seksualno. Samo u kratkim, izuzetnim časovima je to postajalo, kad ga je trenutak uzbuđenja obasjao nestvarnim, umjetnim osvjetljenjem i učinio poželjnim i lijepim. Možda je upravo zato Agnes bila, iako za to skoro nitko nije znao, opsjednuta tjelesnom ljubavlju, ovisila je o njoj, budući da bez nje ne bi bilo nikakvog izlaza u slučaju opasnosti i sve bi bilo izgubljeno.''
Ili dalje u knjizi: ''Za Agnes se erotika ograničavala na trenutak uzbuđenja, tokom kojeg je tijelo postajalo poželjno i lijepo. Samo taj trenutak je opravdavao i iskupljivao tijelo; kad je to umjetno osvijetljenje nestalo, tijelo je opet postalo zaprljanim mehanizmom koji je bila prisiljena posluživati.''
Izvukao bih iz ovoga svega princip: samoosjećaj otpora prema tijelu biva suspendiran u trenucima obasjanosti uzbuđenjem/zaljubljenošću. I, sjetivši se jednadžbe po kojoj nagon za čišćenjem (kuće, sebe, svijeta, muškaraca) dolazi iz otpora prema svome tijelu, proglasio načelno važeću obrnutu propociju: koliko manje zaljubljenosti/uzbuđenja, toliko više čišćenja. :)
Asocirala mi se i ona Arsenova, s doduše različitim jednim od dva faktora iz jednadžbe, ali s istom formulom:
''I uskoro tako, htjeli ne htjeli
Svi mi ljubimo manje, a više bi jeli''
19.01.2016. (00:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
nasmijala sam se kad sam pročitala što sam tamo kod Primakke napisala. kod nas je, "u regionu", htjeli/ne htjeli (htjele/ne htjele) o(p)stala tradicionalna podjela uloga, odnosno poslova, barem kada se o kućanstvu radi.
Meni muž "pomogne", odnosno - podijelimo nekako te poslove. i tu nismo pregovarali uopće, počelo je to nekako spontano, kao i zajednički život uopće.
On nema viziju što sve triba biti napravljeno, pa mi često reče da mu rečem. Onda ja vičem "help!", dok se ne počmem pušiti. (kad se ja počmem pušiti nije dobro za nikoga a pogotovo ne za njega).
On zna prati suđe dok ja (u isto vrijeme) cijepam drva. Cijepa i on, da ne bi bilo zabune, ali cijepam i ja.
Međutim, da mi on rastre robu na sušenje ne dolazi u obzir, to mu striktno zabranjujem. To to to...trebaš vidjeti! Ta odjeća bude kao da ju je krava prožvakala pa ispljunula. To, to, to bude nemoguće čak i opeglati, a peglanje mrzim više od ijednog kućanskog posla kao i on. Roba se treba tako objesiti da su potrebe za peglanjem minimalne! (ovdje sam već ljuta)
Da ga sad idem učiti kako se rastire roba "po mom" ne bi dobro podnio. Tašt ili što već, ne znam što mu je.
:))
ne bih ulazila u dublje sfere "čistoće", ali možebitno neke stvari treba i ignorirati, pa čak i gurnuti pod tapet za duševni mir, kako svoj, tako i drugih.
Ne mora se sve uvijek istjerati na čistac, mislim, valjda...inzistirati na svakom trunku prašine.
20.01.2016. (11:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
MARIONETTA - S tim što eno gore čitamo kako sociologija opaža da je bitna razlika u tome što će žene neke stvari ignorirati (dobar si termin upotrijebila), a muškarci ih neće ignorirati... nego ih neće ni primijetiti. :)
20.01.2016. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erotika
POZVANI STE!
21.01.2016. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Livia Less
Slušaj- Ovo ti je tekst nad tekstovima.
01.04.2017. (02:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Slušaj, LIVIA - ovo mi je kompliment nad komplimentima.
01.04.2017. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
addendum
01.04.2017. (11:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...