Goli je bio neka vrsta preteče Novog Svjetskog Poretka u malom. NIšta čudno obzirom kako je ideologija komunizma, baš kao i fašizma, dijete istih roditelja - nihilizma koji je u stvari prezir prema čovjeku. Zanimljivo je i kako se Goli Otok fenomenalno uklapa u Standfordski pokus koji je puno kasnije (1971) napravljen u znanstvene svrhe kako bi se ispitala ona tanana granica između dobra i zla. Vjerojatno da su na Stanfordu znali za Goli Otok ne bi radili pokus na studentima.
Sv. Grgur i Goli otok! Baš smo ih lijepo promatrali ljetos s Velebita, s Gromovače su ko na dlanu...dobro, Goli otok je ko na dlanu, a Grgur je ipak malo dalje na pučini... Gospodin robijaš kojega sam spomenuo u svojoj reportaži, njega su uhvatili pri pokušaju ilegalnog prelaska austrijske granice, ne znam da li je to samo po sebi onda bilo dovoljno da se završi na Golom otoku ali tamo je dospio, bio je u mladosti vrlo neobuzdan pa se možda negdje nekom krivom zamjerio. Bio je talentirani boksač, jednom su ga trojica napala u birtiji što su požalili jer na kraju su klečeči na koljenima pred njim išli van iz birtije... a dok sam ga ja poznavao već je bio potpuno drugi čovjek, nakon obiteljske tragedije kad je ostao bez sina preselio se u malu kolibu u selu na brdu gdje je samo par staraca živjelo. Kad smo gore na tom brdu radili na obnovi crkve uvijek je pitao kako si, uvijek je imao neku blagu riječ, mene je stalno oslovljavao po prezimenu jer si je bio dobar s mojim ocem, od njega smo kupovali sadnice jabuka, marelica, sve što je on sam uzgojio. Stalno se s nečim zanimao i nije bio besposlen, rezbario je figurice od drva i to prodavao hodočasnicima, rakiju isto, tako se financirao jer nije primao nikakvu mirovinu. Uglavnom jedan od pozitivnijih likova tu u mojem kraju, a prošao je puno više zla od kojekakvih ogorčenih i oholih koje vidim da se smucaju okolo ko da im je cijeli svijet nešto dužan, dok im je puno ljepše nego što zaslužuju.
20.10.2015. (16:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica, vjerojatno bih otišla. Problem je vremena i organizacije.
lady rugalica, slažem se.
Blokirani, dobro i zlo. Sve se uvijek svodi na isto. Pa ipak, toliko je između nijansi da je borba za svakog čovjeka vrlo potrebna. Imam potrebu više odgovarati na tvoje tekstove, ali još uvijek ne vidim cijelu desnu stranu pa mi je teško čitati.
jelen meden, Bio je to više nego dovoljan razlog da završi u zatvoru. Do 1959 Goli otok je bio zatvor, više logor za informbirovce. To su oni komunisti koji su se opredijelili za Staljina i njegovu vrst komunizma. Svega je tu bilo. Uglavnom su se, oni koji su to mogli i htjeli, rješavali su se ljudi koji bi im na neki način smetali. Pa ipak, čitajući knjigu "Goli otoci Jova Kapičića" ne mogu se oteti dojmu da su oni koji su to osmislili uistinu bili uvjereni da rade ispravno. Spašavali su tvorevinu Jugoslaviju. Neobično je kako uistinu "dobre namjere" popločavaju put u pakao. "Tvoj" dobri čovjek, a vjerujem da je dobar, možda je bijegom htio samo imati normalan život. Razumijem njegovu potrebu da sad živi kako živi. Možda je to jedna vrst odustajanja, a opet možda da je na neki način i dobar primjer kako se može živjeti.
Što može samo jedan čovjek? Ponekad mislim da može puno. Ima karizmatika. Kao Gandhi, možda oba brata Kenedija, pa čak i Bono i Bob Geldof, ne znam pišem li pravilno. Oni mijenjaju svijet. Svakako i papa Franjo. Ima tako ljudi koji kao pojedinci mogu biti primjeri. I nije ih malo. Sporo se svijet, čovječanstvo mijenja. Nadam se da promijene na boljitak djelomično doživjeti. Ti svakako.
21.10.2015. (09:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidim da se malobrojni javljaju u komentarima. Je li ova tema preteška? Ili nezanimljiva? Još postoje živući zatvorenici Golog. Oni prvi, radi kojih je Goli oformljen. Iza '59 su došli ostali, ali govori se da je među njima bilo i političkih. Onih suprotnog predznaka. Dolaskom Hrušćova u Beograd i pomirenja s Titom počeli su '59 puštati političke neistomišljenike (komuniste). Jedan od njih je bio moj profesor, kojeg sam opisala u postu. ja sam bila u to doba neprekidno u otporu. Možda sam ga podsjećala na njega iz mladosti, a možda mu je sudbina mog oca (tada još u zatvoru zbog politike) izazivala sažaljenje, jako me zavolio. Možda i to što sam puno čitala pa je imao s kim razgovarati o književnosti. Kad je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost jedina sam ja u razredu znala tko je Ivo Andrić. Na jednom izletu u Split u Meštrovićevoj galeriji kustos je upitao kako se zove drvo koje se ... ja sam jedina odgovorila Badnjak. Itd itd , da ne idem previše u samohvalu. Nekoliko puta se odlučivalo o mom ostanku u gimnaziji. Uvijek je njegova bila zadnja i ne bi me izbacili. Pozivao me k sebi. Izgledalo je da me upozorava. Radio je to, ali ne na način na koji su mislili. Govorio mi j kao otac. Molim te... i slično. Jedan put mi je rekao: Znaš što mala dosta je meni Golog otoka. Ne želim se radi tebe ponovo vraćati tamo.
22.10.2015. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OVI zemljotres raspametio je milione ljudi 26. maja 1955. Tog jutra, na beogradski aeredrom sleteo je državnički avion iz Moskve. Vrata su se otvorila i izašao je Nikita Hruščov, novi gazda Sovjetskog Saveza. Dočekao ga je, naravno, maršal Tito. Dvojica komunističkih lidera bili su skoro vršnjaci, Tito je imao 63 godine, a Hruščov 61. Činilo se kao da dolaze s dva, suprotstavljena, kraja sveta. Sovjet je bio u crnom odelu, koje mu je visilo sa svih strana. I šešir koji je imao u rukama kao da je upravo izvučen ispod neke mašine. Na sakou, koji je sašio loš krojač ili saboter, vidljive su bile medalje koje je dobio tokom Drugog svetskog rata. Tito je, naprotiv, izgledao bleštavo u belom sakou na dvostruko kopčanje, perfektne veličine. Odelo dostojno bogatog zemljišnog posednika iz tropskih krajeva, potpuno odgovarajuće za dan skoro letnji, s jakim suncem. Izgledao je tog dana kao američki milijarder, koji se snishodljivo smilovao da primi starog radnika. I supruga Jovanka je bila izuzetno elegantna, i ona u belom. Haljina, šešir u obliku kupe, ruža na grudima. Tito i Hruščov su se zagrlili i poljubili, kao što je bilo predviđeno protokolom. Zatim je Hruščov, odmah na aerodromu, izgovorio reči kojima se okončao rat započet sedam godina ranije, rat SSSR protiv maršala Tita. Objašnjavao je da su hapšenjem Berije, rukovodioci sovjetske partije preispitali kampanju koja je pokrenuta protiv Jugoslavije. Utvrdili su da su optužbe nepravedne i lažne, konstruisane na lažnim dokumentima narodnih neprijatelja. Tog dana Hruščov je pomenuo Beriju i Abakumova. Lavrentij Pavlovič Berija, 54 godine, Gruzijac, u trenutku Staljinove smrti ministar unutrašnjih poslova i prvi potpredsednik sovjetske vlade. Tri meseca nakon smrti velikog vođe, 28. juna 1953, uhapšen je pod optužbom za špijunažu i izdaju, kao „agent međunarodnog imperijalizma“. Ubijen je krajem godine, na kraju procesa zatvorenog za javnost. Viktor Abakumov je, takođe, streljan. Hruščov je u Beogradu objasnio: „Berija i Abakumov su bili agenti imperijalizma koji su se infiltrirali u redove naše partije. I organizovali su stravičnu zaveru protiv jugoslovenskih drugova“. Tako je završen, neočekivano i paradoksalno, politički rat koji je potresao komunističku Evropu, prouzrokujući beskrajna mučenja hiljada ljudi, stvarajući zla kao što je Goli otok. Čak i likvidacija Informbiroa, do koje je došlo naredne godine 18. aprila 1956, desila se brutalno, iznenada i bez objašnjenja. Tačno 25 dana pre beogradskog zagrljaja, sekretar KPI je išao na proslavu prvog maja u Trst. U svom govoru Toljati je rekao da treba pozdraviti „svaki korak koji Jugoslaviju udaljava iz ruku imperijalista i koji je približava narodima koji žele nezavisnost i mir“. Bez negiranja prošlosti, italijanski komunistički lider je izrazio neophodnost saradnje Italije i Jugoslavije. Zagrljaj Tita i Hruščova i sve što je usledilo, bacilo je u očaj preživele iz borbe s Titom. Ako je sukob bio vođen na osnovu lažnih dokumenata, koji su napravili izdajnici Berija i Abakumov, šta su crveni vojnici koji su ušli u takav rat? Nesvesna oruđa velike laži? Neprijatelji naroda i agenti imperijalizma, slični velikim zaverenicima? Istina je ono što Hruščov kaže, da su oni protraćili svoj život. Neki su se plašili da ih ne stignu iste optužbe kao Beriju. Skano je, na primer, stavljen na krst zato što je (silom) pisao razglednicu u kojoj je rekao da je Tito u pravu, Sada su ga pitali da li je sve vreme znao ono što je Hruščov rekao? Skano je odgovorio: „Prvo su me linčovali što sam napisao razglednicu, sada će me linčovati što sam napisao samo jednu...“ Tada je bila obaveza svih komunista koji su prošli lager i jugoslovenske zatvore da drže usta zatvorena. Nikome ne smeju da govore, naročito ne buržoaskim novinama, o patnjama u Jugoslaviji. Nije to zabrana koju je nametnula jugoslovenska politička policija, već zabrana koju je sopstvenim članovima nametnula KPI, s Toljatijem na čelu. Često preživelima niko nije nametao ćutnju. Činili su to, samo, zbog političkih uverenja. Skano je, na primer, došao s mesta gde su i žrtve i dželati bili komunisti. Da bi pričao o nasilju koje je doživeo, ljudi kao on, morali su da promene stranu, a to bi za njih značilo da igraju igru za protivnika.
Zbilja tužno, ni ja se ne mogu opustiti na ovakvim mjestima, Zanimljivo da je Vojo Kapa (inače otac poznatog košarkaša Dragana Kapičića) stavio svoj potpis na dokument kojim su protivnici Miloševića i njegove politike u Srbiji tražili obustavljanje napada i bombardiranja hrvatskih gradova, posebice Dubrovnika.
22.10.2015. (13:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tema je itekako zanimljiva, zato i nema puno komentara. Ljude ne zanima ništa nad čime bi se trebalo zaista zamisliti, radije će komentirati tamo gdje se non-stop preklapa po nekakvim jeftinim doskočicama. Takav je presjek društva u cjelini, a onda je logično i blogosfera slika društva u malom. Meni je recimo puno zanimljivija sovjetska povijest toga razdoblja nego jugoslavenska. Koliko sam shvatio Abakumova su Hruščov i njegova ekipa strijeljali iako je on bio u zatvoru otprije zatvorio ga je još prije smrti Staljin. A Abakumov je zatvoren jer nije prihvatio antisemitsku spletku koji je osmislio njegov podređeni u ministarstvu državne sigurnosti- Mihajl Rjumin- tzv. "doktorska zavjera" tj. da židovski liječnici potajno truju visoke sovjetske dužnosnike. Rjumin se obratio direktno Staljinu i uvjetio ga da je Abakumov dio židovske zavjere i da štiti tobožnje liječnike zavjerenike. Abakumov je zatvoren i mučen. A poslije Staljinove smrti kad su smaknuti i Berija i Rjumin na red je došao i Abakumov na račun toga što je ranijih godina za Staljina odrađivao neka politička ubojstva i progone partijaca u Lenjingradu. Interesantno da je krajem '90ih Viktor Abakumov rehabilitiran kao žrtva političke represije. O Beriji ne treba trošiti puno riječi, to je jednostavno bio sotona utjelovljen u čovjeku.
22.10.2015. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O Golom otoku sam čitao, slušao i gledao na TV u ovih posljednjih tridesetak godina dovoljno, da me ta tema više ne može previše zaokupiti. Jednaka je priča i sa Križnim putom. Kao što sam prije toga slušao samo o Jasenovcu i logoru na Rabu.
Onda su došli logori i Ovčare, Heliodromi etc. u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća iako sam mislio da nam je na ovim područjima takvih grozota dovoljno za sva vremena.
A sada imamo tzv izbjegličku krizu, za koju oni najodgovorniji ne samo da ne odgovaraju već uopće ne haju. Sjede na drugoj strani Atlantika i smiju se.
A kroz cijelo to vrijeme pred očima mi je smrt mog oca, za kojeg ne znam ni točno kako je poginuo četrdeset treće a da me ni vidio nije, niti znam gdje su mu kosti. A bio je 'pravovjeran', dapače idealist zbog čega je i stradao, najvjerojatnije, od ruku onih za koje je smatrao da su idealisti kao i on. Njemu sam u spomen napisao svoj 'mudroslov': "Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi."
Ne bih ni ovo napisao, da me autorica, koju vrlo cijenim i kao blogericu i kao spisateljicu, nije ponukala svojom izjavom: Vidim da se malobrojni javljaju u komentarima. Je li ova tema preteška? Ili nezanimljiva? Meni osobno više nije zanimljiva, ali ostaje i dalje vrlo, vrlo teška. Preteška!
22.10.2015. (20:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moji su roditelji samo čudom preživjeli taj Drugi svjetski rat, a otac je poslije rata još bio i u zatvoru (o čemu nije nikada htio govoriti). Moja je majka govorila, ne misleći pritom samo na svoju ratnu priču: "Ako postoji Bog, i ako je, kako kažu, svemoćan i dobar, kako se onda sve to moglo događati?"
24.10.2015. (18:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo, Pronaći ćeš po internetu puno o Jovi Kapičiću. Stječe se dojam da je on uistinu vjerovao u ono što je radio. Djeca nisu ništa kriva. Tako ni njegov sin, osim što ako ustraju u obrani neobranjivog. Onda je to već njihov problem.
jelen meden, Rusija!? Duga priča. Imala sam roman Nijemca, židovskog porijekla, ne sjećam se imena pisca: Velika čistka. Pisac, inženjer kojeg su Rusi nakon oktobarske revolucije doveli da pomogne u obnovi. Malo se zna da su tih prvih godina tako radili. Uglavnom uhapšen je za Velike čistke. Uspio je preživjeti, a onda su ga Rusi vratili u Njemačku pa je tamo dospio u konc logore.. i tako dalje. Puno bolji od 7000 dana u Sibiru, ali nekom sam posudila i kako to biva zaboravila komu, a i taj je zaboravio da je roman moj (zapravo moje mame. Izišao ta vrijeme informbiroa). Hotel granata, Upravo to i jest bilo najgore.
semper contra, nekad možda izgleda da želim nekakvu osvetu. Ili kao da naglašavam zločine komunizma više od zločina u vrijeme NDH. Preisptivam ja sebe, ne brini. Samo problem je u tome što su zločinci, ali i oni koji to nisu bili iz vremena NDH platili debelo i debelo preplatili i još plaćaju , iako se čini da ih još ima bar u verbalnom formi (deliktu). Mali milion puta sam naglasilada se zločini iz vremena NDH ne smiju zaboraviti NITI OPROSTITI. To će, nažalost, uvijek ostati mrlja na habitusu Hrvatskog naroda. Ono što mene mući je što se zločini u vrijeme komunizma ne spominju i zaboravljaju. Miješa se ANTIFAŽIZAM I KOMUNIZAM. Ono što se događalo iza rata u Jugoslaviji bio je čisti fažizam bez obzira kako se zvao. ( Nije bio ruža koja miriše bez obzira kako se zove). Ti se zločini jednostavno prešućuju.
LUSTRACIJA (naravno do nekog nivoa) je trebala biti napravljena, ali nije- jer je UDBA koja je sve znala sudjelovala u stvaranju Nove Hrvatske.. Uznemirim se kad god govorim o tome. Zato mislim da je i Goli prošao šutke. Pitam te jeli ikad itko platio za Goli? Tako se ne čudim ni ovome sa izbjeglicama. Mi smo gomila naivaca koja ne vidi uzroke, a ni posljedice ovolike seobe naroda sa istoka.
Ali, mali čovjek u to ubrajam i sebe razmišlja s malim mozgom, jer velikog i nema.
Pogled izvana, dragi prijatelju i ja se pitam čime smo to mi takvu "divoticu" zaslužili.
Hrvatska dijaspora, ni "Mi" nismo imali milosti.
pametni zub, odajem veliku priznanje tvojoj pameti. Brez (nije greška) svake šale.
27.10.2015. (09:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Stojković Štit
TITOV USTAV SFRJ-a IZ 1974. GODINE JE SASTAVILA VATIKANSKA MASONSKA LOŽA NA ČELU SA PAPOM PAVLOM ŠESTIM. (2)
DOSLOVNO SMO POSTALI SRAMOTA OD DRŽAVE
Tito je pripremio rat u SFR-Jugoslaviji, sa Rimokatoličkom crkvom, i to po donesenom Ustavom iz 1974. godine, a Mesić je taj rat 1991., sproveo. Rezultati toga rata jesu sve ovo što mi danas uživamo; bijedu, siromaštvo i nezaposlenost... Cijelo društvo je prožeto sa svim negativno-sti-ma.
Nitko nije mogao ni slutiti što sve će nas zadesiti. Komunisti su sve to znali, pogotovo Centralni komitet SKJ-a. Ti drugovi bili su protiv eksploatacije tuđeg rada, pljuvali su po kapitalizmu i zapadu, dok u socijalizmu je Josip Broz Tito bio najveći kapitalista....
Gdje ima danas većih materijalista od bivših komunista. Gotovo izašli su iz "ateizma" i postali svi vjernici. Zdravko Tomac je radio na tom ustavu, a pogledajte ga sad - preobratio se u pobožnog čovjeka. Samo su preokrenuli svoje kapute, i zauzeli mjesta po kapelicama.
Kako su pričali: "nitko ne smije ograničavati radnika", a zahvaljujući njima, danas radnici su izbačeni na cestu... Tupili su: "Radnici su ravnopravni sa drugim radnicima - u kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji uzeli su im imovinu. Kako su desetljećima lagali da - radnici odlučuju o svemu.
Bivša UDBA i Rimokatolička crkva su povezali se u pljački Hrvatskog naroda. Podijelili su na pola; novace, nazive ulica, medije, nekretnine, itd. A narod živi u neimaštini, sa raznim porezima oko vrata, kreditima i ovrhama.... Žalosno je da mnogo ljudi u "Novoj Hrvatskoj" prošli su kroz zatvore, i razne psihijatriske ustanove i bili kažnjeni na razne načine...
Lastavica
Da te nisu odveli, vjerjvatno si i ti htjela obići to mjesto
sramote ljudskog roda, s namjerom da vidiš što se
nikad više ne bi smjelo ponoviti.
20.10.2015. (10:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady rugalica
Nažalost takve se stvari stalno ponavljaju, samo mijenjaju mjesto i vrijeme.
20.10.2015. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blokirani
Goli je bio neka vrsta preteče Novog Svjetskog Poretka u malom. NIšta čudno obzirom kako je ideologija komunizma, baš kao i fašizma, dijete istih roditelja - nihilizma koji je u stvari prezir prema čovjeku. Zanimljivo je i kako se Goli Otok fenomenalno uklapa u Standfordski pokus koji je puno kasnije (1971) napravljen u znanstvene svrhe kako bi se ispitala ona tanana granica između dobra i zla. Vjerojatno da su na Stanfordu znali za Goli Otok ne bi radili pokus na studentima.
http://blokirani.blog.hr/2015/09/1631972828/novi-svjetski-pored ak-ljudi-i-manipulacije.html
20.10.2015. (13:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Sv. Grgur i Goli otok! Baš smo ih lijepo promatrali ljetos s Velebita, s Gromovače su ko na dlanu...dobro, Goli otok je ko na dlanu, a Grgur je ipak malo dalje na pučini...
Gospodin robijaš kojega sam spomenuo u svojoj reportaži, njega su uhvatili pri pokušaju ilegalnog prelaska austrijske granice, ne znam da li je to samo po sebi onda bilo dovoljno da se završi na Golom otoku ali tamo je dospio, bio je u mladosti vrlo neobuzdan pa se možda negdje nekom krivom zamjerio. Bio je talentirani boksač, jednom su ga trojica napala u birtiji što su požalili jer na kraju su klečeči na koljenima pred njim išli van iz birtije... a dok sam ga ja poznavao već je bio potpuno drugi čovjek, nakon obiteljske tragedije kad je ostao bez sina preselio se u malu kolibu u selu na brdu gdje je samo par staraca živjelo. Kad smo gore na tom brdu radili na obnovi crkve uvijek je pitao kako si, uvijek je imao neku blagu riječ, mene je stalno oslovljavao po prezimenu jer si je bio dobar s mojim ocem, od njega smo kupovali sadnice jabuka, marelica, sve što je on sam uzgojio. Stalno se s nečim zanimao i nije bio besposlen, rezbario je figurice od drva i to prodavao hodočasnicima, rakiju isto, tako se financirao jer nije primao nikakvu mirovinu.
Uglavnom jedan od pozitivnijih likova tu u mojem kraju, a prošao je puno više zla od kojekakvih ogorčenih i oholih koje vidim da se smucaju okolo ko da im je cijeli svijet nešto dužan, dok im je puno ljepše nego što zaslužuju.
20.10.2015. (16:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Lastavica,
vjerojatno bih otišla. Problem je vremena i organizacije.
lady rugalica,
slažem se.
Blokirani,
dobro i zlo. Sve se uvijek svodi na isto. Pa ipak, toliko je između nijansi da je borba za svakog čovjeka vrlo potrebna. Imam potrebu više odgovarati na tvoje tekstove, ali još uvijek ne vidim cijelu desnu stranu pa mi je teško čitati.
jelen meden,
Bio je to više nego dovoljan razlog da završi u zatvoru. Do 1959 Goli otok je bio zatvor, više logor za informbirovce. To su oni komunisti koji su se opredijelili za Staljina i njegovu vrst komunizma.
Svega je tu bilo. Uglavnom su se, oni koji su to mogli i htjeli, rješavali su se ljudi koji bi im na neki način smetali. Pa ipak, čitajući knjigu "Goli otoci Jova Kapičića" ne mogu se oteti dojmu da su oni koji su to osmislili uistinu bili uvjereni da rade ispravno. Spašavali su tvorevinu Jugoslaviju.
Neobično je kako uistinu "dobre namjere" popločavaju put u pakao.
"Tvoj" dobri čovjek, a vjerujem da je dobar, možda je bijegom htio samo imati normalan život. Razumijem njegovu potrebu da sad živi kako živi.
Možda je to jedna vrst odustajanja, a opet možda da je na neki način i dobar primjer kako se može živjeti.
Što može samo jedan čovjek? Ponekad mislim da može puno. Ima karizmatika. Kao Gandhi, možda oba brata Kenedija, pa čak i Bono i Bob Geldof, ne znam pišem li pravilno. Oni mijenjaju svijet. Svakako i papa Franjo. Ima tako ljudi koji kao pojedinci mogu biti primjeri. I nije ih malo.
Sporo se svijet, čovječanstvo mijenja.
Nadam se da promijene na boljitak djelomično doživjeti. Ti svakako.
21.10.2015. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
treba ga ponovo otvoriti za ova sadasnja govna od politicara...
21.10.2015. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
treba ići, družiti se, mada se i meni sve manje da
21.10.2015. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Vidim da se malobrojni javljaju u komentarima. Je li ova tema preteška?
Ili nezanimljiva?
Još postoje živući zatvorenici Golog. Oni prvi, radi kojih je Goli oformljen. Iza '59 su došli ostali, ali govori se da je među njima bilo i političkih.
Onih suprotnog predznaka. Dolaskom Hrušćova u Beograd i pomirenja s Titom počeli su '59 puštati političke neistomišljenike (komuniste). Jedan od njih je bio moj profesor, kojeg sam opisala u postu. ja sam bila u to doba neprekidno u otporu. Možda sam ga podsjećala na njega iz mladosti, a možda mu je sudbina mog oca (tada još u zatvoru zbog politike) izazivala sažaljenje, jako me zavolio. Možda i to što sam puno čitala pa je imao s kim razgovarati o književnosti. Kad je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost jedina sam ja u razredu znala tko je Ivo Andrić. Na jednom izletu u Split u Meštrovićevoj galeriji kustos je upitao kako se zove drvo koje se ... ja sam jedina odgovorila Badnjak. Itd itd , da ne idem previše u samohvalu.
Nekoliko puta se odlučivalo o mom ostanku u gimnaziji. Uvijek je njegova bila zadnja i ne bi me izbacili. Pozivao me k sebi. Izgledalo je da me upozorava. Radio je to, ali ne na način na koji su mislili. Govorio mi j kao otac. Molim te... i slično. Jedan put mi je rekao: Znaš što mala dosta je meni Golog otoka. Ne želim se radi tebe ponovo vraćati tamo.
22.10.2015. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Ovo sam pronašla na internetu:
---------------------------------------------------------------- -------------------------------
OVI zemljotres raspametio je milione ljudi 26. maja 1955. Tog jutra, na beogradski aeredrom sleteo je državnički avion iz Moskve. Vrata su se otvorila i izašao je Nikita Hruščov, novi gazda Sovjetskog Saveza. Dočekao ga je, naravno, maršal Tito.
Dvojica komunističkih lidera bili su skoro vršnjaci, Tito je imao 63 godine, a Hruščov 61. Činilo se kao da dolaze s dva, suprotstavljena, kraja sveta. Sovjet je bio u crnom odelu, koje mu je visilo sa svih strana. I šešir koji je imao u rukama kao da je upravo izvučen ispod neke mašine. Na sakou, koji je sašio loš krojač ili saboter, vidljive su bile medalje koje je dobio tokom Drugog svetskog rata.
Tito je, naprotiv, izgledao bleštavo u belom sakou na dvostruko kopčanje, perfektne veličine. Odelo dostojno bogatog zemljišnog posednika iz tropskih krajeva, potpuno odgovarajuće za dan skoro letnji, s jakim suncem. Izgledao je tog dana kao američki milijarder, koji se snishodljivo smilovao da primi starog radnika. I supruga Jovanka je bila izuzetno elegantna, i ona u belom. Haljina, šešir u obliku kupe, ruža na grudima.
Tito i Hruščov su se zagrlili i poljubili, kao što je bilo predviđeno protokolom. Zatim je Hruščov, odmah na aerodromu, izgovorio reči kojima se okončao rat započet sedam godina ranije, rat SSSR protiv maršala Tita. Objašnjavao je da su hapšenjem Berije, rukovodioci sovjetske partije preispitali kampanju koja je pokrenuta protiv Jugoslavije. Utvrdili su da su optužbe nepravedne i lažne, konstruisane na lažnim dokumentima narodnih neprijatelja.
Tog dana Hruščov je pomenuo Beriju i Abakumova. Lavrentij Pavlovič Berija, 54 godine, Gruzijac, u trenutku Staljinove smrti ministar unutrašnjih poslova i prvi potpredsednik sovjetske vlade. Tri meseca nakon smrti velikog vođe, 28. juna 1953, uhapšen je pod optužbom za špijunažu i izdaju, kao „agent međunarodnog imperijalizma“. Ubijen je krajem godine, na kraju procesa zatvorenog za javnost. Viktor Abakumov je, takođe, streljan.
Hruščov je u Beogradu objasnio: „Berija i Abakumov su bili agenti imperijalizma koji su se infiltrirali u redove naše partije. I organizovali su stravičnu zaveru protiv jugoslovenskih drugova“.
Tako je završen, neočekivano i paradoksalno, politički rat koji je potresao komunističku Evropu, prouzrokujući beskrajna mučenja hiljada ljudi, stvarajući zla kao što je Goli otok. Čak i likvidacija Informbiroa, do koje je došlo naredne godine 18. aprila 1956, desila se brutalno, iznenada i bez objašnjenja.
Tačno 25 dana pre beogradskog zagrljaja, sekretar KPI je išao na proslavu prvog maja u Trst. U svom govoru Toljati je rekao da treba pozdraviti „svaki korak koji Jugoslaviju udaljava iz ruku imperijalista i koji je približava narodima koji žele nezavisnost i mir“. Bez negiranja prošlosti, italijanski komunistički lider je izrazio neophodnost saradnje Italije i Jugoslavije.
Zagrljaj Tita i Hruščova i sve što je usledilo, bacilo je u očaj preživele iz borbe s Titom. Ako je sukob bio vođen na osnovu lažnih dokumenata, koji su napravili izdajnici Berija i Abakumov, šta su crveni vojnici koji su ušli u takav rat? Nesvesna oruđa velike laži? Neprijatelji naroda i agenti imperijalizma, slični velikim zaverenicima?
Istina je ono što Hruščov kaže, da su oni protraćili svoj život. Neki su se plašili da ih ne stignu iste optužbe kao Beriju. Skano je, na primer, stavljen na krst zato što je (silom) pisao razglednicu u kojoj je rekao da je Tito u pravu, Sada su ga pitali da li je sve vreme znao ono što je Hruščov rekao? Skano je odgovorio: „Prvo su me linčovali što sam napisao razglednicu, sada će me linčovati što sam napisao samo jednu...“
Tada je bila obaveza svih komunista koji su prošli lager i jugoslovenske zatvore da drže usta zatvorena. Nikome ne smeju da govore, naročito ne buržoaskim novinama, o patnjama u Jugoslaviji. Nije to zabrana koju je nametnula jugoslovenska politička policija, već zabrana koju je sopstvenim članovima nametnula KPI, s Toljatijem na čelu.
Često preživelima niko nije nametao ćutnju. Činili su to, samo, zbog političkih uverenja. Skano je, na primer, došao s mesta gde su i žrtve i dželati bili komunisti. Da bi pričao o nasilju koje je doživeo, ljudi kao on, morali su da promene stranu, a to bi za njih značilo da igraju igru za protivnika.
--------------------------------------------------------------- --------------------------------
22.10.2015. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Zbilja tužno, ni ja se ne mogu opustiti na ovakvim mjestima, Zanimljivo da je Vojo Kapa (inače otac poznatog košarkaša Dragana Kapičića) stavio svoj potpis na dokument kojim su protivnici Miloševića i njegove politike u Srbiji tražili obustavljanje napada i bombardiranja hrvatskih gradova, posebice Dubrovnika.
22.10.2015. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Tema je itekako zanimljiva, zato i nema puno komentara. Ljude ne zanima ništa nad čime bi se trebalo zaista zamisliti, radije će komentirati tamo gdje se non-stop preklapa po nekakvim jeftinim doskočicama. Takav je presjek društva u cjelini, a onda je logično i blogosfera slika društva u malom.
Meni je recimo puno zanimljivija sovjetska povijest toga razdoblja nego jugoslavenska. Koliko sam shvatio Abakumova su Hruščov i njegova ekipa strijeljali iako je on bio u zatvoru otprije zatvorio ga je još prije smrti Staljin. A Abakumov je zatvoren jer nije prihvatio antisemitsku spletku koji je osmislio njegov podređeni u ministarstvu državne sigurnosti- Mihajl Rjumin- tzv. "doktorska zavjera" tj. da židovski liječnici potajno truju visoke sovjetske dužnosnike. Rjumin se obratio direktno Staljinu i uvjetio ga da je Abakumov dio židovske zavjere i da štiti tobožnje liječnike zavjerenike. Abakumov je zatvoren i mučen. A poslije Staljinove smrti kad su smaknuti i Berija i Rjumin na red je došao i Abakumov na račun toga što je ranijih godina za Staljina odrađivao neka politička ubojstva i progone partijaca u Lenjingradu.
Interesantno da je krajem '90ih Viktor Abakumov rehabilitiran kao žrtva političke represije.
O Beriji ne treba trošiti puno riječi, to je jednostavno bio sotona utjelovljen u čovjeku.
22.10.2015. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hotel granata
Goli je mjesto na koje su jedni istomišljenici poslali druge istomišljenike.
22.10.2015. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
O Golom otoku sam čitao, slušao i gledao na TV u ovih posljednjih tridesetak godina dovoljno, da me ta tema više ne može previše zaokupiti. Jednaka je priča i sa Križnim putom. Kao što sam prije toga slušao samo o Jasenovcu i logoru na Rabu.
Onda su došli logori i Ovčare, Heliodromi etc. u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća iako sam mislio da nam je na ovim područjima takvih grozota dovoljno za sva vremena.
A sada imamo tzv izbjegličku krizu, za koju oni najodgovorniji ne samo da ne odgovaraju već uopće ne haju. Sjede na drugoj strani Atlantika i smiju se.
A kroz cijelo to vrijeme pred očima mi je smrt mog oca, za kojeg ne znam ni točno kako je poginuo četrdeset treće a da me ni vidio nije, niti znam gdje su mu kosti. A bio je 'pravovjeran', dapače idealist zbog čega je i stradao, najvjerojatnije, od ruku onih za koje je smatrao da su idealisti kao i on.
Njemu sam u spomen napisao svoj 'mudroslov': "Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi."
Ne bih ni ovo napisao, da me autorica, koju vrlo cijenim i kao blogericu i kao spisateljicu, nije ponukala svojom izjavom:
Vidim da se malobrojni javljaju u komentarima. Je li ova tema preteška? Ili nezanimljiva?
Meni osobno više nije zanimljiva, ali ostaje i dalje vrlo, vrlo teška. Preteška!
22.10.2015. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pogled izvana
Moji su roditelji samo čudom preživjeli taj Drugi svjetski rat, a otac je poslije rata još bio i u zatvoru (o čemu nije nikada htio govoriti).
Moja je majka govorila, ne misleći pritom samo na svoju ratnu priču: "Ako postoji Bog, i ako je, kako kažu, svemoćan i dobar, kako se onda sve to moglo događati?"
24.10.2015. (18:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hrvatska dijaspora
Masa ih je stradala onom prljavom politikom.
Joca nije imao milosti.
24.10.2015. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
na Alcatrazu su bili pravi kriminalci
26.10.2015. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Euro,
za svih nas.
gogoo,
Pronaći ćeš po internetu puno o Jovi Kapičiću. Stječe se dojam da je on uistinu vjerovao u ono što je radio.
Djeca nisu ništa kriva. Tako ni njegov sin, osim što ako ustraju u obrani neobranjivog. Onda je to već njihov problem.
jelen meden,
Rusija!? Duga priča. Imala sam roman Nijemca, židovskog porijekla, ne sjećam se imena pisca: Velika čistka. Pisac, inženjer kojeg su Rusi nakon oktobarske revolucije doveli da pomogne u obnovi. Malo se zna da su tih prvih godina tako radili. Uglavnom uhapšen je za Velike čistke. Uspio je preživjeti, a onda su ga Rusi vratili u Njemačku pa je tamo dospio u konc logore.. i tako dalje. Puno bolji od 7000 dana u Sibiru, ali nekom sam posudila i kako to biva zaboravila komu, a i taj je zaboravio da je roman moj (zapravo moje mame. Izišao ta vrijeme informbiroa).
Hotel granata,
Upravo to i jest bilo najgore.
semper contra,
nekad možda izgleda da želim nekakvu osvetu. Ili kao da naglašavam zločine komunizma više od zločina u vrijeme NDH.
Preisptivam ja sebe, ne brini. Samo problem je u tome što su zločinci, ali i oni koji to nisu bili iz vremena NDH platili debelo i debelo preplatili i još plaćaju , iako se čini da ih još ima bar u verbalnom formi (deliktu).
Mali milion puta sam naglasilada se zločini iz vremena NDH ne smiju zaboraviti NITI OPROSTITI. To će, nažalost, uvijek ostati mrlja na habitusu Hrvatskog naroda.
Ono što mene mući je što se zločini u vrijeme komunizma ne spominju i zaboravljaju.
Miješa se ANTIFAŽIZAM I KOMUNIZAM.
Ono što se događalo iza rata u Jugoslaviji bio je čisti fažizam bez obzira kako se zvao. ( Nije bio ruža koja miriše bez obzira kako se zove).
Ti se zločini jednostavno prešućuju.
LUSTRACIJA (naravno do nekog nivoa) je trebala biti napravljena, ali nije- jer je UDBA koja je sve znala sudjelovala u stvaranju Nove Hrvatske..
Uznemirim se kad god govorim o tome. Zato mislim da je i Goli prošao šutke. Pitam te jeli ikad itko platio za Goli? Tako se ne čudim ni ovome sa izbjeglicama.
Mi smo gomila naivaca koja ne vidi uzroke, a ni posljedice ovolike seobe naroda sa istoka.
Ali, mali čovjek u to ubrajam i sebe razmišlja s malim mozgom, jer velikog i nema.
Pogled izvana,
dragi prijatelju i ja se pitam čime smo to mi takvu "divoticu" zaslužili.
Hrvatska dijaspora,
ni "Mi" nismo imali milosti.
pametni zub,
odajem veliku priznanje tvojoj pameti. Brez (nije greška) svake šale.
27.10.2015. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Stojković Štit
TITOV USTAV SFRJ-a IZ 1974. GODINE JE SASTAVILA VATIKANSKA MASONSKA LOŽA NA ČELU SA PAPOM PAVLOM ŠESTIM. (2)
DOSLOVNO SMO POSTALI SRAMOTA OD DRŽAVE
Tito je pripremio rat u SFR-Jugoslaviji, sa Rimokatoličkom crkvom, i to po donesenom Ustavom iz 1974. godine, a Mesić je taj rat 1991., sproveo. Rezultati toga rata jesu sve ovo što mi danas uživamo; bijedu, siromaštvo i nezaposlenost... Cijelo društvo je prožeto sa svim negativno-sti-ma.
Nitko nije mogao ni slutiti što sve će nas zadesiti. Komunisti su sve to znali, pogotovo Centralni komitet SKJ-a. Ti drugovi bili su protiv eksploatacije tuđeg rada, pljuvali su po kapitalizmu i zapadu, dok u socijalizmu je Josip Broz Tito bio najveći kapitalista....
Gdje ima danas većih materijalista od bivših komunista. Gotovo izašli su iz "ateizma" i postali svi vjernici. Zdravko Tomac je radio na tom ustavu, a pogledajte ga sad - preobratio se u pobožnog čovjeka. Samo su preokrenuli svoje kapute, i zauzeli mjesta po kapelicama.
Kako su pričali: "nitko ne smije ograničavati radnika", a zahvaljujući njima, danas radnici su izbačeni na cestu... Tupili su: "Radnici su ravnopravni sa drugim radnicima - u kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji uzeli su im imovinu. Kako su desetljećima lagali da - radnici odlučuju o svemu.
Bivša UDBA i Rimokatolička crkva su povezali se u pljački Hrvatskog naroda. Podijelili su na pola; novace, nazive ulica, medije, nekretnine, itd. A narod živi u neimaštini, sa raznim porezima oko vrata, kreditima i ovrhama.... Žalosno je da mnogo ljudi u "Novoj Hrvatskoj" prošli su kroz zatvore, i razne psihijatriske ustanove i bili kažnjeni na razne načine...
-----------------------------------------
BRANKO STOJKOVIĆ
23. 11. 2015. godine
---------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
HRVA TSKA / BJELOVAR, 43000
brankostojkovic152@yahoo.com
Članaka; 2887.
++++++++++++++++++++++
Mobitel: 095/8148290 (ŠTIT)
29.12.2015. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...