Komentari

nissnisa.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing


  • Lastavica

    Sad sam planirala u posjetu mom zetu, koji je operirao
    karcinom pluća, formu zavisnu od pušenja (godinama
    je odbijao prestati pušiti
    ). U kratkom roku urađena je
    dijagnostika, dobio kemioterapiju, a pošto su nađene
    raširene metastaze u jednom plućnom krilu, to je plućno
    krilo izvađeno a ono drugo zračeno. Sad je u solidnom stanju.
    Splitska medicina je u svim oblastima na solidno visokom
    nivou i nije mi baš jasno što ne požure malo kod tvog oca.

    avatar

    17.10.2015. (15:35)    -   -   -   -  

  • Ti-grica

    uhhhh...mila, strasno je kad se covik osica ka objekt, ne znan ca ti ric kako te utjesit... nadan se da ce sve ipak dobro zavrsit, cuvaj se i cuvaj oca

    avatar

    17.10.2015. (15:41)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Žao mi je da kroz to morate prolaziti....tko nije probao taj okus, ne može si predočiti strah blizine smrti i osjećaj bespomoćnosti.
    Nikakvu sućut nigdje nećeš dobiti, možda malo ljubazniji ton poneke osobe, ali to je uglavnom to.
    Javi mi se na mail ako želiš , ipak se da štošta poduzeti.
    Liliankeanke@gmail.com

    Samo hrabro, i takve stvari čovjek mora upoznati,očito.
    Zagrljaj tebi!

    avatar

    17.10.2015. (15:41)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Lastavice- ako nije preosobno,koji karcinom pluća i koliko ima godina?
    Koliko vremena je prošlo od dijagnosticiranja do početka terapije?
    Znam da je splitska medicina na visokom nivou,kad to žele.
    Hvata me panika jer prije dvije godine moj tata je hospitaliziran zbog upale pluća,sumnja netipične upale pluća,na kraju je otpušten bez dijagnoze.
    Do prije dva mjeseca nije imao nikakve simptome,frka me da već onda nije previđena prava dijagnoza.

    avatar

    17.10.2015. (15:41)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Morat ću se pokušati sjetiti, jer mi njegovi papiri nisu ovdje.
    Ima 65 godina. Prije 3 godine mu je ledenica probila pluće
    pa je liječen u tom institutu, spasili su ga. Čim je počeo
    kašljati, javio se njima, smjestili ga u bolnicu, uradili sve
    pretrage i odmah počeli kemioterapiju. Kad su ga malo
    oporavili, uradili su i operaciju metastaza, koje su bile
    obilne baš u probijenom plućnom krilu. Nema nikakvu
    vezu, njegova bolest mu je veza da sve rade brzo.

    Inače netipična upala pluća je najčešće virusna, ne čuje se
    stetoskopom, vidi se na rendgenu, i obično nije u sklopu
    raka.

    avatar

    17.10.2015. (15:46)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Idem malo uhvatit zraka i kocku sunca
    Hvala vam
    Tigrice- Znam mila...

    @Coprnjica- Ne očekujem nikakvo treperenje i ne znam kakav odnos,ali ona trunčica ljudskosti jebemu,ne mogu to shvatit,ne mogu

    Čitam,educiram se,tražim sve dostupne informacije,javit ću se
    Ne trebam ni reći koliko mi je žao što i sama znaš to
    Hvala ti

    @Lastavice- Mi smo morali potegnuti veze da uopće krene sa prvim pretragama i uvidom u stanje.
    Tek sad predstoji tipovanje stadija,evo oteglo se već dva mjeseca od početka hodočašćenja po doktorima
    Da nismo potegnuli vezu tek na CT bi bio na pregledu u veljači
    Svako dobro želim zetu i da izađe kao pobjednik

    Pffff ne znam više spojit normalnu,smislenu rečenicu.Idem uhvatit malo zraka

    avatar

    17.10.2015. (15:47)    -   -   -   -  

  • penelopa

    I mi svjedočimo nečem sličnom..član obitelji imao tri operacije u tri tjedna...bez pravog objašnjenja...sad odjednom ADENOKARCINOM..

    Iskreno mi žao svih koji to prolaze..i bolesnika i članova obitelji...

    avatar

    17.10.2015. (15:49)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Penelopa- Žao mi je...
    Ako možeš i želiš možeš li reći nešto više? U ovom trenutku svaka informacija i iskustvo više znači
    Razumijem i ako ne možeš
    Žao mi je,iskreno

    avatar

    17.10.2015. (15:52)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    cijelu 2014. smo prošli slično ... sad se održava, sad se kontrole rade svakih 6 mjeseci, a kad doktorica naruči za 8 mjeseci, u kući je slavlje

    potpuno razumijem sve što si napisala... sve...
    od 1986. sam i sama prošla sve te teške dane, 10 godina po bolnicama, imam cijelu knjigu - mojih nalaza, počela sam nizati novu, drugu knjigu...

    knjiga nalaza mi je tolika kao Tolstojev "Rat i mir ", a počela sam i novi nastavak ... kraj ne poznam

    sve što mi nije jasno, uvijek sam pitala, bila dosadna da mi se objasni, jer nisam medicinske struke, tražim objašnjenja. zovem udruge, institucije i dobivam objašnjenja, e-mailove...

    puno novaca je otišlo na preglede kod privatnih liječnika, jer su termini u bolnicama bili katastrofalno daleki, a tražila su se hitna rješenja-hitni nalazi, što već hitno

    potpuno te razumijem... želim zaboraviti 2014. godinu, ne želim niti jednom čovjeku na svijetu, da prođe to što smo mi prošli te 2014. godine

    ali eto - unatoč svemu, zadržala sam neku pozitivu i vjeru u mog Najboljeg Prijatelja - dragog Isusa, uz čiju pomoć je sve lakše

    želim da se sa tvojim tatom to riješi što je moguće bolje...

    i zapamti uvijek jedno: sve će biti dobro ... uz svu negativnost onog što piše na papiru, uz sva leđa bijelih kuta koja odlaze i ne ostavljaju nikakva objašnjenja, uz sav strah i neizvijsnost, nikad ne gubi nadu i uvijek si ponavljaj: sve će biti dobro!

    uz tebe smo svi, koji znamo što ti tata prolazi, a i mnogi koji, hvala Bogu, to ne znaju i daj Bože da nikad to ne saznaju...

    puno pozdrava,
    Shadow

    avatar

    17.10.2015. (16:05)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Strpljenja i da hitno bude žurno. Ne dozvolite da vas administracija i mašinerija pregazi. Puno sreće tvome ocu.

    avatar

    17.10.2015. (16:10)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    Ne mogu te nešto utješiti, jer riječi ne liječe nažalost...mogu ti samo reći da svi koji tako nešto proživljavamo često budemo razočarani....kad prođe to razočarenje u sustav, kad se zapravo sruši misao da živimo u nekom društvu, tek onda shvatimo....sami smo, odnosno imamo jedni druge, par prijatelja, obitelj i možda naletimo na onu nepoznatu osobu koja će uskočit kad treba.....budi jaka, jer znam da hoćeš, ..mogu ti samo reći da osjećam i znam kakvi su ti sada osjećaji i misli u glavi.....sama si, a opet nisi...to znaj ! lijepi pozdrav i puno sreće i snage vam želim.....sustav je smeće....

    avatar

    17.10.2015. (17:03)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    Mala, žao mi što prolaziš kroz to što prolaziš. O bolnicama, doktorima, čekanjima, neobjašnjavanjima, o vezama, o strahovima, ljutnjama, tugama,davanju mita ( da, nosila sam i lovu, jer sam morala ) neću pisati, jer sto postova ne bi mi bilo dovoljno.
    Ono što ti želim reči je da te razumijem, da ti šaljem zagrljaj pun snage i ohrabrenja, da se uvijek kada misliš da je najteže, da su sva vrata zatvorena, nađe neka nova dodatna snaga, neki dragi ljudi u bolnici i izvan nje , da su uz tebe anđeli, oni sa neba i oni na zemlji za koje do tada nismo ni znali da to jesu.
    Onaj Splićo, koji i nije Splićo, imao je karcinom pluća, operirao ga je u Zagrebu , na Jordanovcu i danas ( nakon nekih 6-7 god) šeta tvojim gradom, veseli se, širi oko sebe pozitivu, piše, pliva, roni na dah....zdrav je i izgleda super ( po godinama mislim da su on i tvoj tata blizu ).
    Dakle, koliko god da ti je teško, glavu gore !
    Najgora bolest je dijagnoza i strah od nje, a ne bolest sama.
    Zauzdaj strahove ( ti to tako dobro znaš ! ) i korak po korak u pobjedu....sve je moguće i ništa nije nemoguće uz pobjednički tim (kapetan si ! ).
    Voli te puno tvoja Kvoca

    avatar

    17.10.2015. (17:09)    -   -   -   -  

  • RandomHeart

    Moj stari je otišo unutar godinu dana od dijagnosticiranja u četrdesetosmoj. To je bilo devedesetsedme. Tako je valjda bilo zapisano...
    Ne znam kako pomoći nekome drugome, ali sam gotovo siguran da usađuvanje pozitivnog stava i sve drugo šta je vezano za placebo učinke ne može naškoditi, već samo pomoći. Pozitivan stav sviju koji ga okružuju može u njemu pokrenuti pozitivnu reakciju. Vjerujem u čuda! Događaju se svuda i stalno. Uvjeren sam da je pozitivan stav jedan od sastojaka svakog od njih. Znam iz vlastitog iskustva se je jako teško koncentrirati i ostati pozitivan, odnosno ne pokazivati negativne osječje, ali ko te pita!!!!
    Udahni, izdahni i vjeruj u pozitivan ishod! Ja vjerujem!

    avatar

    17.10.2015. (17:09)    -   -   -   -  

  • korak

    Moj djed je umro od karcinoma pluća a prije par dana jedan kućni prijatelj. A meni su jednom sumnjali na karcionom pa se ispostavilo da je nešto drugo, bezazleno. Na jedan način, izbjegavam tu temu jer nisam baš najbolji sugovornik i ispričavam se na svom glupom komentaru. Elem, ljudskost je odavno iščezla ... Ako išta zatreba imaš mail. Šaljem ti pozitivne misli.

    avatar

    17.10.2015. (17:31)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ne znam što bih odgovorila, sve bi bilo neumjesno i suvišno. kako da se izjasnim da mnogima koji su s mnom studirali ne bih ne pesa dala da mi liječe! ne možda zato što su nestručni (iako se često radi i o tomu), nego zato što nisu sposobni kao ljudi da se brinu za druge ljude. da je u zg, preporučila bih jordanovac ili vinogradsku. moj djed je umro od ca, moja mama ga je imala i riješila, žene iz moje okoline, drage tete su se također morale boriti s tim, moja jako bliska prijateljica je pred dvije godine umrla od tm na mozgu, ganglioneurom, stric je umro od leukemije, na poslu ih imam nekoliko koji se bore. što mogu reći,' ni jedna rečenica neće biti smislena, no niti utješna. za one iz splita sam čula svakojakih priča, nije im lako jer tamo gravitira cijeli jug hrvatske. no, danas se na te bolesti ne gleda kao presudu, nego se nastoji postići kronicitet. na žalost, u ovo doba općeg hrvatskog nespokoja i rasula, ni zdravstvo nije pošteđeno gadosti, prepotencije, napuhanosti i mitologije. nema se što klonuti, nego pogledatis ve mogućnosti, vući za rukav, učlaniti se u udruge, tamo se dobiju najbolje informacije, a za svoja prava pacijenta treba na žalost, zagalamiti. ne odustati, nego pronaći i namanju mišju rupu i izaći. držite se!

    avatar

    17.10.2015. (17:36)    -   -   -   -  

  • OuKajĐiEf

    Imam i ja iskustvo, sa svojim ujakom koji je imao rak na jetri (56 godina). Aljkavi liječnici su mu na dolazak da se lošije osjeća i nakon obične pretrage krvi i mjerenja tlaka (koji je bio konstantno blago povišen) prepisali terapiju za kontrolu tlaka! Stanje je kroz mjesec dana otišlo dovraga. Kroz dvije godine kemoterapija prolazilo se kroz užasan stres. Slijepo pijenje hrpe ljekova. Potpisujem Randomovo mišljenje. Ako je moguće što manje gorčine i strke. Jer stres ne potiče organizam u pozitvnom smjeru. Čitao sam da bijeli šećer pogoduje širenju raka i da se rak njime hrani. Isto i za to da je potrebno uspostaviti kiselinsko-lužnati balans. Da kiselost u organizmu osiromašuje zdrave stanice kisikom. Nisam liječnik, samo dobronamjerno kažem što sam našao u literaturi. Imaš i od mene podršku od srca da sve krene u dobrom smjeru.

    avatar

    17.10.2015. (18:26)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    ..zagrli oca u moje ime !...čvrsto...

    avatar

    17.10.2015. (18:55)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @Shadow- Žao mi je zbog svega što si prolazila i što prolaziš i toplo se nadam da je toj debeloj knjižurini došao kraj kao takvoj.
    Znam što znači agonija (ne)dijagnoze i hvatanje za sve slamke.Vjerujem kao i većini ljudi,puno mi je teže gledati patnju i bol kod voljenih i bliskih osoba nego vlastitu.
    Nema nikakve predaje,ni gubitka nade,o tome uopće nema govora.
    Hvala ti Shadow :) Unutarnji mir i snaga puno znači i želim ti je pregršt

    @Mela- Ružna je ta spoznaja da osim primarne bolesti s kojom se moraš nositi i donekle uspješno boriti,moraš se i uhvatiti u koštac i sa birokracijom,ali dok je čovjeka u ljudima...

    @20- Nažalost,znaš o čemu pričam...
    I živa istina,uskoče ljudi,i poznati i nepoznati,netko pruži ruku,ali u suštini si sam u tom žrvnju,pa se snađi,pa isplivaj kako znaš i umiješ
    Hvala 20,lako nije,ali nema predaja
    Nasmijao si me sada :) sa zagrljajem :) Moj pape je tvrda stijena,mi se ne grlimo,mi se ne ljubimo,mi ne pokazujemo emocije,mi ne plačemo.Pod mi-mislim on i ja.U obitelji smo nas dvoje te hladne,racionalne glave,pribrane na koje se drugi oslanjaju.
    Da ga sada zagrlim jako,najjače,spustio bi brk; Šta si me več pokopala?! Kao da ga čujem :)

    @Kvoco- Voljela bih da ništa od toga ne znaš,ali nažalost,znam da znaš :(
    Ma koliko god sebe uvjeravao da si pripremljen na najgore sumnje,nisi.Nakon prvotnog šoka i kad su se emocije malo slegle,teže se bilo nositi s ovim seljakanjem nalaza i svim pretragama,neznanjem i neizvjesnosti nego sa samom dijagnozom.Barem znaš,nekako,s čim se moraš boriti.
    Moj tata je educirana,izrazito inteligentna i obrazovana osoba (ne samo zato što je moj :),pa te vrijeđa sama spoznaja da se nešto od tebe skriva i vrijeđa tvoju inteligenciju.
    Poneke doktore bi trebalo educirat kako pristupiti osobi,a ne taj patronizirajući stav kao da se obračaju maloumnoj osobi
    Lijepo je pročitati i ovako jedno pozitivno iskustvo i puno pozdrava Splići,koji to i nije,uz još puno dobrih vibracija oko sebe
    Hvala ti mila

    avatar

    17.10.2015. (20:54)    -   -   -   -  

  • Nisa

    @RandomHeart- Žao mi je zbog starog...
    Dosta sam racionalna osoba,ali vjerujem da pozitivne misli i stav utječu i na duh i snagu,te volju za životom.
    Nemoj mi ništa govorit,u fazi sam preodgoja stare,s kojom on ipak provodi najviše vremena,i moljenja da prekine plakat ispred njega,dramatizirat i već planirat njegov sprovod.
    Nije kraj svijeta,nema predaje i klonutosti duha,samo gazit svaki novi dan.

    @Korak- Ma kakav glup komentar,kakvo ispričavanje što ti pada na pamet!
    Drago mi je što je ispalo nešto bezazleno i neka uvijek bude tako :)
    Vidiš da nije iščezla ljudskost,Hvala ti :)

    @Stara teta- Realnost je to,nažalost,nema tu puno utjehe...
    Mogu prepisati dio komentara koji sam napisala Čuvarici za pojedine doktore.Ne znam dokle će se provlačiti taj stav liječnika kao bogova u odnosu na nas male,neprimjetne spodobe.Ima,o ima krasnih doktora,ali pojedinim ne bih dala ni kamen na čuvanje.
    Split je,ne znam,kao prolaz kroz slijepo crijevo.Treba imati puno sreće za proć kroz njihov sustav.Ima horor priča,uistinu.
    Čitala sam o Jordanovcu dosta,imam i kontakt sestre koja vodi udrugu oboljelih od raka i bolesti pluća,ali bojim se da je tu moj otac tvrd orah.Pokušavam ga slomit da odemo,ali nisam ni sama pametna.Osim ne tako lijepe dijagnoze,potrebno nam je i vrijeme na našoj strani.Ne znam bi li bili na gubitku ponavljanjem svih nalaza (jer prečesto svaka bolnica voli imati nalaze iz svoje bolnice)
    Vidjet ćemo u ponedjeljak,kada se sastaje tim doktora što će odlučiti,kad će pristupiti stupnjevanju karcinoma i hoće li nam se napokon netko od doktora obratiti sa nekakvom dijagnozom,stadijem,prognozom...
    I Shadow je spominjala udruge,sve se nekako prebrzo odvija...Hvala,svaki savjet je i više nego dobrodošao!

    @OuKajĐiEf- Uf ovako kad čovjek krene sa nekom pričom vidiš koliko zapravo ljudi se suočava sa istim (sličnim) problemom.
    Žao mi je zbog ujaka...
    Teške su te situacije kada se zbog tuđe aljkavosti i nemara riskira i utječe na nečiji život i ishod istog.Užas
    I što drugo osjećati nego ljutnju i ogorčenost
    Čitala sam za bijeli šećer kao i da bi trebalo smanjiti unos crvenog mesa jer se stanice raka hrane proteinima,a ujedno ne smije se dopustiti naglo smanjenje težine.Treba i tu pronaći balans i pravi način i prehrane i načina hranjenja,sve što može pomoći
    Najljepše hvala

    avatar

    17.10.2015. (21:29)    -   -   -   -  

  • zen zi

    Draga Nisa prošla sam sve to u splitskoj bolnici s mamom prije dvije godine. Baš tako kao i ti ~ ni pomakli se nisu dok nismo pronašli vezu. Krvarila je 6 mjeseci, a oni su tvrdili da je sve uredu. Kad smo našli vezu, odjednom je hitno trebalo na operaciju. A nakon nje opet traži vezu za kemoterapiju jer se čeka... Liječnici i sestre neljubazni, bezosjećajni ( osim onih koje smo doslovono keširali )... Prošlog tjedna joj je pozlilo, čekala je na hitnoj šest sati da je prime! Kad je zatražila još jednu infuziju jer se i dalje nije osjećala dobro, liječnica je odbila! Pa smo opet keširali... Volila bi da ti mogu nešto lipoga reć o splitskoj bolnici, no na žalost nemam što. Sretno!

    avatar

    18.10.2015. (01:27)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Nazalost, mislim da je ovo slika vecine nasih bolnica i zdravstva u cjelini...Nevjerojatno je i licemjerno kada ti kazu da za odredenu pretragu nema mjesta, ali ako platis ( a sve si to vec i platio dva put kroz obavezno i dodatno, a o porezima da i ne pricam) onda mjesta ima odmah...Tko tu koga ...vec godinama:-((((
    Nisa, zao mi je sto se osim protiv bolesti morate boriti i s ovim smećem od sustava. Zelim tati sto brze ozdravljenje, a tebi snagu i hrabrost u borbi sa sustavom. Koji put i podvikni u bolnici...moje iskustvo je takvo da ako šutis nitko te ne doživljava..ako podignes glas ponekad te i čuju.

    avatar

    18.10.2015. (08:48)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Nakon svih ovih komentara, nemam ti ništa ni pametnije ni bolje ni drugačije reći od ljudi koji su vam već iskreno poželjeli da se nosite s tim najbolje što znate.
    Imam najbližih obiteljskih iskustava sa sličnim stanjima i proživljavanjima.....Ne bih sada to nabrajala.....
    Danas nedostaje, ne samo empatije (i to ne za novčanice, nego ljude), nego i cjelovitog sagledavanja čovjeka kao pacijenta i ljudskog organizma.
    Pričam o tome sa svojom studenticom, aludirajući upravo na to - povezivanje (i specijalnosti i s ljudima - pacijentima) i to u onoj mjeri u kojoj neće štetiti profesionalnosti, ali da se ne zaboravi ljudskost.
    Jer kompletan stručnjak je samo onaj koji nije samo stručan u svom području, nego je i - čovjek.
    Nažalost, u posljednje vrijeme sve ono čemu se pridavala pažnja javnosti i sl. je išlo u smjeru udaljenom od čovjeka, udaljenom od vrijednosti na kojima smo odgojeni i odrasli. Tako si neki ljudi uzimaju za pravo biti iznad drugih. To je prisutno u svim porama društva, nažalost našoj djeci to serviraju kao primjer "dobre " prakse, pa ne čudi što ih tako "život" uči. Zato smo tu mi, roditelji, da pokušamo ispraviti, usmjeriti, odgojiti da bi sutra oni bili i stručnjaci i ljudi.
    I da nas ne bi tretirali kao broj, slovo ili šifru na papiru.
    Tako ja vidim što ja konkretno mogu napraviti i to i činim....
    A ona duuuuuga čekanja za termine pregleda, boravak u čekaonicama, uvijek se nađe netko tko mi ispriča svu svoju kalvariju hodanja "po doktorima"....Znaš, nekada i to pomaže. Nekada, kao kad se odmakneš od svoje situacije i svega što promatraš, pa s distance vidiš drugačije. Nekada shvatiš da odjednom više cijeniš ono što imaš, ma kako ti to do "jučer " izgledalo tužno i ružno.....
    Oprosti na ovom pismu, došlo mi je da ti te riječi pošaljem.
    A htjela sam samo, tebi koja si jaka i ne pokazuješ emocije, ne grliš se, samo sam htjela bez riječi..... jedan zagrljaj poslati.........

    avatar

    18.10.2015. (09:02)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Nažalost, znam o čemu pričaš i nažalost, nismo imali nikakvu vezu. Tata je obolio od karcinoma tankog crijeva, također je pucao od zdravlja, bio vitalan. Jedan dan bolovi, bolnica, otvaranje i zatvaranje trbuha. Bila sam u trudnoći s mlađim sinom. Nakon što smo doznali da mu je od jučer zdravog čovjeka ostalo još dva mjeseca života, cijeli svijet nam se srušio, uz to što je 4 mjeseca ranije umrla mama. Uglavnom, prošli smo bolnice i sva razočarenja o kojima pričaš. Od toga kad sam ga jednom dovezla na hitnu jer je trpio jake bolove do toga da su nas potjerali kući uz pitanje. "Jel znate vi od čega on boluje, njemu nema pomoći?" Draga moja, u svim našim sustavima, ako nemaš vezu, samo si broj. Slažem se s komentarom od @RH i preporučam alternativu uz konvencionalnu medicinu. Želim vam svima puno vjere, snage i ljubavi i uvjerena sam da će vas ovo iskustvo, samo ojačati jer nema drugog izgovora zašto nam život servira ovakve boli.

    avatar

    18.10.2015. (09:26)    -   -   -   -  

  • Zvonka

    Niss, kad bi ikako mogli u Zagreb na Jordanovac.
    provela sam tamo dva mjeseca, dva puta operirala pluća u roku od mjesec dana, ostala bez trećine desnog plućnog krila. u istom trenutku na plućima sam imala tri dijagnoze, jednu ozbiljniju od druge. htjela sam reći, profesionalnost koju sam tamo vidjela, nisam nikada nigdje susrela. nemam riječi zahvale za sve ljude kojima sam došla u ruke, bez apsolutno ikakve veze i poznanstva.

    avatar

    18.10.2015. (18:30)    -   -   -   -  

  • blogomoljac

    Izgleda da većina nas jednom mora proći neke slične situacije, zato neću sad još dodavat opis vlastite. Činjenica je da sam i sam u nas naletio na bahatost i "mater ti ljudsku" mi ne jednom došlo na usta. Možda sam boravkom vani i naviknut na neki bolji tretman razmažen, al neke stvari stvarno nisu bile za provarit.
    No bolje je preskočit tamno: Vozih prijateljicu doktoru. Predstojila joj je druga kemoterapija, jer se nakon par godina karcinom vratio. Jaka osoba, vicmaher. U autu mu je (karcinomu) pričala viceve i "ak mene ne bu, i ti si gotov". Ko da ima hunjavicu, a ne ... Nakon terapije odplesala cijelu noć za silvestrovo s perikom na glavi. Prije desetak godina. Eno je, uživa prenziju i još pleše. Ili, kako ti reče: "Nije kraj svijeta,nema predaje i klonutosti duha,samo gazit svaki novi dan."

    avatar

    18.10.2015. (22:47)    -   -   -   -  

učitavam...