Osjećam: jesmo, itekako jesmo. Bojim se da sam si ušila ringišpile na svaku od trepavica pa mi je teško održavati ovlaženost otvorenih očiju, suhoća razapinje. I znam da bih se trebala družiti s pjesnicima, možda isključivo s njima, suhoća, ponavljam, razapinje. Oni posustaju poput ovih očnih pokrivala pod teretima kojima si objašnjavanju svoj sve umorniji perpetuum mobile. Pjesnici. I dosadilo mi je obraćati se gluhima i slijepima, imati osjećaj da sam pokidala sve rukave na koje sam se oslanjala, a da zapravo nisam nikamo stigla, nikoga dotaknula, nikoga dozvala. *** Uistinu, kako kažu, u vrijeme Vibera, Whatsappa, Facebooka, SMS-a, pa čak i onog najobičnijeg telefona, mi i dalje nalazimo ljudima opravdanje za muk. Ovo je bolesno vrijeme ničega. Pjesnici, gdje ste?
29.09.2015. (12:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjesnici odavno više ne spašavaju svijet. Zapravo što sada dodati osim se poistovjetiti s tvojim krikom, prije no što drugi sve to proglase još jednom izlikom nas sličnih, da se ne znamo suočiti s promjenama..
29.09.2015. (12:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Budimo svjesni, da promjena velikih nema. Ne u nama, nego onih izvan nas i da sva očekivanja tipa----shvatiti-razumijeti----prihvatiti su floskule koje rijetki sretnici doživljavaju. Onima poput tebe, zatočenima u vlastitim plimama i osekama su unutrašna preslagivanja stvarnost koju si ti eto izrekla riječima, zato....."mi i dalje nalazimo ljudima opravdanje za muk." počesto udaramo u zidove čudeći se, zašto ih uopće ima da nas tako bolno dijele
29.09.2015. (13:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
......mmmm ....Mirisno rublje i uvijek ista kava meni zvuče primamljivo. Baš kao i monotona sigurnost. A ne bih rekla da starim. Samo je bilo puno previše šamara. ( svemiru upućeno )
Divna razmišljanja...ova M. je čini se tvoja refleksija u zrcalu, čini se tako suprotna, a.... nije. Samo se sad promatrate iz različitih perspektiva. I čudite jedna drugoj, kao. Probaj i ti njoj oprostiti.
29.09.2015. (20:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedan moj bivši netko (i pjesnik, kada već govorimo o tome) rekao mi je na kraju naše priče jednu zastrašujuću rečenicu: nitko nikada neće znati koliko je tebe teško voljeti, a zapravo tako lako.
Pa si nekako mislim... možda M. to zna. Možda svi oni koji znaju što je on time htio reći zapravo imaju isti obrazac ponašanja i osobina (što je tema za sebe). A onda opet možemo kriviti isključivo mene, ne? Dakle, istina, uvijek se vraćamo na to Ja, na zrcalo, na refleksije. Samo, evo, ne znam zašto je to tako teško, što je to što je tu teško... nisam dosad shvatila, možda nikada ni neću :)
S praštanjem (čak nažalost) nemam problem. Problem imam sa zaboravljanjem onoga što praštam jer, eto, mislim da ne zaboravljam, ne u onom pravom smislu. Ostaje oprez, ostaje strah, ostaje još jedan sloj zida. Vjerojatno je takvu mene za još jedan sloj teže voljeti :D
Priča o M. ide dalje. Do uskoro.
29.09.2015. (21:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bojim se da se tebe mora voljeti onako kako stvaraju geniji. naprosto zaobilazeći sve zapreke korakom od sedam milja, kojim sve prekorače ne obazirući se. Je li možda značenje rečenice tvog bivšeg na takvom nekom tragu?
30.09.2015. (01:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bromberg, moram ti priznati da stvarno ne znam. Začudila me ta njegova izjava, valjda sam ju zato i zapamtila. Možda bih voljela da nije u pravu :) Možda ovisi o osobi - različiti ljudi bude različite demone u nama.
Marionetta, to potpisujem. Uvijek.
30.09.2015. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
Komentar-post
Osjećam: jesmo, itekako jesmo.
Bojim se da sam si ušila ringišpile na svaku od trepavica pa mi je teško održavati ovlaženost otvorenih očiju, suhoća razapinje. I znam da bih se trebala družiti s pjesnicima, možda isključivo s njima, suhoća, ponavljam, razapinje.
Oni posustaju poput ovih očnih pokrivala pod teretima kojima si objašnjavanju svoj sve umorniji perpetuum mobile.
Pjesnici.
I dosadilo mi je obraćati se gluhima i slijepima, imati osjećaj da sam pokidala sve rukave na koje sam se oslanjala, a da zapravo nisam nikamo stigla, nikoga dotaknula, nikoga dozvala.
***
Uistinu, kako kažu, u vrijeme Vibera, Whatsappa, Facebooka, SMS-a, pa čak i onog najobičnijeg telefona, mi i dalje nalazimo ljudima opravdanje za muk.
Ovo je bolesno vrijeme ničega.
Pjesnici, gdje ste?
29.09.2015. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
exRegina
Pjesnici odavno više ne spašavaju svijet.
Zapravo što sada dodati osim se poistovjetiti s tvojim krikom, prije no što drugi sve to proglase još jednom izlikom nas sličnih, da se ne znamo suočiti s promjenama..
29.09.2015. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Budimo svjesni, da promjena velikih nema. Ne u nama, nego onih izvan nas i da sva očekivanja tipa----shvatiti-razumijeti----prihvatiti su floskule koje rijetki sretnici doživljavaju.
Onima poput tebe, zatočenima u vlastitim plimama i osekama su unutrašna preslagivanja stvarnost koju si ti eto izrekla riječima, zato....."mi i dalje nalazimo ljudima opravdanje za muk."
počesto udaramo u zidove čudeći se, zašto ih uopće ima da nas tako bolno dijele
29.09.2015. (13:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bromberg
Koji mocan tekst, jedan od tvojih najjacih, sta si sve nafrcala unutra, puno vjerojatno i nesvjesno...!
A umjetnici koji bi trebali biti oko nas....moramo ih pomalo i sami izmisliti, onda nekako dodju i u formi od krvi i mesa.
29.09.2015. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
ExRegina, pjesnici odavno više ne spašavaju svijet. Možda još pokušavaju spasiti svoj, ali to je bolno usamljenički posao, čini mi se.
Annabony, to je toliko tužno da ne želim ništa nadodati.
Bromberg... hvala. Doduše, jedan vrlo krasan hobi :)
29.09.2015. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
......mmmm ....Mirisno rublje i uvijek ista kava meni zvuče primamljivo. Baš kao i monotona sigurnost.
A ne bih rekla da starim.
Samo je bilo puno previše šamara. ( svemiru upućeno )
Divna razmišljanja...ova M. je čini se tvoja refleksija u zrcalu, čini se tako suprotna, a.... nije. Samo se sad promatrate iz različitih perspektiva.
I čudite jedna drugoj, kao. Probaj i ti njoj oprostiti.
29.09.2015. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
Jedan moj bivši netko (i pjesnik, kada već govorimo o tome) rekao mi je na kraju naše priče jednu zastrašujuću rečenicu:
nitko nikada neće znati koliko je tebe teško voljeti, a zapravo tako lako.
Pa si nekako mislim... možda M. to zna. Možda svi oni koji znaju što je on time htio reći zapravo imaju isti obrazac ponašanja i osobina (što je tema za sebe). A onda opet možemo kriviti isključivo mene, ne? Dakle, istina, uvijek se vraćamo na to Ja, na zrcalo, na refleksije. Samo, evo, ne znam zašto je to tako teško, što je to što je tu teško... nisam dosad shvatila, možda nikada ni neću :)
S praštanjem (čak nažalost) nemam problem. Problem imam sa zaboravljanjem onoga što praštam jer, eto, mislim da ne zaboravljam, ne u onom pravom smislu. Ostaje oprez, ostaje strah, ostaje još jedan sloj zida. Vjerojatno je takvu mene za još jedan sloj teže voljeti :D
Priča o M. ide dalje. Do uskoro.
29.09.2015. (21:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bromberg
Bojim se da se tebe mora voljeti onako kako stvaraju geniji. naprosto zaobilazeći sve zapreke korakom od sedam milja, kojim sve prekorače ne obazirući se.
Je li možda značenje rečenice tvog bivšeg na takvom nekom tragu?
30.09.2015. (01:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
opasno se voljeti poezijom, mislim.
jer poslije se teško pristaje na manje...
30.09.2015. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
Bromberg, moram ti priznati da stvarno ne znam. Začudila me ta njegova izjava, valjda sam ju zato i zapamtila. Možda bih voljela da nije u pravu :) Možda ovisi o osobi - različiti ljudi bude različite demone u nama.
Marionetta, to potpisujem. Uvijek.
30.09.2015. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...