Zanimljiva priča. Dobro osmišljena i sastavljena, glavni lik majke si opisala kroz treće lice. Možda bi sad bilo zanimljivo pročitati istu priču ali kroz oči te majke ili oca djeteta ili bake.
Ljuta nije postala 'ljuta' iz hira ili zato što je loša osoba, već je tu jedan splet okolnosti. A i puno mladih ljudi danas čujem kako govore, moji roditelji ovo, ono, pa nisu mi ovo, ono, a svi zaboravljaju da su im dali najviše - Život i doveli ih do zrele dobi. To je veliki posao, puno veći nego opravdanje da je 'otac bio otjeran'. I on je mogao sudjelovati i u odgoju i u materijalnom pomaganju, ali nije. To je bila njegova svjesna odluka. Isto kao što se je Ljuta odlučila to dijete zadržati i odgojiti ga, na svoj način ga je voljela.
Frustracije i ljutnja kod samohranih roditelja nisu rijetka stvar, dapače, za sve si sam i osjećaš se odbačenim. Sva odgovornost, kakva će ta osoba postati i njena sreća je jedna velika briga koju ne možeš sa nikim podijeliti, posavjetovati se, ... Isto tako, ni jedno dijete iz takvih jednoroditeljskih obitelji nije isto, kao što nisu ni karakterno to ista djeca. Puno okolnosti koja isprepleću priču i puno različitih životnih priča. A snahe i svekrve, e to je tek priča... :-)))
Ma, ja se raspričala, a čekam tvoje priče. ;-)
12.08.2015. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roditi i odgajati vanbračno dijete u malom mjestu nije ni danas lako, a kamoli prije četrdeset godina. Ljuta je možda prije bila Iznemogla (braneći i sebe i dijete od zaostale sredine) pa je Ljutu navukla na lice kao trajnu zaštitu.
A nekako vjerujem da je sin ipak morao od majke primiti dovoljnu dozu ljubavi , s kojom mu je uspjelo izrasti u osobu koja zna što je ljubav.
12.08.2015. (12:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako god, Ljuta je sad spokojna... valjda tamo negdi na drugom svitu više nije ljuta .... život ide dalje..... učimo i na njenim greškama i trudimo se biti bolji roditelji :)
12.08.2015. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne zavaravaj se... Puno ljubavi čini čovjeka dobrim, boljim Nedostatak iste čini čudovišta... Ili ljuta nije bila baš toliko ljuta ili slatki još nije zagorčio... Vrlo sličnu situaciju sam imala... Slatki je ubrzo zagorčio svima oko sebe s tom razlikom što ja nisam nastavila niz i postala ljuta samohrana...
12.08.2015. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidiš kako je svako iskustvo dragocijeno?! I Ljuta ga je vodila (na svoj jedini način na koji je znala), iako ga je pri tome, i ne samo njega, "debelo" povređivala, ka Ljubavi i Životu. Ne zamjeri mi, pustila sam suzu za Ljutom, jer znam da njen sin ŽIVI! A ti si dio toga života i ljubavi, kao i vaša 2 sina...... Želim vam život ispunjen Ljubavlju:)
12.08.2015. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bravo, sinko! :-) A u isprike tipa "odgoj me obilježio" vjerujem da je utjecajno samo onoliko koliko sami dopustimo. Jer uvijek dobro možemo primiti, a loše izabrati ne prakticirati dalje. Ali, teško je... I ja vučem neke svoje repove od "savršenih" roditelja, gdje neće Ljuta... Ali, opet.... kako sinko nije? Nije zbog nevjeste, imao je on to u sebi...
12.08.2015. (15:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znao sam jednu Ljutu. Bila je toliko ljuta da nije bila u stanju razlikovati dobro od zla. Za svoje postupke i život počela se je kajati tek kada je bilo prekasno, kada joj više nitko nije mogao pomoći. Lošji sin ju je smjestio u bolnicu i proglasio ludom, gdje je dva mjeseca čekala da umre. Ne nije bila na samrti, samo je umrla jer se to u tom trenutku od nje očekivalo. Dobrog sina je pokopala nekoliko godina ranije. Ne postoji nikakvo opravdanje za cjeloživotnu ljutnju. Njena odgovornost je za sve sablazni koje je izazvala svojim ponašanjem za života, a koje su ostavile traga na njenim sinovima. Deklarirana vjernica nije radila ništa u svome životu po vjeri već upravo suprotno. Svoju slobodnu volju, Bogom danu, nikada nije naučila koristiti za dobro. Možda se neki nebi složili samnom, ali ja mislim da je sva odgovornost samo na nama.
12.08.2015. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zakucala sam se u stolicu i progutala priču u jednom dahu. Što reći:
netko je jak, pa izađe još jači. Nekoga bi to slomilo i stvorilo monstruma. Novinske stupce pune osobe odrasle u iskrivljenoj obiteljskoj atmosferi. Ova osoba je potrvdila izreku: " Što te ne ubije, to te ojača."
13.08.2015. (17:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da se nebi ponavlja.....@ V je ukratko sve rekla.... potpisujem i dodajen......Ljuta i zla.........nije isto.... a i postoja je i razlog za ljutnju.....ona je cili svoj život bila obilježena....svi ljubav ne pokazujemo na isti način... život mu je dala cili život ispaštala... a sigurno bi za njega i život dala...ka šta i je....ustvari ka zaključak....kolko primaš...tolko daješ...neko bi triba sebi postavit pitanje !....Laka joj zemlja !
16.08.2015. (13:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako se bojim ocjena i procjena ljudi, jer nisam u stanju sagledati ni sebe u cjelini. Uvijek se grozim pomisli da ću pogriješiti, i time nekoga nepravedno povrijediti. Dodatni je problem što većina loših vjeruje da je dobra, kao što i većina uistinu dobrih čini puno više lošeg nego je toga svjesna. Iako mi je skroz razvidna silina povezanosti svega što dotiče naš život, nerijetko prihvaćam završni čin kao faktično stanje, pa onda sudim što vidim, ili pomažeš ili ne, i tu si gdje te trebaju ili nisi, iako, baš uvijek, kada si tu za nekoga, za nekog drugog nisi, a nerijetko si to upravo ti sam, što je možda opet novi krug neke frustracije koji će se već negdje i nekome obiti u glavu. I sada ti znaj što je dobro, a što ne, osim neupitne ugode koja dolazi od vjere da se čini dobro ;)
16.08.2015. (15:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi moji, hvala vam na komentarima. Zanimljivo je kako svi doživljavamo sve drugačije. Naravno, zavisno od naših iskustava. Trudim se ne prosuđivati jer zbilja nikada ne znaš što je netko i zašto prošao da je takav u životu. Nema savršenstva, kao ni ispravne odluke. Treba slijediti sebe i truditi se živjeti u miru. Fascinantni su mi vaši komentari. Neki čak i osvijestili ponešto. Hvala, želim vam da ne budete ljuti, već veseli i nasmijani.
16.08.2015. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjaceta
Zanimljiva priča. Dobro osmišljena i sastavljena, glavni lik majke si opisala kroz treće lice. Možda bi sad bilo zanimljivo pročitati istu priču ali kroz oči te majke ili oca djeteta ili bake.
Ljuta nije postala 'ljuta' iz hira ili zato što je loša osoba, već je tu jedan splet okolnosti. A i puno mladih ljudi danas čujem kako govore, moji roditelji ovo, ono, pa nisu mi ovo, ono, a svi zaboravljaju da su im dali najviše - Život i doveli ih do zrele dobi. To je veliki posao, puno veći nego opravdanje da je 'otac bio otjeran'. I on je mogao sudjelovati i u odgoju i u materijalnom pomaganju, ali nije. To je bila njegova svjesna odluka. Isto kao što se je Ljuta odlučila to dijete zadržati i odgojiti ga, na svoj način ga je voljela.
Frustracije i ljutnja kod samohranih roditelja nisu rijetka stvar, dapače, za sve si sam i osjećaš se odbačenim. Sva odgovornost, kakva će ta osoba postati i njena sreća je jedna velika briga koju ne možeš sa nikim podijeliti, posavjetovati se, ... Isto tako, ni jedno dijete iz takvih jednoroditeljskih obitelji nije isto, kao što nisu ni karakterno to ista djeca. Puno okolnosti koja isprepleću priču i puno različitih životnih priča. A snahe i svekrve, e to je tek priča... :-)))
Ma, ja se raspričala, a čekam tvoje priče. ;-)
12.08.2015. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Život ne čeka nikoga, radost ne čeka, ako je ne uhvatimo danas,
sutra vjerojatno neće doći na naš prag.
12.08.2015. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Ovo ti je jedan od boljih "sudbinskih" tekstova koje njeguješ........Bravo!
12.08.2015. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Roditi i odgajati vanbračno dijete u malom mjestu nije ni danas lako, a kamoli prije četrdeset godina.
Ljuta je možda prije bila Iznemogla (braneći i sebe i dijete od zaostale sredine) pa je Ljutu navukla na lice kao trajnu zaštitu.
A nekako vjerujem da je sin ipak morao od majke primiti dovoljnu dozu ljubavi , s kojom mu je uspjelo izrasti u osobu koja zna što je ljubav.
12.08.2015. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOMENICO
kako god, Ljuta je sad spokojna... valjda tamo negdi na drugom svitu više nije ljuta .... život ide dalje..... učimo i na njenim greškama i trudimo se biti bolji roditelji :)
12.08.2015. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
double-trouble
opraštanje nas oslobađa i liječi :-)
dobro ti je ovo...
12.08.2015. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Ne zavaravaj se...
Puno ljubavi čini čovjeka dobrim, boljim
Nedostatak iste čini čudovišta...
Ili ljuta nije bila baš toliko ljuta ili slatki još nije zagorčio...
Vrlo sličnu situaciju sam imala... Slatki je ubrzo zagorčio svima oko sebe s tom razlikom što ja nisam nastavila niz i postala ljuta samohrana...
12.08.2015. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
Vidiš kako je svako iskustvo dragocijeno?!
I Ljuta ga je vodila (na svoj jedini način na koji je znala), iako ga je pri tome, i ne samo njega, "debelo" povređivala, ka Ljubavi i Životu.
Ne zamjeri mi, pustila sam suzu za Ljutom, jer znam da njen sin ŽIVI!
A ti si dio toga života i ljubavi, kao i vaša 2 sina......
Želim vam život ispunjen Ljubavlju:)
12.08.2015. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jednostavan život za komplicirane
Bravo, sinko! :-) A u isprike tipa "odgoj me obilježio" vjerujem da je utjecajno samo onoliko koliko sami dopustimo. Jer uvijek dobro možemo primiti, a loše izabrati ne prakticirati dalje. Ali, teško je... I ja vučem neke svoje repove od "savršenih" roditelja, gdje neće Ljuta... Ali, opet.... kako sinko nije? Nije zbog nevjeste, imao je on to u sebi...
12.08.2015. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Jadan i čemeran je bio život te Ljute: ljuta, ljuta,ljuta... Ljubav je pobijedila.
12.08.2015. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
RandomHeart
Znao sam jednu Ljutu. Bila je toliko ljuta da nije bila u stanju razlikovati dobro od zla. Za svoje postupke i život počela se je kajati tek kada je bilo prekasno, kada joj više nitko nije mogao pomoći. Lošji sin ju je smjestio u bolnicu i proglasio ludom, gdje je dva mjeseca čekala da umre. Ne nije bila na samrti, samo je umrla jer se to u tom trenutku od nje očekivalo. Dobrog sina je pokopala nekoliko godina ranije.
Ne postoji nikakvo opravdanje za cjeloživotnu ljutnju. Njena odgovornost je za sve sablazni koje je izazvala svojim ponašanjem za života, a koje su ostavile traga na njenim sinovima. Deklarirana vjernica nije radila ništa u svome životu po vjeri već upravo suprotno. Svoju slobodnu volju, Bogom danu, nikada nije naučila koristiti za dobro.
Možda se neki nebi složili samnom, ali ja mislim da je sva odgovornost samo na nama.
12.08.2015. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
polupani loncici
odlican post! slijepima ni ljekovita voda ne moze pomoci otvoriti oci...
13.08.2015. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja Moda
Zakucala sam se u stolicu i progutala priču u jednom dahu. Što reći:
netko je jak, pa izađe još jači.
Nekoga bi to slomilo i stvorilo monstruma.
Novinske stupce pune osobe odrasle u iskrivljenoj obiteljskoj atmosferi.
Ova osoba je potrvdila izreku:
" Što te ne ubije, to te ojača."
13.08.2015. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisan EL DIABLO
da se nebi ponavlja.....@ V je ukratko sve rekla....
potpisujem i dodajen......Ljuta i zla.........nije isto....
a i postoja je i razlog za ljutnju.....ona je cili svoj život
bila obilježena....svi ljubav ne pokazujemo na isti način...
život mu je dala cili život ispaštala... a sigurno bi za njega
i život dala...ka šta i je....ustvari
ka zaključak....kolko primaš...tolko daješ...neko bi triba sebi
postavit pitanje !....Laka joj zemlja !
16.08.2015. (13:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
nije ona bila baš toliko ljuta, kad ju je taj sin toliko volio... vjerojatno je samo izgledala ljuta... valjda sin zna.
16.08.2015. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Jako se bojim ocjena i procjena ljudi, jer nisam u stanju sagledati ni sebe u cjelini. Uvijek se grozim pomisli da ću pogriješiti, i time nekoga nepravedno povrijediti. Dodatni je problem što većina loših vjeruje da je dobra, kao što i većina uistinu dobrih čini puno više lošeg nego je toga svjesna. Iako mi je skroz razvidna silina povezanosti svega što dotiče naš život, nerijetko prihvaćam završni čin kao faktično stanje, pa onda sudim što vidim, ili pomažeš ili ne, i tu si gdje te trebaju ili nisi, iako, baš uvijek, kada si tu za nekoga, za nekog drugog nisi, a nerijetko si to upravo ti sam, što je možda opet novi krug neke frustracije koji će se već negdje i nekome obiti u glavu. I sada ti znaj što je dobro, a što ne, osim neupitne ugode koja dolazi od vjere da se čini dobro ;)
16.08.2015. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Dragi moji, hvala vam na komentarima.
Zanimljivo je kako svi doživljavamo sve drugačije. Naravno, zavisno od naših iskustava. Trudim se ne prosuđivati jer zbilja nikada ne znaš što je netko i zašto prošao da je takav u životu. Nema savršenstva, kao ni ispravne odluke. Treba slijediti sebe i truditi se živjeti u miru.
Fascinantni su mi vaši komentari. Neki čak i osvijestili ponešto.
Hvala, želim vam da ne budete ljuti, već veseli i nasmijani.
16.08.2015. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...