Komentari

zadihana.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Zadihana

    I upravo sam (napokon) dokazala - da, papir je majka.

    avatar

    26.07.2015. (12:38)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    ne mogu............ili, bolje rečeno--ne želim misliti o jučer

    avatar

    26.07.2015. (15:43)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Kako ja to vidim:
    u iskustvima (ili, kako to neki zovu, prošlosti) sadržani su moji osjećaji koje je to iskustvo proizvelo, izazvalo, a koji su ujedno i odgovori/smjernice što mi pomažu shvatiti sadašnji trenutak/iskustvo/osjećaj.
    Tako nikada ne živim u prošlosti, ali imam respekt prema doživljenom jer većinu ovog mog danas smatram svojevrsnom nadgradnjom u odnosu na jučer.
    U ostavštini toga jučer sadržani su prostori kojima možda tek danas znam odrediti vrijednost. Koji mi objašnjavaju identitet vlastitoga Ja, pa čak i onoga Ti i Mi.

    I tako si dođem do zaključka da nekim osjećajima vrijeme ne oduzima ništa od njihovog intenziteta i sjaja... baš naprotiv. Iako bih trenutno baš mogla potpisati pjesmu "Yesterday".

    avatar

    26.07.2015. (16:15)    -   -   -   -  

  • majra

    U rijetkim trenucima, kad bas sebi zelim dati mogu, ali uvijek treba paziti da ti ne propadne trenutak sadasnji.

    avatar

    26.07.2015. (16:32)    -   -   -   -  

  • polupani loncici

    iz proslosti vucem iskustva i snagu koja mi je pomogla biti ja... gdje je pocelo? Mislim da tamo negdje na pocetku....

    avatar

    26.07.2015. (16:55)    -   -   -   -  

  • KOP Karlovac

    mogu

    avatar

    26.07.2015. (19:32)    -   -   -   -  

  • bromberg

    Najgore je međutim ako, koliko god prebirali po prošlosti, uzalud tražimo išta što zaslužuje atribut "započetog"....

    avatar

    26.07.2015. (19:59)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    S.: slažem se, zato je to prebiranje dobro jedino dozirano, u suprotnom meni stvara pakao vakuuma. ubija osjećaj postojanja ovdje i sada.

    Polupani lončići: sjetila sam se nekih mojih pjesama koje imaju početak, a nemaju kraj. kao da otvoriš zagradu i zaboraviš ju zatvoriti - znači li to da ona još traje?

    KOP Karlovac: kad smo kod pamćenja... više sam tip Clementine Kruczynski i retardirane impulzivnosti koja bi u jednom trenutku bila tabula rasa, a u drugom želi sačuvati sve, koliko god bolno bilo. veselo :)

    Bromberg: a bez prokletstva pamćenja to ne možemo znati...

    avatar

    26.07.2015. (22:16)    -   -   -   -  

  • marionetta

    Obično pamtim gdje i kad je nešto počelo, što je lijepo. Gdje se nešto urušilo, gdje je krenulo ukrivo, to mi obično ostane nedokučivo...

    avatar

    26.07.2015. (22:25)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    I onda po tom krivom rezu prebireš i pitaš se.
    Ja ne znam, kad sam pretužna od nakupljenih pitanja bez odgovora, gubitaka nekoga/nečega do koga/čega mi je stalo, volim se osamiti, povući u tišinu, čak pobjeći. Ne sudjelovati u sadašnjosti uopće. Nije baš neka strategija življenja, istina, ali jest najiskrenija.

    avatar

    27.07.2015. (10:52)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    kako ne? sve što je lijepo, ostalo mi je u sjećanju, čak i datum i sat kad je nešto počelo...

    avatar

    27.07.2015. (11:51)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    I boje, izgovorene riječi, one neizgovorene i samo zamišljene i progutane također... i miris. Cijeli film i zvukove u pozadini. O da :)

    avatar

    27.07.2015. (18:22)    -   -   -   -  

  • polupani loncici

    zadihana iskreno ne dopustam joj da prestane... mislim da ima puno taktova koje nisam jos cula.... rane stvaraju oziljke, a oziljci su remek djelo naseg zivota, sreca da se ne vide.....

    avatar

    28.07.2015. (20:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...