Komentari

decembar2001.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Decy

    Nemoćna...

    avatar

    02.05.2015. (21:16)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Tužno........

    Ma, k vragu, sve je tuga kud god pogledaš

    avatar

    02.05.2015. (21:53)    -   -   -   -  

  • .

    Tesko je biti s bolesnicima.
    ..ali ti im mozes biti amdjeo.

    avatar

    02.05.2015. (22:10)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    jednom su me studenti pitali kako odvojiti emocije i posao...rekla sam da ne znam, ali da ću onog trena kada osjetim da sam profesionalac bez emocija dati otkaz....mudrost je ne izgorjeti na poslu, a zadržati emocije i empatiju...

    avatar

    02.05.2015. (22:32)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Zaista se divim ljudima koji rade poslove vezane za medicinu..svaki dan susretati se s ljudskom patnjom, boli i smrcu iziskuje posebnu snagu...I ne vjerujem da se na to moze oguglat...

    avatar

    02.05.2015. (23:03)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Uf pa trebalo mu je odmah dati nešto protiv bolova, a ne čekati. Mom bivšem mužu su rezali uho naživo. Rekli mu da nema anestetika, pa jel može otrpjeti. On jadničak rekao da može... Ne mogu vjerovati da postoji doktor koji može nekoga kasapiti naživo. Jednostavno ne mogu vjerovati. Ja to nikad ne bih mogla učiniti nekome! Ok, kužim da nema anestetika, ali bar onda treba reći čovjeku da sam kupi i donese! Nije sramota nemati, sramota je ne reći. Tako kad sam došla na operaciju, sestra mi donijela prljavi jastuk bez jastučnice. Ja joj kažem da odnese i donese ga kad nabavi jastučnicu. Ona ga meni nasilu stavi na krevet, a ja ga stavim kod nogu. Onda ga je odnijela, jer je vidjela da se ne šalim. Ako bolnica nije imala novca za jastučnicu, mogli su reći da donesem svoju ispeglanu, nije bed. Ali čovječe, reci mi to. Uffff u zagrebačkim bolnicama nemaju obične vješalice, na koje možeš objesiti kaput, pa kažu da prebaciš kaput preko kreveta. Gje je tu higijena??? Da su rekli da donesem vješalicu od doma, donijela bih i prišarafila.

    avatar

    02.05.2015. (23:15)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Skidam ti kapu što si izabrala to plemenito zanimanje. I tebi, kao čovjeku. Jako je to teško. Biti čovjek, prije svega.

    avatar

    03.05.2015. (09:10)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    životna priča... djelić bolne istine... dokaz da je svaki čovjek univerzum za sebe... da je svaki pacijent priča za sebe... ne smije se lječiti , u ovom slučaju, koljeno nego čovjek... 38 godina sam se nalazila u ovakvoj i sličnim situacijama... pitanje je ... kako uspostaviti ljudski dijalog sa pacijentom... odlično si opisala nemoć moći medicinara... tvoja priča je edukativna... :)

    avatar

    03.05.2015. (09:17)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Stari ljudi su gori od male djece.
    Bolesnici očekuju lijepe riječi a u suštini im je jedino bitna kvalitetna medicinska njega ...zar ne? :-)

    avatar

    03.05.2015. (09:27)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Istina, starost je tužna, to više što smo svjesni mladosti, ali život uvijek nudi cijeli spektar iluzija koje nam i njega i nas čine prihvatljivijima ;)

    avatar

    03.05.2015. (22:38)    -   -   -   -  

  • NF

    izbjegavam pretrage i bolnice koliko je moguće, ne zanima me ravno otkrivanje bilo čega.

    avatar

    03.05.2015. (23:03)    -   -   -   -  

  • plavi zen

    odlično Decy, svemirske igre (ne)moći i patnje, velika oda sestrama

    avatar

    04.05.2015. (00:47)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ljudi misle da je lako suočiti se sa boli čovjeka kojem možeš malo pomoći ili nemaš sve što treba za to, a nitko te ne pita imaš li i da li
    si sam kupio mnogo toga da pomogneš svojim pacijentima.

    avatar

    04.05.2015. (09:39)    -   -   -   -  

  • RandomHeart

    Mora biti šokantno kada ti netko kaže da želi umrijeti, a nije u afektu.

    avatar

    04.05.2015. (11:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    tvoja priča je edukativna... dokaz ... osvanula je kao vijest dana...
    divno... uredništvo zna prepoznati vrijednost napisanog... :)

    avatar

    04.05.2015. (11:10)    -   -   -   -  

  • Neverin

    meni je slabo čim dođem u bolnicu i vidim onu još goru atmosferu od one sa zavoda na zapošljavanju. Odmah me uhvati anksioznost...

    svaka čast na tvojoj unutarnoj snagi

    avatar

    04.05.2015. (12:14)    -   -   -   -  

  • majra

    Postoje mnoge stvari iako sitnice, koje mozemo da uradimo, a oni ce biti zahvalni.
    Poneki nece, ali sve je to dio sluzbe.

    avatar

    04.05.2015. (13:20)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Draga, eto da sam prije znala došla bih kod tebe na
    liječenje, tijela i ovog nestašnog duha. Ako radiš kako
    pišeš, a nemam razloga sumnjati. čak i onaj komu
    pomoći nema lakše je umrit:)))

    avatar

    04.05.2015. (19:21)    -   -   -   -  

  • Mrvicak

    Edukativna prica. I sam sam dozivljavao iste stvari radeci nekada davno u bolnici. Direktan susret sa smrcu i izjave pacijenata da zele da umru i da im vise nije do zivota. To je human poziv za koji treba imati ne jedno vec dva srca.

    Bravo Decy!

    avatar

    04.05.2015. (20:11)    -   -   -   -  

  • tica

    Ovo je prilika za bogatune i tajkune da dadu doprinos za one najosnovnije stvari kojih nazalost u bolnicama nedostaje/ jastucnice , vjesalice...

    avatar

    05.05.2015. (02:47)    -   -   -   -  

  • šumarKA

    zahvalna sam svim doktorima i medicinskom osoblju, koji su mi olakšavali dane provedene u bolnici. imam pozitivna iskustva po tom pitanju. što reći kad ti medicinska cestra, nakon što sam par puta rekla da bi rado pojela palačinke s nuttelom, donese ih slijedeći dan. više je to bila šala. samohrana majka s dvoje male djece našla je vremena za mene i ispekla mi palačinke. što reći o sestri koja je radila na vađenju krvi, čim bi me ugledala u mnoštvu nestrpljivih ljudi, odmah bi me primila. ima dosta, ili sam ja imala sreće, medicinskog osoblja sa dobrim smislom za humor što zna osvježiti turobne dane provedene u bolnici, zato stalno ponavljam - hvala im.

    avatar

    05.05.2015. (08:49)    -   -   -   -  

  • Wanda Car

    hm...
    ne možeš umrijeti kada hoćeš nego kada dođe tvoj kraj
    Ovaj se deda neće vratiti još jednom na mučenje. Iskreno se nadam.
    I pitanje; Jesu li te učili da oguglaš na tuđu bol?

    avatar

    05.05.2015. (09:28)    -   -   -   -  

  • Iva

    Ah, koja romantika...

    Jedino je zanimljivo što mi pacijenti nikad ne doživimo takav tretman.

    Da niste to nešto usnula o dobroti liječnika i sestara?

    Nemojte molim vas, prestari smo za to.

    avatar

    05.05.2015. (09:44)    -   -   -   -  

  • Iva

    Ne znam zašto sam tako otrovna, grize me savjest, jer vas ne poznam osobno, pa mislim da ne zaslužujete od mene da na vas istresem svoj jal.

    No, za mene je definitvno prekasno.

    Ja sam vjeru u sestrinsku i liječničku profesiju izgubila nepovratno na nizu vlastitih i iskustava bliskih ljudi i tu kod mene nema više popravka.

    avatar

    05.05.2015. (12:54)    -   -   -   -  

  • Zena gaza

    poučna i lijepa priča, samo ostani takva......

    avatar

    07.05.2015. (13:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...