Ne bih se baš u potpunosti složila, mada problem je zanimljivo postavljen. Mogu doduše govoriti samo iz vlastita iskustva, nisam stručnjak. Cijelu sam osnovnu školu prolazila ko u nekom snu. Nit sam učila, nit sam se imalo mučila. NIt su se moji starci mučili sa mnom. Učila sam na satu, kroz igru, bezbolno. Nisu nas zatupljivali nepotrebnim i niškoristi informacijama. Najviše sam tada naučila. I imala sam svo vrijeme ovog svijeta za sebe. Napisala bih zadaću za jedan sat. Moj sin je zadaću morao pisati četiri sata. Već po tome vide se određene promjene u programu. Naše su aktivnosti bile u okviru škole i bile su besplatne. Tako nismo bili na ulici i ujedno smo mogli profilirati na vrijeme svoje buduće afinitete. Danas, zbog sveopćeg pomanjkanja novaca ( čitaj lošeg preusmjeravanja istih ) sve aktivnosti s kojima se djeca trebaju baviti da ne bi bila na ulici, basnoslovno koštaju. Tako ja mom djetetu nisam mogla nažalost priuštiti školu stranih jezika i silno mi je žao zbog toga. Program je očajan, jednom riječju. Lektira ? Lektira je živi očaj. Nikada ne bih zavoljela čitanje da nisam imala u obitelji nekoga tko me usmjeravao.
12.03.2015. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni se čini isto kao i tebi, da su roditelji postali cmizdravi: svako vrijeme donosi svoje izazove, i kao što mi možda nismo imali sve mogućnosti koje današnji klinci imaju, ali smo zato imali hrpu slobodnog vremena i bili smo neopterećeni, tako i oni danas možda nemaju puno slobodnog vremena, ali imaju mogućnosti i tehnologiju o kojoj mi nismo mogli niti sanjati. mislim da se to još uvijek može i stigne, ali i roditelji se moraju angažirati.
13.03.2015. (10:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao prvo, postoje puno roditelja koji se žale da bi klafrale s drugim mamama i razglabale, ali koji nikad ništa javno ne bi rekli učitelju, ravnatelju i slično....Takvih sam tokom 6 godina J. iskustva s vrtićem previše upoznala, tako da se od istih takvih mičem jer se nedam uvući u nihove priče o tome kako je djeci teško i sustav ne funckionira.....Ni meni puno nije funkcioniralo pa to nisam riješila blebetanjem s babama, nego usmjeravanjem energije u riješavanje smaog problema sustava...Ali ok, gotova priča, povukla si me za jezik,pa sam se raspitala :) :)
Slažem ser s tobom da su roditelji postali preambiocizni....Škola do 16h, a onda sa 7 godina raditi lingiviste, sportaše i slično....Neki dan smo Jan i ja išli sa susjedom i jenim malim na bazen i gledali malog (zovimo ga) Ivana kako trenira....Uz nas je bilo puno roditlja koji su 1 h proveli kroz staklo gledajući svoju djecu koja treniraju....Ja upravo to smatram gubljenjem vremena jer roditelji mogu tih 1 h uložit u to da budu s djetetom ili ako su već odlučili da djeca idu na treninge i ako sama djeca to vole, onda smatram da bi bolje tim roditeljima bilo u tih 1 h naći sebi neki interes, trčati, trenirati,. pisati knjigu, ne znam šta....Pusto gledanje kroz proztor me totalno raspililo.....Moj J ne ide na treninge, ali zadnje 3 godine nije prošla nedjelja da nije s tato išao na bazen, njih dvoje tamo provode vrijeme skupa, a na kraju, tamo je i usavršio plivanje, ronjenje, kolut naprijed i nazad i tužan je ako je bolestan pa ne može ići...Ako jednog dana bude htio biti plivač, neka bude, ali ja vrijeme neću provoditi zureći kroz staklo (kunem se :)
Nadalje, vrijeme zaista jest drugačije....Prije je jako malo djece išlo u prpduženi i bili su manjina jer su bake i dede ranije išli u penziju...Danas se prpduženi u velikoj većini podrazumijeva jer nema toliko baka i deda, a roditelji rade....tako da se ta djeca zaista manje igraju u dvorištrima sa susjedima kako smo mi kao djeca.....
Sorry na podužem komentaru :) :) Pozz tebi, dugo te nisam čitala
13.03.2015. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kratak osvrt na naše i njihovo vrijeme - nas su pripremali za industrijsko, a ove malce za digitalno da ne velim svemirsko doba. Jedino nisam siguran da smo kao bića baš spremni na toliko novih znanja i u tako kratkom vremenu.
13.03.2015. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nama je bilo lakše kao što kažeš zbog toga što smo poslije zadaća bili vani u igri. Nismo imali obaveza kao sport, glazbene ili plesna škola, škola jezika... No današnja su djeca opterećena sa još 2 sata engleskog obaveznog jezika + 2 sata talijanskog izbornog predmeta + 2 sata vjeronauka izbornog predmeta. Mi smo u školi imali po 3 - 4 šk. sata, a oni sada "tuku" 5 i 6 šk. sati ( razredna nastava ). U višim razredima katkad smo imali 6 sati, a sadašnji učenici imaju 7 sati, pa čak i 8. Ovoj djeci nedostaje slobodnog vremena i ne znaju se igrati, osim na računalima, što po meni nije igra već "ubijanje vremena". Mi smo imali slično ili gotovo isto nastavno gradivo, ali jednostavnije udžbenike. Sada su pojedini udžbenici zatrpani činjenicama da se iz šume podataka ne može razlučiti što je uopće bitno, što se mora znati, a što je samo dodana informacija za znatiželjne. Primjeri takvih udžbenika su iz povijesti i zemljopisa, a čujem i da je kemija natrpana tako da bi svaki dan trebali odraditi nekoliko pokusa. Tko radi takve udžbenike i tko im za njih još plati ??? HNOS je trebao donijeti rasterećenje, ali nije. Današnja djeca jesu više opterećena u školi i van škole. I neće se naučiti igrati, jer za to nemaju vremena. Mi smo bili slobodni, raskrvavljenih koljena i uvijek u pokretu. Ovi su "zatočeni", umorni, a kad vide krv prestrave se. Voljela bih da imam moć da to sve promijenim.
13.03.2015. (20:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..hm..kako trenutno radim u jednoj financijskoj ustanovi pa sam uglavnom okružen mladim mamama(blago meni:)...) te sam na neki način prisiljen slušati jadikovke i cak bih rekao bolesne ambicije tih roditelja koji se natjecu u koliko ce više aktivnosti upisati svoje prinčeve i princeze,koju su im garderobu ili tenisice kupili,najnoviji mobitel,gdje su bili na skijanju i sl...a djeca nervozna,cesto i bahata jer im ti roditelji stosta kupuju cime ih zapravo raspekmezuju..pa jos kad moram slusat takve njihove medusobne razgovore..(takav mi posao jbg.!)ide mi para (...ne pare!)..na uši,a djeci treba samo igra..jer igra je put do sreće
13.03.2015. (23:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Clair De Lune
Ne bih se baš u potpunosti složila, mada problem je zanimljivo postavljen. Mogu doduše govoriti samo iz vlastita iskustva, nisam stručnjak. Cijelu sam osnovnu školu prolazila ko u nekom snu. Nit sam učila, nit sam se imalo mučila. NIt su se moji starci mučili sa mnom. Učila sam na satu, kroz igru, bezbolno. Nisu nas zatupljivali nepotrebnim i niškoristi informacijama. Najviše sam tada naučila. I imala sam svo vrijeme ovog svijeta za sebe. Napisala bih zadaću za jedan sat. Moj sin je zadaću morao pisati četiri sata. Već po tome vide se određene promjene u programu. Naše su aktivnosti bile u okviru škole i bile su besplatne. Tako nismo bili na ulici i ujedno smo mogli profilirati na vrijeme svoje buduće afinitete. Danas, zbog sveopćeg pomanjkanja novaca ( čitaj lošeg preusmjeravanja istih ) sve aktivnosti s kojima se djeca trebaju baviti da ne bi bila na ulici, basnoslovno koštaju. Tako ja mom djetetu nisam mogla nažalost priuštiti školu stranih jezika i silno mi je žao zbog toga. Program je očajan, jednom riječju. Lektira ? Lektira je živi očaj. Nikada ne bih zavoljela čitanje da nisam imala u obitelji nekoga tko me usmjeravao.
12.03.2015. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
meni se čini isto kao i tebi, da su roditelji postali cmizdravi: svako vrijeme donosi svoje izazove, i kao što mi možda nismo imali sve mogućnosti koje današnji klinci imaju, ali smo zato imali hrpu slobodnog vremena i bili smo neopterećeni, tako i oni danas možda nemaju puno slobodnog vremena, ali imaju mogućnosti i tehnologiju o kojoj mi nismo mogli niti sanjati.
mislim da se to još uvijek može i stigne, ali i roditelji se moraju angažirati.
13.03.2015. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Simplica
Kao prvo, postoje puno roditelja koji se žale da bi klafrale s drugim mamama i razglabale, ali koji nikad ništa javno ne bi rekli učitelju, ravnatelju i slično....Takvih sam tokom 6 godina J. iskustva s vrtićem previše upoznala, tako da se od istih takvih mičem jer se nedam uvući u nihove priče o tome kako je djeci teško i sustav ne funckionira.....Ni meni puno nije funkcioniralo pa to nisam riješila blebetanjem s babama, nego usmjeravanjem energije u riješavanje smaog problema sustava...Ali ok, gotova priča, povukla si me za jezik,pa sam se raspitala :) :)
Slažem ser s tobom da su roditelji postali preambiocizni....Škola do 16h, a onda sa 7 godina raditi lingiviste, sportaše i slično....Neki dan smo Jan i ja išli sa susjedom i jenim malim na bazen i gledali malog (zovimo ga) Ivana kako trenira....Uz nas je bilo puno roditlja koji su 1 h proveli kroz staklo gledajući svoju djecu koja treniraju....Ja upravo to smatram gubljenjem vremena jer roditelji mogu tih 1 h uložit u to da budu s djetetom ili ako su već odlučili da djeca idu na treninge i ako sama djeca to vole, onda smatram da bi bolje tim roditeljima bilo u tih 1 h naći sebi neki interes, trčati, trenirati,. pisati knjigu, ne znam šta....Pusto gledanje kroz proztor me totalno raspililo.....Moj J ne ide na treninge, ali zadnje 3 godine nije prošla nedjelja da nije s tato išao na bazen, njih dvoje tamo provode vrijeme skupa, a na kraju, tamo je i usavršio plivanje, ronjenje, kolut naprijed i nazad i tužan je ako je bolestan pa ne može ići...Ako jednog dana bude htio biti plivač, neka bude, ali ja vrijeme neću provoditi zureći kroz staklo (kunem se :)
Nadalje, vrijeme zaista jest drugačije....Prije je jako malo djece išlo u prpduženi i bili su manjina jer su bake i dede ranije išli u penziju...Danas se prpduženi u velikoj većini podrazumijeva jer nema toliko baka i deda, a roditelji rade....tako da se ta djeca zaista manje igraju u dvorištrima sa susjedima kako smo mi kao djeca.....
Sorry na podužem komentaru :) :)
Pozz tebi, dugo te nisam čitala
13.03.2015. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dante
Kratak osvrt na naše i njihovo vrijeme - nas su pripremali za industrijsko, a ove malce za digitalno da ne velim svemirsko doba. Jedino nisam siguran da smo kao bića baš spremni na toliko novih znanja i u tako kratkom vremenu.
13.03.2015. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Nama je bilo lakše kao što kažeš zbog toga što smo poslije zadaća bili vani u igri. Nismo imali obaveza kao sport, glazbene ili plesna škola, škola jezika...
No današnja su djeca opterećena sa još 2 sata engleskog obaveznog jezika + 2 sata talijanskog izbornog predmeta + 2 sata vjeronauka izbornog predmeta. Mi smo u školi imali po 3 - 4 šk. sata, a oni sada "tuku" 5 i 6 šk. sati ( razredna nastava ). U višim razredima katkad smo imali 6 sati, a sadašnji učenici imaju 7 sati, pa čak i 8.
Ovoj djeci nedostaje slobodnog vremena i ne znaju se igrati, osim na računalima, što po meni nije igra već "ubijanje vremena".
Mi smo imali slično ili gotovo isto nastavno gradivo, ali jednostavnije udžbenike. Sada su pojedini udžbenici zatrpani činjenicama da se iz šume podataka ne može razlučiti što je uopće bitno, što se mora znati, a što je samo dodana informacija za znatiželjne. Primjeri takvih udžbenika su iz povijesti i zemljopisa, a čujem i da je kemija natrpana tako da bi svaki dan trebali odraditi nekoliko pokusa. Tko radi takve udžbenike i tko im za njih još plati ???
HNOS je trebao donijeti rasterećenje, ali nije.
Današnja djeca jesu više opterećena u školi i van škole. I neće se naučiti igrati, jer za to nemaju vremena.
Mi smo bili slobodni, raskrvavljenih koljena i uvijek u pokretu. Ovi su "zatočeni", umorni, a kad vide krv prestrave se.
Voljela bih da imam moć da to sve promijenim.
13.03.2015. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bellarte
..hm..kako trenutno radim u jednoj financijskoj ustanovi pa sam uglavnom
okružen mladim mamama(blago meni:)...) te sam na neki način prisiljen slušati jadikovke i cak bih rekao bolesne ambicije tih roditelja koji se natjecu u koliko ce više aktivnosti upisati svoje prinčeve i princeze,koju su im garderobu ili tenisice kupili,najnoviji mobitel,gdje su bili na skijanju i sl...a djeca nervozna,cesto i bahata jer im ti roditelji stosta kupuju cime ih zapravo raspekmezuju..pa jos kad moram slusat takve njihove medusobne razgovore..(takav mi posao jbg.!)ide mi para (...ne pare!)..na uši,a djeci treba samo igra..jer igra je put do sreće
13.03.2015. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...