Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • samohranamajka

    'Ma marš, (...), antiromantici,...' - Eh, to! 'Romantika metilja'. Baš sam jučer pogledala Treći element na temu lubavi :-)...Romantika metilja...... Treba kliknuti na 21. minutu, to ako se nema vremena sve pogledati :-).... Kad ovako pročitam tvoj tekst, stvarno mi padne na pamet ona: "Sve prave ljubavi su tužne", ali, jasno, iz tog drugog kuta :-)...
    E, da, nakon ove emisije mi više ni "Zaljubljeni kao ptičice" nikada neće zvučati isto, hahahaha, ono "tainted" :-))))...

    avatar

    15.02.2015. (11:01)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Zašto Dean sebe reklamira kao "atipičnog" muškarca, onog koji žene poštuje, otvara im vrata i dobar je prema vlastitoj majci? Čini mi se kako je riječ o istom vidu samopromocije kao i onih momaka u disku koji ti plaćaju piće, samo što je njegova ciljana skupina djevojaka upravo "fina djevojka".
    Već sam tamo dolje ispod posta Intencija zooma pričala o tome kako se djevojke često prezentiraju tako da svoju sliku prilagođavaju maštarijama skupine koju ciljaju zavesti, bilo da je riječ o videoigrama, nogometu ili nečem devetom (ili kako bi Taylor Swift rekla "Find out what you want, be that girl for a month"), no nisu ni muškarci lišeni te boljke. Ultimativni Deanov cilj nije celibat, što je zapravo jedino istinski suprotno promiskuitetu, nego privatizirana zaliha seksa koju želi osigurati kao kakvu nekretninu, birajući pouzdanu curu kojoj je vjernost upisana u osobnost.
    Da parafraziramo tvoj citat Krausa: ženina je vjernost rezultat uvjerenja, a ne ljubavi/ pohote. Dean je ovoga donekle svjestan, zato i glorificira tip svetice, ali ne govoreći „osobno mi odgovara tip fine djevojke zbog individualnih potreba koje imam“, nego namećući svoj katalog vrijednosti kao jedini prav način prosudbe stvarnosti. I sam si mi rekao da je slična i obrnuta situacija, ona u kojoj bad girls nameću svoj katalog vrijednosti kao meritum...tu se zapravo nema što dodati, samo ponavljam gradivo.
    Što je zapravo slično u oba kataloga? Nedostatak sive zone, neprihvaćanje individualnih razlika: životnog trenutka, viška ili nedostatka libida, želje za osvetom.

    avatar

    15.02.2015. (15:12)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Fascinantno je kako nema bogznakakvog pomaka u predbračnim odnosima, bez obzira koji povijesni trenutak bio: uvijek ista priča ("if you like it then you shoulda put a ring on it"), prsten kao obećanje braka, a djevičanstvo kao obećanje da se nekome neće uvaliti "kukavičje jaje". U svakom slučaju, situacija jest quid pro quo, samo što je quid znatno drugačiji od quo. U Deanovom slučaju mi govorimo u dva koda: ponajprije, o seksualnoj vjernosti (namjerno naglašavam seksualnoj) kao o Deanovoj potrebi za nekom vrstom posjedovanja, a zatim o opsesivnoj društvenoj paranoji koja traje već stoljećima; da će žena muškarcu podmjestiti odgoj tuđeg djeteta i da će to dijete nepravedno naslijediti nešto od svog prevarenog staratelja. Sve je to smiješno u vrijeme kada postoji DNA analiza i možda sam ga malo pretjerala, ali mora biti makar zrnce istine u tome.
    Da progovorim sad i o emocionalnoj nevjeri malo, koja razložno ovdje nije spomenuta: nije joj tako lako ući u trag, teško ju je uopće definirati, a u isto je vrijeme materijalno bezopasna. „Courtly love“ pojam je koji označava platonsku ljubav koja nikada nije konzumirana, a na engleskim dvorovima prakticirali su je vitezovi koji su udvarali udanim damama.
    Baš sam jučer razgovarala s prijateljem i kolegom koji je seks nazvao precijenjenim, a tvrdi da je imao romantične težnje isključivo prema djevojkama koje ga nisu seksualno privlačile. Želio je s njima provoditi vrijeme i razgovarati, ali nije želio fizički konzumirati odnos. Međutim, kad je govorio o djevojkama s kojima je razgovarao, izrazio je žaljenje za njima, dok nije nikakve slične osjećaje izražavao prema onima s kojima je spavao. Naravno, moj je kolega ekstremni slučaj, ali ide u prilog onome što želim reći: emocionalna je nevjera (ukoliko takvo što uopće postoji) barem jednako težak udarac kao i fizička. Ako ćemo već govoriti u parametrima „posjedovanja“ neke osobe, zar ne bismo trebali osjećati jednaku ljubomoru i prema onima o kojima naš partner sniva, a ne dira ih?
    U najpoznatijoj hrvatskoj drami o ljubomori, Bez trećegaMilana Begovića, Marko govori Gigi: Što ima čovjek od toga što može da riješi svaki problem više matematike, a ne zna da zaviri drugom čovjeku ni za desetinu milimetra ispod kože? Nekada sam mislio da mi je otvoren čitav svemir, a sada stojim tu i ne shvaćam ni ono što sam uvijek mislio da mi je najbliže i što najviše volim.
    Ona mu odgovara: To nam i jest uvijek najmisterioznije i najnedokučivije . Mislim baš zato, jer tražimo da ono što najviše volimo bude do krajnjih granica ono isto što smo i mi sami. Ti bi, dragi, izgleda, bio najsretniji kad bi svaka moja kretnja bila refleks tvoje volje, i da svoju misao posudim iz tvoje glave. Ili kad bi ti, u svaki čas kad ti se prohtije (ona se nasmiješi blagom ironijom), mogao dignuti kao kakav poklopac, moj skalp i poput urara staviti ono nekakvo staklo na oko, pa promatrati funkcije moga mozga. Onda bih ja, dragi, bila aparat, a sav moj osjećajni život mehanizam.
    MARKO nije prozreo njenu verbalističku taktiku kojom ga je neprestano nastojala skrenuti sa fiksne ideje za koju se zakvačio, i nasjedao je njenim zabašurivanjima. Tako i sad prihvati, tobože u šali, ali stvarno milujući tu ideju: Kamo sreće da je tako!
    Vječnog li problema ljubomore! Ne dopuštamo drugome ono što sebi dopuštamo (skriveni pogledi, srhut srca, ljubazni razgovori u kojima se s njom/njime šalim onako kako ne mogu sa svojim supružnikom).

    avatar

    15.02.2015. (15:14)    -   -   -   -  

  • Hlapićka

    Što se pak tiče trećeg trenutka tvog posta koji mi je upao u oči, to je ovaj: U čemu je, međutim, smisao zadržavanja osobe kojoj nije do mene – zlopateći i jedno i drugo – zar je to ideja ljubavi kakvu si priželjkujem?
    Podsjetilo me to na početak Huxleyjeva Kontrapunkta:
    - Nećeš se kasno vratiti?- u glasu Marjorie Carling bilo je tjeskobe, nešto nalik preklinjanju.
    - Ne, neću se kasno vratiti- odvrati Walter nevoljko i s osjećajem krivnje, znajući pouzdano da hoće. Njezin mu je glas smetao. Bio je pomalo razvučen, odveć uglađen- čak i kad se osjećala jadno.
    - Ne poslije ponoći? – Mogla ga je podsjetiti na one dane kad navečer nije nikad izlazio bez nje. Mogla je, ali nije. Protivilo se njenim načelima. Nije htjela ni na koji način iznuđivati njegovu ljubav.
    - Pa, recimo do jedan. Znaš kako je na tim primanjima.- Ali ona zapravo nije znala, jednostavno zato što je na njih ne pozivaju, jer mu nije žena. Napustila je svoga supruga da bi živjela s Walterom Bidlakeom, a Carling, skrupulozni kršćanin, bio je pomalo sadist i htio se osvetiti, ne pristajući na rastavu. Dvije su godine otkako žive zajedno. Samo dvije godine! A već ju je prestao voljeti, zavolio je neku drugu. Grijeh gubi svoje jedino opravdanje, društvene neugodnosti svoju jedinu ispriku. A ona očekuje dijete.
    - Do dvanaest i pol- zamoli, premda je znala da će ga njeno moljakanje samo ozlovoljiti, učiniti da je još manje voli. Ali nije se mogla suzdržati, suviše ga je voljela, suviše je očajnički bila ljubomorna. Riječi su joj navirale unatoč načelima.
    Nema, dakle, smisla.

    avatar

    15.02.2015. (15:17)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    14.02. u 23:59 (kako si samo uspio) :) ti napišeš odu (kontra) ljubavi. ma koji si ti romantik. :D

    sviđa mi se ovo:
    Volim ovaj video. Za početak, kako se gledaju. Kako mu približi ruku do brade i zavesla prstima. Kako joj stavi ruku na struk. Kako ona stavi srednjak na svoju bradu i spusti dlan, prijeđe si njime po ramenu, prsima, u pokretu predavanja i senzualnosti. Kako se približe jedno drugom, licima, dahom. Kako se opet udalje, a zatim joj on priđe usnama uz obraz, do uha, s jedne pa druge strane. Kako stavi čelo na njeno čelo. Kako se njišu u nježnoj priljubljenosti, nosom, okom. Kako otpozadi stavi ruke na njegova ramena, miluje ga, ljubi....

    volim osjetit tebe u tvojim postovima. :)

    Pa dobro, pobogu, ako između nas ima ovakve afekcije i magnetizma, nježnosti i strasti, ako ima ljubavi – infatuacije – što će mi još i nekakve garancije?
    Jer uvijek može takve ljubavi za mene u njoj nestati?
    U redu, ali što bi mi onda trebala i dalje ona?     - ovo zvuči razumno. razumna ja odmah ću se složiti s tobom....čim se ...urazoomim :)
    trebala bih biti malo ozbiljnija, jelda? nemrem, škodi mi srcu.

    dean je patetičan.
    ignissa čitala jednom, spominjao nekakve alfe, a mene na te kategorije 'vata smijeh.
    živcira me previše filozofiranja o ljubavi i seksu čak i kad su smislena. ne postoji recept ni pravilo. ako je sretnik htjet ću ga zaskočit odmah, ako nije neću. :Đ

    p.s.
    šaci, sretan ti dan mačaka :Đ

    avatar

    17.02.2015. (15:49)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ejmi?????????

    Sudeć po ovijem zadnjijem dijelu tvog komentara men' ti nekako se čini da su sve žene u mom okruženju sretnice:)))

    avatar

    17.02.2015. (16:03)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    alkion, meni se jako sviđa kako ti prevodiš moje napisotine. :)
    moraš pripaziti na jedan detaljčić, definicija sretnice nije "ona koja traži lovu po svršetku usrećujućeg čina" :)

    avatar

    17.02.2015. (17:44)    -   -   -   -  

  • deeksha

    Treba covjek ostati vjeran sebi.:)
    Post je dobar.
    Zasto mislis da je kalkuliranje neprihvatljivo? Svi spontano racunamo u svim odnosima. To nuzno ne mora biti pokazatelj niskog samopouzdanja. Uvijek biram bolje placeno radno mjesto.:) Trudim se donositi najbolje izbore za sebe.
    Ta kalkulacija nije nesto bljutavo. Cisto sumnjam da bi kliknuo na neku scrbavu, bradatu s crnim noktima. :) Dakle vec si izracunao!
    Ljudi imaju problema s vlastitim uvjerenjima. Djevicanstvo, ovo, ono...Dobro je kad smo svjesni da su to sve njihovi problemi.
    Zene kao i muskarci vole svoje brije.

    avatar

    17.02.2015. (17:58)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ejmi:
    tvoj komentar: ako je sretnik htjet ću ga zaskočit odmah, ako nije neću. :Đ

    moj komentar: men' ti nekako se čini da su sve žene u mom okruženju sretnice:)))

    Gdje je tvoja perverzija vođe pronašla lovu?
    Ako je on sretnik jer ćeš ga htjeti zaskočiti odmah, zašto je u mom htijenju zaskakanja svih žena u mom okruženju, lova u igri? Ta ja samo kažem da hoću (nije i da mogu) zaskočiti :Đ odmah te su, po tvojim riječima, one sretnice...
    To što praksa i mogućnosti priječe njihovu sretnost nema ama baš nikakve veze s lovom, a bome ni s mojom "malenkošću" - ja dajem sve od sebe...:))))

    avatar

    17.02.2015. (18:19)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    alkion, ubrala sam ja tvoje (suptilno iskazano) htijenje. :)
    razmislila o praksi i mogućnostima i shvatila da bi te trebala upozoriti (majčinski, znaš mene) da je s obzirom na sve navedeno dosta izgledno da "sretnica" na kraju ispostavi račun. : P

    avatar

    17.02.2015. (21:43)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    HLAPIĆKA - Nije mi palo na um povezati Deanovo kameleonizacijsko uvaljivanje s djevojkom iz ''Intencije zOOma'', odnosno, tvojim komentarima ispod tog posta, s naglaskom na Pokket (''muškarci je prate jer lijepo izgleda, a dijeli njihove interese''), iako je to baš to. Dean kao muška Pokett. S tim što mu je ideja instrumentalizirati pridobivenost njihovih srca za vlastiti tome suprotan račun: ''privatiziranu vlastitu zalihu'' točno takvih djevojaka - zbog nekih njihovih svojstava što mu odgovaraju - koje padaju na proljev kakav je ponudio.
    Deanova dvostruka kodiranost ovdje je muška kodiranost (mučio nekog muškarca ili ne problem ''uvaljenosti kukavičjeg jaja'', žene svakako ne muči, itd.). Kad stavljamo na vagu udarce fizičke i emocionalne nevjere, potrebno je diferencirati po spolu, što ima svoju logiku u atavizmima onih prvih aksioma evolucijske psihologije, s obzirom na razliku u tome tko koga za što treba i tko o kome u čemu ovisi. Ženski instinkt primarno zazire od toga da joj partner rasipa okolo resurse i pažnju koju bi trebao usmjeriti u brigu za nju i njeno potomstvo - od toga da mu također bude stalo do neke druge (emocionalna nevjera), oko koje će onda ulagati svoje kapacitete. Muški instinkt pak primarno zazire od rasipanja partneričinih ograničenih mogućnosti trudnoće i majčinstva - ako ona zatrudni s drugim (fizička nevjera), kako će onda on prenijeti svoje gene? Jajna stanica je svaka vrijedna zajednici, sperma nije, te je njegova izvjesnost prokreacije uvijek nestabilnija, krhkija od njene. Žena je ovisnija i krhkija u sferi u kojoj dijete treba iznijeti i brinuti se za njega.
    Ovi atavistički principi nisu iskorjenjivi, jer su nešto strukturno, sinkronijsko u čovjeku, no to ne znači da s njima treba progutati i prikrpljene dijakronijske, historijske moralne jezike koji ih pretvaraju u društveno nasilje. I drugo, kao što i sama primjećuješ, odavno ne živimo više u spiljama, a ni prenošenje gena nije panika kao nekad, spolnost nam nije svodiva na razmnožavanje i pripadajuće atavizme. Zato je u postu važan Henry Lee video. Ta ljubav, afekcija, to je smisao odvojiv od prokreacije, koji može živjeti zasebno. Iz gledišta ovog smisla, ustrajavanje na atavističkim principima onkraj trajanja ljubavi prelazak je u apsurd (jer upinjemo se, instrumentima kontrole i ''ugovaranja'', zadržati kao vrijednost ono što tu vrijednost više nema, ili se pokazalo da je nije ni bilo). Osim toga je i uzaludnost, unaprijed izgubljena igra, što lijepo pokazuje Huxleyev odlomak koji si navela - mom racionalističkom izvodu zašto se radi o besmislenosti pridružujući i praktični.
    A Begovićev odlomak dojmljivo dočarava kako je ljubomora neodvojiva od hipokrizije, kada prelazi u fazu u kojoj onome tko nam je ''love interest'' ne dopuštamo što je normalno i ljudski (što, kao nešto dakle naprosto ljudsko, sebi naravno dopuštamo - i nije da ne bismo trebali). Obilježje partnerske veze je da od partnera ima povećana očekivanja, nekad do neodrživosti i apsurda.

    avatar

    18.02.2015. (02:08)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    EMI - Dan mačaka? Nisam znao. Hvala, hvala, ali imajmo i ovo u vidu.
    Nego, kažeš, složit ćeš se čim se urazoomiš?
    Svakako, čovjek može postupati i ne u skladu s razborom ovog životnog segmenta.
    Može to činiti recimo zbog razložnosti iz drugih segmenata, ulaženje u koje bi izlazilo iz tematskog opsega ovog posta.
    Druga mogućnost: može to činiti i u okviru datog segmenta, kao prevaga na stranu nerazboritosti, u korist afekta. I to je isto za ljude. Tja, post i ne zahtijeva poricanje predmetnog afekta - tu je mjerodavno mjesto na kojem se kaže: ''Ljubomora je stoga nesuvisla, no ljudski razumljiva, jer nije čovjeku ni u sebi moguće po komandi izbrisati osjećaje koji postoje za nekoga tko ih za nas više ne gaji.'' No, diferenciram to od zavjetnih postavki ljubavnog odnosa (s pripadajućim moralnim jezikom), koje se ne temelje na afektu, nego su anticipacijska kodifikacija, dakle nešto kalkulirano, pače programski racionalno, pače ''utilitarističko'' - tobožnja racionalnost postavki je nešto na što se ovaj koncept baš poziva. Dok ipak zjapi ugrađena iracionalnost: prva premisa (koncepta i moralnog jezika) je u romantičnoj ljubavi dvije osobe, a s ''ugovornom'', zavjetnom prirodom kao instrumenom osiguranja nastavljanja odnosa i u slučaju gubitka intrinzične želje jedne strane (''istrpjeti dugoročnu vezu i/ili brak bez da u nekoj točci ne odluči otići nekome drugome''), čime impliciraju smislenost besmisla ljubavne veze koja ne sadrži infatuaciju (kao u videu).
    To je pseudo-racionalnost kao obrtanje smisla cijele stvari: ne postoji im okvir radi sadržaja, nego sadržaj radi okvira.
    Neki čovjek može, umjesto razumnosti, podlegnuti afektu, no polemika ovdje (s kojom bi se moglo slagati ili ne slagati) nije protiv tog podlijeganja, nego protiv činjenja plana i programa (nimalo afektivnog) od imperativa zadržavanja druge strane u vezi bez obzira na sve, neovisno o momentu njene prave volje.
    A polemika naspram razumnosti iz posta s pozicija također razumnosti, samo iz drugih segmenata, mogla bi biti potentna, ali je druga rasprava.

    avatar

    18.02.2015. (22:51)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    to s linka nemam u avataru. :)
    naišla sam na taj tekst i ideja je dobra. štoviše, samo jedan dan u godini premalo je za takvo što. osim toga bilo bi to još nešto što bih ti mogla čestitati. (moram vidit što ide sljedeće) :Đ

    tvoja zadnja rečenica u komentaru iznad uhvatila je smisao mog komentara o razumnosti.
    sve između bilo mi je jasno.

    avatar

    20.02.2015. (00:06)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    DEEKSHA - Pisao sam 2010. jedan serijal od 7 postova, prilično povezan s našom temom. Recimo, šesti od sedam, to je taj ''skoro pola decenije'' star post na kojega se ovdje na jednom mjestu pozivam. Što još sadržava? Navodim tamo riječi Laure Kipnis iz njene knjige Protiv ljubavi, kad upozorava na kalkulantski aspekt selekcije: ''biramo 'prikladnog' partnera, precizno izračunavamo kolika mu je aktiva, a svaka strana mjeri kolike izglede ima na slobodnom tržištu i zna točnu vrijednost vlastitih dionica i dionica potencijalnih partnera. (U vrijednost dionica ulazi i vaš izgled, dakako. Malo bolje pogledajte fotografije koje se objavljuju u novinama uz objave zaruka - kao što su socijalni psiholozi već napravili i o tome pisali - i opazit ćete da su praktički svi parovi gotovo savršeno usklađeni po stupnju fizičke ljepote.) Zagrebemo li malo tu romantičnu polituru, vidimo da smo svi zapravo nesentimentalni realisti oboružani kalkulatorom, šublerom i povećalom.'' Dva osnovna kriterija su izgled i status: ''Prava preobrazba moderne ljubavi, kako ističe sociologinja Eva Iluouz, dolazi s činjenicom da je rangiranje partnera prema onome što mogu ponuditi u materijalnom i društvenom smislu sada inkorporirano u psihologiju ljubavi i nesvjesnu strukturu želje; pojedinci su usvojili pravila ekonomske racionalnosti kojima su se nekoć vodili roditelji, te se sada 'slobodno' zaljubljuju u partnere koji su - slučajno - i dobra investicija. (...) Sâmo zaljubljivanje podložno je istim spoznajnim ograničenjima: društveni protokol diktira da se ono smatra neshvatljivom i pomalo iracionalnom procedurom. Previše racionalnosti ili razmišljanja prijeti da ubije romantiku - i, dakako, prkosi prevladavajućem mišljenju o tome što je to normalan čovjek: gmazovske analogije poput 'hladnokrvnosti' često se spominju u slučajevima kada netko pokaže preveliku sposobnost shvaćanja ondje gdje bi trebala prevladavati zanesenost.''
    Navodio sam to jer se slažem s Kipnis - a evo i s tobom - da je pogrešno gurati pod tepih ove činjenice iz nakrivo nasađenog idealizma društvenog protokola ''neshvatljivosti'' munje s neba.
    Sedmi od sedam pak obrađuje mehanizme otežavanja/onemogućavanja realne slobode volje u ljubavi, odnosno poticanja i institucionaliziranja sile inercije, te također navodi jedan Kipnisin odlomak s motivom kalkuliranja, samo drugačijeg: ''Kada mogućnost za promjenu životnih uvjeta iznimno i uspije izbiti na svjetlo dana, poput sićušne, krhke mladice koja se s mukom probija kroz tvrdu zemlju, kakav li je bojni red naoštrenih mehanizama dočeka, spreman da je sasiječe za kompost prije nego što stigne pustiti korijen! (...) Kada je riječ o životu udvoje, nesretni dio para uvijek radi u fušu kao računovođa, stručnjak za izračunavanje troškova i koristi, oboružan privatnom formulom za procjenu kompromisa, rizika, prošlih ulaganja i budućih koristi od loših emocionalnih pogodbi. Podijelite sadašnje nezadovoljstvo s vrijednošću nekretnina koje bi vam pripale, pomnožite s nekom privatnom promjenjivom varijablom - krivnjom, strahom od nepoznatog, razgovorom u kojem ćete sve objasniti djeci, ako imate djece (rođacima i prijateljima, ako nemate) - i dobit ćete kvocijent ojađenosti: na taj način precizno ćete kalibrirati koji stupanj mrtvačke ukočenosti možete podnijeti u zamjenu za osjećaj stabilnosti.'' Te: ''Bauk promjene očito je privlačan koliko i strašan. Ali prije nego što brzopleto počnete razmišljati o tome kako ćete sve priznati, ili iskopati tunel do slobode i pobjeći, ne zaboravite da naoružani vojnici - djeca, sud javnosti, superego - patroliraju stražarskim kulama, a da su dresirani psi gladni skandala. Sljedeći prožvakani i ispljunuti prognanik iz društva kojega mrzi cijela obitelj i svi prijatelji, koji svima nanosi bol samo zato da bi zadovoljio svoju sebičnu žudnju za srećom - da, taj prezira vrijedan lik kojemu su svi okrenuli leđa mogli biste biti vi.''
    Ukratko: kada govorimo o kalkulacijama protiv kojih se određujem, ne govorimo o kalkulacijama općenito, nego specifično onima koje proizlaze iz (institucionaliziranih) sila apriornog kodificiranja veze na opisanom moralu inercije.

    avatar

    20.02.2015. (01:03)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SAMOHRANA - pogledao, odličan prilog :)) (ponovit ću link)
    ALKION - leti, leti, leti... pilot kad ga Emi žvajzne :)

    avatar

    20.02.2015. (01:10)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    (da prostiš) pero(!), ne svađaj me s alkionom. :)
    to sam ja mrvicu ljubomorna na to njegovo pilotstvo.
    ja se još nadam da će mi izrasti krila. :D
    Vaše Pilotstvo, ne obadajte ovog smoothljivca šacijevskog. :)

    avatar

    20.02.2015. (09:23)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ejmi:Izrasti krila?????????' Nadam se da mislimo na anđeoska krila!!!
    A kaj se percetovih insinuacioniziranih podmetanja? Ta zar nije razvidno da nas takva podmetancija nikako ne mere sokobljivo usmjeravati???? Dignitetom svojim i gentlemenzirano garancijom po rođenju nas dvoje smo već na dovoljnom pijedestalu nedodirljivosti spram smoothljivca ...:))))

    avatar

    23.02.2015. (09:52)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    ne morem ništa drugo nego se potpuno i s radošću složit :)
    što se krila tiče mogu se zvati kako god samo da su letljiva. :)

    avatar

    23.02.2015. (16:57)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    salutiram, vaša letaštva ALKION & EJMILIA :))

    avatar

    25.02.2015. (08:39)    -   -   -   -  

  • alkion

    Ostav...! Mrdaš...:)))

    avatar

    25.02.2015. (15:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...