Super ti je tema. :) Svi zakoni su općeniti... drugačiji ne mogu ni biti. Ne može se napisati zakon koji bi predvidio baš svaku životnu situaciju. I "loši" (nesavršeni) zakoni su bolji od nikakvih. Po mom mišljenju probleme ne stvaraju zakoni nego ih vidim u ovome što je nabrojao prof. Obradović.... ili bih ja rekla da je opako narušen sustav vrijednosti u društvu. Lijepo i pošeteno je što si podijelio svoje iskustvo s nama.... jer tako si pojasnio na čemu temeljiš svoje mišljenje. Daješ savjet: "Ne čuvajte loše brakove...." a nisi pojasnio što su loši brakovi. Kako uopće možemo za neki odnos koji traje 10,20,30 ili 50 godina tvrditi da je loš? Nije li normalno da se ljudi u tako dugom vremenskom razdoblju mijenjaju.... neki da gore, neki na bolje... pa tako ni taj odnos nije uvijek isti? Nitko na samom početku (prilikom sklapanja braka) ne može znati, pa čak ni zamisliti što ga sve čeka na životnom putu... baš isto kao što ni samac ne može zamisliti što ga sve čeka u desetljećima koja dolaze. Pa upravo je u tom promjenama čarolija življenja. Ne postoji samo loš ili samo dobar brak... kao što ne postoji čovjek koji u sebi ne nosi mane i vrline. Brak je ugovorni odnos dvoje ljudi koji može trajati kratko, dugo ili doživotno.... brakovi se sklapaju iz različitih motiva, a onakvi su kakvima ih učine potpisnici tog ugovora. Oni brakovi u koje oba partnera vjeruju i svakodnevno ulažu ugodniji su za život, a oni u kojima nema povjerenja, nema vjere i zamaglili su se zajednički ciljevi dešavaju se razna čudesa.... tako razna da nam je teško to i zamisliti... tek o tome čitamo u crnim kronikama ili nam prepričavaju dokone susjede. Ja, baš poput tvojih prijatelja... smatram da je rastava osobni neuspjeh. Sve što započnemo, u to vjerujemo i postavimo ciljeve.... a onda u tome ne uspijemo jest neuspjeh. Možemo mi to drugačije nazivati, definirati i zakamuflirati... eto, da bi sami sebi olakšali.... ali ostaju gole činjenice da nismo ostvarili nešto što smo željeli i započeli. To ti je isto kao da odlučiš optrčati kruh oko nogometnog igrališta pa odustaneš nakon 50 metara. To je neuspjeh... jer nisi ostvario ono što si planirao..... ali ostao si živ.... život ide dalje... pa ti se onda taj neuspjeh i ne čini previše strašnim. Svi zajedno trebamo više poraditi na sustavu vrijednosti u društvu.... a to ćemo najbolje učiniti tako da svatko poradi na samom sebi i od sebe stvori osobu onakvom kakvom od drugih očekuje da budu prema njemu. Ovo su teme gdje name uverzalnih zaključaka, preporuka ili zabetoniranih mišljenja... svi smo različiti.... pa su tako različiti i odnosi u koje ulazimo..... prekrasno je živjeti u ovom vremenu i na ovom prostoru.... jer ipak imamo mogućnost IZBORA.... a to je najveće bogatstvo koje čovjek može imati. Neki to bogatstvo ne vole i ne prepoznaju.... jer jednostavnije je uvijek kriviti nekog drugog..... roditelje, partnera, poduzeće, državu ili tko zna koga.... ali oni koji su svjesni tog dara i odgovornosti koja iz njega proizlazi imaju puno manje problema u životu.
04.01.2015. (11:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zakoni su glavni razlog za raspad braka i posljedično cijelog društva. U najboljem slučaju upadaju u muško-ženske odnose poput slona u staklariji, potpuno nepoznavajući materiju dok razbijaju sve oko sebe; u najgorem, oni su izrazito zlonamjerni i naklonjeni jednoj strani,
Obje vrste zakona, bilo to indirektno ili direktno, daju zlonamjernim ljudima ogromnu polugu kojom mogu zlostavljati druge. Ne trebam ni govoriti koliko je to destruktivno za sve uključene strane.
Kada bi se država klonila braka, to bi bilo puno sretnije rješenje nego pokušaj činjenja države pravednom, osjetljivom ili kakvom već.
04.01.2015. (13:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@donin svijet "Svi zakoni su općeniti... drugačiji ne mogu ni biti. Ne može se napisati zakon koji bi predvidio baš svaku životnu situaciju. I "loši" (nesavršeni) zakoni su bolji od nikakvih."
i sam sam sukreirao neke akte i znam koliko "smiju" imati nedostataka u praksi, a da to bude podnosljivo. medjutim, ovdje govorimo o razini nepodnosljivosti. problem hrvatskih zakona (sve do ustava) jest taj sto ih svatko moze tumaciti kako zeli pa onda imas tri suca s tri razlicite presude o istom predmetu. problem s obiteljskim zakonom i njegovim starijim verzijama nije od jucer. ima boljih zakonskih rjesenja od ponudjenih i to sam se uvjerio iscitavajuci razne obiteljske zakone mnogo razvijenijih zemalja. znaci, ne treba otkrivati toplu vodu. ne, losi zakoni nisu bolji od nikakvih jer su losi zakoni zapravo nikakvi. rasni zakoni u ndh su primjer losih zakona. po tebi ispada kako je bolje da su postojali, nego da nisu postojali.
zakoni generiraju mnoge probleme jer kroje zivot gradjana na nacin koji katkad i narusava njihova prava, a oni su sami uglavnom nemocni utjecati na njih. pripadnici manjinskih grupa tome najvise svjedoce.
"Lijepo i pošteno je što si podijelio svoje iskustvo s nama.... jer tako si pojasnio na čemu temeljiš svoje mišljenje."
ne temeljim misljenje samo na svom iskustvu (to bi bila subjektivnoscu ogranicena verzija), vec na mnogim iskustvima kojima sam bio okruzen.
"Daješ savjet: "Ne čuvajte loše brakove...." a nisi pojasnio što su loši brakovi. Kako uopće možemo za neki odnos koji traje 10,20,30 ili 50 godina tvrditi da je loš? Nije li normalno da se ljudi u tako dugom vremenskom razdoblju mijenjaju.... neki da gore, neki na bolje... pa tako ni taj odnos nije uvijek isti? Nitko na samom početku (prilikom sklapanja braka) ne može znati, pa čak ni zamisliti što ga sve čeka na životnom putu... baš isto kao što ni samac ne može zamisliti što ga sve čeka u desetljećima koja dolaze. Pa upravo je u tom promjenama čarolija življenja."
bi li bilo jasnije kad bih umjesto "los" brak napisao "nekvalitetan" ili "nezadovoljavajuc"? bi li onda bilo jasnije da se radi o procjeni koju pojedinac mora utvrditi sam? odnos koji traje 50 godina ne mora nuzno biti dobar i moze znaciti da jedna strana trpi jer nije bila spremna na radikala potez.. znam takve slucajeve, ljude koji su trpjeli 30 i 40 godina i doslovno cekali da ih smrt rastavi. nekima su prepreka bila djeca, nekima financije i sl. upravo suprotno, ljudi se neprestano mijenjaju i to je ljudska odlika. medjutim, covjek planira zivot. nije bas da krece kao slijepi putnik.
"Ne postoji samo loš ili samo dobar brak... kao što ne postoji čovjek koji u sebi ne nosi mane i vrline."
mane i vrline su ljudski konstrukti. nisu jednoznacni. ono sto ti osobno smatras necijom manom ili vrlinom nije nuzno takvo. dobar brak je zadovoljavajuci brak, los to nije. kad covjek necim nije zadovoljan, nastoji to promijeniti. nisu svi sposobni rjesavati problem, a kad imaju maloljetnu djecu onda to postaje mnogo veci problem (ustav daje odgovor zasto).
"Ja, baš poput tvojih prijatelja... smatram da je rastava osobni neuspjeh. Sve što započnemo, u to vjerujemo i postavimo ciljeve.... a onda u tome ne uspijemo jest neuspjeh."
kad bi brak bio uspjeh, onda bi se njegovo razvrgnuce smatralo neuspjehom. kad bismo banalizirali do kraja, onda bi i svaka prekinuta veza prije braka (a rijetko tko sklopi brak s prvom/prvim na kojeg/koju naidje) bila neuspjeh. zamisli covjeka s toliko neuspjeha. vec od prve veze u vrticu on nize neuspjehe. nije li to redikulozno? ali ja ne bih tako banalizirao, pa cu ti reci sto su za mene uspjesi: to sto sam diplomirao, pronasao posao, dosao do stana bez da se zaduzim na 30 godina, sto su mi objavili radove u medjunarodnim casopisima, sto sam uspjesno zavrsio jos jedno istrazivanje, sto imam djecu o kojoj sam samcat brinem. sve bih to postigao i bez braka. zasto? zato su ovo sve ulozi koji su polucili rezultat, a brak nije ulog, vec ugovor koji samo rezultira njegovim ispunjavanjem ili neispunjavanjem.
"Možemo mi to drugačije nazivati, definirati i zakamuflirati... eto, da bi sami sebi olakšali.... ali ostaju gole činjenice da nismo ostvarili nešto što smo željeli i započeli. To ti je isto kao da odlučiš optrčati kruh oko nogometnog igrališta pa odustaneš nakon 50 metara. To je neuspjeh... jer nisi ostvario ono što si planirao..... ali ostao si živ.... život ide dalje... pa ti se onda taj neuspjeh i ne čini previše strašnim."
po tebi je sve neuspjeh. cak i da odes u ducan, a on je zatvoren. trebao bi malo vise podici letvicu, a ne svaka zatvorena vrata smatrati smakom svijeta. ponovit cu ti da ne mogu smatrati neuspjehom ono sto i nije bilo u kategoriji uspjeha.
04.01.2015. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@donin svijet "Svi zajedno trebamo više poraditi na sustavu vrijednosti u društvu.... a to ćemo najbolje učiniti tako da svatko poradi na samom sebi i od sebe stvori osobu onakvom kakvom od drugih očekuje da budu prema njemu."
neke drustvene kategorije/odnose ne moze uredjivati pojedinac i zato je "rad na sebi" jednog drustvenog bica koji zivi u konstruiranom okolisu u temelju utopijski. dovoljno je cak i da pogledas psece zaprege na grenlandu. te pse treba strpljivo trenirati kako ne bi svatko vukao na svoju stranu. tako vuku i ljudi (kojima je copor najbliza formacija) kad ih se ne organizira ili ostavi na nemilost losim/neucinkovitim/preapstraktnim zakonima.
"Ovo su teme gdje name uverzalnih zaključaka, preporuka ili zabetoniranih mišljenja... svi smo različiti.... pa su tako različiti i odnosi u koje ulazimo....."
nije cilj donijeti univerzalni zakljucak jer se takav nikad ne trazi ma koliko ti je velik uzorak. cilj je pronaci model najblizi idealnom.
"prekrasno je živjeti u ovom vremenu i na ovom prostoru.... jer ipak imamo mogućnost IZBORA.... a to je najveće bogatstvo koje čovjek može imati. Neki to bogatstvo ne vole i ne prepoznaju.... jer jednostavnije je uvijek kriviti nekog drugog..... roditelje, partnera, poduzeće, državu ili tko zna koga.... ali oni koji su svjesni tog dara i odgovornosti koja iz njega proizlazi imaju puno manje problema u životu"
sad si se potpuno predao utopiji. ako mislis da je prekrasno zivjeti "u ovom vremenu i na ovom prostoru" to je i nadalje samo tvoja subjektivna procjena koja meni ili nekom drugom ne znaci i ne govori nista. mogucnost izbora kojoj se divis zapravo je jako ogranicena. postoji izbor, ali on je prilicno uvjetovan jer je vise zabrana nego izbora. bojim se da iz mog teksta nisi izvukao ono najbitnije, a to je da skrecem paznju na odnos drustva i zakonodavca prema razvodu te da predlazem neke oblike prevencije.
04.01.2015. (14:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@homoludens.... ne, losi zakoni nisu bolji od nikakvih jer su losi zakoni zapravo nikakvi. rasni zakoni u ndh su primjer losih zakona. po tebi ispada kako je bolje da su postojali, nego da nisu postojali.
Svi zakoni su nastali s ciljem da reguliraju odnose među ljudima. Ako nema organiziranog reda tada se radi o stihiji, neredu, kaosu... a u njemu strada puno više ljudi nego u bilo kakvom uređenom sustavu. Nacizam i fašizam ili npr. privatizacija u Hrvatskoj nisu bili tako bolni i loši zbog propisa... bili su takvi zbog ljudi koji su zlo činili, a sami su svoja zla propisima pokrili. Kada bi nam sustav vrijednosti bio bolj (a tu je niz nepisanih normi ponašanja) tada bi i općeniti zakoni bili pun jasniji jer bi ljudi koji bi u okviru njih živjeli bili bolji. Kad danas spomeneš poštenje, držanje do svoje riječi, nesebičnost, časno ponašanje itd.... itd... svi te gledaju ko staromodnu budalu.... kao spodobu koju je pregazilo vrijeme jer se sve danas vrti oko prilično sebičnih motiva..... novac, novac, novac i osobni interes prije svega. Čvrsto vjerujem da je sebičnost koja se njeguje u današnjem svijetu daleko opasnija od bilo kojeg lošeg propisa. Imam u životu dvije osobne priče s pravosuđem... dvije nepravde koje su mi jako uvjetovale život. Zbog toga ne krivim propise... nego zle ljude.... jer se u okviru tih propisa moglo i drugačije da je bilo više poštenja, časti i morala.
kad bi brak bio uspjeh, onda bi se njegovo razvrgnuce smatralo neuspjehom. kad bismo banalizirali do kraja, onda bi i svaka prekinuta veza prije braka (a rijetko tko sklopi brak s prvom/prvim na kojeg/koju naidje) bila neuspjeh. zamisli covjeka s toliko neuspjeha. vec od prve veze u vrticu on nize neuspjehe. nije li to redikulozno? ali ja ne bih tako banalizirao, pa cu ti reci sto su za mene uspjesi: to sto sam diplomirao, pronasao posao, dosao do stana bez da se zaduzim na 30 godina, sto su mi objavili radove u medjunarodnim casopisima, sto sam uspjesno zavrsio jos jedno istrazivanje, sto imam djecu o kojoj sam samcat brinem. sve bih to postigao i bez braka.
Točno. Sve ovo što si nabrojao su uspjesi i to veliki uspjesi. Iz dna srca ti čestitam na njima.... a od svih njih je najveći uspjeh što sam podižeš te male ljude i pripremaš ih za život. Ali svi ti uspjesi me nisu uvjerili da propali brakovi nisu neuspjeh. Jer ja čvrsto vjerujem da je svaki odnos s drugim ljudima, a od kojeg smo OČEKIVALI drugačiji ishod dok je on završio razlazom - naš osobni neuspjeh. Odnosi se grade. Baš kao što gradiš kuću (materijalni svijet) gradiš i odnose s drugim ljudima (nematerijalni svijet). Sve što ne uspijemo izgraditi prema "nacrtima" (željama) možemo smatrati neuspjehom... koji može biti veći ili manji.
sad si se potpuno predao utopiji.
Nisam se predao... nego sam se predaLA. :)
to je i nadalje samo tvoja subjektivna procjena koja meni ili nekom drugom ne znaci i ne govori nista.
Naravno. To je moja procjena, a tebi znači tek toliko da si osjetio potrebu osvrnuti se na nju. Znači... da ipak nešto govori.... ako imaš potrebu na nju odreagirati. :)
mogucnost izbora kojoj se divis zapravo je jako ogranicena. postoji izbor, ali on je prilicno uvjetovan jer je vise zabrana nego izbora.
Naravno da je uvjetovan... pa upravo sam zato i napisala da je lijepo ovo vrijeme i ovaj prostor.... Dovoljno mi je pomisliti kako li je tek izbor uvjetovan ženama u Sudanu.
bojim se da iz mog teksta nisi izvukao ono najbitnije, a to je da skrecem paznju na odnos drustva i zakonodavca prema razvodu te da predlazem neke oblike prevencije.
Samo ti se čini da nisam izvukla ono najbitnije. U prvoj rečenici, mog prvog komentara pohvalila sam tvoju temu... a to sam učinila zato što je smatram društveno korisnom. Tekstove u javnosti dijelim na tekstove u kojima se laprda i zagađuje prostor i na tekstove kojima se otvaraju teme o kojima je potrebna šira rasprava. Tvoja tema spada u one koje smatram društveno korisnima. Pozitivno je što si skrenuo pažnju na sve navedeno... a ja sam samo uz to dodala da moramo malo više poraditi na SUSTAVU VRIJEDNOSTI i na onim nepisanim pravilima. Jer nema tog zakonodavca, društva, države koji propisima mogu od moralne kaljuže napraviti pravedno i civilizirano društvo. Svi zajedno se moramo malo više potruditi. Eto.... to je bio tek dodatak tvojim hvale vrijednim opaskama.... :)
04.01.2015. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izvanredan osvrt na jedan sveprisutniji trend u našem društvu,,,a o kojem se vrlo malo piše, priča,,,tu i tamo netko usput spomene pokoji poražavajući postotak razvoda u HR, ali neke društvene platforme na tu temu i ne postoje baš. Zakonima se mogu regulirati formalno pravni aspketi zajednica (bračnih, izvanbračnih,,) i njihovo razvrgnuće, ali prave stvari bi se trebale događati na nekim drugim razinama, jedna je i školstvo koje si i sam spomenuo... Osobno mislim da bi, s obzirom na galopirajući porast jednoroditeljskih obitelji,koje se javljaju kao posljedica raspada bračnih zajednica, društvo trebalo zauzeti afirmiraniji stav.Naše društvo je još uvijek u fazi zatvaranja očiju pred tim problemom, međutim, on je goruć i kao takav najopasniji je upravo za one najkrhkije u tom sustavu, a to su djeca. I pritom napominjem, većina samohranih roditelja se ubije kako bi djecu izvelo na neki "pravi" put, međutim, da bi u tome uspijeli podrška zajednice (u svakom segmentu) bila bi poželjna, a upravo najviše zbog djece koja će danas sutra biti stup društva u kojem živimo. Međutim, to za sobom povlači i promjenu svijesti, a to je kod nas već malo teže...puno bi tu rada trebalo...
04.01.2015. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neprilagođen
mislim da je u vezama, na žalost, presudno pitanje sreće - hoće li se ljudi poklopiti, koliko krže do obećanja, dijele li samo dobro ili i zlo, vjeruju li međusobno... vi ste imali sreću što djecu oboje niste doživljavali kao polje za osvetu, dapače - atipičan slučaj u kojem je majka praktički ostavila djecu... što misliš, jesi li imao pravo opraštati neplaćanje alimentacije u ime djece? a da to nisi učinio, teško da bi imao "prijateljski" odnos da si aktivirao sva zakonska sredstva i ogulio bivšu... mislim da ne postoji zakon koji će moći urediti ovo polje, jer ako to nisu uspjele sređenije i socijalnije države od naše... čini mi se da je ključno to što ljudi kada se "obećaju" drže fige u džepu misleći - pa ionako ću zbrisati prvom prilikom... čemu to obećanje na vezivanje ako se dijeli samo dobro, a zlo nikada ili zlosretno malo... postoji li bolji način za odgajanje djece od obitelji pune ljubavi i poštovanja? a ljudi u takav odnos još uvijek stupaju prvenstveno zato da bi sebi ili svojoj vezi priskribili nekakav ajmo reći društveni ugled koji ona pruža, ili čak - da bi olakšali svoj život, bez obzira na emotivan odnos prema partneru, dok se iza te fasade krije dvoličnost i zadnja namjera... ne znam jesu li djeca u "jednoroditeljskim" obiteljima sretnija i ispunjenija; ali kakva bila da bila i s ma koliko roditelja - obitelj je još uvijek zajednica bez koje će biti teško odgojiti sretnog i ispunjenog čovjeka... pogledajte samo izvješća iz domova i zavoda... pakao! pa kako onda stvarati obitelji koje će se raspadati pri prvom naletu bure... ne samo da se razvodi sve više brakova, nego ih se sve manje i sklapa... kriza materijalnog rađa krizu duha... sviđaju mi se mjere koje si predložio, ali one zahtijevaju sustavan i skroman rad kroz nekoliko generacija...
05.01.2015. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
što misliš, jesi li imao pravo opraštati neplaćanje alimentacije u ime djece? a da to nisi učinio, teško da bi imao "prijateljski" odnos da si aktivirao sva zakonska sredstva i ogulio bivšu...
@neprilagodjeni odgojili su me da se za svoj zivot pobrinem sam, ne da zivim od/za tudje alimentacije. i da sam joj imao sto uzeti, ne bih - jer nikad ne bih zavrsio tu pricu i povlacio bih se po svim rupama po kojima ne zelim.
mislim da ne postoji zakon koji će moći urediti ovo polje, jer ako to nisu uspjele sređenije i socijalnije države od naše...
moji prijedlozi u osnovi nisu zakonske naravi, ali im je zakon potreban da ne bi ovisili o necijoj dobroj volji. imam njemacko i svicarsko iskustvo zivota pa sam nemali broj puta razmisljao sto koci hrvatsko drustvo, a ne mogu reci da su hrvati kognitivno podkapacitiran narod.
ne znam jesu li djeca u "jednoroditeljskim" obiteljima sretnija i ispunjenija; ali kakva bila da bila i s ma koliko roditelja - obitelj je još uvijek zajednica bez koje će biti teško odgojiti sretnog i ispunjenog čovjeka...
slozio bih se tu s tobom jer je rana socijalizacija unutar obitelji (pokazuju to i istrazivanja na nekim drugim pripadnicima drustvenih zivotinja) kljucna za odnose s drugim (nesrodnim) pripadnicima iste ili drugih zajednica.
pogledajte samo izvješća iz domova i zavoda... pakao! pa kako onda stvarati obitelji koje će se raspadati pri prvom naletu bure... ne samo da se razvodi sve više brakova, nego ih se sve manje i sklapa... kriza materijalnog rađa krizu duha... sviđaju mi se mjere koje si predložio, ali one zahtijevaju sustavan i skroman rad kroz nekoliko generacija...
ne treba mi izvjesce iz domova. moji roditelji su posvajali (jedno) i udomljavali (mnogo) djece. bio je socijalizam i moglo se hraniti mnoga usta. pricali su mi kako je bilo u tim jazbinama 80-ih i 90-ih. znam da ove moje mjere traze predan i sustavan rad, ali jednom se mora krenuti. nije ni drugim (razvijenijim) drustvima ista palo s neba. dijagnoze smo postavili. sto se ceka? da terapija postane neucinkovita?
06.01.2015. (17:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga @doninsvijet, duboko se ispricavam sto sam te pogresno oslovio. ovaj put cu paziti da ne narusim tvoj integritet.
Svi zakoni su nastali s ciljem da reguliraju odnose među ljudima. Ako nema organiziranog reda tada se radi o stihiji, neredu, kaosu... a u njemu strada puno više ljudi nego u bilo kakvom uređenom sustavu.
postoje odnosi medju ljudima koji se samoodvijaju i samoreguliraju bez zakona/propisa. neki politolozi takve primjere nalaze na tramvajskim i autobusnim postajama gdje ne postoji pisano pravilo kako uci u vozilo, a opet ne dolazi do kaosa. uredjuju li pravni propisi tvoj odnos s prijateljima? zasigurno ne. strada li puno vise ljud u kaosu, nego u uredjenom sustavu? ako nam je mjerilo statistika, onda bismo morali biti precizniji. ako u uredjenom sustavu imas masovne pogrome, cemu ces ih pripisati?
Nacizam i fašizam ili npr. privatizacija u Hrvatskoj nisu bili tako bolni i loši zbog propisa... bili su takvi zbog ljudi koji su zlo činili, a sami su svoja zla propisima pokrili. Kada bi nam sustav vrijednosti bio bolj (a tu je niz nepisanih normi ponašanja) tada bi i općeniti zakoni bili pun jasniji jer bi ljudi koji bi u okviru njih živjeli bili bolji.
ne znam iz cega izvodis da nacizam nije bio los zbog zakona jer su zakoni omogucili da djedov prijatelj zavrsi u plinskoj komori, a on je ostao ziv i nastavio raditi na podrucju cijelog treceg reicha (nije bio nacist). ti vidi jel u pravu moj djed koji je tamo dosao prije hitlera i ostao nakon njega.
Kad danas spomeneš poštenje, držanje do svoje riječi, nesebičnost, časno ponašanje itd.... itd... svi te gledaju ko staromodnu budalu.... kao spodobu koju je pregazilo vrijeme jer se sve danas vrti oko prilično sebičnih motiva..... novac, novac, novac i osobni interes prije svega. Čvrsto vjerujem da je sebičnost koja se njeguje u današnjem svijetu daleko opasnija od bilo kojeg lošeg propisa.
slozio bih se tu s tobom. sustav vrijednosti unisten je kao i srednji gradjanski sloj.
Imam u životu dvije osobne priče s pravosuđem... dvije nepravde koje su mi jako uvjetovale život. Zbog toga ne krivim propise... nego zle ljude.... jer se u okviru tih propisa moglo i drugačije da je bilo više poštenja, časti i morala.
imam i ja mnogo prica na tu temu (o nekima sam i pisao). losi zakoni omogucavaju losim ljudima da donose lose odluke i da za to ne odgovaraju.
Točno. Sve ovo što si nabrojao su uspjesi i to veliki uspjesi. Iz dna srca ti čestitam na njima.... a od svih njih je najveći uspjeh što sam podižeš te male ljude i pripremaš ih za život. Ali svi ti uspjesi me nisu uvjerili da propali brakovi nisu neuspjeh. Jer ja čvrsto vjerujem da je svaki odnos s drugim ljudima, a od kojeg smo OČEKIVALI drugačiji ishod dok je on završio razlazom - naš osobni neuspjeh. Odnosi se grade. Baš kao što gradiš kuću (materijalni svijet) gradiš i odnose s drugim ljudima (nematerijalni svijet). Sve što ne uspijemo izgraditi prema "nacrtima" (željama) možemo smatrati neuspjehom... koji može biti veći ili manji.
a kako znas da sam ja ista ocekivao i da sam pravio nekakve nacrte? kao sto sam ti rekao: niti sam ulozio, niti sam ulog izgubio. ekonomski gledano - na pozitivnoj sam nuli. brak je uglavnom ekonomija i zakonom se primarno stite ekonomski odnosi zainteresiranih strana (+ zastita malodobne djece). ekonomija je, ne zanemari, u osnovi podjele zajednica na monogamne i poligamne. ne bih izgradnju odnosa s prijateljima tako dramaticno usporedjivao s gradnjom kuce jer ni gubitak prijatelja ili kuce ne mogu jednako vrednovati buduci da gubitak prijatelja ne dovodi do egzistencijalnih problema (izgubili smo kucu kao djeca pa mogu usporediti).
06.01.2015. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako mi se sviđa tekst, a naročito postavljene teze o tome da je brakove prelako sklopiti, a da zapravo nigdje ne postoje nikakva edukacija o samoj zajednici braka, pritom ne misli na "Knjigu bračnih zakonitosti" pa idemo na stranicu 43. ako ti je muž zaboravio čestitat rođendan i slično (karikiram...)
Mislim da su veliki razlozi neodrživosti braka: 1. nepoznavanje partnera prije ulaska u brak 2. neprilagođavanje zajedničkom životu, ili se osobe prepuste i imaju samo bračnog druga i djecu i izgube kompletno sebe ili s druge strane svaka strana previše zadrži neku svoju neovisnost...Umjeće je naći se tu između i ne samo da je umijeće, nego je i svakodnevni izazov
Slažem se sa ad 2) o sklapanju predbračnog ugovora (ne mora to ni biti formalni igovor) kojim bi se definirale neki zajednički ciljevi dvoje zaljubljenih ljudi....Pa kada bi isto to dvoje zapali u krizu, mogli bi se osvrnuti na taj "ugovor-dogovor" i vidjeti da li ih odstupanje od dogovorenog čini nesretnima ili postoje drui problemi....
Inače, mogu reći da sam u relativnmo sretnom braku 9 godina, sve skupa sa mužem 15 godina, međutim nikad nisam rekla, niti neću da je to zauvijek. Nadam se da je, ako ne bude bilo, preživjet ćemo svi, makar kao prijatelji i partneri zbog našeg J.
07.01.2015. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
postoje odnosi medju ljudima koji se samoodvijaju i samoreguliraju bez zakona/propisa.
Upravo sam o tome i pisala. To su one suptilne nijanse... koje ne možemo naći u propisima.
ne znam iz cega izvodis da nacizam nije bio los zbog zakona jer su zakoni omogucili da djedov prijatelj zavrsi u plinskoj komori, a on je ostao ziv i nastavio raditi na podrucju cijelog treceg reicha (nije bio nacist). ti vidi jel u pravu moj djed koji je tamo dosao prije hitlera i ostao nakon njega.
Nacizam je bio loš zbog ljudi koji su se prepustili zlu i zlo činili. Zar vjeruješ da dobrog, samopouzdanog čovjeka, koji poštuje sam sebe i izgradio je svoju osobnost zakonom možeš nagovoriti na nešto što prema njegovom osobnom sustavu vrijednosti nije prihvatljivo. U ratovima koji se vode diljem svijeta dešavaju se strašna zlodjela, a svaka od tih zemalja, kao i međunarodne norme jasno propisuju da su neka ponašanja zabranjena. Znači.... zakon ne može spriječiti zle ljude da se ponašaju zlo kad im popuste kočnice.
a kako znas da sam ja ista ocekivao i da sam pravio nekakve nacrte? kao sto sam ti rekao: niti sam ulozio, niti sam ulog izgubio. ekonomski gledano - na pozitivnoj sam nuli. brak je uglavnom ekonomija i zakonom se primarno stite ekonomski odnosi zainteresiranih strana (+ zastita malodobne djece). ekonomija je, ne zanemari, u osnovi podjele zajednica na monogamne i poligamne. ne bih izgradnju odnosa s prijateljima tako dramaticno usporedjivao s gradnjom kuce jer ni gubitak prijatelja ili kuce ne mogu jednako vrednovati buduci da gubitak prijatelja ne dovodi do egzistencijalnih problema (izgubili smo kucu kao djeca pa mogu usporediti).
Ne znam da li si očekivao..... ali iz osobnog iskustva i gledajući svijet oko sebe znam da najveće boli i tuge nastaju upravo zbog naših nerealnih očekivanja.... jer naše želje često nisu usklađene sa željama ljudi od kojih nešto očekujemo... a vrijedi i obrnuto. Što se tiče usporedbe kuće i prijateljstva. Meni su skoro mafijaši oteli kuću... a u nju je utkana moja djedovina i puno, puno rada, znoja i emocija... pa isto tako znam što to znači... ne samo materijalno..... to je puno više od materijalnog.... to je dom. Važno je do neba. Imam samo jednu pravu prijateljicu.... družimo se još iz pješčanika..... Taj odnos mi je važan kao i moj dom.... zato se tako dugo i održao. Sve ostalo su poznanici, suradnici, kolege, susjedi ili naprosto ljudi koje sa više ili manje radosti srećem na svom putu. S njima gradim odnose bez nekih velikih očekivanja... i da, nipošto ih ne mogu usporediti sa čuvanjem doma.... ali cjeloživotno prijateljstvo je odnos u kojemu sam ogolila svoje srce do kraja i bilo bi vrlo bolno da sam se prevarila i da su moja očekivanja nerealna. Zato i imam samo jednu prijateljicu.... jer me život naučio da se srce ne pokazuje baš svima..... Brak je svakako i ekonomija.... ali nije jedino i samo ekonomija. I da, u pravu si. Nije svejedno s kakvim očekivanjjima je tko ušao u brak. Ja sam ti Regica.... pa uvijek volim iskreno... kao i kad sam polagala pionirsku zakletvu... tako sam i u brak ušla doslovno vjerujući u zajvete: "u dobru i zlu... u bogatstvu i siromaštvu.... u zdravlju i bolesti.... " Nisam od onih koji smatraju da brak treba čuvati po svaku cijenu. Za mene su droga, zlostavljanje, kocka i još neka ponašanja pravi razlozi u kojima jedan od partnera mora reći ŠLUS i zaštiti djecu u toj zajednici... ali ne razumijem kad netko zbog "neslaganja naravi" ostavi uplakanu djecu. To su ti za mene razmaženi i sebični ljudi... bez obzira da li se radi o muškarcima ili ženama.
07.01.2015. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rekao sam da je zakon los. nisam ni stigao napisati da mu je upitna ustavnost http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Novosti/1D118484EE64E79FC1257DCB005 2B47A?OpenDocument, http://www.jutarnji.hr/velika-pobjeda--u-ime-obitelji--ustavni-im-sud-prih vatio-zahtjev-i-suspendirao-obiteljski-zakon/1272836/
@donin svijet
Upravo sam o tome i pisala. To su one suptilne nijanse... koje ne možemo naći u propisima.
odnosi medju prijateljima nisu suptilne nijanse, nego ih zakonodavac nema potrebe normirati jer nije potrebna zastita nikakvih interesa (uloga, imovine, zajednickog potomstva).
Nacizam je bio loš zbog ljudi koji su se prepustili zlu i zlo činili. Zar vjeruješ da dobrog, samopouzdanog čovjeka, koji poštuje sam sebe i izgradio je svoju osobnost zakonom možeš nagovoriti na nešto što prema njegovom osobnom sustavu vrijednosti nije prihvatljivo. U ratovima koji se vode diljem svijeta dešavaju se strašna zlodjela, a svaka od tih zemalja, kao i međunarodne norme jasno propisuju da su neka ponašanja zabranjena. Znači.... zakon ne može spriječiti zle ljude da se ponašaju zlo kad im popuste kočnice.
rekao bih da ne razumijes prirodu nacizma ni psihologiju masa (jer naivno zakljucujes da je pojedinac uvijek u mogucnosti moralno djelovati). nije ovdje kljucno u sto ja vjerujem, nego sto je moj pradjed ziveci u nacistickoj njemackoj vidio i dozivio. a vidio je mnogo, do jucer "ispravnih" ljudi koji su odjednom postali tudje oruzje jer je zakon to omogucio. istu situaciju imas u hrvatskoj 90-ih kad je politika posvadjala ljude koji su do jucer zajedno pravili fis paprikase, a onda se sa seciranja ribe bacili na seciranje susjeda. da bi masovno cinio zlo (ne kao pojedinac, vec kao dio kolektiva), zakon ti mora omoguciti. rasni zakoni omogucili su masovno zlo. sto je najtuznije, to zlo provodjeno je u skladu sa zakonom. spominjes pravila ratovanja, konvencije (i sam sam bio pisao o zenevskim konvencijama)... ne mijesaj to sa zakonima. vjerujes li da postoji sukob u kojem se neki od svih tih silnih sporazuma ne krse? nisu svi koji ulaze u neki sukob zli. podcjenjujes moc kolektiva i zapovjedni lanac. vojska i rat nisu soping centri u kojima sam, kao pojedinac, mozes odabrati sto ti se svidja ili poslati prodavaca kvragu. za to se u ratu dobiva metak u celo.
Ne znam da li si očekivao..... ali iz osobnog iskustva i gledajući svijet oko sebe znam da najveće boli i tuge nastaju upravo zbog naših nerealnih očekivanja.... jer naše želje često nisu usklađene sa željama ljudi od kojih nešto očekujemo... a vrijedi i obrnuto.
ako ne znas, zasto donosis zakljucak? koji dio u mojoj prici (koja uopce nije bitan dio teksta) upucuje na nerealno ocekivanje? nerealno bi bilo da planiram doktorirati bez da sam zavrsio osnovnu skolu.
Što se tiče usporedbe kuće i prijateljstva. Meni su skoro mafijaši oteli kuću... a u nju je utkana moja djedovina i puno, puno rada, znoja i emocija... pa isto tako znam što to znači... ne samo materijalno..... to je puno više od materijalnog.... to je dom. Važno je do neba.
slazemo se.
Imam samo jednu pravu prijateljicu.... družimo se još iz pješčanika..... Taj odnos mi je važan kao i moj dom.... zato se tako dugo i održao. Sve ostalo su poznanici, suradnici, kolege, susjedi ili naprosto ljudi koje sa više ili manje radosti srećem na svom putu. S njima gradim odnose bez nekih velikih očekivanja... i da, nipošto ih ne mogu usporediti sa čuvanjem doma.... ali cjeloživotno prijateljstvo je odnos u kojemu sam ogolila svoje srce do kraja i bilo bi vrlo bolno da sam se prevarila i da su moja očekivanja nerealna. Zato i imam samo jednu prijateljicu.... jer me život naučio da se srce ne pokazuje baš svima.....
zene vole (previse) govoriti o osjecajima (svima i svakome). smatram to losim konceptom odgoja. nisam takav roditelj i zelim to izbjeci. djecu odgajam podjednako pazeci da ne robuju nametnutim drustvenim ulogama. od kad su bili bebe nisu se razlikovali ni bojom odjece. bilo je zanimljivo pratiti kako su ljudi uvijek zakljucivali da je onaj u plavom ili zelenom decko. a ja bih ih pitao: u kojoj knjizi ste to procitali?
13.01.2015. (13:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brak je svakako i ekonomija.... ali nije jedino i samo ekonomija. I da, u pravu si. Nije svejedno s kakvim očekivanjjima je tko ušao u brak. Ja sam ti Regica.... pa uvijek volim iskreno... kao i kad sam polagala pionirsku zakletvu... tako sam i u brak ušla doslovno vjerujući u zajvete: "u dobru i zlu... u bogatstvu i siromaštvu.... u zdravlju i bolesti.... "
zakon nema nista s ocekivanjima i osjecajima. zakon stiti ekonomske interese i zajednicko potomstvo. ostalo je osobna filozofija pojedinca. udala se ti iz ljubavi ili zbog zelene karte, svemir ne haje.
Nisam od onih koji smatraju da brak treba čuvati po svaku cijenu. Za mene su droga, zlostavljanje, kocka i još neka ponašanja pravi razlozi u kojima jedan od partnera mora reći ŠLUS i zaštiti djecu u toj zajednici... ali ne razumijem kad netko zbog "neslaganja naravi" ostavi uplakanu djecu. To su ti za mene razmaženi i sebični ljudi... bez obzira da li se radi o muškarcima ili ženama.
to su ljudi koji nisu spremni preuzeti odgovornost. zato sam i napisao da se prelako ulazi u brak.
13.01.2015. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Brakovi i djeca po slovu Zakona, živjela pronatalitetna
politika zatrta u korjenu:))
03.01.2015. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Super ti je tema. :)
Svi zakoni su općeniti... drugačiji ne mogu ni biti. Ne može se napisati zakon koji bi predvidio baš svaku životnu situaciju. I "loši" (nesavršeni) zakoni su bolji od nikakvih.
Po mom mišljenju probleme ne stvaraju zakoni nego ih vidim u ovome što je nabrojao prof. Obradović.... ili bih ja rekla da je opako narušen sustav vrijednosti u društvu.
Lijepo i pošeteno je što si podijelio svoje iskustvo s nama.... jer tako si pojasnio na čemu temeljiš svoje mišljenje.
Daješ savjet: "Ne čuvajte loše brakove...." a nisi pojasnio što su loši brakovi.
Kako uopće možemo za neki odnos koji traje 10,20,30 ili 50 godina tvrditi da je loš? Nije li normalno da se ljudi u tako dugom vremenskom razdoblju mijenjaju.... neki da gore, neki na bolje... pa tako ni taj odnos nije uvijek isti? Nitko na samom početku (prilikom sklapanja braka) ne može znati, pa čak ni zamisliti što ga sve čeka na životnom putu... baš isto kao što ni samac ne može zamisliti što ga sve čeka u desetljećima koja dolaze. Pa upravo je u tom promjenama čarolija življenja.
Ne postoji samo loš ili samo dobar brak... kao što ne postoji čovjek koji u sebi ne nosi mane i vrline. Brak je ugovorni odnos dvoje ljudi koji može trajati kratko, dugo ili doživotno.... brakovi se sklapaju iz različitih motiva, a onakvi su kakvima ih učine potpisnici tog ugovora. Oni brakovi u koje oba partnera vjeruju i svakodnevno ulažu ugodniji su za život, a oni u kojima nema povjerenja, nema vjere i zamaglili su se zajednički ciljevi dešavaju se razna čudesa.... tako razna da nam je teško to i zamisliti... tek o tome čitamo u crnim kronikama ili nam prepričavaju dokone susjede. Ja, baš poput tvojih prijatelja... smatram da je rastava osobni neuspjeh. Sve što započnemo, u to vjerujemo i postavimo ciljeve.... a onda u tome ne uspijemo jest neuspjeh. Možemo mi to drugačije nazivati, definirati i zakamuflirati... eto, da bi sami sebi olakšali.... ali ostaju gole činjenice da nismo ostvarili nešto što smo željeli i započeli. To ti je isto kao da odlučiš optrčati kruh oko nogometnog igrališta pa odustaneš nakon 50 metara. To je neuspjeh... jer nisi ostvario ono što si planirao..... ali ostao si živ.... život ide dalje... pa ti se onda taj neuspjeh i ne čini previše strašnim.
Svi zajedno trebamo više poraditi na sustavu vrijednosti u društvu.... a to ćemo najbolje učiniti tako da svatko poradi na samom sebi i od sebe stvori osobu onakvom kakvom od drugih očekuje da budu prema njemu.
Ovo su teme gdje name uverzalnih zaključaka, preporuka ili zabetoniranih mišljenja... svi smo različiti.... pa su tako različiti i odnosi u koje ulazimo..... prekrasno je živjeti u ovom vremenu i na ovom prostoru.... jer ipak imamo mogućnost IZBORA.... a to je najveće bogatstvo koje čovjek može imati. Neki to bogatstvo ne vole i ne prepoznaju.... jer jednostavnije je uvijek kriviti nekog drugog..... roditelje, partnera, poduzeće, državu ili tko zna koga.... ali oni koji su svjesni tog dara i odgovornosti koja iz njega proizlazi imaju puno manje problema u životu.
04.01.2015. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igniss
Zakoni su glavni razlog za raspad braka i posljedično cijelog društva. U najboljem slučaju upadaju u muško-ženske odnose poput slona u staklariji, potpuno nepoznavajući materiju dok razbijaju sve oko sebe; u najgorem, oni su izrazito zlonamjerni i naklonjeni jednoj strani,
Obje vrste zakona, bilo to indirektno ili direktno, daju zlonamjernim ljudima ogromnu polugu kojom mogu zlostavljati druge. Ne trebam ni govoriti koliko je to destruktivno za sve uključene strane.
Kada bi se država klonila braka, to bi bilo puno sretnije rješenje nego pokušaj činjenja države pravednom, osjetljivom ili kakvom već.
04.01.2015. (13:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Odlična tema. Slažem se da se u sklopu građanskog odgoja treba odgajati i obrazovati djecu i to od najmlađe dobi do fakulteta.
04.01.2015. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
homoludens
@donin svijet
"Svi zakoni su općeniti... drugačiji ne mogu ni biti. Ne može se napisati zakon koji bi predvidio baš svaku životnu situaciju. I "loši" (nesavršeni) zakoni su bolji od nikakvih."
i sam sam sukreirao neke akte i znam koliko "smiju" imati nedostataka u praksi, a da to bude podnosljivo. medjutim, ovdje govorimo o razini nepodnosljivosti. problem hrvatskih zakona (sve do ustava) jest taj sto ih svatko moze tumaciti kako zeli pa onda imas tri suca s tri razlicite presude o istom predmetu. problem s obiteljskim zakonom i njegovim starijim verzijama nije od jucer. ima boljih zakonskih rjesenja od ponudjenih i to sam se uvjerio iscitavajuci razne obiteljske zakone mnogo razvijenijih zemalja. znaci, ne treba otkrivati toplu vodu.
ne, losi zakoni nisu bolji od nikakvih jer su losi zakoni zapravo nikakvi. rasni zakoni u ndh su primjer losih zakona. po tebi ispada kako je bolje da su postojali, nego da nisu postojali.
zakoni generiraju mnoge probleme jer kroje zivot gradjana na nacin koji katkad i narusava njihova prava, a oni su sami uglavnom nemocni utjecati na njih. pripadnici manjinskih grupa tome najvise svjedoce.
"Lijepo i pošteno je što si podijelio svoje iskustvo s nama.... jer tako si pojasnio na čemu temeljiš svoje mišljenje."
ne temeljim misljenje samo na svom iskustvu (to bi bila subjektivnoscu ogranicena verzija), vec na mnogim iskustvima kojima sam bio okruzen.
"Daješ savjet: "Ne čuvajte loše brakove...." a nisi pojasnio što su loši brakovi. Kako uopće možemo za neki odnos koji traje 10,20,30 ili 50 godina tvrditi da je loš? Nije li normalno da se ljudi u tako dugom vremenskom razdoblju mijenjaju.... neki da gore, neki na bolje... pa tako ni taj odnos nije uvijek isti? Nitko na samom početku (prilikom sklapanja braka) ne može znati, pa čak ni zamisliti što ga sve čeka na životnom putu... baš isto kao što ni samac ne može zamisliti što ga sve čeka u desetljećima koja dolaze. Pa upravo je u tom promjenama čarolija življenja."
bi li bilo jasnije kad bih umjesto "los" brak napisao "nekvalitetan" ili "nezadovoljavajuc"? bi li onda bilo jasnije da se radi o procjeni koju pojedinac mora utvrditi sam?
odnos koji traje 50 godina ne mora nuzno biti dobar i moze znaciti da jedna strana trpi jer nije bila spremna na radikala potez.. znam takve slucajeve, ljude koji su trpjeli 30 i 40 godina i doslovno cekali da ih smrt rastavi. nekima su prepreka bila djeca, nekima financije i sl.
upravo suprotno, ljudi se neprestano mijenjaju i to je ljudska odlika. medjutim, covjek planira zivot. nije bas da krece kao slijepi putnik.
"Ne postoji samo loš ili samo dobar brak... kao što ne postoji čovjek koji u sebi ne nosi mane i vrline."
mane i vrline su ljudski konstrukti. nisu jednoznacni. ono sto ti osobno smatras necijom manom ili vrlinom nije nuzno takvo.
dobar brak je zadovoljavajuci brak, los to nije. kad covjek necim nije zadovoljan, nastoji to promijeniti. nisu svi sposobni rjesavati problem, a kad imaju maloljetnu djecu onda to postaje mnogo veci problem (ustav daje odgovor zasto).
"Ja, baš poput tvojih prijatelja... smatram da je rastava osobni neuspjeh. Sve što započnemo, u to vjerujemo i postavimo ciljeve.... a onda u tome ne uspijemo jest neuspjeh."
kad bi brak bio uspjeh, onda bi se njegovo razvrgnuce smatralo neuspjehom. kad bismo banalizirali do kraja, onda bi i svaka prekinuta veza prije braka (a rijetko tko sklopi brak s prvom/prvim na kojeg/koju naidje) bila neuspjeh. zamisli covjeka s toliko neuspjeha. vec od prve veze u vrticu on nize neuspjehe. nije li to redikulozno?
ali ja ne bih tako banalizirao, pa cu ti reci sto su za mene uspjesi: to sto sam diplomirao, pronasao posao, dosao do stana bez da se zaduzim na 30 godina, sto su mi objavili radove u medjunarodnim casopisima, sto sam uspjesno zavrsio jos jedno istrazivanje, sto imam djecu o kojoj sam samcat brinem. sve bih to postigao i bez braka. zasto? zato su ovo sve ulozi koji su polucili rezultat, a brak nije ulog, vec ugovor koji samo rezultira njegovim ispunjavanjem ili neispunjavanjem.
"Možemo mi to drugačije nazivati, definirati i zakamuflirati... eto, da bi sami sebi olakšali.... ali ostaju gole činjenice da nismo ostvarili nešto što smo željeli i započeli. To ti je isto kao da odlučiš optrčati kruh oko nogometnog igrališta pa odustaneš nakon 50 metara. To je neuspjeh... jer nisi ostvario ono što si planirao..... ali ostao si živ.... život ide dalje... pa ti se onda taj neuspjeh i ne čini previše strašnim."
po tebi je sve neuspjeh. cak i da odes u ducan, a on je zatvoren. trebao bi malo vise podici letvicu, a ne svaka zatvorena vrata smatrati smakom svijeta. ponovit cu ti da ne mogu smatrati neuspjehom ono sto i nije bilo u kategoriji uspjeha.
04.01.2015. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
homoludens
@donin svijet
"Svi zajedno trebamo više poraditi na sustavu vrijednosti u društvu.... a to ćemo najbolje učiniti tako da svatko poradi na samom sebi i od sebe stvori osobu onakvom kakvom od drugih očekuje da budu prema njemu."
neke drustvene kategorije/odnose ne moze uredjivati pojedinac i zato je "rad na sebi" jednog drustvenog bica koji zivi u konstruiranom okolisu u temelju utopijski. dovoljno je cak i da pogledas psece zaprege na grenlandu. te pse treba strpljivo trenirati kako ne bi svatko vukao na svoju stranu. tako vuku i ljudi (kojima je copor najbliza formacija) kad ih se ne organizira ili ostavi na nemilost losim/neucinkovitim/preapstraktnim zakonima.
"Ovo su teme gdje name uverzalnih zaključaka, preporuka ili zabetoniranih mišljenja... svi smo različiti.... pa su tako različiti i odnosi u koje ulazimo....."
nije cilj donijeti univerzalni zakljucak jer se takav nikad ne trazi ma koliko ti je velik uzorak. cilj je pronaci model najblizi idealnom.
"prekrasno je živjeti u ovom vremenu i na ovom prostoru.... jer ipak imamo mogućnost IZBORA.... a to je najveće bogatstvo koje čovjek može imati. Neki to bogatstvo ne vole i ne prepoznaju.... jer jednostavnije je uvijek kriviti nekog drugog..... roditelje, partnera, poduzeće, državu ili tko zna koga.... ali oni koji su svjesni tog dara i odgovornosti koja iz njega proizlazi imaju puno manje problema u životu"
sad si se potpuno predao utopiji. ako mislis da je prekrasno zivjeti "u ovom vremenu i na ovom prostoru" to je i nadalje samo tvoja subjektivna procjena koja meni ili nekom drugom ne znaci i ne govori nista. mogucnost izbora kojoj se divis zapravo je jako ogranicena. postoji izbor, ali on je prilicno uvjetovan jer je vise zabrana nego izbora.
bojim se da iz mog teksta nisi izvukao ono najbitnije, a to je da skrecem paznju na odnos drustva i zakonodavca prema razvodu te da predlazem neke oblike prevencije.
04.01.2015. (14:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@homoludens.... ne, losi zakoni nisu bolji od nikakvih jer su losi zakoni zapravo nikakvi. rasni zakoni u ndh su primjer losih zakona. po tebi ispada kako je bolje da su postojali, nego da nisu postojali.
Svi zakoni su nastali s ciljem da reguliraju odnose među ljudima. Ako nema organiziranog reda tada se radi o stihiji, neredu, kaosu... a u njemu strada puno više ljudi nego u bilo kakvom uređenom sustavu.
Nacizam i fašizam ili npr. privatizacija u Hrvatskoj nisu bili tako bolni i loši zbog propisa... bili su takvi zbog ljudi koji su zlo činili, a sami su svoja zla propisima pokrili. Kada bi nam sustav vrijednosti bio bolj (a tu je niz nepisanih normi ponašanja) tada bi i općeniti zakoni bili pun jasniji jer bi ljudi koji bi u okviru njih živjeli bili bolji.
Kad danas spomeneš poštenje, držanje do svoje riječi, nesebičnost, časno ponašanje itd.... itd... svi te gledaju ko staromodnu budalu.... kao spodobu koju je pregazilo vrijeme jer se sve danas vrti oko prilično sebičnih motiva..... novac, novac, novac i osobni interes prije svega. Čvrsto vjerujem da je sebičnost koja se njeguje u današnjem svijetu daleko opasnija od bilo kojeg lošeg propisa.
Imam u životu dvije osobne priče s pravosuđem... dvije nepravde koje su mi jako uvjetovale život. Zbog toga ne krivim propise... nego zle ljude.... jer se u okviru tih propisa moglo i drugačije da je bilo više poštenja, časti i morala.
kad bi brak bio uspjeh, onda bi se njegovo razvrgnuce smatralo neuspjehom. kad bismo banalizirali do kraja, onda bi i svaka prekinuta veza prije braka (a rijetko tko sklopi brak s prvom/prvim na kojeg/koju naidje) bila neuspjeh. zamisli covjeka s toliko neuspjeha. vec od prve veze u vrticu on nize neuspjehe. nije li to redikulozno?
ali ja ne bih tako banalizirao, pa cu ti reci sto su za mene uspjesi: to sto sam diplomirao, pronasao posao, dosao do stana bez da se zaduzim na 30 godina, sto su mi objavili radove u medjunarodnim casopisima, sto sam uspjesno zavrsio jos jedno istrazivanje, sto imam djecu o kojoj sam samcat brinem. sve bih to postigao i bez braka.
Točno. Sve ovo što si nabrojao su uspjesi i to veliki uspjesi. Iz dna srca ti čestitam na njima.... a od svih njih je najveći uspjeh što sam podižeš te male ljude i pripremaš ih za život.
Ali svi ti uspjesi me nisu uvjerili da propali brakovi nisu neuspjeh. Jer ja čvrsto vjerujem da je svaki odnos s drugim ljudima, a od kojeg smo OČEKIVALI drugačiji ishod dok je on završio razlazom - naš osobni neuspjeh. Odnosi se grade. Baš kao što gradiš kuću (materijalni svijet) gradiš i odnose s drugim ljudima (nematerijalni svijet). Sve što ne uspijemo izgraditi prema "nacrtima" (željama) možemo smatrati neuspjehom... koji može biti veći ili manji.
sad si se potpuno predao utopiji.
Nisam se predao... nego sam se predaLA. :)
to je i nadalje samo tvoja subjektivna procjena koja meni ili nekom drugom ne znaci i ne govori nista.
Naravno. To je moja procjena, a tebi znači tek toliko da si osjetio potrebu osvrnuti se na nju. Znači... da ipak nešto govori.... ako imaš potrebu na nju odreagirati. :)
mogucnost izbora kojoj se divis zapravo je jako ogranicena. postoji izbor, ali on je prilicno uvjetovan jer je vise zabrana nego izbora.
Naravno da je uvjetovan... pa upravo sam zato i napisala da je lijepo ovo vrijeme i ovaj prostor.... Dovoljno mi je pomisliti kako li je tek izbor uvjetovan ženama u Sudanu.
bojim se da iz mog teksta nisi izvukao ono najbitnije, a to je da skrecem paznju na odnos drustva i zakonodavca prema razvodu te da predlazem neke oblike prevencije.
Samo ti se čini da nisam izvukla ono najbitnije. U prvoj rečenici, mog prvog komentara pohvalila sam tvoju temu... a to sam učinila zato što je smatram društveno korisnom. Tekstove u javnosti dijelim na tekstove u kojima se laprda i zagađuje prostor i na tekstove kojima se otvaraju teme o kojima je potrebna šira rasprava. Tvoja tema spada u one koje smatram društveno korisnima.
Pozitivno je što si skrenuo pažnju na sve navedeno... a ja sam samo uz to dodala da moramo malo više poraditi na SUSTAVU VRIJEDNOSTI i na onim nepisanim pravilima. Jer nema tog zakonodavca, društva, države koji propisima mogu od moralne kaljuže napraviti pravedno i civilizirano društvo. Svi zajedno se moramo malo više potruditi. Eto.... to je bio tek dodatak tvojim hvale vrijednim opaskama.... :)
04.01.2015. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Izvanredan osvrt na jedan sveprisutniji trend u našem društvu,,,a o kojem se vrlo malo piše, priča,,,tu i tamo netko usput spomene pokoji poražavajući postotak razvoda u HR, ali neke društvene platforme na tu temu i ne postoje baš. Zakonima se mogu regulirati formalno pravni aspketi zajednica (bračnih, izvanbračnih,,) i njihovo razvrgnuće, ali prave stvari bi se trebale događati na nekim drugim razinama, jedna je i školstvo koje si i sam spomenuo... Osobno mislim da bi, s obzirom na galopirajući porast jednoroditeljskih obitelji,koje se javljaju kao posljedica raspada bračnih zajednica, društvo trebalo zauzeti afirmiraniji stav.Naše društvo je još uvijek u fazi zatvaranja očiju pred tim problemom, međutim, on je goruć i kao takav najopasniji je upravo za one najkrhkije u tom sustavu, a to su djeca. I pritom napominjem, većina samohranih roditelja se ubije kako bi djecu izvelo na neki "pravi" put, međutim, da bi u tome uspijeli podrška zajednice (u svakom segmentu) bila bi poželjna, a upravo najviše zbog djece koja će danas sutra biti stup društva u kojem živimo. Međutim, to za sobom povlači i promjenu svijesti, a to je kod nas već malo teže...puno bi tu rada trebalo...
04.01.2015. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neprilagođen
mislim da je u vezama, na žalost, presudno pitanje sreće - hoće li se ljudi poklopiti, koliko krže do obećanja, dijele li samo dobro ili i zlo, vjeruju li međusobno... vi ste imali sreću što djecu oboje niste doživljavali kao polje za osvetu, dapače - atipičan slučaj u kojem je majka praktički ostavila djecu... što misliš, jesi li imao pravo opraštati neplaćanje alimentacije u ime djece? a da to nisi učinio, teško da bi imao "prijateljski" odnos da si aktivirao sva zakonska sredstva i ogulio bivšu... mislim da ne postoji zakon koji će moći urediti ovo polje, jer ako to nisu uspjele sređenije i socijalnije države od naše... čini mi se da je ključno to što ljudi kada se "obećaju" drže fige u džepu misleći - pa ionako ću zbrisati prvom prilikom... čemu to obećanje na vezivanje ako se dijeli samo dobro, a zlo nikada ili zlosretno malo... postoji li bolji način za odgajanje djece od obitelji pune ljubavi i poštovanja? a ljudi u takav odnos još uvijek stupaju prvenstveno zato da bi sebi ili svojoj vezi priskribili nekakav ajmo reći društveni ugled koji ona pruža, ili čak - da bi olakšali svoj život, bez obzira na emotivan odnos prema partneru, dok se iza te fasade krije dvoličnost i zadnja namjera... ne znam jesu li djeca u "jednoroditeljskim" obiteljima sretnija i ispunjenija; ali kakva bila da bila i s ma koliko roditelja - obitelj je još uvijek zajednica bez koje će biti teško odgojiti sretnog i ispunjenog čovjeka... pogledajte samo izvješća iz domova i zavoda... pakao! pa kako onda stvarati obitelji koje će se raspadati pri prvom naletu bure... ne samo da se razvodi sve više brakova, nego ih se sve manje i sklapa... kriza materijalnog rađa krizu duha... sviđaju mi se mjere koje si predložio, ali one zahtijevaju sustavan i skroman rad kroz nekoliko generacija...
05.01.2015. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@neprilagođen..... prekrasan ti je komentar. Slažem se sa svakim slovom. :)
05.01.2015. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
homoludens
što misliš, jesi li imao pravo opraštati neplaćanje alimentacije u ime djece? a da to nisi učinio, teško da bi imao "prijateljski" odnos da si aktivirao sva zakonska sredstva i ogulio bivšu...
@neprilagodjeni
odgojili su me da se za svoj zivot pobrinem sam, ne da zivim od/za tudje alimentacije. i da sam joj imao sto uzeti, ne bih - jer nikad ne bih zavrsio tu pricu i povlacio bih se po svim rupama po kojima ne zelim.
mislim da ne postoji zakon koji će moći urediti ovo polje, jer ako to nisu uspjele sređenije i socijalnije države od naše...
moji prijedlozi u osnovi nisu zakonske naravi, ali im je zakon potreban da ne bi ovisili o necijoj dobroj volji. imam njemacko i svicarsko iskustvo zivota pa sam nemali broj puta razmisljao sto koci hrvatsko drustvo, a ne mogu reci da su hrvati kognitivno podkapacitiran narod.
ne znam jesu li djeca u "jednoroditeljskim" obiteljima sretnija i ispunjenija; ali kakva bila da bila i s ma koliko roditelja - obitelj je još uvijek zajednica bez koje će biti teško odgojiti sretnog i ispunjenog čovjeka...
slozio bih se tu s tobom jer je rana socijalizacija unutar obitelji (pokazuju to i istrazivanja na nekim drugim pripadnicima drustvenih zivotinja) kljucna za odnose s drugim (nesrodnim) pripadnicima iste ili drugih zajednica.
pogledajte samo izvješća iz domova i zavoda... pakao! pa kako onda stvarati obitelji koje će se raspadati pri prvom naletu bure... ne samo da se razvodi sve više brakova, nego ih se sve manje i sklapa... kriza materijalnog rađa krizu duha... sviđaju mi se mjere koje si predložio, ali one zahtijevaju sustavan i skroman rad kroz nekoliko generacija...
ne treba mi izvjesce iz domova. moji roditelji su posvajali (jedno) i udomljavali (mnogo) djece. bio je socijalizam i moglo se hraniti mnoga usta. pricali su mi kako je bilo u tim jazbinama 80-ih i 90-ih.
znam da ove moje mjere traze predan i sustavan rad, ali jednom se mora krenuti. nije ni drugim (razvijenijim) drustvima ista palo s neba. dijagnoze smo postavili. sto se ceka? da terapija postane neucinkovita?
06.01.2015. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
homoludens
draga @doninsvijet, duboko se ispricavam sto sam te pogresno oslovio. ovaj put cu paziti da ne narusim tvoj integritet.
Svi zakoni su nastali s ciljem da reguliraju odnose među ljudima. Ako nema organiziranog reda tada se radi o stihiji, neredu, kaosu... a u njemu strada puno više ljudi nego u bilo kakvom uređenom sustavu.
postoje odnosi medju ljudima koji se samoodvijaju i samoreguliraju bez zakona/propisa. neki politolozi takve primjere nalaze na tramvajskim i autobusnim postajama gdje ne postoji pisano pravilo kako uci u vozilo, a opet ne dolazi do kaosa. uredjuju li pravni propisi tvoj odnos s prijateljima? zasigurno ne.
strada li puno vise ljud u kaosu, nego u uredjenom sustavu? ako nam je mjerilo statistika, onda bismo morali biti precizniji. ako u uredjenom sustavu imas masovne pogrome, cemu ces ih pripisati?
Nacizam i fašizam ili npr. privatizacija u Hrvatskoj nisu bili tako bolni i loši zbog propisa... bili su takvi zbog ljudi koji su zlo činili, a sami su svoja zla propisima pokrili. Kada bi nam sustav vrijednosti bio bolj (a tu je niz nepisanih normi ponašanja) tada bi i općeniti zakoni bili pun jasniji jer bi ljudi koji bi u okviru njih živjeli bili bolji.
ne znam iz cega izvodis da nacizam nije bio los zbog zakona jer su zakoni omogucili da djedov prijatelj zavrsi u plinskoj komori, a on je ostao ziv i nastavio raditi na podrucju cijelog treceg reicha (nije bio nacist). ti vidi jel u pravu moj djed koji je tamo dosao prije hitlera i ostao nakon njega.
Kad danas spomeneš poštenje, držanje do svoje riječi, nesebičnost, časno ponašanje itd.... itd... svi te gledaju ko staromodnu budalu.... kao spodobu koju je pregazilo vrijeme jer se sve danas vrti oko prilično sebičnih motiva..... novac, novac, novac i osobni interes prije svega. Čvrsto vjerujem da je sebičnost koja se njeguje u današnjem svijetu daleko opasnija od bilo kojeg lošeg propisa.
slozio bih se tu s tobom. sustav vrijednosti unisten je kao i srednji gradjanski sloj.
Imam u životu dvije osobne priče s pravosuđem... dvije nepravde koje su mi jako uvjetovale život. Zbog toga ne krivim propise... nego zle ljude.... jer se u okviru tih propisa moglo i drugačije da je bilo više poštenja, časti i morala.
imam i ja mnogo prica na tu temu (o nekima sam i pisao). losi zakoni omogucavaju losim ljudima da donose lose odluke i da za to ne odgovaraju.
Točno. Sve ovo što si nabrojao su uspjesi i to veliki uspjesi. Iz dna srca ti čestitam na njima.... a od svih njih je najveći uspjeh što sam podižeš te male ljude i pripremaš ih za život.
Ali svi ti uspjesi me nisu uvjerili da propali brakovi nisu neuspjeh. Jer ja čvrsto vjerujem da je svaki odnos s drugim ljudima, a od kojeg smo OČEKIVALI drugačiji ishod dok je on završio razlazom - naš osobni neuspjeh. Odnosi se grade. Baš kao što gradiš kuću (materijalni svijet) gradiš i odnose s drugim ljudima (nematerijalni svijet). Sve što ne uspijemo izgraditi prema "nacrtima" (željama) možemo smatrati neuspjehom... koji može biti veći ili manji.
a kako znas da sam ja ista ocekivao i da sam pravio nekakve nacrte? kao sto sam ti rekao: niti sam ulozio, niti sam ulog izgubio. ekonomski gledano - na pozitivnoj sam nuli. brak je uglavnom ekonomija i zakonom se primarno stite ekonomski odnosi zainteresiranih strana (+ zastita malodobne djece). ekonomija je, ne zanemari, u osnovi podjele zajednica na monogamne i poligamne.
ne bih izgradnju odnosa s prijateljima tako dramaticno usporedjivao s gradnjom kuce jer ni gubitak prijatelja ili kuce ne mogu jednako vrednovati buduci da gubitak prijatelja ne dovodi do egzistencijalnih problema (izgubili smo kucu kao djeca pa mogu usporediti).
06.01.2015. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Simplica
Jako mi se sviđa tekst, a naročito postavljene teze o tome da je brakove prelako sklopiti, a da zapravo nigdje ne postoje nikakva edukacija o samoj zajednici braka, pritom ne misli na "Knjigu bračnih zakonitosti" pa idemo na stranicu 43. ako ti je muž zaboravio čestitat rođendan i slično (karikiram...)
Mislim da su veliki razlozi neodrživosti braka:
1. nepoznavanje partnera prije ulaska u brak
2. neprilagođavanje zajedničkom životu, ili se osobe prepuste i imaju samo bračnog druga i djecu i izgube kompletno sebe ili s druge strane svaka strana previše zadrži neku svoju neovisnost...Umjeće je naći se tu između i ne samo da je umijeće, nego je i svakodnevni izazov
Slažem se sa ad 2) o sklapanju predbračnog ugovora (ne mora to ni biti formalni igovor) kojim bi se definirale neki zajednički ciljevi dvoje zaljubljenih ljudi....Pa kada bi isto to dvoje zapali u krizu, mogli bi se osvrnuti na taj "ugovor-dogovor" i vidjeti da li ih odstupanje od dogovorenog čini nesretnima ili postoje drui problemi....
Inače, mogu reći da sam u relativnmo sretnom braku 9 godina, sve skupa sa mužem 15 godina, međutim nikad nisam rekla, niti neću da je to zauvijek. Nadam se da je, ako ne bude bilo, preživjet ćemo svi, makar kao prijatelji i partneri zbog našeg J.
07.01.2015. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
postoje odnosi medju ljudima koji se samoodvijaju i samoreguliraju bez zakona/propisa.
Upravo sam o tome i pisala. To su one suptilne nijanse... koje ne možemo naći u propisima.
ne znam iz cega izvodis da nacizam nije bio los zbog zakona jer su zakoni omogucili da djedov prijatelj zavrsi u plinskoj komori, a on je ostao ziv i nastavio raditi na podrucju cijelog treceg reicha (nije bio nacist). ti vidi jel u pravu moj djed koji je tamo dosao prije hitlera i ostao nakon njega.
Nacizam je bio loš zbog ljudi koji su se prepustili zlu i zlo činili. Zar vjeruješ da dobrog, samopouzdanog čovjeka, koji poštuje sam sebe i izgradio je svoju osobnost zakonom možeš nagovoriti na nešto što prema njegovom osobnom sustavu vrijednosti nije prihvatljivo.
U ratovima koji se vode diljem svijeta dešavaju se strašna zlodjela, a svaka od tih zemalja, kao i međunarodne norme jasno propisuju da su neka ponašanja zabranjena. Znači.... zakon ne može spriječiti zle ljude da se ponašaju zlo kad im popuste kočnice.
a kako znas da sam ja ista ocekivao i da sam pravio nekakve nacrte? kao sto sam ti rekao: niti sam ulozio, niti sam ulog izgubio. ekonomski gledano - na pozitivnoj sam nuli. brak je uglavnom ekonomija i zakonom se primarno stite ekonomski odnosi zainteresiranih strana (+ zastita malodobne djece). ekonomija je, ne zanemari, u osnovi podjele zajednica na monogamne i poligamne.
ne bih izgradnju odnosa s prijateljima tako dramaticno usporedjivao s gradnjom kuce jer ni gubitak prijatelja ili kuce ne mogu jednako vrednovati buduci da gubitak prijatelja ne dovodi do egzistencijalnih problema (izgubili smo kucu kao djeca pa mogu usporediti).
Ne znam da li si očekivao..... ali iz osobnog iskustva i gledajući svijet oko sebe znam da najveće boli i tuge nastaju upravo zbog naših nerealnih očekivanja.... jer naše želje često nisu usklađene sa željama ljudi od kojih nešto očekujemo... a vrijedi i obrnuto.
Što se tiče usporedbe kuće i prijateljstva. Meni su skoro mafijaši oteli kuću... a u nju je utkana moja djedovina i puno, puno rada, znoja i emocija... pa isto tako znam što to znači... ne samo materijalno..... to je puno više od materijalnog.... to je dom. Važno je do neba.
Imam samo jednu pravu prijateljicu.... družimo se još iz pješčanika..... Taj odnos mi je važan kao i moj dom.... zato se tako dugo i održao. Sve ostalo su poznanici, suradnici, kolege, susjedi ili naprosto ljudi koje sa više ili manje radosti srećem na svom putu. S njima gradim odnose bez nekih velikih očekivanja... i da, nipošto ih ne mogu usporediti sa čuvanjem doma.... ali cjeloživotno prijateljstvo je odnos u kojemu sam ogolila svoje srce do kraja i bilo bi vrlo bolno da sam se prevarila i da su moja očekivanja nerealna. Zato i imam samo jednu prijateljicu.... jer me život naučio da se srce ne pokazuje baš svima.....
Brak je svakako i ekonomija.... ali nije jedino i samo ekonomija. I da, u pravu si. Nije svejedno s kakvim očekivanjjima je tko ušao u brak. Ja sam ti Regica.... pa uvijek volim iskreno... kao i kad sam polagala pionirsku zakletvu... tako sam i u brak ušla doslovno vjerujući u zajvete: "u dobru i zlu... u bogatstvu i siromaštvu.... u zdravlju i bolesti.... "
Nisam od onih koji smatraju da brak treba čuvati po svaku cijenu. Za mene su droga, zlostavljanje, kocka i još neka ponašanja pravi razlozi u kojima jedan od partnera mora reći ŠLUS i zaštiti djecu u toj zajednici... ali ne razumijem kad netko zbog "neslaganja naravi" ostavi uplakanu djecu. To su ti za mene razmaženi i sebični ljudi... bez obzira da li se radi o muškarcima ili ženama.
07.01.2015. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
homoludens
rekao sam da je zakon los. nisam ni stigao napisati da mu je upitna ustavnost http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Novosti/1D118484EE64E79FC1257DCB005 2B47A?OpenDocument, http://www.jutarnji.hr/velika-pobjeda--u-ime-obitelji--ustavni-im-sud-prih vatio-zahtjev-i-suspendirao-obiteljski-zakon/1272836/
@donin svijet
Upravo sam o tome i pisala. To su one suptilne nijanse... koje ne možemo naći u propisima.
odnosi medju prijateljima nisu suptilne nijanse, nego ih zakonodavac nema potrebe normirati jer nije potrebna zastita nikakvih interesa (uloga, imovine, zajednickog potomstva).
Nacizam je bio loš zbog ljudi koji su se prepustili zlu i zlo činili. Zar vjeruješ da dobrog, samopouzdanog čovjeka, koji poštuje sam sebe i izgradio je svoju osobnost zakonom možeš nagovoriti na nešto što prema njegovom osobnom sustavu vrijednosti nije prihvatljivo.
U ratovima koji se vode diljem svijeta dešavaju se strašna zlodjela, a svaka od tih zemalja, kao i međunarodne norme jasno propisuju da su neka ponašanja zabranjena. Znači.... zakon ne može spriječiti zle ljude da se ponašaju zlo kad im popuste kočnice.
rekao bih da ne razumijes prirodu nacizma ni psihologiju masa (jer naivno zakljucujes da je pojedinac uvijek u mogucnosti moralno djelovati). nije ovdje kljucno u sto ja vjerujem, nego sto je moj pradjed ziveci u nacistickoj njemackoj vidio i dozivio. a vidio je mnogo, do jucer "ispravnih" ljudi koji su odjednom postali tudje oruzje jer je zakon to omogucio. istu situaciju imas u hrvatskoj 90-ih kad je politika posvadjala ljude koji su do jucer zajedno pravili fis paprikase, a onda se sa seciranja ribe bacili na seciranje susjeda.
da bi masovno cinio zlo (ne kao pojedinac, vec kao dio kolektiva), zakon ti mora omoguciti. rasni zakoni omogucili su masovno zlo. sto je najtuznije, to zlo provodjeno je u skladu sa zakonom.
spominjes pravila ratovanja, konvencije (i sam sam bio pisao o zenevskim konvencijama)... ne mijesaj to sa zakonima.
vjerujes li da postoji sukob u kojem se neki od svih tih silnih sporazuma ne krse? nisu svi koji ulaze u neki sukob zli. podcjenjujes moc kolektiva i zapovjedni lanac. vojska i rat nisu soping centri u kojima sam, kao pojedinac, mozes odabrati sto ti se svidja ili poslati prodavaca kvragu. za to se u ratu dobiva metak u celo.
Ne znam da li si očekivao..... ali iz osobnog iskustva i gledajući svijet oko sebe znam da najveće boli i tuge nastaju upravo zbog naših nerealnih očekivanja.... jer naše želje često nisu usklađene sa željama ljudi od kojih nešto očekujemo... a vrijedi i obrnuto.
ako ne znas, zasto donosis zakljucak? koji dio u mojoj prici (koja uopce nije bitan dio teksta) upucuje na nerealno ocekivanje? nerealno bi bilo da planiram doktorirati bez da sam zavrsio osnovnu skolu.
Što se tiče usporedbe kuće i prijateljstva. Meni su skoro mafijaši oteli kuću... a u nju je utkana moja djedovina i puno, puno rada, znoja i emocija... pa isto tako znam što to znači... ne samo materijalno..... to je puno više od materijalnog.... to je dom. Važno je do neba.
slazemo se.
Imam samo jednu pravu prijateljicu.... družimo se još iz pješčanika..... Taj odnos mi je važan kao i moj dom.... zato se tako dugo i održao. Sve ostalo su poznanici, suradnici, kolege, susjedi ili naprosto ljudi koje sa više ili manje radosti srećem na svom putu. S njima gradim odnose bez nekih velikih očekivanja... i da, nipošto ih ne mogu usporediti sa čuvanjem doma.... ali cjeloživotno prijateljstvo je odnos u kojemu sam ogolila svoje srce do kraja i bilo bi vrlo bolno da sam se prevarila i da su moja očekivanja nerealna. Zato i imam samo jednu prijateljicu.... jer me život naučio da se srce ne pokazuje baš svima.....
zene vole (previse) govoriti o osjecajima (svima i svakome). smatram to losim konceptom odgoja. nisam takav roditelj i zelim to izbjeci. djecu odgajam podjednako pazeci da ne robuju nametnutim drustvenim ulogama. od kad su bili bebe nisu se razlikovali ni bojom odjece. bilo je zanimljivo pratiti kako su ljudi uvijek zakljucivali da je onaj u plavom ili zelenom decko. a ja bih ih pitao: u kojoj knjizi ste to procitali?
13.01.2015. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
homoludens
Brak je svakako i ekonomija.... ali nije jedino i samo ekonomija. I da, u pravu si. Nije svejedno s kakvim očekivanjjima je tko ušao u brak. Ja sam ti Regica.... pa uvijek volim iskreno... kao i kad sam polagala pionirsku zakletvu... tako sam i u brak ušla doslovno vjerujući u zajvete: "u dobru i zlu... u bogatstvu i siromaštvu.... u zdravlju i bolesti.... "
zakon nema nista s ocekivanjima i osjecajima. zakon stiti ekonomske interese i zajednicko potomstvo. ostalo je osobna filozofija pojedinca. udala se ti iz ljubavi ili zbog zelene karte, svemir ne haje.
Nisam od onih koji smatraju da brak treba čuvati po svaku cijenu. Za mene su droga, zlostavljanje, kocka i još neka ponašanja pravi razlozi u kojima jedan od partnera mora reći ŠLUS i zaštiti djecu u toj zajednici... ali ne razumijem kad netko zbog "neslaganja naravi" ostavi uplakanu djecu. To su ti za mene razmaženi i sebični ljudi... bez obzira da li se radi o muškarcima ili ženama.
to su ljudi koji nisu spremni preuzeti odgovornost. zato sam i napisao da se prelako ulazi u brak.
13.01.2015. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...