O troškovima neću ništa reći jer ponekad mislim kako sam mogla imati omanji auto, ali te njuškice koje imaju potrebu biti u blizini, koje ne skidaju okice sa tvog lica samo da bi točno znale kako da ti ugode, e to se nikakvim novcem ne može kupiti. Uglavnom govorim da ću kada prestanem putovati opet imati dlakavca, lajavca da me makar jednom dnevno prošeće i makne od laptopa.
10.09.2014. (07:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tako je, fra gavun, i zato mu treba uvijek uzvratiti tu ljubav do kraja života, poslije Sare sam se zarekao da ću svakoga psa držati na krilu ako ga treba uspavati za zadnje putovanje, zavrijedili su oni to :)
10.09.2014. (08:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o troškovima ne bih,Demetra1, o bezgraničnoj ljubavi da, i ne bi ga šetala jednom dnevno, zasigurno. Provodio sam dosta vremena sa psima i da njih nema ne bih danas hodao :)
10.09.2014. (08:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a joj :( psi vraćaju vjeru u život, s ljudima se lako izgubi, mene su doveli na rub i onda je Jin jednostavno morao doći vraćati vjeru u ljubav koja postoji...
10.09.2014. (08:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jeee....podpisujem Te Sjedi.....nedam svoje mopske za ništa na svijetu, ne menjam jo za ništa.....volim jo beskrajno do kraja njenog života....to je moja najbolja prijateljica....samo moja maza....a Ti nabavi novog peseka....treba Ti!!!
10.09.2014. (10:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je tuzna prica i tuzan konac ima. Ovo je tuzna prica o ljudima i psima. Dane i tjedne sami, prosla je zima i ljeto, u sobi nekog hotela zivjehu covjek i pseto. Jeli su ista jela, pili su ista pica. Covjek je zivio pseci, jer to je tuzna prica. Pas se je zvao Petar, covjek se zvao Sava. U svakome psu je covjek, u covjeku pseto spava. Godine tako su prosle, postoje takve krize, covjek, uz narav psecu — dobije zelju da grize. Ista ih sudba prati, isto ih grije ljeto. Ne zna se tko je covjek, ne zna se tko je pseto. Zajedno laju na mjesec — samoca, jad i bijeda. Covjeku dlaka je bijela, a psu kosa je sijeda. No jednog jesenjeg dana (jer, u jesen lisce zuti, u jesen svaka ljubav svoj tuzni konac sluti), gospodar hotela je spavao na svome radnome mjestu i osmoro dlakavih nogu izislo je na cestu. Posli su korakom sloznim u susret psecoj sudbini. Oboje vidjese nebo i zvijezde u daljini. No odjednom, ocajni jauk razbije grad na pola: iz prvog ugla banu siva sinterska kola, i Sivi razapne mrezu na cetiri strane svijeta. Uzdrhtala je zemlja k'o srce velikog pseta. Covjek il' pas — svejedno, oboje stanu da laju. Sada u kolima istim voze se istome kraju. Jer, ovo je tuzna prica i tuzan konac ima. Ovo je tuzna prica — o psima i o psima.
Zvonimir Balog
10.09.2014. (15:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mali šašavci uz koje mi postajemo i ostajemo veliki šašavci štapovi, loptice, jurcanja po travi i kad oni više ne mogu a mi još kao da grijanje šape rukom i ruke šapom do zadnjeg sklapanja vjernih očiju. nikad više. prebolno je ono na kraju.
10.09.2014. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaj da ti velim? Potpuno te razumijem. Samo onaj tko ima psa zapravo može razumjeti što se sve krije iza rečenica koje si napisao. Poslije spruzine smrti uglavnom sam vani. Samo sam dva navrata bio malo dulje kod kuće, u Zagrebu. Vrlo često razmišljam o mojoj ljubimici. Sada je u dvanaestoj. Vitana je ali što me ponekad zaboli je što eto još koja godina i ona će, na žalost, otići. Zato kad sam kod kuće nastojim biti s njom što je moguće više. Toliko ćiste ljubavi čovjek ne može doživjeti od nikoga kao od svog psa. A to može razumjeti samo onja tko ima psa.
10.09.2014. (20:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
psi su predivna stvorenja, gotovo da bih ih mogla pretpostaviti ljudima... doduše, ja kao lavica sam tu posve subjektivna, kad protežiram životinjski svijet prema ljudskom :)) ali što ću, pasonje su mi u krvi :))
10.09.2014. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znaš kaj, nisu sve lavice ljubitelji životinja, a naročito pasa, znaš onu: fali more drž se kraja :) ako govorimo o psima, onda nema veće ljubavi. To je istinska ljubav. Sara je uvijek znala kad dolazim i izlazila pred mene s papučom (mojom), nek se zna :)
11.09.2014. (00:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve razumin...sve znan....sve znaš ! sad ih iman 3....jedan ima 14.godinu . slip i gluv...i pored operacije u Zg. druga ..ženka 10. godina...problemi sa kukovima i treća 2 miseca... bez zadnje desne šape...tili su je eutanazirati...pa smo je udomili... cile dane san s njima...osim kad san na putu (svaki tjedan) a svaki povratak je more ljubavi...koju iskazuju samo iskreni prijatelji koji vas neizmjerno želu i volu.Puno san ih u žvotu ima....i svaki odlazak ostavija je ožiljak u mojoj duši ali bez nih ne mogu... uostalom...sve znaš ...
11.09.2014. (02:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisu sve lavice prave lavice, nekim lavicama prevladavaju podznaci škorpiona i inih znakova :)) prepoznat ćeš ih ne po bolnim ubodima, pa bježi što dalje.
11.09.2014. (06:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
i kod mene tema paseki..
10.09.2014. (07:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
vidjeh :)
10.09.2014. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Pas je jedini na ovom svijetu koji vas voli više nego samoga sebe!
Josh Billings (1818-1885)
10.09.2014. (07:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
O troškovima neću ništa reći jer ponekad mislim kako sam mogla imati omanji auto, ali te njuškice koje imaju potrebu biti u blizini, koje ne skidaju okice sa tvog lica samo da bi točno znale kako da ti ugode, e to se nikakvim novcem ne može kupiti. Uglavnom govorim da ću kada prestanem putovati opet imati dlakavca, lajavca da me makar jednom dnevno prošeće i makne od laptopa.
10.09.2014. (07:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
tako je, fra gavun, i zato mu treba uvijek uzvratiti tu ljubav do kraja života, poslije Sare sam se zarekao da ću svakoga psa držati na krilu ako ga treba uspavati za zadnje putovanje, zavrijedili su oni to :)
10.09.2014. (08:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
o troškovima ne bih,Demetra1, o bezgraničnoj ljubavi da, i ne bi ga šetala jednom dnevno, zasigurno. Provodio sam dosta vremena sa psima i da njih nema ne bih danas hodao :)
10.09.2014. (08:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
a joj :( psi vraćaju vjeru u život, s ljudima se lako izgubi, mene su doveli na rub i onda je Jin jednostavno morao doći vraćati vjeru u ljubav koja postoji...
10.09.2014. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
eto, moram i ja potražiti novi repatu ljubav :)
10.09.2014. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
jeee....podpisujem Te Sjedi.....nedam svoje mopske za ništa na svijetu, ne menjam jo za ništa.....volim jo beskrajno do kraja njenog života....to je moja najbolja prijateljica....samo moja maza....a Ti nabavi novog peseka....treba Ti!!!
10.09.2014. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
razmišljam :)
10.09.2014. (10:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
razmišljaj ali ne predugooo.....vrijeme leti i mi s njim....
10.09.2014. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
otišlo je nepovratno :(((
10.09.2014. (12:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zahira
ajme kako lijepi post!
uljuljala me tvoja priča, i sad mi se šuti...
i volim vidjeti ovo :))) kod tebe...
10.09.2014. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
hvala!!!!
10.09.2014. (12:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
-------------------------------------------------------------------------- ------
Ovo je tuzna prica i tuzan konac ima.
Ovo je tuzna prica o ljudima i psima.
Dane i tjedne sami, prosla je zima i ljeto,
u sobi nekog hotela zivjehu covjek i pseto.
Jeli su ista jela, pili su ista pica.
Covjek je zivio pseci, jer to je tuzna prica.
Pas se je zvao Petar, covjek se zvao Sava.
U svakome psu je covjek, u covjeku pseto spava.
Godine tako su prosle, postoje takve krize,
covjek, uz narav psecu — dobije zelju da grize.
Ista ih sudba prati, isto ih grije ljeto.
Ne zna se tko je covjek, ne zna se tko je pseto.
Zajedno laju na mjesec — samoca, jad i bijeda.
Covjeku dlaka je bijela, a psu kosa je sijeda.
No jednog jesenjeg dana (jer, u jesen lisce zuti,
u jesen svaka ljubav svoj tuzni konac sluti),
gospodar hotela je spavao na svome radnome mjestu
i osmoro dlakavih nogu izislo je na cestu.
Posli su korakom sloznim u susret psecoj sudbini.
Oboje vidjese nebo i zvijezde u daljini.
No odjednom, ocajni jauk razbije grad na pola:
iz prvog ugla banu siva sinterska kola,
i Sivi razapne mrezu na cetiri strane svijeta.
Uzdrhtala je zemlja k'o srce velikog pseta.
Covjek il' pas — svejedno, oboje stanu da laju.
Sada u kolima istim voze se istome kraju.
Jer, ovo je tuzna prica i tuzan konac ima.
Ovo je tuzna prica —
o psima i o psima.
Zvonimir Balog
10.09.2014. (15:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
da, prva Arsenova LP ploča, draga mi je ta pjesma. Hvala Dijana!!!
10.09.2014. (15:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violenta
mali šašavci uz koje mi postajemo i ostajemo veliki šašavci
štapovi, loptice, jurcanja po travi i kad oni više ne mogu a mi još kao da
grijanje šape rukom i ruke šapom do zadnjeg sklapanja vjernih očiju.
nikad više. prebolno je ono na kraju.
10.09.2014. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
nije uopće, bolno je kad nisi s njim do kraja, :)
10.09.2014. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Kaj da ti velim? Potpuno te razumijem. Samo onaj tko ima psa zapravo može razumjeti što se sve krije iza rečenica koje si napisao.
Poslije spruzine smrti uglavnom sam vani. Samo sam dva navrata bio malo dulje kod kuće, u Zagrebu. Vrlo često razmišljam o mojoj ljubimici. Sada je u dvanaestoj. Vitana je ali što me ponekad zaboli je što eto još koja godina i ona će, na žalost, otići. Zato kad sam kod kuće nastojim biti s njom što je moguće više. Toliko ćiste ljubavi čovjek ne može doživjeti od nikoga kao od svog psa. A to može razumjeti samo onja tko ima psa.
10.09.2014. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
očekivao sam takav komentar od tebe :)
10.09.2014. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
psi su predivna stvorenja, gotovo da bih ih mogla pretpostaviti ljudima... doduše, ja kao lavica sam tu posve subjektivna, kad protežiram životinjski svijet prema ljudskom :)) ali što ću, pasonje su mi u krvi :))
10.09.2014. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
znaš kaj, nisu sve lavice ljubitelji životinja, a naročito pasa, znaš onu: fali more drž se kraja :) ako govorimo o psima, onda nema veće ljubavi. To je istinska ljubav. Sara je uvijek znala kad dolazim i izlazila pred mene s papučom (mojom), nek se zna :)
11.09.2014. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisan EL DIABLO
sve razumin...sve znan....sve znaš !
sad ih iman 3....jedan ima 14.godinu . slip i gluv...i pored operacije u Zg.
druga ..ženka 10. godina...problemi sa kukovima i treća 2 miseca...
bez zadnje desne šape...tili su je eutanazirati...pa smo je udomili...
cile dane san s njima...osim kad san na putu (svaki tjedan)
a svaki povratak je more ljubavi...koju iskazuju samo iskreni prijatelji
koji vas neizmjerno želu i volu.Puno san ih u žvotu ima....i svaki odlazak
ostavija je ožiljak u mojoj duši ali bez nih ne mogu...
uostalom...sve znaš ...
11.09.2014. (02:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
nisu sve lavice prave lavice, nekim lavicama prevladavaju podznaci škorpiona i inih znakova :)) prepoznat ćeš ih ne po bolnim ubodima, pa bježi što dalje.
11.09.2014. (06:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
iznenadio si me, nisan EL DIABLO , ugodno, naravno, svaki odlazak ostavlja trag u duši i tek tako možemo biti cijel i kompletni :)
11.09.2014. (06:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...