I ja sam bila u kolovozu, 2008. Prilično sam ravnodušno unišla u Notre-Dame. Ali unutrašnjost te jednostavno zahvati svojom veličanstvenošću. Posebno sam bila zatečena kad sam naišla na oltar sv. Male Terezije. Nikakvog materijala ili boje, osim svjetlo-sivog kamena, nema na tom oltaru. Svojim dimenzijama i skladom djeluje snažno. I jasno upućuje na snagu Onoga koji stoji iza svega. I na snagu njegove Majke. Poželjela sam samo jedno - spustila sam se na klecalo želeći zahvaliti, želeći moliti... Nedavno sam u meksičkoj sapunici vidila natpis na ulazu u Svetište Gospe Guadalupske, koji je preveden između dijaloga, jer ga je kamera zoomirala i naglasila u jednom kadru - Ta zar nisam ovdje ja, tvoja Majka? Hvala ti za razglednicu, posebno Tvoju molitvu u Notre-Dame. Ona me inspirirala za komentar :-)
31.08.2014. (11:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šteta kaj Pigal više nije Pigal, a kaj se tiče razvikane sličice Mona Lise.....odeš dalje, a tam slika 5 X 5 metri, neki boj, 200 konja, 500 vojaka, mačevi, koplja, svakaj, remek do u detalj, živo, ono živo 100 %, ko LG novi supersonik flat ekran....pročitaš autora....nikad čul.
31.08.2014. (23:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i meni se dopalo ovo sa molitvom, posebno ovaj dio o figama u džepu... a ova igra žandara i lopova me gorko nasmijala jer tu love frajere za dva-tri eura, a na par metara dalje je blago skupljano na tko zna koje načine stoljećima; tko zna koliko bi žandara trebalo da se to sve rasplete i u čijoj bi službi morali biti :) ili je možda sukus svih problema ove civilizacije upravo u tome što se radi o ekipi koja je pristojno napunila špajzu a sada viče: svetost vlasništva! drž'te lopova! ispast ću primitivs, ali neka - upravo taj selfie-poriv milijuna u pravilu me odvraća od "kulturnog turizma" jer unaprijed znaš da ono što si htio doživjeti nećeš moći doživjeti na pravi način; zato mi se uvijek nekako ljeti ide na mjesta gdje broj ljudi opada s nadmorskom visinom a širina vidika raste :) ne kažem da je to recept, ali u mene šljaka...
02.09.2014. (10:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tek sam danas stigla pročitati polako ovaj post. Ljubitelj sam umjetnosti, ali nemam adekvatno obrazovanje, tako da moj ukus nije izgrađen cjeloživotnim proučavanjem i obilascima muzeja i izložbi, ali smatram da sam tijekom života dosta toga vidjela i čula, pa su se nataložili dojmovi i razvio osjećaj za lijepo. Svidjele su mi se dvije tvoje konstatacije: pretjerivanje u isticanju zagonetnosti najčuvenijeg osmijeha (slično insistiranju na "što je pjesnik htio reći"), te činjenica da može nastati gužva od utisaaka nagomilanih u prekratkom vremenu (slično kao i od previše, često suvišnih, informacija). Budući da si čovjek koji se razumije, ohrabrio si me u povjerenju u vlastiti razum i osjećaj pa mogu, kao i dosad, opušteno uživati u ljepoti na koju nailazim, bez zabrinutosti što nemam priliku vidjeti i saznati više. Naravno, ne bježim od onoga što mi se nudi. Hvala! (A dopala mi se i napomena o revolucionarima, koji su često "svete krave"!)
06.09.2014. (09:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Odlično, sutra ću detaljnije čitat! Čestitam titulu "Blog dana"!
30.08.2014. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mercies spill
I ja sam bila u kolovozu, 2008. Prilično sam ravnodušno unišla u Notre-Dame. Ali unutrašnjost te jednostavno zahvati svojom veličanstvenošću. Posebno sam bila zatečena kad sam naišla na oltar sv. Male Terezije. Nikakvog materijala ili boje, osim svjetlo-sivog kamena, nema na tom oltaru. Svojim dimenzijama i skladom djeluje snažno. I jasno upućuje na snagu Onoga koji stoji iza svega. I na snagu njegove Majke. Poželjela sam samo jedno - spustila sam se na klecalo želeći zahvaliti, želeći moliti...
Nedavno sam u meksičkoj sapunici vidila natpis na ulazu u Svetište Gospe Guadalupske, koji je preveden između dijaloga, jer ga je kamera zoomirala i naglasila u jednom kadru - Ta zar nisam ovdje ja, tvoja Majka?
Hvala ti za razglednicu, posebno Tvoju molitvu u Notre-Dame. Ona me inspirirala za komentar :-)
31.08.2014. (11:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
http://youtu.be/hcjbqzqhTfo
31.08.2014. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
Šteta kaj Pigal više nije Pigal, a kaj se tiče razvikane sličice Mona Lise.....odeš dalje, a tam slika 5 X 5 metri, neki boj, 200 konja, 500 vojaka, mačevi, koplja, svakaj, remek do u detalj, živo, ono živo 100 %,
ko LG novi supersonik flat ekran....pročitaš autora....nikad čul.
31.08.2014. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
i meni se dopalo ovo sa molitvom, posebno ovaj dio o figama u džepu...
a ova igra žandara i lopova me gorko nasmijala jer tu love frajere za dva-tri eura, a na par metara dalje je blago skupljano na tko zna koje načine stoljećima; tko zna koliko bi žandara trebalo da se to sve rasplete i u čijoj bi službi morali biti :) ili je možda sukus svih problema ove civilizacije upravo u tome što se radi o ekipi koja je pristojno napunila špajzu a sada viče: svetost vlasništva! drž'te lopova!
ispast ću primitivs, ali neka - upravo taj selfie-poriv milijuna u pravilu me odvraća od "kulturnog turizma" jer unaprijed znaš da ono što si htio doživjeti nećeš moći doživjeti na pravi način; zato mi se uvijek nekako ljeti ide na mjesta gdje broj ljudi opada s nadmorskom visinom a širina vidika raste :) ne kažem da je to recept, ali u mene šljaka...
02.09.2014. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Tek sam danas stigla pročitati polako ovaj post.
Ljubitelj sam umjetnosti, ali nemam adekvatno obrazovanje, tako da moj ukus nije izgrađen cjeloživotnim proučavanjem i obilascima muzeja i izložbi, ali smatram da sam tijekom života dosta toga vidjela i čula, pa su se nataložili dojmovi i razvio osjećaj za lijepo.
Svidjele su mi se dvije tvoje konstatacije: pretjerivanje u isticanju zagonetnosti najčuvenijeg osmijeha (slično insistiranju na "što je pjesnik htio reći"), te činjenica da može nastati gužva od utisaaka nagomilanih u prekratkom vremenu (slično kao i od previše, često suvišnih, informacija).
Budući da si čovjek koji se razumije, ohrabrio si me u povjerenju u vlastiti razum i osjećaj pa mogu, kao i dosad, opušteno uživati u ljepoti na koju nailazim, bez zabrinutosti što nemam priliku vidjeti i saznati više.
Naravno, ne bježim od onoga što mi se nudi.
Hvala!
(A dopala mi se i napomena o revolucionarima, koji su često "svete krave"!)
06.09.2014. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ sjećanja i osvrti: drago mi je da sam te ohrabrio :)
08.09.2014. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...