Složila bih se s tvojim komentarom (i izborom knjiga). Kad si mlad ne kužiš da godine idu, što li će njima mlade generacije izgovoriti. Ja pak ne razmem tu otuđenost od knjige.
22.06.2014. (11:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne bih htjela biti tako "brutalno" stara pa potpisati riječi kao @neverin, ali svojom voljom "zakinuti za riječi" koje nas oblikuju u Čovjeka u svakom slučaju jesu. hvala g.profesore
22.06.2014. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpisujem sve napisano, profesore a zadnju rečenicu podebljala bih crvenim slovima i s tri uskličnika na kraju. No, to smo samo mi, prezrena Šuvarova generacija, haha. Ovi današnji, tupo bahati i materijalističko-kapitalistički oglupljeni, nikad neće znati što mladost, zabava i sloboda doista jesu...
22.06.2014. (18:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam Krležine "Zastave" i Andrićev "Na Drini Ćuprija" pročitala sa preko 50 godina, a tad sam i ponovo čitala Dostojevskog, sa puno više zadovoljstva nego u mladosti! Sad prvi put čitam Stari zavjet, cili, a iza toga , konačno ću, nadam se, čitat "Rat i Mir". Inače volila sam čitati lakše i kraće stvari, a možda je krivo to što nisam išla u gimnaziju, gdje se više tražilo. Sigurna sam da je onda i sada bilo slično, većina učenika se "šverca" preko predgovora i pogovora.
22.06.2014. (19:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mogu, zapravo pokušat ću. Kažeš mi smo čitali... Puno sam starija od tebe i čini mi se da je moja generacija čitala još i više, a onda sam počela misliti. Mislim da je bio prvi razred gimnazija kad nas je prof hrvatskog upitao: Zna li netko tko je Ivo Andrić? Jedina sam ja znala. Gimnazija u malom mjestu. Nije bilo televizije, nije bilo telefona (išli smo telefonirati na poštu uz prethodni dogovor preko brzojava). Tisak je dolazio oko dva sta poslijepodne s prvim (poštanskim) autobusom. Nastavu smo pohađali kroz jutro. Dan prije Ivo Andrić je dobio Nobelovu nagradu. Nitko od nas to nije znao. Profesor je, pretpostavljam, čuo preko radija. Sve su to bili vrlo ozbiljni cure i momci. Svi smo, nas 25 završili, fakultet. Čitalo ih je malo i nimalo. Pisala sam im šalabahtere, kao što su neki od njih mene učili i pomagali mi kod matematike, fizike i kemije. Nije da nisu čitali.., ali malo koliko su morali. Ovo malo uspomena da podsjetim. U međuvremenu informacija brza, prebrza poharala je svijet. Sjećam se da sam se začudila kad smo u Indoneziji 'odvedeni' pogledati neku predstavu i kad je na kraju te 'predstave', uvijek iste kao i u Indiji i Kini između borbe dobrog i lošeg 'šumskog duha' uz velike žrtve pobijedio dobri duh, a na kraju te opere- predstave- već što jest jedan od glumaca zahvaljivao se gledateljima i na svim poznatijim jezicima nama i bogovima spominjući i Isusa. Dogodi mi se kad razgovaram s nekim mladim ljudima da se zaprepastim koliko znaju i na koji način, s lakoćom, razgovaraju o problemima, pa čak i filozofskim za koje je meni trebalo godine i godine čitanja, razgovaranja i razmišljanja da ih ...shvatim, usvojim i da uopće mogu krenuti dalje. Ne čita se više, ali ni manje. A mladost je uvijek bila u sukobu s vremenom. danas, istina, dano joj je previše slobode. Ali, što smo im ostavili u nasljeđe. Naš konformizam!? Dano im je previše slobode, ali ja jesam za slobodu. Možda se uspiju izboriti za bolji svijet od našeg. Vjerujem da tebi nije jednostavno raditi, ali stara su vremena prošla. Autoriteti na onaj stari način više ne pale. Oni traže odgovore koje mi umorne, stare generacije više ne možemo dati. (oprosti, znam da nisi star) Kako god reklama se obraća baš njima i u tom je smislu pogođena. Ima i onog što bi se mladima moglo zamjeriti (iako mislim da ih je više dobrih nego loših), ali za neki drugi put.
22.06.2014. (20:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ono zbog čega je reklama maliciozna i dugoročno štetna je to što osnažuje antiintelektualne tendencije ionako već prisutne među mladima. Štetna je ponajprije za same mlade ljude.
Ne znam za tvoju generaciju, ali ja sam živio u malom mjestu i opisao sam koje su knjige kolale među mojim vršnjacima. Danas primjećujem jedino posuđivanje 50 nijansi sive.
Ali evo, maloprije sam dobio e-mail jednog svog učenika:
"Pročitao sam zadnji tekst i veoma mi se dopao, mislim da mi je ovaj čak i najdraži. Zapisao sam svaku knjigu koju ste spominjali u njemu da bi ih mogao pročitati poslije popravnih i razlikovnih ispita."
Samo zbog ovoga se isplatilo napisati tekst.
22.06.2014. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voljela sam knjige, i danas ih volim. Steta sto danasnja mladez svoje lektire skida s interneta, mnogi, ukljucujuc i moju djecu. Da, zavrsavaju fakultete,.ali slabo su pismeni. Ne znaju se izrazavati, jer nisu citali knjige. Imam i malu kcer, od devet godina, koja voli citati i izrazava se bogatije od starijeg brata i sestre. Voli i pisati kratke price i pjesme. Ona to ima u sebi i nastojat cu je vise usmjerit na citanje knjiga kad dodju lektire u vecim razredima. Reklama o kojoj pisete je bas bezveze, daje losu poruku mladima. Jos jednu uzasnu reklamu sam vidjela, ali ona nije izgleda nikog sablaznila, valjda se nitko nije osjetio pogodjen, a trebali bismo svi. To je reklama u kojoj djevojka sjedi na wc skoljcj, a onda skace u zrak sa spustenim gacama. Zar nam je to postalo normalno?! Izgleda da jest, a meni je ta cinjenica jos daleko strasnija od ove da djeca ne citaju i da ih se uci ne postivati starije, ne citati i izrugivati se s ljudima koji rade cijeli zivot u istom poduzecu. Na fejsu vidim zene starije od mene kako se slikavaju skoro gole i to je postalo prihvatljivo a jadno je..od mladih bi bilo jadno i zabrinjavajuce, a od starijih je i tragicno, i zalosno, i izaziva sazaljenje i cudjenje..jesmo.li to sasvim poludjeli...
22.06.2014. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što se tiče onoga da su ljudi uvijek bili ludi, točno je, ali je točno i da primjeri privlače i da su TV i internet moćna oruđa primjenjiva u dobre i loše svrhe!
23.06.2014. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neobično je kako si pobrojao gotovo sve ono što sam i ja čitao tih godina (tj. tri godine kasnije :-). Ja bih npr. još dodao Alberta Moraviu, a koju godinu kasnije Maria Vargasa Llosu, Philipa Rotha, Henryja Millera, Witolda Gombrowicza, Julia Cortazara (nikad neću zaboraviti njegovu knjigu "Dnevnik o priči", u kojoj sam silno uživao, kao ni Kunderinu "Umjetnost romana"), Bohumila Hrabala, Andrea Gidea... Knjige su mi uvijek dolazile taman kad sam bio spreman za njih, ni prerano, ni prekasno, kao da mi ih je neki dobri duh s Neba stavljao u ruke. A poseban užitak doživiš kad misliš da si već sve prevedene Hesseove knjige pročitao, a onda najednom nabasaš na njegov prvi, mladenački roman "Peter Camenzind", predivni mali dragulj u kojem su već sadržane sve buduće spisateljske kvalitete velikoga pisca. A "Klingsorovo posljednje ljeto"? Ne mogu opisati blaženstvo koje sam osjećao dok sam kao stariji tinejđer (tinejđer na odlasku) gutao stranice iz te neobične knjige! Zbog Fjodora Mihajloviča žrtvovao sam cijelo ljetno ferije nakon 1. srednje, a zbog Krleže slijedeće ljeto. :) A kod strica u Puli (u osnovnoj školi) dva tjedna nisam izlazio iz stana, nijednom se nisam okupao, jer sam bio posve apsorbiran u "Kozmos" Carla Sagana. :) Kad bi sestra donijela iz trgovine dvostruki LP "Filigranski pločnici", već samo držanje omota u ruci, mirisanje, gledanje slika, čitanje tekstova pjesama bilo je sreća nebeska, i prije nego bi se longplejka zavrtila... Danas čuješ na radiju neku dobru pjesmu i nakon deset minuta već imaš na kompu sve albume dotičnog izvođača: nema više čarolije koju su nam mogle priuštiti samo sedamdesete i osamdesete prošloga stoljeća i tisućljeća. :) I tako, mogao bih nabrajati do sutra, izlazila bi na svjetlo svijesti zapretena sjećanja. Mladi su danas zaista istinske žrtve "geometrijskog umnožavanja potreba" i zaista im nije lagano ne pokleknuti pod pritiskom civilizacije hedonizma, zabave, indolencije i neodgovornosti, jer ih sve na ovome svijetu sili ne da postanu bolji, već da postanu gori. Skidam metaforičku kapu svakom onom mladom biću koje u današnjim uvjetima odrastanja ostane uz "čitanje ruskih klasika". :)
23.06.2014. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpuno se slažem sa vama.. VIP reklama je u potpunom "američkom duhu" koja poručuje mladim generacijama da ne trebaju misliti, trebaju jesti što im se nudi, trebaju tipkati na pametnim mobitelima i ostalim pametnim stvarima, jer tada ne treba koristiti mozak... 21 stoljeće je po meni "mračno doba" ljudskog duha... Suvremeni čovjek sve više liči na pretilu osobu koja se ne odvaja od macdonalds-a i koja u ruci drži iphone i koja ne zna složenu rečenicu sastaviti kak spada... Ja sam skoro na tu reklamu na kojoj je blesava slika malca sa porukom: a vi ste kao čitali ruske klasike.. Napisao: Jesmo pi....a ti materina....
24.06.2014. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vidjela sam tu reklamu, i znam da me od prve naljutila, i da sam si odmah pomislila - da, živcirate me, jer ste mladi, ali nipošto ne zato jer ja nisam mlada tj. teenager. slažem se s onime što kažeš... za mene su Braća Karamazov u 7. osnovne bili okidač, od onda knjige su mi potrebne kao i pisanje, zrak ili ljubav...
30.06.2014. (13:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma zapravo, kako biste mi mogli ići na živce? kad vas vidim, vidim nas, pa pa je prava istina da nismo ljuti, nego beskrajno tužni - jer znamo da ćete s istom lakoćom prokockati sve što imate kao što smo i mi i da će vam mladost dok se okrenete proći kroz prste kao i nama, poput dvije šake fine zlatne prašine... istina je, čitali smo sve to, ali mislim da na žalost treba priznati: da smo imali sve ovo što imaju ovi danas, ne bi niti mi čitali; činjenica da smo popušili priču o Obećanoj zemlji (ili više njih) dovoljno govori o tome, zar ne? bili smo u procjepu dvaju totalnih svjetova od kojih se prvi raspadao i isijavao fatamorganu neke Slobode koju smo željeli spoznati i uhvatiti dok drugi nije zasjeo u sedlo i podastro nam sve laptope, smartphoneove i gadgete na pladnju; ta fatamorgana obilježila nas je zasvagda: okolnost da smo uspijevali zadržati koncentraciju na kutiji olovnih slova dovodi u sumnju to da je nismo imali potrošiti na nešto drugo; ostala je navika po kojoj radije u miru sobe odlebdimo u neki drugi svijet nego li da natičemo slušalice na glavu; nekome dosta...
07.07.2014. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sekasmith
Složila bih se s tvojim komentarom (i izborom knjiga).
Kad si mlad ne kužiš da godine idu, što li će njima mlade generacije izgovoriti. Ja pak ne razmem tu otuđenost od knjige.
22.06.2014. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
ma oni koji ne čitaju su sutrašnje topovsko meso..
22.06.2014. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tiana
ne bih htjela biti tako "brutalno" stara pa potpisati riječi kao @neverin, ali svojom voljom "zakinuti za riječi" koje nas oblikuju u Čovjeka u svakom slučaju jesu. hvala g.profesore
22.06.2014. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Razumijem da te osobno pogodilo. Ali, naše subjektivno ne bi trebalo zatvarati oči pred objektivnim.
22.06.2014. (17:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iz njene perspektive
Ovaj tekst me podsjetio koje knjige već dugo vremena želim pročitati :)
@odmak Strašno mi se sviđa ova druga rečenica!
22.06.2014. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mayday
Potpisujem sve napisano, profesore
a zadnju rečenicu podebljala bih crvenim slovima i s tri uskličnika na kraju.
No, to smo samo mi, prezrena Šuvarova generacija, haha.
Ovi današnji, tupo bahati i materijalističko-kapitalistički oglupljeni, nikad neće znati što mladost, zabava i sloboda doista jesu...
22.06.2014. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ odmak: ne razumijem ovo sa subjektivnim i objektivnim. Možeš li pojasniti?
22.06.2014. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Ja sam Krležine "Zastave" i Andrićev "Na Drini Ćuprija" pročitala sa preko 50 godina, a tad sam i ponovo čitala Dostojevskog, sa puno više zadovoljstva nego u mladosti!
Sad prvi put čitam Stari zavjet, cili, a iza toga , konačno ću, nadam se, čitat "Rat i Mir".
Inače volila sam čitati lakše i kraće stvari, a možda je krivo to što nisam išla u gimnaziju, gdje se više tražilo.
Sigurna sam da je onda i sada bilo slično, većina učenika se "šverca" preko predgovora i pogovora.
22.06.2014. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Mogu, zapravo pokušat ću.
Kažeš mi smo čitali... Puno sam starija od tebe i čini mi se da je moja generacija čitala još i više, a onda sam počela misliti.
Mislim da je bio prvi razred gimnazija kad nas je prof hrvatskog upitao: Zna li netko tko je Ivo Andrić? Jedina sam ja znala.
Gimnazija u malom mjestu. Nije bilo televizije, nije bilo telefona (išli smo telefonirati na poštu uz prethodni dogovor preko brzojava). Tisak je dolazio oko dva sta poslijepodne s prvim (poštanskim) autobusom. Nastavu smo pohađali kroz jutro. Dan prije Ivo Andrić je dobio Nobelovu nagradu. Nitko od nas to nije znao. Profesor je, pretpostavljam, čuo preko radija.
Sve su to bili vrlo ozbiljni cure i momci. Svi smo, nas 25 završili, fakultet. Čitalo ih je malo i nimalo. Pisala sam im šalabahtere, kao što su neki od njih mene učili i pomagali mi kod matematike, fizike i kemije. Nije da nisu čitali.., ali malo koliko su morali.
Ovo malo uspomena da podsjetim.
U međuvremenu informacija brza, prebrza poharala je svijet. Sjećam se da sam se začudila kad smo u Indoneziji 'odvedeni' pogledati neku predstavu i kad je na kraju te 'predstave', uvijek iste kao i u Indiji i Kini između borbe dobrog i lošeg 'šumskog duha' uz velike žrtve pobijedio dobri duh, a na kraju te opere- predstave- već što jest jedan od glumaca zahvaljivao se gledateljima i na svim poznatijim jezicima nama i bogovima spominjući i Isusa.
Dogodi mi se kad razgovaram s nekim mladim ljudima da se zaprepastim koliko znaju i na koji način, s lakoćom, razgovaraju o problemima, pa čak i filozofskim za koje je meni trebalo godine i godine čitanja, razgovaranja i razmišljanja da ih ...shvatim, usvojim i da uopće mogu krenuti dalje.
Ne čita se više, ali ni manje.
A mladost je uvijek bila u sukobu s vremenom. danas, istina, dano joj je previše slobode.
Ali, što smo im ostavili u nasljeđe. Naš konformizam!? Dano im je previše slobode, ali ja jesam za slobodu. Možda se uspiju izboriti za bolji svijet od našeg. Vjerujem da tebi nije jednostavno raditi, ali stara su vremena prošla. Autoriteti na onaj stari način više ne pale. Oni traže odgovore koje mi umorne, stare generacije više ne možemo dati. (oprosti, znam da nisi star)
Kako god reklama se obraća baš njima i u tom je smislu pogođena.
Ima i onog što bi se mladima moglo zamjeriti (iako mislim da ih je više dobrih nego loših), ali za neki drugi put.
22.06.2014. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ odmak: hvala, razumijem. Ipak.
Ono zbog čega je reklama maliciozna i dugoročno štetna je to što osnažuje antiintelektualne tendencije ionako već prisutne među mladima. Štetna je ponajprije za same mlade ljude.
Ne znam za tvoju generaciju, ali ja sam živio u malom mjestu i opisao sam koje su knjige kolale među mojim vršnjacima. Danas primjećujem jedino posuđivanje 50 nijansi sive.
Ali evo, maloprije sam dobio e-mail jednog svog učenika:
"Pročitao sam zadnji tekst i veoma mi se dopao, mislim da mi je ovaj čak i najdraži. Zapisao sam svaku knjigu koju ste spominjali u njemu da bi ih mogao pročitati poslije popravnih i razlikovnih ispita."
Samo zbog ovoga se isplatilo napisati tekst.
22.06.2014. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Voljela sam knjige, i danas ih volim. Steta sto danasnja mladez svoje lektire skida s interneta, mnogi, ukljucujuc i moju djecu. Da, zavrsavaju fakultete,.ali slabo su pismeni. Ne znaju se izrazavati, jer nisu citali knjige.
Imam i malu kcer, od devet godina, koja voli citati i izrazava se bogatije od starijeg brata i sestre. Voli i pisati kratke price i pjesme.
Ona to ima u sebi i nastojat cu je vise usmjerit na citanje knjiga kad dodju lektire u vecim razredima.
Reklama o kojoj pisete je bas bezveze, daje losu poruku mladima. Jos jednu uzasnu reklamu sam vidjela, ali ona nije izgleda nikog sablaznila, valjda se nitko nije osjetio pogodjen, a trebali bismo svi. To je reklama u kojoj djevojka sjedi na wc skoljcj, a onda skace u zrak sa spustenim gacama. Zar nam je to postalo normalno?! Izgleda da jest, a meni je ta cinjenica jos daleko strasnija od ove da djeca ne citaju i da ih se uci ne postivati starije, ne citati i izrugivati se s ljudima koji rade cijeli zivot u istom poduzecu. Na fejsu vidim zene starije od mene kako se slikavaju skoro gole i to je postalo prihvatljivo
a jadno je..od mladih bi bilo jadno i zabrinjavajuce, a od starijih je i tragicno, i zalosno, i izaziva sazaljenje i cudjenje..jesmo.li to sasvim poludjeli...
22.06.2014. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ Ema: ljudi su uvijek bili manje ili više luda stvorenja. Tako da... ništa novo pod Suncem :)
Sad samo postoje društvene mreže gdje to većina može demonstrirati.
Što bi se reklo, danas je normalno imati dijagnozu mentalnog poremećaja.
23.06.2014. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Što se tiče onoga da su ljudi uvijek bili ludi, točno je, ali je točno i da primjeri privlače i da su TV i internet moćna oruđa primjenjiva u dobre i loše svrhe!
23.06.2014. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vilko
Neobično je kako si pobrojao gotovo sve ono što sam i ja čitao tih godina (tj. tri godine kasnije :-). Ja bih npr. još dodao Alberta Moraviu, a koju godinu kasnije Maria Vargasa Llosu, Philipa Rotha, Henryja Millera, Witolda Gombrowicza, Julia Cortazara (nikad neću zaboraviti njegovu knjigu "Dnevnik o priči", u kojoj sam silno uživao, kao ni Kunderinu "Umjetnost romana"), Bohumila Hrabala, Andrea Gidea... Knjige su mi uvijek dolazile taman kad sam bio spreman za njih, ni prerano, ni prekasno, kao da mi ih je neki dobri duh s Neba stavljao u ruke. A poseban užitak doživiš kad misliš da si već sve prevedene Hesseove knjige pročitao, a onda najednom nabasaš na njegov prvi, mladenački roman "Peter Camenzind", predivni mali dragulj u kojem su već sadržane sve buduće spisateljske kvalitete velikoga pisca. A "Klingsorovo posljednje ljeto"? Ne mogu opisati blaženstvo koje sam osjećao dok sam kao stariji tinejđer (tinejđer na odlasku) gutao stranice iz te neobične knjige! Zbog Fjodora Mihajloviča žrtvovao sam cijelo ljetno ferije nakon 1. srednje, a zbog Krleže slijedeće ljeto. :) A kod strica u Puli (u osnovnoj školi) dva tjedna nisam izlazio iz stana, nijednom se nisam okupao, jer sam bio posve apsorbiran u "Kozmos" Carla Sagana. :) Kad bi sestra donijela iz trgovine dvostruki LP "Filigranski pločnici", već samo držanje omota u ruci, mirisanje, gledanje slika, čitanje tekstova pjesama bilo je sreća nebeska, i prije nego bi se longplejka zavrtila... Danas čuješ na radiju neku dobru pjesmu i nakon deset minuta već imaš na kompu sve albume dotičnog izvođača: nema više čarolije koju su nam mogle priuštiti samo sedamdesete i osamdesete prošloga stoljeća i tisućljeća. :) I tako, mogao bih nabrajati do sutra, izlazila bi na svjetlo svijesti zapretena sjećanja. Mladi su danas zaista istinske žrtve "geometrijskog umnožavanja potreba" i zaista im nije lagano ne pokleknuti pod pritiskom civilizacije hedonizma, zabave, indolencije i neodgovornosti, jer ih sve na ovome svijetu sili ne da postanu bolji, već da postanu gori. Skidam metaforičku kapu svakom onom mladom biću koje u današnjim uvjetima odrastanja ostane uz "čitanje ruskih klasika". :)
23.06.2014. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
orfej
Potpuno se slažem sa vama..
VIP reklama je u potpunom "američkom duhu" koja poručuje mladim generacijama da ne trebaju misliti, trebaju jesti što im se nudi, trebaju tipkati na pametnim mobitelima i ostalim pametnim stvarima, jer tada ne treba koristiti mozak...
21 stoljeće je po meni "mračno doba" ljudskog duha...
Suvremeni čovjek sve više liči na pretilu osobu koja se ne odvaja od macdonalds-a i koja u ruci drži iphone i koja ne zna složenu rečenicu sastaviti kak spada...
Ja sam skoro na tu reklamu na kojoj je blesava slika malca sa porukom: a vi ste kao čitali ruske klasike.. Napisao: Jesmo pi....a ti materina....
24.06.2014. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik toka misli
vidjela sam tu reklamu, i znam da me od prve naljutila, i da sam si odmah pomislila - da, živcirate me, jer ste mladi, ali nipošto ne zato jer ja nisam mlada tj. teenager.
slažem se s onime što kažeš... za mene su Braća Karamazov u 7. osnovne bili okidač, od onda knjige su mi potrebne kao i pisanje, zrak ili ljubav...
30.06.2014. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
ma zapravo, kako biste mi mogli ići na živce? kad vas vidim, vidim nas, pa pa je prava istina da nismo ljuti, nego beskrajno tužni - jer znamo da ćete s istom lakoćom prokockati sve što imate kao što smo i mi i da će vam mladost dok se okrenete proći kroz prste kao i nama, poput dvije šake fine zlatne prašine...
istina je, čitali smo sve to, ali mislim da na žalost treba priznati: da smo imali sve ovo što imaju ovi danas, ne bi niti mi čitali; činjenica da smo popušili priču o Obećanoj zemlji (ili više njih) dovoljno govori o tome, zar ne? bili smo u procjepu dvaju totalnih svjetova od kojih se prvi raspadao i isijavao fatamorganu neke Slobode koju smo željeli spoznati i uhvatiti dok drugi nije zasjeo u sedlo i podastro nam sve laptope, smartphoneove i gadgete na pladnju; ta fatamorgana obilježila nas je zasvagda: okolnost da smo uspijevali zadržati koncentraciju na kutiji olovnih slova dovodi u sumnju to da je nismo imali potrošiti na nešto drugo; ostala je navika po kojoj radije u miru sobe odlebdimo u neki drugi svijet nego li da natičemo slušalice na glavu; nekome dosta...
07.07.2014. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
E, ja bih, i sve bih ponovio (otprilike)
02.08.2014. (07:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...