"Većina nevjernika, bezbožnika i raznih zajednica ustraju u svojoj izopačenosti i nevjeri jer misle da ja od njih tražim nemoguće, da se moraju podvrgavati Mojim zakonima poput robova okrutnome gospodaru, koji je u svojoj oholosti i moći udaljen od svojih podanika te ih prisiljava na poštivanje i obožavanje"
(Novi nastavak)
10.04.2014. (16:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
10.04.2014. (18:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Ne upoznati Boga, posljedice mogu biti katastrofalne, zbog toga jer si izubio vlastiti radar. Zato je mudro učiti iz vlastitog iskustva, a još bolje ( jeftinije ) iz tuđeg. Mi smo dužni budućim generacijama svjedočiti kako nam je Bog pomogao da na zemlji živimo za Njegovu svrhu. Kada je Bog u središtu moga života,slavim ga, a kad nije, onda se stalno brinem o nečemu. Nevjernik je uvijek skloniji da više vjeruje nama, a onda tek u Bibliju. A ovo je posebno važno znati, da Bog djeluje u našim životima i onda kada ga mi ne osjećamo. Lp.
10.04.2014. (20:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Javlja se jedan problem i pitanje - kako druge animirati i potaći da upoznaju božju riječ a time da krenu na put spoznaje Gospodina i njegova života po Isusu...pored tliko zapreka na ovom svijetu. Sve nam je dao i puno toga rekao, pa bi bilo dobro da sam čovjek pobudi svoju znatiželju i interes da Boga spozna upozna i zavpoli, jer u svakom osd nas već postoji ugrađena želja za spoznajom. To nas dva činimo. To čini veliki broj ljudi koji kreću i napreduju u spoznaji koja nema kraja - u vječnosti. Zato ne bih glagol svjedočiti dao sebi kao obvezu, nego na osnovu djela koja činim dao bi preporuku i drugima da krenu ispravnim putem. Dakle, moj put su moja djela na kojima se uče oni kojima to svjedočim... Nekako je sve nedorečeno, zato nam i jeste data mogućnos i potrebe govorenja i prenošenja iskustava jer ni spoznaji u vjeri kao i u životu nema kraja....
10.04.2014. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@eum, nemam što dodati tvom komentaru, nego govoriti isto oblikovanjem drugih rečenica.
Kada je riječ o animaciji, moje je mišljenje nešto drugačije, pa bi ovu riječ, iako ima isto značenje, zamjeni s rijeći " služenje ". Svatko od nas ima ugrađen ustroj, a prema tom ustroju obavlja služenje. Svakome se daje objava Duha na opću korist ( svi su pozvani, a rijetki se odazovu ). Ckva je Božji plan za svijet. Isus je rekao . Sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Pravi vjernik mora biti djelatan bar u jednoj kategoriji. A što se tiče same Crkve, nema je nijedne savršene, iako ju je osnovao Isus Krist.. U istom kontekstu možemo promatrati i pojam riječi " kušnja ". Dok je za Sotonu kušnja najjače oružje, na jednoj strani, istovremeno, na drugoj strani, Bog se njome koristi za naše sazrjevanje. Onaj. tko je istinski vjernik, njega Sotona ni na što ne može natjerati. Prema tome, načelno, uloge su nam već podijeljene, a mi djelujemo prema vlastitom izboru, što i jest karakteristika duha - s l o b o d a.
Ova problematika može se podkrijepiti tumačenjem teksta iz Poslanice Rimljanima ( 8 : 28-29 ) : " A zamo da sve ide na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su pozvani po njegovoj namjeri. Jer one koje je znao unaprijed, on ih je također predodredio, da budu slični liku njegova Sina." - T ne znači da će Bog učiniti da sve završi onako kako bi ja htio. Povjest je Njegova priča, a mi smo dio te priče. Bog može izvesti dobro i iz najvećeg zla. Ništa se ne odvija neovisno. Sve što Bog dopušta da nam se dogodi ima svoju svrhu.
Nevjernik se upravo najviše boji toga da ga Ti ne bih slučajno naveo na taj put ( poticao, animirao ), a ja to niti želim, niti mogu. Na drugim blogovima upravo sam po tom pitanju imao najviše problema, jer su me u svom strahu krivo razumjeli. Ti ne možeš doći Kristu ako te tamo ne pošalje sam Otac, a Oca možeš upoznati jedino preko Krista. Dovoljno je što ti je Bog dao spoznaju da razlikuješ dobro od zla. Onaj koji kaže da to ne razlikuje, taj laže - S o t o n a. Lp. Tebi - Božjem prijatelju !
11.04.2014. (00:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Držom da ti je gornji komentar jedan od najkvalitetnijuh na mom blogu. Malo se ralikujemo u mišljenu oko pojma služenja - animacije i pojma služenja primjerom - djelima kao primjer drugima, a oni koji se odazovu na služenje po meni su ujedno i pozvani - nadareni za služenje. Drago mi je da si naveo kušnju kao pojam i posao zloga "Dok je za Sotonu kušnja najjače oružje, na jednoj strani, istovremeno, na drugoj strani, Bog se njome koristi za naše sazrjevanje". Slažem se da je za istinski vjernike on samo pas na lancu, i ne može vjernika ni na što natjerati ukoliko ne zađe u njegov tor. Mene zabrinjava pitanje šutnje o Sotoni koji je upravo zato djelotvoran što radi u tišini i diskretno kao najveći zavodnik a ljudi nemaju razrađenu doktrinu ni način da mu se odupru. Vjerojatno se o postupanju i otporu sotoni dovoljno govori na teološkoj obuci, ali sa oltara i na vjeronauku jako malo. Uvjeren sam da tog lašca sa negacijom svega dobra i ljubavi treba razotkrivati svaki dan ako za to već nije kasno jer je postao dominantan u izgradnji svjertskog relativizma po kojem je gotovo sve dopušteno. Lp
12.04.2014. (15:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
13.04.2014. (00:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@eum, kada je riječ o problemu " šutnje o Sotoni ? ", ovo je jedno od pravih pitanja koje bi trebalo rasvijetliti kako bi se pomoglo ostalim ljudima.Ja mogu govoriti ( svjedočiti ) samo iz vlastitog iskustva, jer nitko od nas nezna točno kako se drugi stvarno osjeća u svojoj koži. Mi možemo samo predpostavljati, ali to su toliko složeni unutrašnji procesi ( prvenstveno, psiho-fizički, a onda i duševni, da je to naprosto nemoguće znati ).
O svemu tome potrebno je nešto znati, pa onda i naučiti, iako i to nije sve, jer mi nismo vladari svijeta. Zato ću pokušati, onako iz glave nanizati ( napraviti nizku principa)), koje treba znati i držati se njihovih uporišta:
1.Kako misliš, tako živiš ( osjećaš se ), a osjećaji utjeću na moje postupke 2. Sve što nam se događa ima duhovno značenje 3.Najveća iskustva o Bogu čovjek može doživjeti vjerojatno u najtežim danima svoga života 4. Kako je rekao i sam ( Martin Luter ) : Najbolja škola o božanskom bile su mi kušnje. 5. Kušnje su svuda oko nas, ali kušnja započinje u meni( sve su ljudske i u mjeri da se daju izdržati. 6. Borba protiv grijeha vodi se u glavi ( u mislima ) - što osvoji moju pozornost, u tome ću biti pobjeđen 7. Problem izmakne kontroli onda, kada o njemu ne mogu razgovarati 8. A ovo treba posebno apostrofirati : Nema sazrijevanja bez promjene, promjene bez straha ili gubitka, a gubitka bez boli 9. Duhovna zrelost nije sama sebi cilj, već sazrijevanje da bi se drugom davali ( služenje ) 10. Kad radiš ono što voliš nije ti potreban ničiji poticaj, a najbolje se osjećaš kad radiš ono za što te je Bog namjenio 11. Treba govoriti o svojim bolnim iskustvima. To Bog želi, a to je najteže, jer tada čaćkaš po svojim bolnim ranama ( po ožiljcima zaraslih rana koje uvijek postoje, i mogu da se otvore, tzv. traume ) 12. Pravi sluga ne korsti Boga, već pušta da on bude iskorišten 13. Najdjelotvornija služba proizlazi iz najdubljih rana. Princip po kojemu iz minusa praviš plus. Za to ti nije potrebna nikakva posebna savršenost ( talent ), nego obična pučka mudrost 14. Isto tako, često zaboravimo : Isus nas najprije zove sebi, a onda nas šalje drugima ( Kad nekome ispričaš svoju priču onda gradiš most, preko kojega Isus može ići i priječi iz jednog srca u drugo srce ).
Dakle, dalo bi se o tome nabrajati u nedogled, ali temu je potrebno zaključiti. " Šutnja o Sotoni " je problem ljudske iskrenosti, ili neiskrenosti, a bez toga nema zajedništva ( Crkve ). Prikrivanje svake vrste frustracije je stvaranje bolnih rana na kojima se onda olako razvijaju sve vrste bolesti, a naročito one maligne ( rak ). Čovjek se čovjeku teško otvara ( lupus in fabula ), a zato je Bog tu. On se je nama otvorio, a mi mu trebamo samo priči i s Njim porazgovarati, sasvim iskreno, i sve će ići na bolje.
Hvala Ti što si me potakao na ovo razmišljanje, i podsjetio na važne stvari, koje često zaboravim. Pozdrav !
13.04.2014. (03:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitao sam i nisam komentirao. Nisam htio staviti neku svoju želju nametanja mislima. Često tako ostavim prostor i vrijeme energiji i Istini i samo promatram. Jednom tako dolazi i promjena mene djelovanjem. Često se pitam kako dopustiti Gospodinu da se iskaže, ne veličajući svoj ego 'sposoban viđenja'. I tada me obuzme osjećaj ' Gospode neka volja Tvoja bude' i potom 'Molim za prosvjetljenje opće'. Vidim da Istina mene jest van vremena i prostora, a toliko sveprisutna. Njoj jesam. S poštovanjem i ljubavlju. Moj odnos je ono prije riječi, a one su tek prevod toga ... :)
13.04.2014. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti na odgovoru na koji si dao truda a da nisi odovorio izravnp na pitanje "šutnja o sotoni" nego si me naveo na racionalan zaključak te sam dobio gotovo cjelovit odgovor na postavljeno pitanje. Izdvojio sam jedan od tvojih principa iako ih ima još: "Borba protiv grijeha vodi se u glavi ( u mislima ) - što osvoji moju pozornost, u tome ću biti pobjeđen" koji drži ključ odgovora a pravi odgovor nalazi se u razmjeni iskustava, govorenju u dobru i istini osobito onda kada kazujemo o svojim bolnim iskustvima kada ne nalazimo prave uzroke i putove onda kada te puteve tražimo u odgovoru drugih. T tada zapravo predajemo i tražimo Krista a ujedno u istini razorkrivamo sotonu koji se onda neminovno povlači. Naveo bi još jedan princip: oskudice u potrebama, koji nas približava zlom onda kada ne možemo podmiriti osnovne životne potrebe. Tada nam mentalna jakost uistinu pomaže da ne popustmo nagovorima i kušnjama. Naši nedostaci tjela izravno su predmeti za poigravanje zlog, a naš racio otpor tomo. Slabost ljudi, koju i Bog ovdje otkriva i tolerira, razumijeva i potiče nas na molitvu te oprašta, upravo je tuna tom skliskom području. Ovdje često padamo i dižemo se. Ovdje čovjek ne može sam, treba mu vjera, molitva, odricanje i odluka, ustrajnost i ljudska odvažnost kako bi sačuvao dostojanstvo i ostao Božje djete. U vjeri smo nekako stalno djeca, stalno na početku, ilii smo tu zapravo da ovladamo tim početkom i sačinimo temelj vrijedan našeg doma koji nas čeka kod Gospodina...
13.04.2014. (13:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bog je s nama, imajmo povjerenja u Njega, djeluje On preko svakoga čovjeka a svaki pojedinac ima slobodu reći DA ili NE. Borise hvala Vam na komentarima obogaćujete blogosferu i šrite Radosnu vijest. Slažem se sa vašim stavom da je sve u glavi. Zasada toliko...
LP i BB
13.04.2014. (17:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Jučer, 13. 04 ( travnja) bila je "Cvijetnica", o tome je @semper contra objavio post, a komentatori su razmjenili svoja zapažanja koja su se odnosila uglavnom na liturgijske običaje i tradiciju. Ja osobno redovno pratim mise preko tv-a, a samo ponekad ( neredovno ) sudjeljujem u mjesnom misnom slavlju, dok supruga je tu redovna. Ono što mogu reći za sebe, jest : Nije lako u bogoslužju uvijek biti gorljiv i predan, a što bi bilo najbitnije. Sve ono drugo je kao " napoj ". Pa mogu reči da ponekad i nisam sam sa sobom zadovoljan, makar bio i u crkvi, kao da je nešto nedostajalo u svemu tome ?!
To mi se događa obično kada nisam predhodno meditativno pripremljen za bogosluženje, pa to obavim rutinski (primjerici u žurbi, ili u prelazu s jednog posla na drugi ). Tada obično za vrijeme mise zapažam i druge stvari oko sebe ili u meni. Tako primjerice, jučer, na misnom slavlju u Zagrebačkoj katedrali, zapazio sam da nisam vidio nijedno radosno lice da isijava, što je posebno zabrinjavajuće. Sva su djelovala, gotovo karikaturalno.
Zašto čovjek, dakle, ide na bogoslužje ( u Crkvu ) ? Ogovor je u samom pitanju, da služi ( slavimo ) Boga u veselju. .Nedjelja je takav dan, koji se posvećuje Bogu radi sebe, jer je sve povezano, Jedno. Ali i ne samo to, što god radili preko čitavog tjedna zdušno trebamo činiti kao Gospodinu, a ne ljudima, tada smo stalno prisutni u Crkvi i radosni, tada vam i neće biti toliko važno hoće te li biti na nedjeljnoj misi. Moja usta svakodnevno slave Gospodina. Pozdrav svima.
14.04.2014. (02:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
15.04.2014. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@eum, naveo si me na još jedno pitanje koje nas može približiti Zlogu, odnosi se na " oskudice u potrebama ". O tome uvijek razmišljam po pučko-narodnjačkom pricipu da se mogu ( i smijem ) pružiti onoliko koliko mi dopušta ( guber ) deka. Najbitnije je u životu ne biti gladan i žedan ( hrana ), odjenuti se prikladno da ti ne bude vruće ili hladno, i da imaš udoban i zdrav smještaj. Očevici smo da se ljudi žele identificirati ( uspoređivati ) s drugim, tako "zabrazde " u nedopuštenu potršnju ( rasipništvo i dug ). Puno novca se troši na alkohol, cigarete , neprikladne stvari i zabave. Jednom kada se dođe u dug, kao i naša država, teško se je izvući iz takvoga stanja. Ukratko, znači, da mnogi neznjaju voditi svoju ( malu ) ekonomiju. Prvo se podmiruju tekući fiksni troškovi ( režija ), a onda tebi što ostane. Uvijek se može štedjeti, bez obzira na veličinu budžeta . Akumulirani novac avijek se lako da pametno plasirati u pogodnom trenutku. Logično je da čovjek sa starošću bude sve bogatiji, i da bolje živi, a ne obrnuto. Prema tome, dolazak u oskudicu najčešće je već neka naša slabost i nedostatak. Neka se svatko preispita sam, znat će da je tome tako.
Nijedan od ovih problema ne može biti vredniji ( lijepši i bolji ) od samoga "gologa " Života. Kada se Život ( Bog ) stavi na prvo mjesto, sve drugo opada samo po sebi, kao suhe grane. LP
16.04.2014. (14:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
"Većina nevjernika, bezbožnika i raznih zajednica
ustraju u svojoj izopačenosti i nevjeri jer misle da ja
od njih tražim nemoguće, da se moraju podvrgavati
Mojim zakonima poput robova okrutnome gospodaru,
koji je u svojoj oholosti i moći udaljen od svojih
podanika te ih prisiljava na poštivanje i obožavanje"
(Novi nastavak)
10.04.2014. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav
10.04.2014. (18:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Ne upoznati Boga, posljedice mogu biti katastrofalne, zbog toga jer si izubio vlastiti radar. Zato je mudro učiti iz vlastitog iskustva, a još bolje ( jeftinije ) iz tuđeg. Mi smo dužni budućim generacijama svjedočiti kako nam je Bog pomogao da na zemlji živimo za Njegovu svrhu. Kada je Bog u središtu moga života,slavim ga, a kad nije, onda se stalno brinem o nečemu. Nevjernik je uvijek skloniji da više vjeruje nama, a onda tek u Bibliju. A ovo je posebno važno znati, da Bog djeluje u našim životima i onda kada ga mi ne osjećamo. Lp.
10.04.2014. (20:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Boris;
Javlja se jedan problem i pitanje - kako druge animirati i potaći da upoznaju božju riječ a time da krenu na put spoznaje Gospodina i njegova života po Isusu...pored tliko zapreka na ovom svijetu. Sve nam je dao i puno toga rekao, pa bi bilo dobro da sam čovjek pobudi svoju znatiželju i interes da Boga spozna upozna i zavpoli, jer u svakom osd nas već postoji ugrađena želja za spoznajom. To nas dva činimo. To čini veliki broj ljudi koji kreću i napreduju u spoznaji koja nema kraja - u vječnosti. Zato ne bih glagol svjedočiti dao sebi kao obvezu, nego na osnovu djela koja činim dao bi preporuku i drugima da krenu ispravnim putem. Dakle, moj put su moja djela na kojima se uče oni kojima to svjedočim... Nekako je sve nedorečeno, zato nam i jeste data mogućnos i potrebe govorenja i prenošenja iskustava jer ni spoznaji u vjeri kao i u životu nema kraja....
10.04.2014. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@eum, nemam što dodati tvom komentaru, nego govoriti isto oblikovanjem drugih rečenica.
Kada je riječ o animaciji, moje je mišljenje nešto drugačije, pa bi ovu riječ, iako ima isto značenje, zamjeni s rijeći " služenje ". Svatko od nas ima ugrađen ustroj, a prema tom ustroju obavlja služenje. Svakome se daje objava Duha na opću korist ( svi su pozvani, a rijetki se odazovu ). Ckva je Božji plan za svijet. Isus je rekao . Sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Pravi vjernik mora biti djelatan bar u jednoj kategoriji. A što se tiče same Crkve, nema je nijedne savršene, iako ju je osnovao Isus Krist.. U istom kontekstu možemo promatrati i pojam riječi " kušnja ". Dok je za Sotonu kušnja najjače oružje, na jednoj strani, istovremeno, na drugoj strani, Bog se njome koristi za naše sazrjevanje. Onaj. tko je istinski vjernik, njega Sotona ni na što ne može natjerati. Prema tome, načelno, uloge su nam već podijeljene, a mi djelujemo prema vlastitom izboru, što i jest karakteristika duha - s l o b o d a.
Ova problematika može se podkrijepiti tumačenjem teksta iz Poslanice Rimljanima ( 8 : 28-29 ) : " A zamo da sve ide na dobro onima koji ljube Boga, onima koji su pozvani po njegovoj namjeri. Jer one koje je znao unaprijed, on ih je također predodredio, da budu slični liku njegova Sina." - T ne znači da će Bog učiniti da sve završi onako kako bi ja htio. Povjest je Njegova priča, a mi smo dio te priče. Bog može izvesti dobro i iz najvećeg zla. Ništa se ne odvija neovisno. Sve što Bog dopušta da nam se dogodi ima svoju svrhu.
Nevjernik se upravo najviše boji toga da ga Ti ne bih slučajno naveo na taj put ( poticao, animirao ), a ja to niti želim, niti mogu. Na drugim blogovima upravo sam po tom pitanju imao najviše problema, jer su me u svom strahu krivo razumjeli. Ti ne možeš doći Kristu ako te tamo ne pošalje sam Otac, a Oca možeš upoznati jedino preko Krista. Dovoljno je što ti je Bog dao spoznaju da razlikuješ dobro od zla. Onaj koji kaže da to ne razlikuje, taj laže - S o t o n a. Lp. Tebi - Božjem prijatelju !
11.04.2014. (00:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
RADOST USKRSA
Oprani su grijesi svijeta
opet svima nada sviće
kad sa Kristom Uskrs svane
od veselja nebo kliče
U sve dane sretni pojmo
milosno je vrijeme raja
kliče zemlja svemir cjeli
život više nema kraja.
(Aut. pj. EuM)
11.04.2014. (16:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Lipa pisma!
Želim ti uspjeh u naviještanju Božje riječi!
11.04.2014. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris,
Držom da ti je gornji komentar jedan od najkvalitetnijuh na mom blogu. Malo se ralikujemo u mišljenu oko pojma služenja - animacije i pojma služenja primjerom - djelima kao primjer drugima, a oni koji se odazovu na služenje po meni su ujedno i pozvani - nadareni za služenje. Drago mi je da si naveo kušnju kao pojam i posao zloga "Dok je za Sotonu kušnja najjače oružje, na jednoj strani, istovremeno, na drugoj strani, Bog se njome koristi za naše sazrjevanje". Slažem se da je za istinski vjernike on samo pas na lancu, i ne može vjernika ni na što natjerati ukoliko ne zađe u njegov tor. Mene zabrinjava pitanje šutnje o Sotoni koji je upravo zato djelotvoran što radi u tišini i diskretno kao najveći zavodnik a ljudi nemaju razrađenu doktrinu ni način da mu se odupru. Vjerojatno se o postupanju i otporu sotoni dovoljno govori na teološkoj obuci, ali sa oltara i na vjeronauku jako malo. Uvjeren sam da tog lašca sa negacijom svega dobra i ljubavi treba razotkrivati svaki dan ako za to već nije kasno jer je postao dominantan u izgradnji svjertskog relativizma po kojem je gotovo sve dopušteno. Lp
12.04.2014. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Da, povjerenje u Boga i Njegove zakone!
Jednostavan život, dakako
Bez grijeha? Nemoguće!
12.04.2014. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tu di sam se rodija
Vi uvijek lijepo pišete.
Pozdravljam vas i želim vam svako dobro!
12.04.2014. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupoljak
Toliko imena ima Bog koliko ima živih ljudi.
13.04.2014. (00:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@eum, kada je riječ o problemu " šutnje o Sotoni ? ", ovo je jedno od pravih pitanja koje bi trebalo rasvijetliti kako bi se pomoglo ostalim ljudima.Ja mogu govoriti ( svjedočiti ) samo iz vlastitog iskustva, jer nitko od nas nezna točno kako se drugi stvarno osjeća u svojoj koži. Mi možemo samo predpostavljati, ali to su toliko složeni unutrašnji procesi ( prvenstveno, psiho-fizički, a onda i duševni, da je to naprosto nemoguće znati ).
O svemu tome potrebno je nešto znati, pa onda i naučiti, iako i to nije sve, jer mi nismo vladari svijeta. Zato ću pokušati, onako iz glave nanizati ( napraviti nizku principa)), koje treba znati i držati se njihovih uporišta:
1.Kako misliš, tako živiš ( osjećaš se ), a osjećaji utjeću na moje postupke
2. Sve što nam se događa ima duhovno značenje
3.Najveća iskustva o Bogu čovjek može doživjeti vjerojatno u najtežim danima svoga života
4. Kako je rekao i sam ( Martin Luter ) : Najbolja škola o božanskom bile su mi kušnje.
5. Kušnje su svuda oko nas, ali kušnja započinje u meni( sve su ljudske i u mjeri da se daju izdržati.
6. Borba protiv grijeha vodi se u glavi ( u mislima ) - što osvoji moju pozornost, u tome ću biti pobjeđen
7. Problem izmakne kontroli onda, kada o njemu ne mogu razgovarati
8. A ovo treba posebno apostrofirati : Nema sazrijevanja bez promjene, promjene bez straha ili gubitka, a gubitka bez boli
9. Duhovna zrelost nije sama sebi cilj, već sazrijevanje da bi se drugom davali ( služenje )
10. Kad radiš ono što voliš nije ti potreban ničiji poticaj, a najbolje se osjećaš kad radiš ono za što te je Bog namjenio
11. Treba govoriti o svojim bolnim iskustvima. To Bog želi, a to je najteže, jer tada čaćkaš po svojim bolnim ranama ( po ožiljcima zaraslih rana koje uvijek postoje, i mogu da se otvore, tzv. traume )
12. Pravi sluga ne korsti Boga, već pušta da on bude iskorišten
13. Najdjelotvornija služba proizlazi iz najdubljih rana. Princip po kojemu iz minusa praviš plus. Za to ti nije potrebna nikakva posebna savršenost ( talent ), nego obična pučka mudrost
14. Isto tako, često zaboravimo : Isus nas najprije zove sebi, a onda nas šalje drugima ( Kad nekome ispričaš svoju priču onda gradiš most, preko kojega Isus može ići i priječi iz jednog srca u drugo srce ).
Dakle, dalo bi se o tome nabrajati u nedogled, ali temu je potrebno zaključiti. " Šutnja o Sotoni " je problem ljudske iskrenosti, ili neiskrenosti, a bez toga nema zajedništva ( Crkve ). Prikrivanje svake vrste frustracije je stvaranje bolnih rana na kojima se onda olako razvijaju sve vrste bolesti, a naročito one maligne ( rak ). Čovjek se čovjeku teško otvara ( lupus in fabula ), a zato je Bog tu. On se je nama otvorio, a mi mu trebamo samo priči i s Njim porazgovarati, sasvim iskreno, i sve će ići na bolje.
Hvala Ti što si me potakao na ovo razmišljanje, i podsjetio na važne stvari, koje često zaboravim. Pozdrav !
13.04.2014. (03:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
Pročitao sam i nisam komentirao. Nisam htio staviti neku svoju želju nametanja mislima. Često tako ostavim prostor i vrijeme energiji i Istini i samo promatram. Jednom tako dolazi i promjena mene djelovanjem. Često se pitam kako dopustiti Gospodinu da se iskaže, ne veličajući svoj ego 'sposoban viđenja'. I tada me obuzme osjećaj ' Gospode neka volja Tvoja bude' i potom 'Molim za prosvjetljenje opće'.
Vidim da Istina mene jest van vremena i prostora, a toliko sveprisutna. Njoj jesam.
S poštovanjem i ljubavlju.
Moj odnos je ono prije riječi, a one su tek prevod toga ... :)
13.04.2014. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris,
Hvala ti na odgovoru na koji si dao truda a da nisi odovorio izravnp na pitanje "šutnja o sotoni" nego si me naveo na racionalan zaključak te sam dobio gotovo cjelovit odgovor na postavljeno pitanje. Izdvojio sam jedan od tvojih principa iako ih ima još: "Borba protiv grijeha vodi se u glavi ( u mislima ) - što osvoji moju pozornost, u tome ću biti pobjeđen" koji drži ključ odgovora a pravi odgovor nalazi se u razmjeni iskustava, govorenju u dobru i istini osobito onda kada kazujemo o svojim bolnim iskustvima kada ne nalazimo prave uzroke i putove onda kada te puteve tražimo u odgovoru drugih. T tada zapravo predajemo i tražimo Krista a ujedno u istini razorkrivamo sotonu koji se onda neminovno povlači. Naveo bi još jedan princip: oskudice u potrebama, koji nas približava zlom onda kada ne možemo podmiriti osnovne životne potrebe. Tada nam mentalna jakost uistinu pomaže da ne popustmo nagovorima i kušnjama. Naši nedostaci tjela izravno su predmeti za poigravanje zlog, a naš racio otpor tomo. Slabost ljudi, koju i Bog ovdje otkriva i tolerira, razumijeva i potiče nas na molitvu te oprašta, upravo je tuna tom skliskom području. Ovdje često padamo i dižemo se. Ovdje čovjek ne može sam, treba mu vjera, molitva, odricanje i odluka, ustrajnost i ljudska odvažnost kako bi sačuvao dostojanstvo i ostao Božje djete. U vjeri smo nekako stalno djeca, stalno na početku, ilii smo tu zapravo da ovladamo tim početkom i sačinimo temelj vrijedan našeg doma koji nas čeka kod Gospodina...
13.04.2014. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Bog je s nama, imajmo povjerenja u Njega, djeluje On preko svakoga čovjeka a svaki pojedinac ima slobodu reći DA ili NE. Borise hvala Vam na komentarima obogaćujete blogosferu i šrite Radosnu vijest. Slažem se sa vašim stavom da je sve u glavi. Zasada toliko...
LP i BB
13.04.2014. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Jučer, 13. 04 ( travnja) bila je "Cvijetnica", o tome je @semper contra objavio post, a komentatori su razmjenili svoja zapažanja koja su se odnosila uglavnom na liturgijske običaje i tradiciju. Ja osobno redovno pratim mise preko tv-a, a samo ponekad ( neredovno ) sudjeljujem u mjesnom misnom slavlju, dok supruga je tu redovna. Ono što mogu reći za sebe, jest : Nije lako u bogoslužju uvijek biti gorljiv i predan, a što bi bilo najbitnije. Sve ono drugo je kao " napoj ". Pa mogu reči da ponekad i nisam sam sa sobom zadovoljan, makar bio i u crkvi, kao da je nešto nedostajalo u svemu tome ?!
To mi se događa obično kada nisam predhodno meditativno pripremljen za bogosluženje, pa to obavim rutinski (primjerici u žurbi, ili u prelazu s jednog posla na drugi ). Tada obično za vrijeme mise zapažam i druge stvari oko sebe ili u meni. Tako primjerice, jučer, na misnom slavlju u Zagrebačkoj katedrali, zapazio sam da nisam vidio nijedno radosno lice da isijava, što je posebno zabrinjavajuće. Sva su djelovala, gotovo karikaturalno.
Zašto čovjek, dakle, ide na bogoslužje ( u Crkvu ) ? Ogovor je u samom pitanju, da služi ( slavimo ) Boga u veselju. .Nedjelja je takav dan, koji se posvećuje Bogu radi sebe, jer je sve povezano, Jedno. Ali i ne samo to, što god radili preko čitavog tjedna zdušno trebamo činiti kao Gospodinu, a ne ljudima, tada smo stalno prisutni u Crkvi i radosni, tada vam i neće biti toliko važno hoće te li biti na nedjeljnoj misi. Moja usta svakodnevno slave Gospodina. Pozdrav svima.
14.04.2014. (02:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
pozudravljam...
15.04.2014. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@eum, naveo si me na još jedno pitanje koje nas može približiti Zlogu, odnosi se na " oskudice u potrebama ". O tome uvijek razmišljam po pučko-narodnjačkom pricipu da se mogu ( i smijem ) pružiti onoliko koliko mi dopušta ( guber ) deka. Najbitnije je u životu ne biti gladan i žedan ( hrana ), odjenuti se prikladno da ti ne bude vruće ili hladno, i da imaš udoban i zdrav smještaj. Očevici smo da se ljudi žele identificirati ( uspoređivati ) s drugim, tako "zabrazde " u nedopuštenu potršnju ( rasipništvo i dug ). Puno novca se troši na alkohol, cigarete , neprikladne stvari i zabave. Jednom kada se dođe u dug, kao i naša država, teško se je izvući iz takvoga stanja. Ukratko, znači, da mnogi neznjaju voditi svoju ( malu ) ekonomiju. Prvo se podmiruju tekući fiksni troškovi ( režija ), a onda tebi što ostane. Uvijek se može štedjeti, bez obzira na veličinu budžeta . Akumulirani novac avijek se lako da pametno plasirati u pogodnom trenutku. Logično je da čovjek sa starošću bude sve bogatiji, i da bolje živi, a ne obrnuto. Prema tome, dolazak u oskudicu najčešće je već neka naša slabost i nedostatak. Neka se svatko preispita sam, znat će da je tome tako.
Nijedan od ovih problema ne može biti vredniji ( lijepši i bolji ) od samoga "gologa " Života. Kada se Život ( Bog ) stavi na prvo mjesto, sve drugo opada samo po sebi, kao suhe grane. LP
16.04.2014. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...