Komentari

apis.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • sullivan.

    Možda je i bolje da su sjećanja tuđa, "kao da su se dogodila nekom drugom". Možda nas onda neće zaboljeti u duši zbog nas samih, već zbog tog nekog drugog.

    avatar

    07.03.2014. (15:52)    -   -   -   -  

  • sewen

    Sve manje vjerujem u ..........

    avatar

    07.03.2014. (16:45)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Sve nešto razmišljam kako je licemjerje današnji najveći grijeh ljudski, iako ga nema takvog opisanog u crkvenim grijesima. Je li moguće da ga u ondašnjim vremenima nije bilo? A postojali su saduceji i farizeji. Nisu ga prepoznali u njima, ili nisu htjeli prepoznati? Tko bi ga znao?

    avatar

    07.03.2014. (18:02)    -   -   -   -  

  • eum

    „Ah ljubav…“

    O, svakodnevico moja, bolesti moja,
    ali, što drugo mogu, poslije svega,
    ime sjetno ponavljam kao u bunilu,
    i u večernjim izlazcima tražim njega.

    U rijeci prolaznika ispredam stihove,
    nizove žalopojki svojih nikom nedam,
    o, ljubavi moja, s muževima tuđim,
    koji poslije mene svoju dragu gleda.

    Baviš se drugima, kažem sama sebi,
    jasno, kako bi onda i mogla sa sobom,
    opet se javlja slika svježeg sjećanja,
    u krilu tvom želim umrijeti po željama.

    To je poput izreke - mozak mi na ispaši,
    al opet bruje pitanja, iz logoru smtri
    zašto sam razdvojena od voljenog moga
    i ne znam što je s njim, tko me želi strti.

    Zbog čega sad zajedno ne planiramo život,
    za plod naše ljubavi, koji nosim u utrobi?
    da se moram nositi s uobičajenim pitanjima
    koje život postavlja mladim bračnim parovima.

    Shvatila bih iskušenja koja treba prebroditi,
    ali…zar smo razdvojeni samo zato jer je on,
    voljeni moj, odlučio braniti rodnu grudu, zavičaj,
    i dom koji smo izgrađivali u svojoj Domovini.

    Lijepo je danas sanjati zagrljaj tvoj, voljenog ,
    ali snovi se ne mogu mjeriti sa ovim u stvarnosti,
    dok se još privikavam ležati, između nepoznatih
    u glavi mi se odvija sukob različitih stvarnosti.

    Već mi je daleko ono što se dogodilo prije,
    kao da se zbilo nekom drugom, a meni nije,
    kao da gledam film, prepoznajem djeliće doma,
    pripravljam stol, ručak, dragom da se vrati s posla.

    Koliko ću se još toga sjećati, u povratak vjerovati,
    da te mogu probuditi u bilo koje drugo vrijeme,
    voljeni moj, nismo isti al štujemo istog Boga,
    i ne želim prigrliti tugu…čekam priliku drugu.

    Zar se sve ovo nama dogodilo kao pokora,
    zbog različitih obreda sudbine koja nas razdvaja,
    upitala sam se u jednom trene, ne želeći odgovora,
    tražeći tvoje riječi, ostajući bez razgovora.

    Zbog ljubavi, zbog istine, zbog iskrenosti,
    besmislena je šutnja u srcu, znam to kao žena,
    kad svom usudu pripisujem značaj tvoje žrtve,
    zbog čega sam, unatoč svemu, ostala i kažnjena.

    Lp, od EuM

    avatar

    07.03.2014. (18:45)    -   -   -   -  

  • Damir's

    meni je uvijek problem komentirati kad se naglašava se taj ženski stav kao da čitam jutarnji list glasilo sdp-a. ispada da upadam i čitam nešto što ne bi smio, zašto, zašto....

    avatar

    07.03.2014. (22:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...