Morat ću više 'vako laprdat o bitku svemira, vidim da djeluje skroz motivirajuće :D
Sviđaju mi se ovakvi graničnici u prijesku vremena na koje se možeš vratiti u nekom kasnijem trenutku i reći: "Ojebote! Ne mogu vjerovat' da sam to reko." ;)
07.03.2014. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...da bi reč rekel ( ...i suzu pustil), dobro je, s time da bi u mom slučaju (54. godište), nijanse bile pomalo drugačije. Zadnje dvije rečenice bih uvijek potpisao bez zadrške...:)
08.03.2014. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prateći ovu tvoju retrospektivu, čini mi se da sam najvažnije stvari doživio u sedamdesetima, iako ih se ne sjećam: poduzeo sam prve korake, izgovorio prve riječi, skinuo se iz pelena, iz kinderbeta prešao u pravi krevet. Nikad kasnije ništa tako radikalno nisam napravio.
08.03.2014. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaco
Lajk
08.03.2014. (16:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako autor počinje s osamdesetima, evo i mog skromnog priloga iako bih ja trebao početi s pedesetima kad sam krenuo u školu.
Osamdesete su mi prošle u ponovnom privikavanju na Međimurje i Čakovec nakon sedmogodišnjeg boravka na 'privremenom radu' u BiH. Bilo je to vrijeme kad su prijateljstva, društva i poznanstva ljudi moje generacije bila 'zacementirana'. Svoja sam ostavio/izgubio u Doboju i posljedica toga je i moja današnja usamljenost, a možebitno i 'semper contra'.
Kad danas razmišljam o devedesetima čine mi se kao da sam ih proveo u nekom transu. Počev od moljakanja da me prime u ZNG (što su jedva učinili zbog godina), što od bijesa što se nismo mogli razići kao Česi i Slovaci, a pri kraju dekade ljutnja na vlast što je propustila priliku da od Hrvatske zaista stvori drugu Švicarsku, a ne da se samo zadovoljimo onom uzrečicom (mislim Šošića): „Glavno da imamo Hrvatsku pa makar travu jeli!“
Deset godina novog tisućljeća kad sam konačno dobio potvrdu moje teze: svi su oni isti, demokrati ili komunisti.
I konačno ovih nekoliko godina posljednje dekade kad sam uvidio da je globalizam najveći totalitarizam koji je ikada vladao svijetom. Jer ovaj doista vlada svijetom a onim ranijima to ipak nije uspjelo.
Obzirom na godine, mislim da mi je to posljednje razočaranje u društvo.
08.03.2014. (18:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad je krepao stari Njofra I, mi smo klinci od 17 godina slavili s bambusima na jednom rastramakonom brodu za turistička putovanja koji je bio dovoljno na vezu da bi postao naša privremena baza. Kad je umro autokrat sjećam se kako mi je tata govorio da pazim što govorim s ljudima jer nisu svi mojih sličnih misli. Odahnuli smo u kući, nadali smo se da poslje tog uhljeba i genijalnog feudalca sa 200 obiteljaša neće moći gore. Nažalost obiteljaši i aristokracija je ostavila korijene i sad nas čeka borba sa njihovim parasitskim sinovima (nekako mi je Goran Jandronković dobar simbol za takve krvopije iza tate Sanadera dok se može, a onda poslje po njemu dok je čovjek u pržunu).
08.03.2014. (21:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun
Burtove tajce bile su crveno-sive (ili crveno-srebrne) koliko se sjećam... pitat ću Broja Jedan, on to sigurno zna. Sve ostalo, samo je povijest koju si lijepo opisao, a mi, malo stariji, imamo svoje nijanse, jer, kad je stari umro, već smo debelo ljubili po bespućima Tuškanaca, Sljemena ili u zadnjim redovima kina Like ili Balkana... Čini se da lizalice na drveću naša generacija neće dočekati!
08.03.2014. (21:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ribafish
Ja brijo da su tajice smeđe...
07.03.2014. (13:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
možda i jesu, ja to zbog naslova filma. Već 30-tak godina čekam da ga repriziraju!
07.03.2014. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SPIG
Što bi rekao Edo Maajka - praavo dobar tekst! Odlično!
07.03.2014. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DerzaFanistori
Morat ću više 'vako laprdat o bitku svemira, vidim da djeluje skroz motivirajuće :D
Sviđaju mi se ovakvi graničnici u prijesku vremena na koje se možeš vratiti u nekom kasnijem trenutku i reći: "Ojebote! Ne mogu vjerovat' da sam to reko." ;)
07.03.2014. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uskrsli pklatovi
Podsjetio me na ovaj (briljantan) [a href=http://www.ted.com/talks/dan_gilbert_asks_why_are_we_happy target=_blank target=_blank]Ted talk[/a].
Dosljednost je obicno karakteristika budala.
"Svi moji vladari" je divan naslov.
08.03.2014. (05:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ram
Ti si jedno sretno dijete...
08.03.2014. (07:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sagittariusclassic
...da bi reč rekel ( ...i suzu pustil), dobro je, s time da bi u mom slučaju (54. godište), nijanse bile pomalo drugačije. Zadnje dvije rečenice bih uvijek potpisao bez zadrške...:)
08.03.2014. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aparatczyk
Prateći ovu tvoju retrospektivu, čini mi se da sam najvažnije stvari doživio u sedamdesetima, iako ih se ne sjećam: poduzeo sam prve korake, izgovorio prve riječi, skinuo se iz pelena, iz kinderbeta prešao u pravi krevet. Nikad kasnije ništa tako radikalno nisam napravio.
08.03.2014. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaco
Lajk
08.03.2014. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dmj
Između naših iskustava mogle bi se povući paralele.
Jedino za ekvatore nisam posve siguran.
08.03.2014. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Kako autor počinje s osamdesetima, evo i mog skromnog priloga iako bih ja trebao početi s pedesetima kad sam krenuo u školu.
Osamdesete su mi prošle u ponovnom privikavanju na Međimurje i Čakovec nakon sedmogodišnjeg boravka na 'privremenom radu' u BiH. Bilo je to vrijeme kad su prijateljstva, društva i poznanstva ljudi moje generacije bila 'zacementirana'. Svoja sam ostavio/izgubio u Doboju i posljedica toga je i moja današnja usamljenost, a možebitno i 'semper contra'.
Kad danas razmišljam o devedesetima čine mi se kao da sam ih proveo u nekom transu. Počev od moljakanja da me prime u ZNG (što su jedva učinili zbog godina), što od bijesa što se nismo mogli razići kao Česi i Slovaci, a pri kraju dekade ljutnja na vlast što je propustila priliku da od Hrvatske zaista stvori drugu Švicarsku, a ne da se samo zadovoljimo onom uzrečicom (mislim Šošića): „Glavno da imamo Hrvatsku pa makar travu jeli!“
Deset godina novog tisućljeća kad sam konačno dobio potvrdu moje teze: svi su oni isti, demokrati ili komunisti.
I konačno ovih nekoliko godina posljednje dekade kad sam uvidio da je globalizam najveći totalitarizam koji je ikada vladao svijetom. Jer ovaj doista vlada svijetom a onim ranijima to ipak nije uspjelo.
Obzirom na godine, mislim da mi je to posljednje razočaranje u društvo.
08.03.2014. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
kad je krepao stari Njofra I, mi smo klinci od 17 godina slavili s bambusima na jednom rastramakonom brodu za turistička putovanja koji je bio dovoljno na vezu da bi postao naša privremena baza. Kad je umro autokrat sjećam se kako mi je tata govorio da pazim što govorim s ljudima jer nisu svi mojih sličnih misli. Odahnuli smo u kući, nadali smo se da poslje tog uhljeba i genijalnog feudalca sa 200 obiteljaša neće moći gore. Nažalost obiteljaši i aristokracija je ostavila korijene i sad nas čeka borba sa njihovim parasitskim sinovima (nekako mi je Goran Jandronković dobar simbol za takve krvopije iza tate Sanadera dok se može, a onda poslje po njemu dok je čovjek u pržunu).
08.03.2014. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun
Burtove tajce bile su crveno-sive (ili crveno-srebrne) koliko se sjećam... pitat ću Broja Jedan, on to sigurno zna. Sve ostalo, samo je povijest koju si lijepo opisao, a mi, malo stariji, imamo svoje nijanse, jer, kad je stari umro, već smo debelo ljubili po bespućima Tuškanaca, Sljemena ili u zadnjim redovima kina Like ili Balkana... Čini se da lizalice na drveću naša generacija neće dočekati!
08.03.2014. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hotel granata
Kako je moja žena nekad bila prava mačka a vidi je danas...
(Opaska autora : što jest, jest - ni ja sebi ne izgledam previše bajno).
09.03.2014. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
windfuckersister
Nemoj zajebavat!!! I ja sam se vraćala s trodnevnog izleta u Solarisu kad je Tito umro!
09.03.2014. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...