Poštovana gospođo Vesna, baš kao što ste i Vi napisali na početku teksta, kako krenete pisati, pa sve obrišete, tako sam i ja puno puta učinila s ovim komentarom. Vjerujem i mnogi drugi. Žao mi je neopisivo i samo Vam želim snagu za svaki novi dan. Pozdrav
19.02.2014. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
19.02.2014. (22:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
život kao nepravda
Draga Vesna, prvo moja iskrena sućut zbog prestrašnog gubitka Vaše kćeri, unuke, najvećeg blaga obitelji. Drugo, puno Vam hvala zbog Vaše izdržljivosti, snage i želje za vođenje ovoga spomenara. Vi je na taj način održavate na životu iako fizički više nije sa Vama prisutna, ma koliko god godina prošlo. Ovdje sam da iznesem svoju priču, svoju sudbinu. Teška sudbina koju je moj otac nekako uspio priznati prije 2 godine. Taj dan se najvjerojatnije išao napiti da mu proradi jezik, hrabrost i želja da nam ispriča što je on to krio točno 20 godina! Ja sam ubiti trebao ostati bez oca, no suprotnu je scenu odigrala velika brzina, smirenost i spretnost. Rodio sam se 1992. godine. Kada me majka nosila u trbuhu, otac je došao kući u alkoholiziranom stanju. Baka (sa tatove strane) vidjela ga je pijanoga i na to postavila pitanje, vikajući: pa kako možeš?? Sram te bilo!! Žena ti je trudna i uskoro će roditi!! Žena je to sve slušala sa druge perspektive, a ocu je tada došlo na savjesti što je učinio, kakvu je glupost napravio. U tom je stanju uzeo žilet i tako uspio presjeći žile na lijevoj ruci, jako je krvario. Baka se hitno primila za slušalicu i tako nazvala njegovog bratića. Bratić mu je policajac. Ne znam koliko im je trebalo da dođu ali su na svu sreću bili brzi i na vrijeme su mu nekako uspjeli spasiti život. Minute su ga dijelile od definitivne smrti!! Zamislite moju majku!! Zamislite kroz kakav je to stres ona sve prolazila?? Kada je on bio u bolnici ona je svo to vrijeme u dnevnom boravku sa mnom mirovala i uzimala jake lijekove (antidepresive). Kada su bolovi bili već intenzivni, otišla je u rodilište i tako me rodila bez "većih komplikacija". Posljedice (najvjerojatnije toga) stresa na meni su ostale.
07.03.2014. (16:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdenka
„Najbolja upotreba riječi je šutnja“, Tagora. Vrištala sam, negodovala, ljutila se… Uzalud. Ušutjela sam. I sada, 11.ožujka, na petu pretužnu godišnjicu i dan kada je mlađa kćerka obavljala redovnu kontrolu. I slušala Lilu Downs i njezinu „Paloma Negra“, pjesmu koju je Irma voljela. Draga Vesna, nažalost, sasvim se razumijemo i kada šutimo, mi koje se okupljamo oko ovog žalosnog bloga.
13.03.2014. (07:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdenka... pet godina je prošlo, a znaš li koliko puta pređem pogledom preko tvoje Irme? Na kompjutoru je imam i srce mi se sledi kad vidim njeno nasmijano lice, nasmijane usne..... Tko je mogao slutiti i tko može podnijeti takovu nepravdu. Trebala je živjeti ovaj život, jesti ga i piti....
15.03.2014. (18:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
B
ništa ne umijem reći... sve je glupo do jaja reći nakon ovih vaših misli. gadi mi se da se to događa. nemam šta reći, a odšutjeti ne smijem. molim vas, iako su posve bezvrijedne i boli vas ona stvar za njih i apsolutno ste u pravu, primite neku vibraciju ljubavi i suosjećanja koju vam šaljem. rodili ste prelijepu djevojku.
30.04.2014. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jesam B, prepoznala sam i primila vibraciju tvoje ljubavi i suosjećanja. Kao da mi te vibre hrane prazninu iako mi uvijek stvaraju glavobolju. Ponekad mislim da mi se Una smjestila isključivo u tu moju glavu, čim je netko spomene meni počne bubnjati.... Hvala, da, bila je i JEST još uvijek prelijepa...
10.05.2014. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pahuljica
Poštovana gospođo Vesna, baš kao što ste i Vi napisali na početku teksta, kako krenete pisati, pa sve obrišete, tako sam i ja puno puta učinila s ovim komentarom. Vjerujem i mnogi drugi. Žao mi je neopisivo i samo Vam želim snagu za svaki novi dan. Pozdrav
19.02.2014. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
psst, psssst......
19.02.2014. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
život kao nepravda
Draga Vesna, prvo moja iskrena sućut zbog prestrašnog gubitka Vaše kćeri, unuke, najvećeg blaga obitelji. Drugo, puno Vam hvala zbog Vaše izdržljivosti, snage i želje za vođenje ovoga spomenara. Vi je na taj način održavate na životu iako fizički više nije sa Vama prisutna, ma koliko god godina prošlo.
Ovdje sam da iznesem svoju priču, svoju sudbinu. Teška sudbina koju je moj otac nekako uspio priznati prije 2 godine. Taj dan se najvjerojatnije išao napiti da mu proradi jezik, hrabrost i želja da nam ispriča što je on to krio točno 20 godina!
Ja sam ubiti trebao ostati bez oca, no suprotnu je scenu odigrala velika brzina, smirenost i spretnost. Rodio sam se 1992. godine. Kada me majka nosila u trbuhu, otac je došao kući u alkoholiziranom stanju. Baka (sa tatove strane) vidjela ga je pijanoga i na to postavila pitanje, vikajući: pa kako možeš?? Sram te bilo!! Žena ti je trudna i uskoro će roditi!! Žena je to sve slušala sa druge perspektive, a ocu je tada došlo na savjesti što je učinio, kakvu je glupost napravio. U tom je stanju uzeo žilet i tako uspio presjeći žile na lijevoj ruci, jako je krvario. Baka se hitno primila za slušalicu i tako nazvala njegovog bratića. Bratić mu je policajac. Ne znam koliko im je trebalo da dođu ali su na svu sreću bili brzi i na vrijeme su mu nekako uspjeli spasiti život. Minute su ga dijelile od definitivne smrti!! Zamislite moju majku!! Zamislite kroz kakav je to stres ona sve prolazila?? Kada je on bio u bolnici ona je svo to vrijeme u dnevnom boravku sa mnom mirovala i uzimala jake lijekove (antidepresive). Kada su bolovi bili već intenzivni, otišla je u rodilište i tako me rodila bez "većih komplikacija". Posljedice (najvjerojatnije toga) stresa na meni su ostale.
07.03.2014. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdenka
„Najbolja upotreba riječi je šutnja“, Tagora.
Vrištala sam, negodovala, ljutila se… Uzalud. Ušutjela sam. I sada, 11.ožujka, na petu pretužnu godišnjicu i dan kada je mlađa kćerka obavljala redovnu kontrolu. I slušala Lilu Downs i njezinu „Paloma Negra“, pjesmu koju je Irma voljela.
Draga Vesna, nažalost, sasvim se razumijemo i kada šutimo, mi koje se okupljamo oko ovog žalosnog bloga.
13.03.2014. (07:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Nije šutnja moj odabir ali sam na to bila prinuđena jer su svi oko mene zašutjeli. Bojim se, zaboravili.Pa vičem i dalje, ali u sebi.
15.03.2014. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Zdenka... pet godina je prošlo, a znaš li koliko puta pređem pogledom preko tvoje Irme? Na kompjutoru je imam i srce mi se sledi kad vidim njeno nasmijano lice, nasmijane usne..... Tko je mogao slutiti i tko može podnijeti takovu nepravdu. Trebala je živjeti ovaj život, jesti ga i piti....
15.03.2014. (18:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
B
ništa ne umijem reći... sve je glupo do jaja reći nakon ovih vaših misli.
gadi mi se da se to događa.
nemam šta reći, a odšutjeti ne smijem.
molim vas, iako su posve bezvrijedne i boli vas ona stvar za njih i apsolutno ste u pravu, primite neku vibraciju ljubavi i suosjećanja koju vam šaljem.
rodili ste prelijepu djevojku.
30.04.2014. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Jesam B, prepoznala sam i primila vibraciju tvoje ljubavi i suosjećanja. Kao da mi te vibre hrane prazninu iako mi uvijek stvaraju glavobolju. Ponekad mislim da mi se Una smjestila isključivo u tu moju glavu, čim je netko spomene meni počne bubnjati.... Hvala, da, bila je i JEST još uvijek prelijepa...
10.05.2014. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...