Ovo mi izgleda kao put u podsvijest koji se pretvorio u put u pakao, umjesto u putu bajku. No, budistička mudrost kaže da nijedan pakao ne traje zauvijek već dok ne izgori u duši ono što treba izgorjeti. Dok pakao i put u pakao ne spale sami sebe i tako se duša čisti od loše karme. Nitko nikada nije u potpunosti savršen, upravo onda kada sam se razvikivala da nemam nikakvih slabosti imala sam ih najviše. Svi smo mi tu da bi se usavršavali iako nikada ne dolazimodo potpunog savršenstva, a upravo u tome i jeste smisao jer inače ne bi imali što novoza naučiti u životu. Zato nastojim sve više paziti kako se izražavam. Upravo izjava da nemam nikakvih slabosti približila me mojim demonima punima slabosti, umjesto Bogu. No čim se pokajemo i potražimo Božju milost ona se pojavi i iznenadi nas time da je uopće nismo trebali zaslužiti, već samo pokajati se i poželjeti je, koliko god se bojali da je nemoguće doći doiste, ona nas uvijek iznenadi i tada više nema povratka starim grijesima. Postajemo dobre i pročišćene osobe spremne raditi na sebi u smislu približavanja Bogu, čistom svjetlu, umjesto približavajući se demonima svog vlastitog ega. Um treba čuvati kao kristalnu posudu da ne bi bio izvor smeća što često zna biti, no taj bolni proces moguće je zauvijek prekinuti dozivajući kajanje i Božju milost za neprestani rast i usavršavanje, za umanjivanje degradacija i kultivaciju vrlina koja ne prestaje dok se sve više približavamo čistom svjetlu umom koji sve više svijetli tim istim čistim svjetlom.
29.01.2014. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Podržavajući "prozu o nevjerojatnom" dodao bi kompliment tvom postu koji je primjeren upravo ovom vremenu karnevala kada krasno oslikavaš stanje duha i gubitka u stvarnosti. U bijegu od sama sebe čovjek završava sa svojom maskom da bi postao ono što jeste predajući se svojim strastima - čitaj demonima, u svijetu gdje je kao sve dozvoljeno... Lp
Kada smo sami, ostavljeni, usamljeni, On se javlja glasom tišine u srcu, želeći nam pružiti ruku i potaći nas, da sami hodimo u svojoj slobodi... (SAVJEST Novi post)
30.01.2014. (10:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sunčicaa
Pozdrav ti ostavljam :)
23.01.2014. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
proza o nevjerojatnom
Ovo mi izgleda kao put u podsvijest koji se pretvorio u put u pakao, umjesto u putu bajku. No, budistička mudrost kaže da nijedan pakao ne traje zauvijek već dok ne izgori u duši ono što treba izgorjeti. Dok pakao i put u pakao ne spale sami sebe i tako se duša čisti od loše karme. Nitko nikada nije u potpunosti savršen, upravo onda kada sam se razvikivala da nemam nikakvih slabosti imala sam ih najviše. Svi smo mi tu da bi se usavršavali iako nikada ne dolazimodo potpunog savršenstva, a upravo u tome i jeste smisao jer inače ne bi imali što novoza naučiti u životu. Zato nastojim sve više paziti kako se izražavam. Upravo izjava da nemam nikakvih slabosti približila me mojim demonima punima slabosti, umjesto Bogu. No čim se pokajemo i potražimo Božju milost ona se pojavi i iznenadi nas time da je uopće nismo trebali zaslužiti, već samo pokajati se i poželjeti je, koliko god se bojali da je nemoguće doći doiste, ona nas uvijek iznenadi i tada više nema povratka starim grijesima. Postajemo dobre i pročišćene osobe spremne raditi na sebi u smislu približavanja Bogu, čistom svjetlu, umjesto približavajući se demonima svog vlastitog ega. Um treba čuvati kao kristalnu posudu da ne bi bio izvor smeća što često zna biti, no taj bolni proces moguće je zauvijek prekinuti dozivajući kajanje i Božju milost za neprestani rast i usavršavanje, za umanjivanje degradacija i kultivaciju vrlina koja ne prestaje dok se sve više približavamo čistom svjetlu umom koji sve više svijetli tim istim čistim svjetlom.
29.01.2014. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Podržavajući "prozu o nevjerojatnom" dodao bi kompliment
tvom postu koji je primjeren upravo ovom vremenu karnevala
kada krasno oslikavaš stanje duha i gubitka u stvarnosti.
U bijegu od sama sebe čovjek završava sa svojom
maskom da bi postao ono što jeste predajući se svojim
strastima - čitaj demonima, u svijetu gdje je kao sve dozvoljeno...
Lp
Kada smo sami, ostavljeni, usamljeni,
On se javlja glasom tišine u srcu,
želeći nam pružiti ruku i potaći nas,
da sami hodimo u svojoj slobodi...
(SAVJEST Novi post)
30.01.2014. (10:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...