Komentari

amagi.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • princeza Ateh

    HAZARI - arapski Khazar, kineski K'osa, ime naroda turskog porijekla. Naziv dolazi od turskoga qazmak (lutati, seliti se) ili od quaz (strana planine okrenuta sjeveru, osoj). Ovako navode islamski izvori, no ima i mnogih drugih interpretacija riječi.

    avatar

    02.01.2014. (21:14)    -   -   -   -  

  • sarahB.

    Ne bi vjerovala, al sve od tvoje objave tražim na svom starom blogu jedan post koji se zove Rukovanje snovima. Na istome tragu, moram li reći. Lovce ću morati pročitati. Vidjela sam da ih često spominješ. Uloviti san još sam i znala (znam?), ali rukovati njime....

    RUKOVANJE SNOVIMA
    (mali podsjetnik meni samoj...)

    .....prema snovima trebamo se ponašati kao prema vlastitoj djeci....pročitah negdje...kad su mali, trebamo im pjevati nježne prozračne uspavanke, upoznavati ih sa suncem, utrljavati im u sljepoočnice bajke koje će ih sokoliti, koje će završavati dobro i sretno, s mekim predvidljivim krajem...
    Kad primjetimo da ih hvata prehlada, neka malaksalost ili nemoć...ne napuštamo ih, bespomoćni su i ovise o nama...
    Moramo im okititi prozore sitnim zvjezdama koje trepere u potpunom mraku...i gdje god da naš san pogleda, ispod gustih trepavica, vidjet će samo nadu, zanos i potpuno predavanje....
    Snove hranimo, pričamo im priče,ljubimo ih po cijele dane,u nos, u uho, u male zvjezdolike dlanove, kuhamo im čaj kad nazebu, oblačimo im tople vunene čarapice, vodimo ih za ruku, kroz šumu, učimo ih pisati, slikati, ljuljati se, graditi kule od pijeska i kuće za ptice....
    Kako zahvaljujući našoj pažnji, brizi, i ljubavi rastu, naši snovi, naše želje, naše potrebe.....moramo s njima sve opreznije i mudrije postupati....
    Da li mudrije postupati sa snovima, znači neminovno i manje sanjati...?
    Onako, za svaki slučaj...ne daš mu baš da se rasplamsa...radije neka tinja iza tvog zamagljenog prozora...dok vani padaju krupne pahulje, a ti si, eto, baš poželjela, mada to nije nimalo mudro, nasloniti glavu na točno određeno rame....jer znaš i što mu još nisi otpjevala....i da je mnogo toga čuo prije nego si išta rekla...i imao je snove o vama...
    Jesu li to bili samo snovi...?
    Ili ipak tihe molitve univerzumu....?
    Trebala sam možda sanjati i znati da sanjam....
    To još učim....
    Indijanci su izrađivali predivne hvatače snova....koji su ono sve negativno iz naše okoline i naše podsvijesti, mekim perima divljih ptica, perlama i kamenčićima iz riječnih brzaka, pretakali u nešto pozitivno i lijepo, u ono filigranski nježno što ostaje za sjećanje...

    Tužno je zbog prevelike mudrosti ispustiti san.
    I ništa tužnijeg valjda i nema pod kapom nebeskom..

    avatar

    02.01.2014. (22:56)    -   -   -   -  

  • Lou Salome

    "San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome što se nije dogodilo, spada u najosnovnije potrebe čovjeka."

    avatar

    02.01.2014. (23:15)    -   -   -   -  

  • Scirocco

    Hazarski rečnik mi je jedna od apsolutno, APSOLUTNO najdražih knjiga u svemiru.

    avatar

    03.01.2014. (00:04)    -   -   -   -  

  • skydiver

    Neznam dali ce ovo biti digresija ali u svakom slucaju radi se o lovu na snove. Dakle, koincidencijom se dogodilo (davno, vrlo davno) da sam istrazivao neke specificne aspekte iz dviju prilicno razlicitih oblasti. Prva se odnosila na cisto tehnicki problem, eventualno patent (dinamika, mehanika) za koji sam intuitivno osjecao da je tehnicki rjesiv (do nivoa prakticne upotrebljivosti) te sam tvrdoglavo, kojih tri godine, uvjek po dzepovima slepao kojekakve skice i pribiljeske. Drugi se odnosio na jedan ogranak psihologije, te se nisam libio ni teske strucne literature, sve do nivoa razumljivosti. Znajuci vec veliku vaznost snova, nabasao sam na neki prakticni prirucnik za hvatanje snova. Ukratko; u prvoj (i najtezoj) fazi treba prepoznati u snu, da se radi o snu i zadrzavajuci mozak u fazi 'hibernacije' (da ne pominjem da ne dolazi u obzir pokretanje bilo kojeg misica), pazljivo odmotavati film (san) unazad i visekratnim ponavljanjem 'daunlodati' u memoriju, sve uz minimalni upliv aktivne svijesti. U zavrsnici, neposredno nakon postupnog, opreznog budjenja sve prenijeti na papir. Podrazumjeva se da papir i prekidac za svjetlo moraju biti nadohvat ruke. U cijelom procesu stalno je prisutna opasnost, koju bih mogao uporediti sa arheoloskim iskopavanjem - mala greska moze naciniti veliku stetu.
    Nakon godinu dana uvjezbavanja, rezultat je bio, ono bas, za nepovjerovati. Osim sto sam rjesio tehnicki problem koji je u budnom stanju bio nerjesiv, otkrio sam i fantasticni svijet koji pominjes u svom postu. Mogucnost, drugacije nedostupnu, da se vratim kroz vrijeme i 'prikopcam' na neki momenat (otet neminonoscu prolaznosti) i 'odzivim' nepredvidive ali prizeljkivane epizode, inace moguce samo teoretski, u nekakvom paralelnom vremenu (posto imamo na raspolaganju samo jedno vrijeme. Naputak da u snu nemozemo da oplodimo, me zivo potsjetio na to cudesno iskustvo.

    avatar

    03.01.2014. (04:46)    -   -   -   -  

  • skydiver

    P.S. * neminovnoscu

    avatar

    03.01.2014. (04:51)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Sarah - u pravu si, Hazarski rečnik sam u zadnje vrijeme par puta spomenula, bilo je i nekih ulomaka, postova u blogosferi koji su me, između ostalog, podsjetili na njega... Mada, ta je knjiga unatrag par godina višekratno prisutna u mom životu, na različite načine... Ljudi se nekako dijele na one koji jako vole i na one koji uopće ne vole ovu, kultnu Pavićevu knjigu. Meni je fascinantna na mnogim razinama - poetikom, atmosferom, ustrojstvom, ljepotom rečenice - iako bih joj (tj. Pavićevu pisanju uopće), u strogo književnom smislu, imala i ponešto za zamjeriti, primijetiti... No te su primjedbe, u sjeni cjelokupne osebujnosti ove knjige, toliko nevažne, da ih ovdje nema smisla spominjati. Živo me zanima što ćeš reći kada je pročitaš, mada, sudeći po tvom fenomenalnom "sluhu" za snove, i tvom pisanju uopće, ni najmanje ne sumnjam da će te dotaći, zanijeti na mnogim razinama. Uživala sam u "Rukovanju snovima", to je, čini se, već vrlo ozbiljna faza pragmatike do koje nisam sigurna jesam li osobno stigla :) Šalim se malo, divna, divna poetična proza o snovima i "hvatačima snova"! I u pravu si, ne treba ih ispuštati iz ruku, iz očiju, nikada!

    @Luo Salome - slažem se. Upravo u tom pretincu rađa se i mašta, kao klatno koje se klati između onoga što je bilo, ili može biti, i onoga što nije bilo, ali bismo željeli da bude, čak i u slučaju kada/ako ne može biti. Nije čudno da su baš snovi osnova za mnoga minuciozna i kreativna preispitivanja, oslikavanja, tumačenja - psihoanalitička (u teorijskom smislu), umjetnička...

    @Scirocco - jako mi je drago, ti APSOLUTNA članice kluba! ;)

    @skydiver - hvala ti na podjeli iskustva. Ono, dodouše, u prvom redu cilja na snove u vrlo uskom smislu - kao na fiziološki moment za vrijeme spavanja - dok sam u svom postu apostrofirala snove i u mnogo širem, apstraktnom smislu (kao mataforu za fantaziju, maštu, želju, pa i kreaciju uopće), no tvoje iskustvo nije mi ni najmanje strano, a vjerujem ni mnogim drugima (osobito onima koji su na bilo koji način orijentirani nekom vidu stvaralaštva). I sam kažeš da si potkrepu našao i u stručnoj literaturi, a mene je ovo tvoje iskustvo prije svega podsjetilo na moje vlastito iskustvo s pisanjem stihova - znalo mi se, naime, dogoditi, da sam u snu "čula" stihove kojima sam se već tada, u samom snu, divila kako su dobri/lijepi/zanimljivi, ukratko - iznadprosječni. Istodobno znajući da ću ih, ako se probudim, prestati sanjati, a s druge strane, ako ih nastavim sanjati, propustit ću ih zapisati. Nakon buđenja, nikada, ali baš nikada, nisam ih mogla u potpunosti reproducirati, a kamoli u njihovoj fluidnosti kojom bi obično tekli. No ključ je vjerojatno, kao što i sam navodiš, u bilježnici na stolcu odmah pored kreveta ;)

    avatar

    03.01.2014. (10:11)    -   -   -   -  

  • Wall

    i ja volim Hazarski rečnik, duboku filozofsku enciklopediju čovječanstva (u rangu jednog Umberta Eca Imena ruže i Foucaultovog klatna u jednom) ali i divnu poetsku knjigu, prepunu bezvremenskih rečenica u koje se čovjek prosto zaljubi...a lajtmotiv, muškožensko biće u svojoj Jednosti, proteže se kroz cijelu knjigu; njegovo američko izdanje, s ovom odličnom ilustracijom mškoženskog lica (obrnuto i naopačke) super se uklapa u tu Pavićevu igru-jer stoput na dan u čovjeku prestaje njegovo muško, pa ga preuzme žensko i obrnuto. ps. umivati se snovima- fenomenalna sintagma!

    avatar

    03.01.2014. (11:37)    -   -   -   -  

  • sarahB.

    Ajme, ajme. Upravo tako. I meni u snu, osim slika, dolaze rijeci, stihovi..koje ne stignem napisati..zabiljeziti.To govori netko drugi, ja sam samo na blijedom tragu...

    avatar

    03.01.2014. (14:40)    -   -   -   -  

  • Neverin

    prije 7 godina sam bio u Herceg Novom i naletio na neku staru knjižnicu. Imao sam osjećaj kao da sam u filmu o Gremlinima,a u kineskom dućanu gdje je stari vlasnik prodao Gizma. Pitao sam vlasnika kakvu mi knjigu može preporučiti, i sve je nekako bilo ovijeno misterijom, odmjerio me i rekao 7 eura. Baš sam se pitao kakva je sad to knjiga. Na moju sramotu još ju nisam krenuo čitat...

    avatar

    03.01.2014. (15:28)    -   -   -   -  

  • alkion

    "Ti si moj trenutak i moj san
    i sjajna moja reč u šumu
    moj korak i bludnja
    i samo si lepota koliko si tajna
    i samo istina koliko si žudnja.
    Ostaj nedostižna, nema i daleka
    jer je san o sreći više nego sreća.
    Budi bespovratna, kao mladost.
    Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
    Srce ima povest u suzi što leva,
    u velikom bolu ljubav svoju metu.
    Istina je samo što duša prosneva.
    Poljubac je susret najlepši na svetu.
    Od mog priviđenja ti si cela tkana,
    tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
    Ti beše misao moja očarana,
    simbol svih taština, porazan i leden.
    A ti ne postojiš, nit’ si postojala.
    Rođena u mojoj tišini i čami,
    na Suncu mog srca ti si samo sjala
    jer sve što ljubimo – stvorili smo sami."
    J.Dučić

    Nadam se da se priznaju i snovi koje smo prisvojili kao SVOJU djecu?

    ‘Jer san o sreći je više nego sreća’.
    "Istinito je.
    Važno je.
    Najmanje je od najmanjeg, a ujedno i laž koja ponajviše košta. Moj sud?
    Postoji jedan grad u koji se ne da otići. Brane ljudi nejaki da se o njemu govori, a snovi neumitno navode na njega. Na kaldrmu, na mirise, na voće ispred dućana izloženo. Centar svemira. Ili egocentrik JA?
    Sanjati o njemu (sebi), uzvišeno je. Baš kao što je Kafka sanjajući o Mileni stigao od gladne umjetnosti do Don Kihota i njegovog prokletstva."

    avatar

    03.01.2014. (15:44)    -   -   -   -  

  • skydiver

    @Ama Gi, izbjegavajuci udaljavanje od teme posta, nisam pomenuo jedan od uzgrednih, ali vrlo, vrlo zanimljivih efekata 'provaljivanja' u vlastitu potsvijest. Uvjezbavanjem svjesnog ulaska u san otvaramo vrata jednog krajnje tajanstvenog svijeta i pristup onoj trecini zivota koja podrazumjevamo pod izgubljenom. Pretpostavljajuci da su efekti tog fenomena individualni, nebih se usudio uopstavati mogucnosti pristupa vlastitoj potsvjesti. Situacija koju pominjes u primjeru sa stihovima, mi je prilicno poznata, ali se jos uvjek odnosi na (recimo) pretsoblje svijeta snova, tj na siroj priferiji rem faze, dok jos nije ostvarena dvosmjerna komunikacija do koje se dolazi upornim uvjezbavanjem. Mozda je preduslov istrajavanja upravo spoznaja da je to moguce postici. No u svakom slucaju, rezutat je na granici fantasticnog, do te mjere da nije preporucljivo otvarati to kao temu cak ni s pouzdanim, intimnim prijateljima jer se ni priblizno nemoze predociti onima koji nemaju vlastitog iskustva u tome..

    avatar

    03.01.2014. (18:33)    -   -   -   -  

  • skydiver

    P.S. evo jedan prijer slican tvom; Nedavno mi se dogodio san u kom se, slusajuci jednu izvedbu filharmoniskog orkestra, izdvajajuci svaki instrument zasebno, divim genijalnosti kompozitora i njegovoj sposobnosti da stvori i sinhronizira toliko komponeti u jednu carobnu cjelinu. I tu se dogadja onaj 'paf' momenat, kao; cek, cek - buduci da je ovo moj san, ispada da sam onda ja (koji nemam nikakvog formalnog muzickog obrazovanja) taj kopozitor?!?...

    avatar

    03.01.2014. (19:20)    -   -   -   -  

  • skydiver

    PPS Sorry zbog sume tipfelera:)

    avatar

    03.01.2014. (19:28)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Wall - baš su mi tvoje rečenice, ulomak iz Hazarskog na blogu od neki dan, i bile podstrek da uzmem knjigu ponovno u ruke (makar je čitah ranije višekratno) i da ponovno malo zaronim, prelistam tu čudesnu pjesničku enciklopediju... Doista, ona u sebi ima postmodernističku maniru jednog Eca, no strukturom i konceptom igra se još mnogo radikalnije i osebujnije, tako da mu je uopće teško tražiti pandane. Oni bi se možda najprije našli u osvješćivanju konceptualne razine romaneskne gradnje kakvu je započeo, npr. Cortazar (Školice), pa kasnije Calvino (Dvorac ukrštenih sudbina itd.) i neki drugi postmodernistički orijentirani autori. No kod Pavića je ta promišljena, skoro matematička strukturalnost tako divno spojena s fantastičnim, povijesnim i poetskim da mu po toj osebujnosti nema ravna. Nisu slučajno baš ovu knjigu proglašavali prvom knjigom 21. stoljeća (iako je objavljena 1984.) te je kandidirali za Nobela. Knjiga ima 3 verzije (sasvim na tragu postmodernistčke sklonosti igri, performansu, stavljanju čitatelja u prvi plan) - žensku, mušku i hermafroditsku - a crvena naslovnica koja ti se svidjela (i meni je divna) pripada upravo potonjem. Hermafroditsko izdanje inače još nisam imala u rukama, no muško i žensko se međusobno razlikuju samo u jednoj jedinoj rečenici! Potraži ako to još nisi uspoređivao, i sretno umivanje snovima! ;)

    @Sarah - znala sam da nas ima još! :) Mislim da nam nema druge, nego slijediti Skydiverov recept o "interveniranju" u snove :))

    @Neverin - možda je ovo dobro vrijeme da počneš, pa ćeš vidjeti hoće li ti se svidjeti... Vjerojatno nema knjige s kojom je to lakše - jer je nije nužno čitati linearno, od početka prema kraju, nego ju je moguće čitati na X mogućih načina, npr. zasebno svaku od 3 knjige, ili "dijagonalno", po pojedinim natuknicama (jer se neke natuknice ponavljaju u sva 3 rječnika, sve 3 knjige), ili sasvim nasumično... Sretno!

    @Alkion - vjerojatno nema ljepše pjesme o snovima od ove, no pišući ovaj post, sasvim sam zaboravila na nju, hvala! Istina je samo što duša prosneva.... stih za vječnost! No ako se mene pita, ja ipak ne bih samo sanje i magnovenja, ja bih barem prstohvat zbilje, u svim njezinim okusima, mirisima, bojama, čak i oporostima... :)
    A ovaj drugi citat, nisam shvatila, čije je to?

    @Skydiver - istina, uvijek mi je bilo pomalo žao tog vremena koje se utroši, gotovo pa baci na spavanje... S ovim tvojim spoznajma, tko zna, možda ćemo još hrliti u snove da otkrijemo ponešto o sebi (npr. nespoznatu muzikalnost) :)) Šalim se malo, nisam se nikada na taj način bavila snovima, niti me to pretjerano privlači... za sada pokušavam "intervenirati" u zbilju, koliko se da, a snove ostavljam za odmor i poeziju... :) No razumljiva mi je ljudska znatiželja na tom polju, kao što je i tvoja, i izazovnost onoga što nam je još uvijek toliko nedohvatno, nespoznato, a zapravo tako blizu (družimo se sa snovima na dnevnoj bazi, od rođenja do smrti)... Hvala na podjeli iskustva, i sretno s eksperimentiranjem, ukoliko planiraš nastaviti.

    avatar

    04.01.2014. (09:26)    -   -   -   -  

  • alkion

    U neka "davna" i boemska vremena bejah u Mostaru u kafani inventivnog imena "Mejdan". Uz bocu votke smo pjesničili (valjda nisam izmislio ovu riječ), pa je, naravno nakon Puškina, Rakića, Šantića došao na red i Dučić. Kako inače volim zapisivati svakojake stvari, misli pa i događanja, tako sam i zapisao ovo ispod gornjih stihova. Godine su učinile svoje i više se ne sjećam čije su misli i da li je ovo bilo stvarno izrečeno ili je to samo bila moja opservacija i opis trenutka u kome se nađosmo. Volio bih da je ovo potonje (sujeta je skoro pa opipljiva, zar ne?) Moguće je i da sam kasnije, čitajući razne knjige, naišao na ove riječi. Učinivši mi se zgodnima i prilici adekvatnima a nostalgijom povučen, dopisah ih ispod Dučićevih stihova. Te stoga stavih sve to ipak u navodnike - ako se tko slučajno prepozna - ne bih tuđe perje na svojem tijelu. Datum (koji skoro uvijek upišem) ispod stihova je daleka 1976. godina u proljeće (opravljali titogradsku pistu pa smo preselili na mostarski aerodrom). Donji dodatak je, zato i pretpostavljam (nažalost nema datuma), kasnije dopisan vjerojatno izazvan nostalgičnim sjećanjima jer mu je nastavak nekoliko stihova Šantićeve Emine...
    Ima to valjda neku nit koja je poveznica, nekako se čovjek zapita: zbilja li je to ili samo snovi?
    Kako ono Radičević reče:
    "Cun se ljuljnu, on se trže,
    Ode sanak pusti!"....:)))

    avatar

    04.01.2014. (10:25)    -   -   -   -  

  • skydiver

    @Ama Gi, odavno vise ne lovim snove, a i ta epizoda se dogodila kao sporedni produkt pomenutog istrazivanja tj znatizelje. Da, i meni se interveniranje u zbilji ispostavilo kao pragmaticnija potreba, tim vise jer su se opste okolnosti, ne bas neocekivano, ali ipak dramaticno promjenile i nametnule potrebu za preslaganjem liste prioriteta..

    avatar

    04.01.2014. (15:52)    -   -   -   -  

  • sarahB.

    @ Ama, samo da pripomenem, Hazarski je rečnik na mom noćnom ormariću :-) knjižnica je imala samo jedan, požutjeli primjerak...ženski primerak :-) čujemo se

    avatar

    04.01.2014. (19:17)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Alkione, hvala ti na pojašnjenju. Pjesničenje je divna riječ, nisam sigurna da sam je do sada čula, no savršeno izražava to nešto što i sam iznosiš opisujući tu drugarsku i zanosnu atmosferu 1976. (btw., bilo je to prije mog rođenja, no tek neznatno prije, pa mi i nije tako teško dočarati, zamisliti vrijeme o kojem govoriš)... Ponekad nam se stvarno čini da je ono odživljeno, neki prošli život, bio samo san, i sama se zateknem u takvom dojmu... S druge strane, neki put su snovi, zamišljaji, naše umišljene slike jače i važnije i od same jave. Zgodna je ta igra, taj životni kalambur... Nego, krasna je ova rečenica - Postoji jedan grad u koji se ne da otići... gotovo kao neki intrigantan naslov! :)

    @Skydiver - pa nemoj sasvim odustati od "lova na snove", barem u ovom smislu kako to Pavić zamišlja :)

    @Sarah - da znaš da je baš divan taj tvoj entuzijazam, baš me razveselio! :)) Zanima me što ćeš reći, iako, unaprijed znam da ćeš biti iznenađena, zatečena mnogim stvarima... No neka, čak ako ti se i ne svidi u cjelini, ili postane zamorna za čitanje (Pavić je takav, brzo zasiti, zato ga potrebno čitati u malim zalogajima, ali s uključenim svim osjetilima - kao što se, primjerice, jede neki slatki desert, komad čokoladne torte ili sl ;), čak ako te cjelina i odbije, sigurna sam da ćeš naći rečenice u kojima ćeš uživati!

    avatar

    05.01.2014. (10:17)    -   -   -   -  

  • skydiver

    @Ama, evo, mozda upravo ovaj osjecaj obaveze da pojasnim da se nije radilo o odustajanju, ukazuje da je nevolja s lovom u prikrivenoj zamci da podlijezuci iskonskoj strasti lovackog nagona lako previdimo opasnost da i sami mozemo postati plijenom. Naime u objasnjenju je sadrzano i upozorenje, koje na neki nacin dugujem. No, sta je tu je. Da predjem na stvar; Uvucen inercijom, nekoliko godina nakon ulaska u predvorje tzv izgubljene trecine datog nam vremena, jedne noci zatekoh se da gacam u nemarkiranom minskom polju. Zagazio sam u jos neistrazenu oblast za koju ne postoji 'user manual'. Nagazivsi na neocekivano otkrice, simultano prisutan u oba svijeta, zaledjen uzasom zatecenosti u procjepu izmedju dva jednako pogibeljna izbora, i zaslijepljen upravo jasnocom slike stvarnosti, koju u budnom stanju uspjesno ignorisemo, tih nekoliko trenutaka levitacije nepovratno je obiljezilo moj zivot na 'prije i poslije'. Nakon sto sam nekako prebrodio visemjesecnu krizu, ovo 'poslije' je zapravo bjeg od znanja i iskustva koje sam tokom te avanture stekao. Dakle, ne radi se o odustajanju, nego o bjezanju, a razlika je (sto bi rek'o Djuro) drrrrasticna..

    avatar

    05.01.2014. (20:32)    -   -   -   -  

  • skydiver

    P.S. update; Nakon sto je prevazidjena potreba za zapisivanjem nakon budjenja, sadrzaj je (ukljucujuci i svu brutalnost jasnoce svake pojedinosti) automatski kopiran u trajnu memoriju, time usputno ukazujuci na svsishodnost svog evoluciskog antipoda, automatskog brisaca sadrzaja snova..

    avatar

    05.01.2014. (21:25)    -   -   -   -  

  • alkion

    Postoji jedan grad u koji se ne da otići... Zašto? Pa san o sreći je jednostavno nešto više od sreće. Odnosno proživljeni događaji, trenuci i bljeskovi tadašnje stvarnosti su neponovljivi (grad u koji se ne da otići...) i jedino nas naša sjećanja, naša mašta i naši snovi o njima mogu više usrećiti od njih samih.

    "sama noga kroči bliže,
    sama ruka čašu diže,
    a te kosti?
    smejaše se, Bog da prosti..."

    avatar

    05.01.2014. (22:51)    -   -   -   -  

  • Potok

    Imam prvo izdanje knjige iz 1984. g. Pročitaj njegov Predeo slikan čajem.

    A smrt je, bio je u pravu Napoleon, san bez snova.

    avatar

    06.01.2014. (11:22)    -   -   -   -  

  • transitgloriamundi

    morat ću tu knjigu staviti na listu.
    a snovi, hm. bojim se da sam prestala sanjati. snovi mi služe samo kao putokaz i semafor za oprez. ogolili su se do same osnove preživljavanja.

    avatar

    06.01.2014. (12:30)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Skaydiver - upravo zbog toga (opasnosti koje kriju snovi u doslovnom smislu) ja ovdje najviše pišem o onoj drugoj vrsti snova - o snovima koji se mogu sanjati i na javi. Neki put ih zovemo mašta, neki put misao, želja, ideja... svejedno.

    @Alkion - sjećanje ja neki put teret, no uglavom blagodat (upravo sam jučer gledala izvrstan film na tu temu - Četvrti čovek Dejana Zečevića)... Nije stoga čudno da je Proust pokušao to što je pokušao - 'uhvatiti' prošlo vrijeme pisanjem, pretakanjem u tekst... I uspio djelomice, naravno, no u potpunosti to nikada nije moguće - ni kroz medij jezika, ni kroz medij sjećanja - jer su oba medija selektivna i ograničena, i doslovno oživljavanje prošlosti nije moguće. Srećom, postoji mašta, zamišljaj koji ponekad popunjava 'prazna' mjesta, ili dorađuje, proizvodeći neke druge, svoje verzije... koje su neki put i bolje/ljepše od originala :) Stihovi su možda najbolja forma za to.

    @Potok - imam kod kuće Predeo oslikan čajem, kao i neke druge njegove romane (Unutrašnja strana vetra, Zvezdani plašt)... No ni jedan se, po mojem mišljenju, ne može mjeriti s HR, i mislim čak da ni jedan nisam uspjela pročitati do kraja. Osim njegove zbirke priča "Ruski hrt" koja je vrh vrhova, čista poslastica. U njoj je uspio zadržati sve kvalitete HR, uz dodatanu razinu konciznosti, sažetosti, začudnosti koje proizlaze iz same forme kratke priče, za razliku od romana. Ako nisi čitao, toplo preporučam!

    @Transitgloriamundi - stavi je, stavi... pa se možda i snovi vrate :)

    avatar

    06.01.2014. (13:15)    -   -   -   -  

učitavam...