Komentari

apis.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • crossroadsoflife

    S vremenom se pomirimo da sve što bismo htjeli ne traje zauvijek, ali uvijek nastupa nešto novo koje traje do slijedećega novog pa tako do u zauvijek :)
    Lijep pozdrav ostavljam

    avatar

    20.12.2013. (10:11)    -   -   -   -  

  • Indijanka vegetarijanka

    Predivno se izražavaš. Obožavam sirovu hranu te se i ja osjećam nekad kao ti u magli, baš tako. Treba li bacati srce pred tuđa stopala, to se stalno iznova pitam...

    avatar

    20.12.2013. (10:45)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Sve prolazi, ali živjeli smo koliko smo voljeli. Pošto još voliš, i to vlastitog muža, živiš intenzivno i kad ti je hladnjak prazan. A još kad ti
    gradonačelnik čisti osobno ulicu ispred kuće...

    avatar

    20.12.2013. (11:42)    -   -   -   -  

  • Valcer

    misliš, dakle, u sredini si. uklapaš se u svakodnevicu.
    slabi smo, a živimo naše slabosti. razmišljamo možda previše
    vrijeme ovako i onako prolazi

    avatar

    20.12.2013. (13:38)    -   -   -   -  

  • Anima Sinistra

    Kako ti kažeš, vrata raja se ne vide kada se oblaci raziđu. Gorko ali istinito. Ipak, mislim da su ljudi koji imaju razvijen svijet mašte sretniji.

    avatar

    20.12.2013. (15:45)    -   -   -   -  

  • NF

    ova dosjetka s računima i još par izričaja mi djeluju "deja vu", al ukupnu atmosferu razumijem

    avatar

    20.12.2013. (17:33)    -   -   -   -  

  • U zvijezdama piše

    ja sam na djeti

    avatar

    20.12.2013. (18:52)    -   -   -   -  

  • apis

    Da, jedno moje drago "spasonosno" stvorenje,
    ja sam jedna bedasta plavuša koja žudi za lagodnim životom "na kruhu bez motike" kanda se ono veli, ali ne na nečiji račun ili uskrativši pri tom nekom drugom pravo da i njemu bude divno i krasno. A tko to ne želi. I ti to hoćeš, zar ne? Jer ako mi tvrdiš nešto drugo ili da bi se žrtvovala poput "Majke Tereze" onda lažeš. Jer nitko te u takvom očitovanju ne prijeći, ali se o tebi nije pročuo glas da se tako ponašaš pa to i nije onaj djelić "tvoje slobodne volje koju je svakom čovjeku ponaosob omogućio dragi Bog" - i nisi ušla u takvu legendu. Barem se takvo nešto među pukom nije proširilo.
    Tvoja je patnja dakle istovjetna što i u mene: "glupe plavuše" čije su osobnosti i to da je brbljivica pa troši vrijeme na blebetanje (što u ovom ozračju izgleda pisakaranje naklapanja na dugo i široko), a isto je kao što i ti već dangubiš u nekakvim vlastitim sanjarenjima.
    (ali budući da nisam psihoanalitičar i budući da sam ovo promišljala sudeći prema vlastitom ponašanju, možda sam u krivu - i uopće me ne zanima ako jesam ili nisam) Ja govorim o sebi i svijet promatram onako kao što ga vidim svojim očima. Tvojim ni ne pokušavam niti ću htjeti, niti poželjeti pa makar ti ime blistalo u crvenim reklamama obasjavajući svjetlioma od sto tisuća svijeća.
    (Uostalom, prosuđujući po ovim komentarima ni tebe ja baš ne zanimam jer u protivnom ne biš toliko površno preletjela pogledom po onome što sam o sebi rekla i znala bi da me je život snabdio i nekim drugačijim patnjama osim što je to da sam glupa plavuša koja je nadasve lajava)
    Ali u svemu tom lajanju ili lajavosti iznad svega poštujem čovjeka komu suosećanje nije dekoracija. I osim toga ipak još nisam smogla izustiti ni riječi o onome svemu što sam istinski prošla i propatila. O tome još nisam ni riječ rekla. Ako te zanima, slušaj... čut ćeš i onda možeš prosuditi... ali do tada, tek možeš naslutiti, kao i svi ovdje, da postoji to što je uzročnik goleme moje patnje, ali ne znaju što i kako se to zapravo dogodilo... i zbog čega ovaj moj sadašnji život "poslije biti i ne biti" izgleda i jest kakav je i u kome moja duša ne dvoji:
    Da li biti ili ne biti punog stomaka i praznog srca ili prazanog stomaka i punog srca? I unatoč svih nedaća ja se još uvijek, kada se vratim sa svojih lutanja ulicama uvučem u postelju pored svog voljenog.

    Uostalom, mada ono što govorim ima ton žalopojke. ja se ne žalim, ja se tek izjedam onima koji me žele slušati.

    avatar

    20.12.2013. (20:26)    -   -   -   -  

  • apis

    Draga Andrea,
    Eto, mogla sam sve navedeno i ljepše ukratko reći:
    "Moja je isprika što sam glupa brbljava plavuša, a koja je tvoja isprika?"
    pa puno više riječi i pažnje posvetiti tebe mila moja prijateljice.
    Zbog čega si na djeti?

    avatar

    20.12.2013. (21:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...